Hrvatska internetska enciklopedija - Doprinosi suradnika [hr]

NK Uskok Klis

2022-06-11T04:53:19Z

Suradnik01: /* Poznati bivši igrači */

{{Nogometni klub
| ime kluba = NK Uskok Klis
| slika = 
| puno ime = Nogometni klub Uskok Klis
| nadimak =
| godina osnivanja = 1930.
| igralište =
| kapacitet stadiona = 2 000
| predsjednik =
| direktor =
| trener = {{ZD|H|HRV}} [[Slavko Radić]]
| liga = [[3. HNL – Jug]]
| sezona = {{sezona wp|3. HNL – Jug|2019./20.}}
| plasman = 11.<ref>{{Citiranje www|url=http://www.rsssf.com/tablesk/kroa2020.html#3hnl|naslov=Croatia 2019/20 - Third Level|web_stranica=rsssf.com|preuzeto=2021-05-26}}</ref>
| trenutačna sezona = 3. HNL – Jug 2020./21.
|pattern_la1=_whiteborder|pattern_b1=|pattern_ra1=_whiteborder|
leftarm1=white|body1=FFFFFF|rightarm1=white|shorts1=FFFFFF|socks1=FFFFFF
| pattern_la2=_whiteborder|pattern_b2=_unknown|pattern_ra2=_whiteborder|
leftarm2=FFFFFF|body2=FFFFFF|rightarm2=FFFFFF|shorts2=FFFFFF|socks2=FFFFFF
}}
'''NK Uskok''' je [[nogometni klub]] iz [[Klis]]a.

U sezoni {{sezona wp|3. HNL – Jug|2020./21.}} se natječe u [[3. HNL – Jug]].<ref>{{Citiranje www|url=http://www.rsssf.com/tablesk/kroa2021.html#3hnl|naslov=Croatia 2020/21 - Third Level|web_stranica=rsssf.com|preuzeto=2021-05-26}}</ref>

== Povijest kluba ==

== Klupski uspjesi ==

Za vrijeme svoga djelovanja Uskok je najveći uspjeh postigao u sezoni 1994./95. kada su ušli u [[1. HNL|1. B HNL]]. Sljedeće dvije sezone igrali su u prvoj-B ligi.

{| class="wikitable"
!colspan="3"|Osvojena prvenstva
|-
!sezona !!rang !!liga
|-
|1983./84. ||5. ||[[Međuopćinska liga Split - Makarska 1983./84.|Međuopćinska liga Split-Makarska]]
|-
|1992. ||4. ||[[4. rang HNL-a 1992.#Srednja skupina|Dalmatinska liga - Srednja skupina - Skupina A]]
|-
|1992./93. ||3. ||[[3. HNL 1992./93.#Jug|3. HNL - Jug]]
|-
|1994./95. ||2. ||[[2. HNL 1994./95.|2. GNL - Jug]]
|-
|1999./2000. ||4. ||[[4. rang HNL-a 1999./2000.#1. ŽNL Splitsko-dalmatinska|1. ŽNL Splitsko-dalmatinska]]
|-
|2008./09. ||4. ||[[4. HNL - Jug A 2008./09.|4. HNL - Jug A]]
|-
|2017./18. ||1. ||[[1. ŽNL Splitsko-dalmatinska 2017./18.|1. ŽNL Splitsko-dalmatinska]]
|}

Kup Nogometnog saveza Splitsko-dalmatinske županije: 2000., 2001.

==Poznati bivši igrači==
* [[Vlatko Đolonga]]{{ni}}
* [[Marino Biliškov]]{{ni}}
* Najbolji strijelac u povijesti kluba je Slavko Radić.<ref>IJ:[https://www.dalmacijanews.hr/clanak/dki6-uskok-prekinuo-suradnju-s-trenerom-radicem-najboljim-strijelcem-u-povijesti-kluba ''Uskok prekinuo suradnju s trenerom Radićem, najboljim strijelcem u povijesti kluba'']. DalmacijaNews. 10. lipnja 2022. Pristupljeno 11. lipnja 2022.</ref>

== Plasman po sezonama ==

{|cellpadding=12
| valign=top |

* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1955./56.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1956./57.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1958./59.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1960./61.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1963./64.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1964./65.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1965./66.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1966./67.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo Splitskog nogometnog podsaveza|1967./68.}}
* {{sezona wp|Prvenstvo NSO Split |1968./69.}}
| valign=top |
* {{sezona wp|Prvenstvo Nogometnog saveza općine Split|1972./73.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga|1973./74.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1974./75.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1975./76.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1976./77.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1977./78.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1978./79.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1979./80.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1980./81.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1981./82.}}
| valign=top |
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1982./83.}}
* {{sezona wp|Međuopćinska nogometna liga Split - Makarska|1983./84.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Splitska skupina|1984./85.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Srednja skupina|1985./86.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Srednja skupina|1986./87.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Srednja skupina|1987./88.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Sjeverna skupina|1988./89.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Srednja skupina|1989./90.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Srednja skupina|1990./91.}}
* {{sezona wp|Dalmatinska nogometna liga - Srednja skupina|1992.}}
| valign=top |
* {{sezona wp|3. HNL|1992./93.}}
* {{sezona wp|2. HNL|1993./94.}}
* {{sezona wp|2. HNL|1994./95.}}
* {{sezona wp|2. HNL|1997./98.}}
* {{sezona wp|2. HNL|2001./02.}}
* {{sezona wp|2. HNL|2002./03.}}
* {{sezona wp|2. HNL|2003./04.}}
* {{sezona wp|2. HNL|2004./05.}}
|}

== Igralište ==

Igralište NK Uskoka nalazi se na predjelu Iza grada i u uporabi je od [[1985.]] godine. Nalazi se ispod starovjekovne kliške tvrđave.

== Knjige o ''Uskoku'' ==
* Anka Đerek: ''60 godina kliškog Uskoka: 1930.-1990.'', , Split, 1990.
* Jurica Gizdić: ''NK Uskok, Klis - povijesno desetljeće 1990.-2000.'', Klis, 2000.
* Jurica Gizdić: ''80 godina kliškog Uskoka'', Klis, Split, 2010., {{ISBN|978-953-98236-1-8}}

== Vidi još ==
* [[Memorijalni turnir Zdravka Uvodića]]

== Izvori ==
{{izvori}}
* [http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2464 ''Nogometni leksikon'' - ''Uskok'']

== Vanjske poveznice ==
* [http://uskokklis.weebly.com/index.html Stranica kluba]

{{GLAVNIRASPORED:Uskok Klis, NK}}
[[Kategorija:Nogometni klubovi u Splitsko-dalmatinskoj županiji‎|Uskok]]
[[Kategorija:Klis]]

Slaven Planinić

2022-06-10T20:10:17Z

Suradnik01:

'''Slaven Planinić''' ([[šport u 1972.|1972.]], <ref>[https://umrli.info/2022/06/06/slaven-planinic-1972-2022/ ''Slaven Planinić'']. Umrli.info. 6. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref> [[Mostar]]<ref name=hofsplit/> — [[Mostar]],<ref name=FightRoom/> [[5. lipnja]] [[šport u 2022.|2022.]]<ref name=her/>), hrvatski borac i trener borilačkih športova. Bio je jedan od najpoznatijih i najuvaženijih majstora borilačkih športova u BiH.<ref name=hofsplit>[https://www.hofsplit.com/clanovi/17-2015/105-slaven-planinic-bih.html?tmpl=component; ''Slaven Planinic (BiH) - Weapon Master of the Year'']. Međunarodna dvorana slavnih boraca borilačkih športova. 2015. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

== Životopis ==
Rodio se je u Mostaru. U borilačkih športovima bio je nazočan više desetljeća. Karijeru je gradio baveći se ju-jitsuom, tae-kwon-doom, full-contact karateom, BJJ-om, grapplingom u MMA-om. U mješovitim borilačkim vještinama (MMA) bio je pionir u Hrvata. U dugogodišnjem treniranju po kampovima diljem svijeta, stekao je status majstora i postao članom akademije Gracie. <ref name=hofsplit/> Vladao je i tehnikama karatea, jiu juda, hrvanja, boksa, muay thaia, jeet kune doa, submission fightinga, wing chun kung fua te inih vještina.<ref name=her>[https://www.hercegovina.info/sport/preminuo-slaven-planinic-hercegovacki-majstor-borilackih-vjestina/203909/ ''Preminuo Slaven Planinić hercegovački majstor borilačkih vještina '']. Hercegovina.info. 5. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

U natjecanjima mješovitih borilačkih vještina je od 1998. godine, od pionirskih dana tog športa.<ref>[https://www.sherdog.com/fighter/Slaven-Planinic-8384 ''Slaven Planinic MMA Stats, Pictures, News, Videos, Biography] Sherdog. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

Također se je dugo bavio filipinskom vještinom baratanja i borenja oružjem [[kali (borilačka vještina)|kalijem]] (escrima, arnis), gdje je u preko 12 godina stekao status vrsna poznavatelja vještine, te je ostvario poseban odnos sa osnivačem i jednim od najvećih majstora borilačkih vještina u svijetu - [[Dan Inosanto|Danom Inosantom]].<ref name=hofsplit/>
Trenirali su ga najveći majstori, uz Dana Inosanta (najboljeg prijatelja i sparing partnera [[Bruce Lee|Brucea Leeja]]), i [[Wong Shung Leung]], na Filipinima [[Arnold Narzo]] te ini velikani BJJ-a i MMA.<ref name=Znaor/> U Mostaru je osnovao borilački klub Slava Team, gdje se trenira BJJ i MMA i ine borilačke športove.<ref name=hofsplit/> U preko 20 godina rada klub je iznjedrio preko 100 prvaka.<ref name=her/>

Borac Domovinskog rata, više puta ranjavan. Pokazao je i spisateljsku strast, napisavši knjigu ''Nikola Zrinjski Sigetski''.<ref name=FightRoom>[https://fightroom.hr/tuzna-vijest-iz-mostara-preminuo-hercegovacki-kralj-i-pionir-borilackih-vjestina-slaven-planinic/ ''Tužna vijest iz Mostara: Preminuo hercegovački kralj borilačkih vještina i MMA pionir Slaven Planinić '']. Fightroom.hr. 5. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref> Prekaljeni ratnik u obrani hrvatske domovine, bio je veliki zanesenjak i ljubitelj kulturne baštine svoje Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske. Istraživao je i pisao o Sinjskoj alci, kliškim junacima i tvrđavi. S ponosom je pisao i govorio o svojoj Bosni i Hercegovini te o svojoj Hrvatskoj.<ref name=Znaor>Hrvoje Znaor: [https://www.dalmacijadanas.hr/odlazak-mma-borca-trag-u-beskraju-slaven-planinic/ ''ODLAZAK MMA BORCA Trag u beskraju: Slaven Planinić '']. Dalmacija danas. 8. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

Umro je 5. lipnja 2022. Pogreb se održao na groblju u Krehin Gradcu.<ref>[https://fightsite.hr/fightsite/regija/borilacki-sport-ostao-je-siromasniji-za-jednog-velikana-preminuo-je-slaven-planinic-15207042 ''Borilački sport ostao je siromašniji za jednog velikana: Preminuo je Slaven Planinić '']. Fightsite.hr. 6. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

== Nagrade i priznanja ==
Godine 2015. uvrštene je u splitsku Međunarodnu dvoranu slavnih boraca borilačkih vještina kao majstor borilačkih vještina u oblasti borbe hladnim oružjem.<ref name=hofsplit/><ref name=her/>

== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.sherdog.com/fighter/Slaven-Planinic-8384 ''Slaven Planinic MMA Stats, Pictures, News, Videos, Biography] Sherdog

{{GLAVNIRASPORED:Planinić, Slaven}}
[[Kategorija:Životopisi, Mostar]]
[[Kategorija:Hrvatski šport u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Mješovite borilačke vještine]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački športaši]]

Slaven Planinić

2022-06-10T20:07:14Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Slaven Planinić''' (1972., <ref>[https://umrli.info/2022/06/06/slaven-planinic-1972-2022/ ''Slaven Planinić'']. Umrli.info. 6. l...«.

'''Slaven Planinić''' ([[šport u 1972.|1972.]], <ref>[https://umrli.info/2022/06/06/slaven-planinic-1972-2022/ ''Slaven Planinić'']. Umrli.info. 6. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref> [[Mostar]]<ref name=hofsplit/> — [[Mostar]],<ref name=FightRoom/> [[5. lipnja]] [[šport u 2022.|2022.]]<ref name=her/>), hrvatski borac borilačkih športova. Bio je jedan od najpoznatijih i najuvaženijih majstora borilačkih športova u BiH.<ref name=hofsplit>[https://www.hofsplit.com/clanovi/17-2015/105-slaven-planinic-bih.html?tmpl=component; ''Slaven Planinic (BiH) - Weapon Master of the Year'']. Međunarodna dvorana slavnih boraca borilačkih športova. 2015. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

== Životopis ==
Rodio se je u Mostaru. U borilačkih športovima bio je nazočan više desetljeća. Karijeru je gradio baveći se ju-jitsuom, tae-kwon-doom, full-contact karateom, BJJ-om, grapplingom u MMA-om. U mješovitim borilačkim vještinama (MMA) bio je pionir u Hrvata. U dugogodišnjem treniranju po kampovima diljem svijeta, stekao je status majstora i postao članom akademije Gracie. <ref name=hofsplit/> Vladao je i tehnikama karatea, jiu juda, hrvanja, boksa, muay thaia, jeet kune doa, submission fightinga, wing chun kung fua te inih vještina.<ref name=her>[https://www.hercegovina.info/sport/preminuo-slaven-planinic-hercegovacki-majstor-borilackih-vjestina/203909/ ''Preminuo Slaven Planinić hercegovački majstor borilačkih vještina '']. Hercegovina.info. 5. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

U natjecanjima mješovitih borilačkih vještina je od 1998. godine, od pionirskih dana tog športa.<ref>[https://www.sherdog.com/fighter/Slaven-Planinic-8384 ''Slaven Planinic MMA Stats, Pictures, News, Videos, Biography] Sherdog. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

Također se je dugo bavio filipinskom vještinom baratanja i borenja oružjem [[kali (borilačka vještina)|kalijem]] (escrima, arnis), gdje je u preko 12 godina stekao status vrsna poznavatelja vještine, te je ostvario poseban odnos sa osnivačem i jednim od najvećih majstora borilačkih vještina u svijetu - Danom Inosantom. U Mostaru je osnovao borilački klub Slava Team, gdje se trenira BJJ i MMA.<ref name=hofsplit/> U preko 20 godina rada klub je iznjedrio preko 100 prvaka.<ref name=her/>

Borac Domovinskog rata, više puta ranjavan. Pokazao je i spisateljsku strast, napisavši knjigu ''Nikola Zrinjski Sigetski''.<ref name=FightRoom>[https://fightroom.hr/tuzna-vijest-iz-mostara-preminuo-hercegovacki-kralj-i-pionir-borilackih-vjestina-slaven-planinic/ ''Tužna vijest iz Mostara: Preminuo hercegovački kralj borilačkih vještina i MMA pionir Slaven Planinić '']. Fightroom.hr. 5. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref> Prekaljeni ratnik u obrani hrvatske domovine, bio je veliki zanesenjak i ljubitelj kulturne baštine svoje Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske. Istraživao je i pisao o Sinjskoj alci, kliškim junacima i tvrđavi. S ponosom je pisao i govorio o svojoj Bosni i Hercegovini te o svojoj Hrvatskoj.<ref>Hrvoje Znaor: [https://www.dalmacijadanas.hr/odlazak-mma-borca-trag-u-beskraju-slaven-planinic/ ''ODLAZAK MMA BORCA Trag u beskraju: Slaven Planinić '']. Dalmacija danas. 8. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

Umro je 5. lipnja 2022. Pogreb se održao na groblju u Krehin Gradcu.<ref>[https://fightsite.hr/fightsite/regija/borilacki-sport-ostao-je-siromasniji-za-jednog-velikana-preminuo-je-slaven-planinic-15207042 ''Borilački sport ostao je siromašniji za jednog velikana: Preminuo je Slaven Planinić '']. Fightsite.hr. 6. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>

== Nagrade i priznanja ==
Godine 2015. uvrštene je u splitsku Međunarodnu dvoranu slavnih boraca borilačkih vještina kao majstor borilačkih vještina u oblasti borbe hladnim oružjem.<ref name=hofsplit/><ref name=her/>

== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.sherdog.com/fighter/Slaven-Planinic-8384 ''Slaven Planinic MMA Stats, Pictures, News, Videos, Biography] Sherdog

{{GLAVNIRASPORED:Planinić, Slaven}}
[[Kategorija:Životopisi, Mostar]]
[[Kategorija:Hrvatski šport u Bosni i Hercegovini]]
[[Kategorija:Mješovite borilačke vještine]]
[[Kategorija:Bosanskohercegovački športaši]]

Mladen Frančić

2022-06-10T19:41:01Z

Suradnik01: ažurirano

{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime = Mladen Frančić
| slika =
| opis slike =
| država = [[Hrvatska]]
| puno ime = Mladen Frančić
| nadimak = ''Franta''
| datum rođenja = [[11. studenoga]] [[šport u 1955.|1955.]]
| mjesto rođenja = [[Bjelovar]]
| država rođenja = [[Hrvatska]]
| datum smrti = [[8. lipnja]] [[šport u 2022.|2022.]]<ref name=HNS>[https://hns-cff.hr/news/24247/preminuo-mladen-francic-franta/ '' Preminuo Mladen Frančić “Franta”'']. Hrvatski nogometni savez. 8. lipnja 2022. Pristupljeno 10. lipnja 2022.</ref>
| mjesto smrti = [[Koprivnica]]
| država smrti = Hrvatska
| visina =
| trenutačni klub =
| broj u klubu =
| pozicija = [[trener]]
| ugovor =
| mlade godine = 1968. - 1974.
| juniorski klubovi = [[NK Križevci|Čelik Križevci]]
| godina = 1974. - {{0}}{{0}}{{0}}{{0}} {{0}}{{0}}{{0}}{{0}}{{0}} - [[1981.]]
| profesionalni klubovi = [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] [[NK Lokomotiva Koprivnica]]
| nastupi(golovi) = 
| godine u reprezentaciji =
| reprezentacija =
| nastupi u reprezentaciji(golovi) =
| godine treniranja = [[1984.]] [[1984.]] - [[1986.]] [[1987.]] - [[1988.]] [[1989.]] [[1990.]] - [[1992.]] [[1992.]] - [[1993.]] [[1994.]] - [[1998.]] [[1999.]] [[2000.]] - [[2001.]] [[2001.]] - [[2003.]] [[2002.]] [[2004.]] [[2004.]] - [[2005.]] [[2011.]] - [[2012.]] [[2013.]] [[2013.]] - [[2014.]] [[2014.]] - [[2015.]] [[2016.-2017.]] [[2017.]] | klubovi = [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] (pom. trener) [[NK Lipa Hlebine|Lipa Hlebine]] [[NK Osvit Đelekovec|Osvit Đelekovec]] [[NK Mladost Nada Hrastovec|Mladost Nada Hrastovec]] [[NK Graničar Đurđevac|Graničar Ðurđevac]] [[NK Vrbovec|PIK Vrbovec]] [[NK Podravina Ludbreg|Podravina Ludbreg]] [[NK Podravac Virje|Podravac Virje]] [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] {{NogRep|HRV20}} [[NK Čakovec|Čakovec]] {{NogRep|HRV21}} (pom. trener) [[Fulad Ahvaz]] [[Hettein Club]] [[Al-Qadisiyah FC|Al-Qadisiyah]] [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] [[Al Watani|Al Watani]] [[Al-Nahda Club (Saudijska Arabija)|Al-Nahda Club]] [[Damac F.C.|Damac FC]]
| medalje =
| napomena =
| ažurirano = 10. lipnja 2022.
}}

'''Mladen Frančić''' ([[Bjelovar]], [[11. studenoga]] [[šport u 1955.|1955.]] — [[Koprivnica]], [[8. lipnja]] [[šport u 2022.|2022.]]), bivši je [[Hrvatska|hrvatski]] nogometaš i sadašnji [[nogomet]]ni trener.

== Igračka karijera ==
Igrao je u NK Čeliku iz Križevaca od [[1968.]], a od jeseni [[1974.]] godine igrao je za NK Slavena iz Koprivnice te jedno vrijeme i za NK Lokomotivu iz Koprivnice, [[1981.]] godine prestao je aktivno igrati nogomet.

== Trenerska karijera ==
Nakon igračke karijere ostao je u nogometu, prvo kao trener mlađih uzrasta u NK Slavenu iz Koprivnice [[1976.]] - [[1983.]] Prvo stječe zvanje trener-pripravnik, zatim zvanje trener–nogometa, a nakon toga je diplomirao na Višoj trenerskoj školi u [[Zagreb]]u [[1989.]] godine. Trenirao je više nižerazrednih hrvatskih klubova, NK Slaven Belupo u [[1. HNL]] te inozemne, [[iran]]ski nogometni klub [[Fulad Ahvaz]], s kojim je osvojio prvenstvo Irana u [[Iranska Pro Liga 2004./05.|sezoni 2004./05.]],<ref>[http://web.archive.org/web/20130927072537/http://www.jutarnji.hr/nogometni-trener-mladen-francic-i-supruga-zatoceni-u-iranu/8897/ Nogometni trener Mladen Frančić i supruga zatočeni u Iranu], ''[[Jutarnji list]]'', 28. prosinca 2005., (u pismohrani archive.org 27. rujna 2013.), pristupljeno 14. kolovoza 2016.</ref> a bio je i trener klubova Hetteina i Al Qadisiye iz [[Saudijska Arabija|Saudijske Arabije]]<ref>Ivica Medo, [http://gol.dnevnik.hr/clanak/svjetski_nogomet/potukao-slavna-imena-hrvat-najbolji-u-zemlji-gdje-se-ne-pita-za-cijenu.html Potukao slavna imena: Hrvat najbolji u zemlji gdje se ne pita za cijenu!], gol.dnevnik.hr, 21. rujna 2011., preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>. U rujnu [[2013.]] Frančić preuzima kormilo [[NK Slaven Belupo Koprivnica|Slaven Belupa]]<ref>Ivana Strahija, [http://www.hrsport.net/mobile/vijesti/466426/nogomet-maxtv-prva-liga/mladen-francic-novi-trener-slaven-belupa/ Frančić preuzeo klupu Slaven Belupa], hrsport.net, 22. rujna 2013., preuzeto 22. rujna 2013.</ref>. Nakon šest mjeseci Mladen dobiva otkaz u [[NK Slaven Belupo Koprivnica|Slaven Belupu]] te u sezoni 2014./15. postaje trenerom saudijskoga kluba [[Al Watani|Al Watanija]]. Nakon toga, početkom [[kolovoz]]a 2016. godine preuzeo je klub iz Saudijske Arabije [[Al-Nahda Club (Saudijska Arabija)|Al-Nahda Club]].<ref>Hrvoje Tironi, [http://www.goal.com/hr/news/12352/hrvati-u-inozemstvu/2016/08/06/26277012/i-mladen-fran%C4%8Di%C4%87-u-saudijskoj-arabiji-preuzeo-tamo%C5%A1njeg I Mladen Frančić u Saudijskoj Arabiji, preuzeo tamošnjeg drugoligaša Al Nahdu], goal.com, 6. kolovoza 2016., pristupljeno 14. kolovoza 2016.</ref>
Vodio je 2017. [[Saudijska Arabija|saudijski]] [[Damac FC|Damac]].
Posljednji je put kao trener bio angažiran u Ždralovima u tamošnjem niželigašu [[NK Mladost Ždralovi|Mladosti]], gdje je radio nakratko.<ref name=HNS/>
Umro je 8. lipnja 2022. godine, a pokopan je na Gradskom groblju Pri Svetom Duhu u Koprivnici.<ref name=HNS/>

== Priznanja ==
'''[[Fulad Ahvaz]]'''
* Prvak Irana '''(1) :''' 2004./05.

== Zanimljivosti ==
* Frančić je osvojio prvenstvo Irana s [[Fulad Ahvaz|Fuladom]] u sezoni 2004./05., a tada je Fulad bio prvi klub izvan [[Teheran]]a ili [[Isfahan]]a kojem je to uspjelo.<ref>Alen Lesički, [http://www.jutarnji.hr/hrvatski-navijaci-setali-po-shopping-centrima--delegacija-hns-a-popratila-trening-vatrenih-/986814/ Hrvatski navijači šetali po shopping centrima, delegacija HNS-a popratila trening Vatrenih!], ''Jutarnji list'', 11. studenoga, preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* {{eng oznaka}} [http://www.mladen-francic.com Mladen Frančić], službene međumrežne stranice

{{GLAVNIRASPORED:Frančić, Mladen}}
[[Kategorija:Hrvatski nogometaši]]
[[Kategorija:Hrvatski nogometni treneri]]
[[Kategorija:Nogometaši NK Slaven Belupa]]
[[Kategorija:Treneri NK Slaven Belupa]]
[[Kategorija:Životopisi, Bjelovar]]

Mladen Frančić

2022-06-10T19:29:32Z

Suradnik01: s hr.wiki; postoji na hr.wiki odavna, a nije ga uvezlo!!! Inačica od 14. kolovoza 2018.

{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime = Mladen Frančić
| slika =
| opis slike =
| država = [[Hrvatska]]
| puno ime = Mladen Frančić
| nadimak = ''Franta''
| datum rođenja = [[11. studenoga]] [[šport u 1955.|1955.]]
| mjesto rođenja = [[Bjelovar]]
| država rođenja = [[Hrvatska]]
| visina =
| trenutačni klub =
| broj u klubu =
| pozicija = [[trener]]
| ugovor =
| mlade godine = 1968. - 1974.
| juniorski klubovi = [[NK Križevci|Čelik Križevci]]
| godina = 1974. - {{0}}{{0}}{{0}}{{0}} {{0}}{{0}}{{0}}{{0}}{{0}} - [[1981.]]
| profesionalni klubovi = [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] [[NK Lokomotiva Koprivnica]]
| nastupi(golovi) = 
| godine u reprezentaciji =
| reprezentacija =
| nastupi u reprezentaciji(golovi) =
| godine treniranja = [[1984.]] [[1984.]] - [[1986.]] [[1987.]] - [[1988.]] [[1989.]] [[1990.]] - [[1992.]] [[1992.]] - [[1993.]] [[1994.]] - [[1998.]] [[1999.]] [[2000.]] - [[2001.]] [[2001.]] - [[2003.]] [[2002.]] [[2004.]] [[2004.]] - [[2005.]] [[2011.]] - [[2012.]] [[2013.]] [[2013.]] - [[2014.]] [[2014.]] - [[2015.]] [[2016.-2017.]] [[2017.]] | klubovi = [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] (pom. trener) [[NK Lipa Hlebine|Lipa Hlebine]] [[NK Osvit Đelekovec|Osvit Đelekovec]] [[NK Mladost Nada Hrastovec|Mladost Nada Hrastovec]] [[NK Graničar Đurđevac|Graničar Ðurđevac]] [[NK Vrbovec|PIK Vrbovec]] [[NK Podravina Ludbreg|Podravina Ludbreg]] [[NK Podravac Virje|Podravac Virje]] [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] {{NogRep|HRV20}} [[NK Čakovec|Čakovec]] {{NogRep|HRV21}} (pom. trener) [[Fulad Ahvaz]] [[Hettein Club]] [[Al-Qadisiyah FC|Al-Qadisiyah]] [[NK Slaven Belupo Koprivnica|NK Slaven Belupo]] [[Al Watani|Al Watani]] [[Al-Nahda Club (Saudijska Arabija)|Al-Nahda Club]] [[Damac F.C.|Damac FC]]
| medalje =
| napomena =
| ažurirano = 13. kolovoza 2016.
}}

'''Mladen Frančić''' ([[Bjelovar]], [[11. studenoga]] [[1955.]]), bivši je [[Hrvatska|hrvatski]] nogometaš i sadašnji [[nogomet]]ni trener. Trenutačno je trener [[Saudijska Arabija|saudijskog]] [[Damac F.C.|Damac F.C.]].

== Igračka karijera ==
Igrao je u NK Čeliku iz Križevaca od [[1968.]], a od jeseni [[1974.]] godine igrao je za NK Slavena iz Koprivnice te jedno vrijeme i za NK Lokomotivu iz Koprivnice, [[1981.]] godine prestao je aktivno igrati nogomet.

== Trenerska karijera ==
Nakon igračke karijere ostao je u nogometu, prvo kao trener mlađih uzrasta u NK Slavenu iz Koprivnice [[1976.]] - [[1983.]] Prvo stječe zvanje trener-pripravnik, zatim zvanje trener–nogometa, a nakon toga je diplomirao na Višoj trenerskoj školi u [[Zagreb]]u [[1989.]] godine. Trenirao je više nižerazrednih hrvatskih klubova, NK Slaven Belupo u [[1. HNL]] te inozemne, [[iran]]ski nogometni klub [[Fulad Ahvaz]], s kojim je osvojio prvenstvo Irana u [[Iranska Pro Liga 2004./05.|sezoni 2004./05.]],<ref>[http://web.archive.org/web/20130927072537/http://www.jutarnji.hr/nogometni-trener-mladen-francic-i-supruga-zatoceni-u-iranu/8897/ Nogometni trener Mladen Frančić i supruga zatočeni u Iranu], ''[[Jutarnji list]]'', 28. prosinca 2005., (u pismohrani archive.org 27. rujna 2013.), pristupljeno 14. kolovoza 2016.</ref> a bio je i trener klubova Hetteina i Al Qadisiye iz [[Saudijska Arabija|Saudijske Arabije]]<ref>Ivica Medo, [http://gol.dnevnik.hr/clanak/svjetski_nogomet/potukao-slavna-imena-hrvat-najbolji-u-zemlji-gdje-se-ne-pita-za-cijenu.html Potukao slavna imena: Hrvat najbolji u zemlji gdje se ne pita za cijenu!], gol.dnevnik.hr, 21. rujna 2011., preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>. U rujnu [[2013.]] Frančić preuzima kormilo [[NK Slaven Belupo Koprivnica|Slaven Belupa]]<ref>Ivana Strahija, [http://www.hrsport.net/mobile/vijesti/466426/nogomet-maxtv-prva-liga/mladen-francic-novi-trener-slaven-belupa/ Frančić preuzeo klupu Slaven Belupa], hrsport.net, 22. rujna 2013., preuzeto 22. rujna 2013.</ref>. Nakon šest mjeseci Mladen dobiva otkaz u [[NK Slaven Belupo Koprivnica|Slaven Belupu]] te u sezoni 2014./15. postaje trenerom saudijskoga kluba [[Al Watani|Al Watanija]]. Nakon toga, početkom [[kolovoz]]a 2016. godine preuzeo je klub iz Saudijske Arabije [[Al-Nahda Club (Saudijska Arabija)|Al-Nahda Club]].<ref>Hrvoje Tironi, [http://www.goal.com/hr/news/12352/hrvati-u-inozemstvu/2016/08/06/26277012/i-mladen-fran%C4%8Di%C4%87-u-saudijskoj-arabiji-preuzeo-tamo%C5%A1njeg I Mladen Frančić u Saudijskoj Arabiji, preuzeo tamošnjeg drugoligaša Al Nahdu], goal.com, 6. kolovoza 2016., pristupljeno 14. kolovoza 2016.</ref>

== Priznanja ==
'''[[Fulad Ahvaz]]'''
* Prvak Irana '''(1) :''' 2004./05.

== Zanimljivosti ==
* Frančić je osvojio prvenstvo Irana s [[Fulad Ahvaz|Fuladom]] u sezoni 2004./05., a tada je Fulad bio prvi klub izvan [[Teheran]]a ili [[Isfahan]]a kojem je to uspjelo.<ref>Alen Lesički, [http://www.jutarnji.hr/hrvatski-navijaci-setali-po-shopping-centrima--delegacija-hns-a-popratila-trening-vatrenih-/986814/ Hrvatski navijači šetali po shopping centrima, delegacija HNS-a popratila trening Vatrenih!], ''Jutarnji list'', 11. studenoga, preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* {{eng oznaka}} [http://www.mladen-francic.com Mladen Frančić], službene međumrežne stranice

{{Mrva-biog-nogomet-hrvatska}}

{{GLAVNIRASPORED:Frančić, Mladen}}
[[Kategorija:Hrvatski nogometaši]]
[[Kategorija:Hrvatski nogometni treneri]]
[[Kategorija:Nogometaši NK Slaven Belupa]]
[[Kategorija:Treneri NK Slaven Belupa]]
[[Kategorija:Životopisi, Bjelovar]]

Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)

2022-05-30T19:56:08Z

Suradnik01:

{{Infookvir film
| naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| naslov originala =
| slika = Bilo jednom u Hrvatskoj - plakat.jpg
| opis slike = Plakat filma
| veličina slike =
| režija = Jakov Sedlar
| producenti = Dominik Sedlar (producent) [[Fran Juraj Prizmić]] (koproducent)
| scenarij = [[Hrvoje Hitrec]] [[Dominik Sedlar]]
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Kevin Spacey]] [[Franjo Tuđman]]
| glazba =
| snimatelj = [[Milan Prpić]]
| montaža =
| scenografija =
| kostimografija =
| studio =
| distributer =
| godina = [[film u 2022.|2022.]]
| trajanje = 80 min
| država = Hrvatska
| jezik = hrvatski engleski
| budžet =
| zarada =
| žanr = životopisno-povijesna dokumentarna drama
| prethodni =
| sljedeći =
| web stranica = https://tudjman100.com/
| imdb_id = 16911316
}}

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' (drugi naslov: Tuđman: Nepoznata priča) je životopisno-povijesna [[dokumentarna drama]] hrvatskog redatelja [[Jakov Sedlar|Jakova Sedlara]] o prvom hrvatskom predsjedniku [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]].<ref name=IMDB>[https://www.imdb.com/title/tt16911316/ Bilo jednom u Hrvatskoj (2022)]. IMDb. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> Glavnu ulogu igra [[Kultura otkazivanja|otkazani]] hollywoodski glumac [[Kevin Spacey]].

''Bilo jednom u Hrvatskoj'' govori o životu, radu i političkoj ostavštini Franje Tuđmana. Snimanje su inicirali scenarist Hrvoje Hitrec i redatelj Jakov Sedlar, radi obilježavanja 100. obljetnica rođenja najvažnije političke osobe u hrvatskoj povijesti.<ref name=Tuđman100>[https://tudjman100.com/ ''Bilo jednom u Hrvatskoj'']. Službena stranica filma. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref>

Film je nastao u teškim financijskim okolnostima, jer ga nije financijski podupro ni [[HAVC]] ni [[Ministarstvo kulture RH]]. Zamolba za financiranje odbijena im je triput. <ref name=direktno/> Zbog toga film nije snimljen prema izvornom scenariju. Redatelj, već od prije u nemilosti [[detuđmanizacija|detuđmanizirane]] hrvatske vlasti, nije se obeshrabrio, nego je htio svakako snimiti film.<ref name=Tuđman100/> Financijska konstrukcija zatvorena je naposljetku uz pomoć dragovoljnih prinosa hrvatskih domoljuba:<ref name=direktno>IŠ/Večernji list: [https://direktno.hr/zivot/kultura/sedlar-premijeri-filma-bilo-jednom-hrvatskoj-zestoko-potkacio-obuljen-korzinek-pokazala-se-potpuno-n-271858/ '' Sedlar na premijeri filma 'Bilo jednom u Hrvatskoj' žestoko potkačio Obuljen Koržinek Pokazala se potpuno nekompetentnom!'']. Direktno.hr. 12. svibnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> sredstva je namaknuo od mnoštva privatnih osoba, poduzeća, gradova i županija iz Hrvatske i svijeta.<ref name=Tuđman100/>

Pretkraj montaže pojavila se mogućnost potpuno novoga načina obrade slike cijeloga filma, no i tad ih je ministarstvo kulture RH odbilo financirati. Tako je otpalo već dogovorenih 29 premijera po cijelome svijetu. Studio za obradu slike iz SAD dopustio im je samo jedno premijerno prikazivanje, a ostale projekcije su odgođene do isplate nove obrade filma.<ref name=Tuđman100/> Dogovoreno je u međuvremenu 19 distribucija po Hrvatskoj i 14 po ostatku svijeta, a da bi se to moglo, zahtijeva se podmirenje zadnjeg računa.<ref name=direktno/>

Sniman je na lokacijama u Zagrebu.<ref name=IMDB/> Film je u distribuciju pušten 11. svibnja 2022. godine u Hrvatskoj.<ref name=IMDB/> Premijera je održana u Zagrebu.<ref name=direktno/>

== Izvori, bilješke i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.youtube.com/watch?v=0fOTHoW7NL0&feature=emb_title Službeni trailer]
*[https://www.youtube.com/channel/UCp_dhpY_Sgbf2Tw9BU_BwYg YouTube]
*[https://www.instagram.com/bilo_jednom_u_hrvatskoj/ Instagram]
*[https://www.facebook.com/bilojednomuhrvatskoj/ Facebook]

[[Kategorija:Hrvatski dokumentarni filmovi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmovi 2020-ih]]

HAVC

2022-05-30T19:55:08Z

Suradnik01: Preusmjeravanje stranice na Hrvatski audiovizualni centar

#Preusmjeri [[Hrvatski audiovizualni centar]]

Datoteka:Bilo jednom u Hrvatskoj - plakat.jpg

2022-05-30T19:54:06Z

Suradnik01: {{Infoslika |Opis= Plakat filma Bilo jednom u Hrvatskoj |Izvor= [https://www.imdb.com/title/tt16911316/mediaviewer/rm3521516289/?ref_=tt_ov_i IMDB] |Datum= nedatirano |Autor= Nepoznato |Objašnjenje= {{Poštena upotreba u|Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)}} }}

== Opis ==
{{Infoslika
|Opis= Plakat filma Bilo jednom u Hrvatskoj
|Izvor= [https://www.imdb.com/title/tt16911316/mediaviewer/rm3521516289/?ref_=tt_ov_i IMDB]
|Datum= nedatirano
|Autor= Nepoznato
|Objašnjenje= {{Poštena upotreba u|Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)}}
}}

== Licencija ==
{{Filmski plakat}}

Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)

2022-05-30T19:51:32Z

Suradnik01:

{{Infookvir film
| naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| naslov originala =
| slika = Bilo jednom u Hrvatskoj - plakat.jpg
| opis slike = Plakat filma
| veličina slike =
| režija = Jakov Sedlar
| producenti = Dominik Sedlar (producent) [[Fran Juraj Prizmić]] (koproducent)
| scenarij = [[Hrvoje Hitrec]] [[Dominik Sedlar]]
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Kevin Spacey]] [[Franjo Tuđman]]
| glazba =
| snimatelj = [[Milan Prpić]]
| montaža =
| scenografija =
| kostimografija =
| studio =
| distributer =
| godina = [[film u 2022.|2022.]]
| trajanje = 80 min
| država = Hrvatska
| jezik = hrvatski engleski
| budžet =
| zarada =
| žanr = životopisno-povijesna dokumentarna drama
| prethodni =
| sljedeći =
| web stranica = https://tudjman100.com/
| imdb_id = 16911316
}}

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' (drugi naslov: Tuđman: Nepoznata priča) je životopisno-povijesna [[dokumentarna drama]] hrvatskog redatelja [[Jakov Sedlar|Jakova Sedlara]] o prvom hrvatskom predsjedniku [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]].<ref name=IMDB>[https://www.imdb.com/title/tt16911316/ Bilo jednom u Hrvatskoj (2022)]. IMDb. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> Glavnu ulogu igra [[Kultura otkazivanja|otkazani]] hollywoodski glumac [[Kevin Spacey]].

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' govori o životu, radu i političkoj ostavštini Franje Tuđmana. Snimanje su inicirali scenarist Hrvoje Hitrec i redatelj Jakov Sedlar, radi obilježavanja 100. obljetnica rođenja najvažnije političke osobe u hrvatskoj povijesti.<ref name=Tuđman100>[https://tudjman100.com/ ''Bilo jednom u Hrvatskoj'']. Službena stranica filma. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref>

Film je nastao u teškim financijskim okolnostima, jer ga nije financijski podupro ni [[HAVC]] ni [[Ministarstvo kulture RH]]. Zamolba za financiranje odbijena im je triput. <ref name=direktno/> Zbog toga film nije snimljen prema izvornom scenariju. Redatelj, već od prije u nemilosti [[detuđmanizacija|detuđmanizirane]] hrvatske vlasti, nije se obeshrabrio, nego je htio svakako snimiti film.<ref name=Tuđman100/> Financijska konstrukcija zatvorena je naposljetku uz pomoć dragovoljnih prinosa hrvatskih domoljuba:<ref name=direktno>IŠ/Večernji list: [https://direktno.hr/zivot/kultura/sedlar-premijeri-filma-bilo-jednom-hrvatskoj-zestoko-potkacio-obuljen-korzinek-pokazala-se-potpuno-n-271858/ '' Sedlar na premijeri filma 'Bilo jednom u Hrvatskoj' žestoko potkačio Obuljen Koržinek Pokazala se potpuno nekompetentnom!'']. Direktno.hr. 12. svibnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> sredstva je namaknuo od mnoštva privatnih osoba, poduzeća, gradova i županija iz Hrvatske i svijeta.<ref name=Tuđman100/>

Pretkraj montaže pojavila se mogućnost potpuno novoga načina obrade slike cijeloga filma, no i tad ih je ministarstvo kulture RH odbilo financirati. Tako je otpalo već dogovorenih 29 premijera po cijelome svijetu. Studio za obradu slike iz SAD dopustio im je samo jedno premijerno prikazivanje, a ostale projekcije su odgođene do isplate nove obrade filma.<ref name=Tuđman100/> Dogovoreno je u međuvremenu 19 distribucija po Hrvatskoj i 14 po ostatku svijeta, a da bi se to moglo, zahtijeva se podmirenje zadnjeg računa.<ref name=direktno/>

Sniman je na lokacijama u Zagrebu.<ref name=IMDB/> Film je u distribuciju pušten 11. svibnja 2022. godine u Hrvatskoj.<ref name=IMDB/> Premijera je održana u Zagrebu.<ref name=direktno/>

== Izvori, bilješke i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.youtube.com/watch?v=0fOTHoW7NL0&feature=emb_title Službeni trailer]
*[https://www.youtube.com/channel/UCp_dhpY_Sgbf2Tw9BU_BwYg YouTube]
*[https://www.instagram.com/bilo_jednom_u_hrvatskoj/ Instagram]
*[https://www.facebook.com/bilojednomuhrvatskoj/ Facebook]

[[Kategorija:Hrvatski dokumentarni filmovi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmovi 2020-ih]]

Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)

2022-05-30T19:51:04Z

Suradnik01:

{{Infookvir film
| naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| naslov originala =
| slika = Bilo jednom u Hrvatskoj - plakat.jpg
| opis slike = Poster filma
| veličina slike =
| režija = Jakov Sedlar
| producenti = Dominik Sedlar (producent) [[Fran Juraj Prizmić]] (koproducent)
| scenarij = [[Hrvoje Hitrec]] [[Dominik Sedlar]]
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Kevin Spacey]] [[Franjo Tuđman]]
| glazba =
| snimatelj = [[Milan Prpić]]
| montaža =
| scenografija =
| kostimografija =
| studio =
| distributer =
| godina = [[film u 2022.|2022.]]
| trajanje = 80 min
| država = Hrvatska
| jezik = hrvatski engleski
| budžet =
| zarada =
| žanr = životopisno-povijesna dokumentarna drama
| prethodni =
| sljedeći =
| web stranica = https://tudjman100.com/
| imdb_id = 16911316
}}

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' (drugi naslov: Tuđman: Nepoznata priča) je životopisno-povijesna [[dokumentarna drama]] hrvatskog redatelja [[Jakov Sedlar|Jakova Sedlara]] o prvom hrvatskom predsjedniku [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]].<ref name=IMDB>[https://www.imdb.com/title/tt16911316/ Bilo jednom u Hrvatskoj (2022)]. IMDb. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> Glavnu ulogu igra [[Kultura otkazivanja|otkazani]] hollywoodski glumac [[Kevin Spacey]].

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' govori o životu, radu i političkoj ostavštini Franje Tuđmana. Snimanje su inicirali scenarist Hrvoje Hitrec i redatelj Jakov Sedlar, radi obilježavanja 100. obljetnica rođenja najvažnije političke osobe u hrvatskoj povijesti.<ref name=Tuđman100>[https://tudjman100.com/ ''Bilo jednom u Hrvatskoj'']. Službena stranica filma. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref>

Film je nastao u teškim financijskim okolnostima, jer ga nije financijski podupro ni [[HAVC]] ni [[Ministarstvo kulture RH]]. Zamolba za financiranje odbijena im je triput. <ref name=direktno/> Zbog toga film nije snimljen prema izvornom scenariju. Redatelj, već od prije u nemilosti [[detuđmanizacija|detuđmanizirane]] hrvatske vlasti, nije se obeshrabrio, nego je htio svakako snimiti film.<ref name=Tuđman100/> Financijska konstrukcija zatvorena je naposljetku uz pomoć dragovoljnih prinosa hrvatskih domoljuba:<ref name=direktno>IŠ/Večernji list: [https://direktno.hr/zivot/kultura/sedlar-premijeri-filma-bilo-jednom-hrvatskoj-zestoko-potkacio-obuljen-korzinek-pokazala-se-potpuno-n-271858/ '' Sedlar na premijeri filma 'Bilo jednom u Hrvatskoj' žestoko potkačio Obuljen Koržinek Pokazala se potpuno nekompetentnom!'']. Direktno.hr. 12. svibnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> sredstva je namaknuo od mnoštva privatnih osoba, poduzeća, gradova i županija iz Hrvatske i svijeta.<ref name=Tuđman100/>

Pretkraj montaže pojavila se mogućnost potpuno novoga načina obrade slike cijeloga filma, no i tad ih je ministarstvo kulture RH odbilo financirati. Tako je otpalo već dogovorenih 29 premijera po cijelome svijetu. Studio za obradu slike iz SAD dopustio im je samo jedno premijerno prikazivanje, a ostale projekcije su odgođene do isplate nove obrade filma.<ref name=Tuđman100/> Dogovoreno je u međuvremenu 19 distribucija po Hrvatskoj i 14 po ostatku svijeta, a da bi se to moglo, zahtijeva se podmirenje zadnjeg računa.<ref name=direktno/>

Sniman je na lokacijama u Zagrebu.<ref name=IMDB/> Film je u distribuciju pušten 11. svibnja 2022. godine u Hrvatskoj.<ref name=IMDB/> Premijera je održana u Zagrebu.<ref name=direktno/>

== Izvori, bilješke i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.youtube.com/watch?v=0fOTHoW7NL0&feature=emb_title Službeni trailer]
*[https://www.youtube.com/channel/UCp_dhpY_Sgbf2Tw9BU_BwYg YouTube]
*[https://www.instagram.com/bilo_jednom_u_hrvatskoj/ Instagram]
*[https://www.facebook.com/bilojednomuhrvatskoj/ Facebook]

[[Kategorija:Hrvatski dokumentarni filmovi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmovi 2020-ih]]

Franjo Tuđman

2022-05-30T19:46:09Z

Suradnik01: /* Djela */

{{redirect|Tuđman|hrvatskog sveučilišnog profesora i obavještajca, sina Franje Tuđmana|[[Miroslav Tuđman]]}}
{{infookvir političar
|ime = Franjo Tuđman
|datum rođenja = [[14. svibnja]] [[1922.]]
|mjesto rođenja = [[Veliko Trgovišće]], [[Hrvatska]]
|datum smrti = [[10. prosinca]] [[1999.]]
|mjesto smrti = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|malaslika =
|opis male slike =
|slika = Franjotudjman.jpg
|veličina =
|opis slike =
|podpredsjednik =
|podpremijer =
|zamjenik =
|stranka = [[SKH]] (1942.-1967.) [[HDZ]] (1989.-1999.)
|potpis =
|supruga = [[Ankica Tuđman]]
|položaj = Prvi [[predsjednik Hrvatske]]
|čin2 = Prvi [[HDZ|predsjednik HDZ-a]]
|zanimanje = [[Časnik|vojna osoba]], [[povjesničar]], [[državnik]]
|fusnote =
|nasljednik = [[Stjepan Mesić]] u međuvremenu kratko [[Vlatko Pavletić]] (o. d.) i [[Zlatko Tomčić]] (o. d.)
|prethodnik = [[Ivo Latin]] ''(predsjednik Predsjedništva [[SR Hrvatska|SRH]])''
|nasljednik2 = [[Ivo Sanader]]
|prethodnik2 =
|predsjednik =
|mandat_start = [[30. svibnja]] [[1990.]]
|mandat_kraj = [[10. prosinca]] [[1999.]]
|mandat_start2 = [[17. lipnja]] [[1989.]]
|mandat_kraj2 = [[10. prosinca]] [[1999.]]
|vjera = [[rimokatolik]]
}}

Dr. '''Franjo Tuđman''' ([[Veliko Trgovišće]], [[14. svibnja]] [[1922.]] – [[Zagreb]], [[10. prosinca]] [[1999.]]), hrvatski [[Hrvatska historiografija|povjesničar]], [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]], [[državnik]], prvi predsjednik suverene i samostalne [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]] i vrhovnik<ref>[http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp Najviše vojno zvanje u Hrvatskoj koje se koristilo od 1995. do 2002.]</ref> [[Oružane snage Republike Hrvatske|Hrvatske vojske]].

== Uvod ==
Sudionik [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|antifašističkog pokreta]] od 1941., kao obavještajni časnik. Nakon rata djeluje u Glavnom stožeru [[JNA]] u [[Beograd]]u, potom na visokim vojno-političkim položajima u Glavnoj personalnoj upravi JNA, Ministarstvu obrane i Generalštabu. Završio studij na Višoj vojnoj akademiji 1957.; čin [[general-major]]a stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu.

Osnovao [[Hrvatski institut za povijest|Institut za historiju radničkog pokreta]] u Zagrebu, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965., a od 1963. do 1967. je izvanredni profesor na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti]] u Zagrebu.

Skupio je opsežnu povijesnu građu i pisao o povijesti [[KPH|Komunističke partije Hrvatske]], u kojoj je, nasuprot jugoslavenskom unitarizmu, isticao nacionalnu sastavnicu njezine borbe protiv [[Velikosrpska ideologija|velikosrpskog]] režima [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Izbačen iz [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista]] 1967. i umirovljen.

1972. je osuđen na dvije godine zatvora zbog "[[domoljublje|nacionalizma]]", s obzirom da je njegov povjesničarski rad došao u koliziju sa službenom propagandom [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|komunističke Jugoslavije]]; s odsluženja kazne bio je pušten nakon 9 mjeseci. Nakon intervjua švedskoj televiziji 1981. ponovo mu je suđeno zbog "kontrarevolucionarne djelatnosti"; u čemu je osobito bio "kriv" zbog revizije jugoslavenske propagande o [[Sabirni logor Jasenovac|Sabirnom logoru Jasenovac]], koja je inzistirala na "[[Jasenovački mit|Jasenovačkom mitu]]" o preko 700.000 žrtava tog logora; taj izrazito visoki broj žrtava je korišten za ''de facto'' demoniziranje Hrvata, čiji je nacionalizam predstavljao najočitiju prijetnju opstanku komunističke Jugoslavije. Tuđman se usudio prezentirati podatke 1964. godine službeno provedenog popisa žrtava rata u SFRJ, prema kojima je u Jasenovcu smrtno stradalo nekoliko desetaka tisuća ljudi, makar su podatci tog popisa - koji su opovrgavali neke ključne elemente propagande kojima je režim komunističke Jugoslavije opravdavao svoju vladavinu lišenu demokratskog legitimiteta - bili stavljeni do embargo sve do kraja SFR Jugoslavije.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|last=Benčić|first=Andriana|authorlink=|coauthors=|title=KONCENTRACIJSKI LOGOR JASENOVAC: KONFLIKTNO RATNO NASLJEĐE I OSPORAVANI MUZEJSKI POSTAV|url=https://hrcak.srce.hr/207132|date=|year=|month=|journal=Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol. XXI No. 41, 2018.|volume=|issue=|pages=46|id=|access-date=21. rujna 2019.}}</ref> Tuđman je osuđen na 3 godine zatvora, ali je s odsluženja kazne pušten 1983. iz zdravstvenih razloga. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, da bi nakon četiri mjeseca zbog pogoršanja zdravstvenog stanja bio uvjetno pušten iz zatvora.

Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih. Godine 1989. osniva [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatsku demokratsku zajednicu]] te do smrti ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede HDZ-a na [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|izborima 1990. godine]], izabran je za predsjednika Predsjedništva [[SRH|Socijalističke Republike Hrvatske]]. Nakon donošenja demokratskog [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava 1990.]], izabran je 1992. godine za [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]]. Autor je [[Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] od 25. lipnja 1991. godine i preambule [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava Republike Hrvatske]].<ref>[http://www.jutarnji.hr/25-godina-najvaznijeg-dokumenta-republike-hrvatske-seks--sokol--olujic-i-valkovic-u-dva-tjedna-napisali-svih-147-clanaka-ustava/1484955/ O Ustavu RH]</ref> Kao [[vrhovni zapovjednik]], vodio je obranu Hrvatske u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]]. Reizabran je za predsjednika RH 1997., a Hrvatska demokratska zajednica ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima [[Hrvatski parlamentarni izbori 1992.|1992.]] i [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|1995.]] godine.

Temelji njegove politike bili su: ujedinjenje svih Hrvata, neovisno o ideološkoj usmjerenosti, u jedan političko-nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna država; ponovni ulazak u [[Srednja Europa|srednjoeuropski]] civilizacijski krug i [[Balkanski poluotok (kontroverze)|debalkanizacija]] Hrvatske; obnavljanje potiskivanih i [[stigma]]tiziranih hrvatskih [[tradicija]], [[kultura|kulture]], jezika i povijesti.

Njegova je politika izazvala prijepore u dijelu domaće i međunarodne javnosti. Oporba ga je kritizirala zbog autoritarnog političkog nastupa i naglašeno stranačke vlasti, uz [[Denacionalizacija|aferama opterećenu privatizaciju]] tzv. društvenog vlasništva. Otišao je, unatoč tomu, kao karizmatska ličnost, najzaslužnija što je Hrvatska stekla svoju neovisnost, obranila se od velikosrpske agresije i [[Dodatak:Popis hrvatskih operacija u Domovinskom ratu|oslobodila svoja okupirana područja]].

U njegovu čast, kao oblik jedne od najvećih počasti, [[Zračna luka „Franjo Tuđman”|zračna luka u Zagrebu]] nosi njegovo ime, kao i mostovi u [[Most dr. Franja Tuđmana|Dubrovniku]] i [[Most dr. Franje Tuđmana (Osijek)|Osijeku]].

Uz [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i [[Ante Starčević|Antu Starčevića]] predstavlja simbol i oličenje hrvatske rodoljubne politike. Njegovim odlaskom završile su "zlatne devedesete" u kojima je Hrvatska putem prvih višestranačkih demokratskih izbora i pobjedom u Domovinskom ratu ostvarila devestoljetni san o hrvatskoj samostalnosti. U novom tisućljeću Hrvatsku je zahvatio val [[Detuđmanizacija|detuđmanizacije]] i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata, predvođen trećesiječanjskom vladom na čelu s [[Ivica Račan|Ivicom Račanom]], predsjednikom RH i bivšim Tuđmanovim suradnikom [[Stjepan Mesić|Stjepanom Mesićem]]; detuđmanizaciju je potom još nekoliko godina nastavila vlada RH predvođena premijerom [[Ivo Sanader|Ivom Sanaderom]].{{fusg|bilj}}

== Mladost, Drugi svjetski rat i vojna karijera ==
[[Datoteka:Franjo Tudjman obitelj Picture23.jpg|minijatura|lijevo|Franjo Tuđman (u sredini) s obitelji - braća Ivica (prvi s lijeve strane) i Stjepan (zadnji s desne strane)]]
[[Datoteka:Rodna_kuća_Dr._Franje_Tuđmana.jpg|mini|desno|[[Veliko Trgovišće|Rodna kuća dr. Franje Tuđmana]]]]
Franjo Tuđman potječe iz seoske obitelji srednjega imovnog staleža. Rođen je u [[Veliko Trgovišće|Velikom Trgovišću]] 14. svibnja 1922.<ref name="moljac">[http://www.moljac.hr/biografije/tudjman.htm Moljac.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130508152706/http://www.moljac.hr/biografije/tudjman.htm |date=8. svibnja 2013. }} Franjo Tuđman</ref> u braku Stjepana i Justine (rođ. Gmaz). Pored Franje obitelj Tuđman imala je još dva sina: Ivicu i Stjepana. Otac mu je bio ugledni član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i općinski načelnik. Majka mu je umrla 1929.<ref name="moljac"/> kada je Franjo pošao u osnovnu školu. Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu (1929.-1933.), a u Zagrebu Državnu II. mušku građansku školu (1935.-1939.) te Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca (1939.-1941.), uglavnom se uzdržavajući sam.<ref name="Predsjednik">[http://predsjednik.hr/Predsjednik Ured presjednika] Franjo Tuđman</ref>

Moguće uhićenje u doba starojugoslavenskoga režima 1940. o kojemu pišu službene Tuđmanove biografije još nije dovoljno razjašnjeno. [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] navodi da je bio pritvoren 1940.<ref name="HE-tiskano">Tuđman, Franjo. U enciklopediji: [[Slaven Ravlić]], gl. ur., ''[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]'', 11. sv. : Tr – Ž, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2009., {{ISBN|978-953-6036-41-7}}, str. 85. i 86.</ref> kao srednjoškolac zbog sudjelovanja u ljevičarskoj manifestaciji.<ref name="HELZMK">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 Franjo Tuđman] Hrvatska enciklopedija (LZMK)</ref> Tuđmanova obitelj podupirala je hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom HSS-a i [[Vladko Maček|Maček]]a, dok se Franjo Tuđman tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] pridružio komunističkim partizanima.<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/49375/ Franjo Tuđman] Opća i nacionalna enciklopedija</ref> U proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u [[narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|antifašistički pokret]]; od 1942. bio je član [[KPJ]]. Djelovao je na području sjeverozapadne Hrvatske; od 1942. bio je rukovoditelj ilegalne partizanske tiskare (''Glas Hrvatskog zagorja''),<ref name="HE-tiskano"/> od 1943. zamjenik komesara 2. zagorskoga partizanskog odreda, a od 1944. zamjenik komesara Brigade ''Braća Radić'', komesar 32. divizije te načelnik Personalnog odsjeka Štaba X. korpusa. Franjin otac je bio vijećnik [[ZAVNOH]]-a i [[AVNOJ]]-a.<ref name="HELZMK" /> Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkoga pokreta u proljeće 1943. godine. U siječnju 1945. upućen je u [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] u [[Beograd]]u, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela.<ref name="Predsjednik" /><ref name="HELZMK" />
[[Datoteka:Tuđman partizan.jpg|mini|180px|Franjo Tuđman, 1945.]]
[[Datoteka:Franjo Tuđman i Joža Horvat 1945.jpg|mini|lijevo|180px|Na slici s [[Joža Horvat|Jožom Horvatom]], 1945.]]
Godine 1946. dogodila se i obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razjašnjena; Tuđmanov otac Stjepan zajedno s njegovom pomajkom umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima<ref name="HELZMK" /> koje su kasnije različito tumačene (samoubojstvom, nesretnim slučajem...), ali prevladala je inačica po kojoj mu je oca kao kritičara nove, totalitarne vlasti likvidirala politička policija [[OZNA]].<ref name="Predsjednik" /> Unatoč tomu, Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji nije bio spriječen: završio je i Višu vojnu akademiju JNA (1955.-1957.).<ref name="Proleksis" /> Od polovice 1950-ih objavljivao je radove s područja vojne povijesti i doktrine, u kojima, na temelju iskustva [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|antifašističkog rata u Jugoslaviji]], zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanoga naroda, što će cjelovitije izložiti u svojoj prvoj knjizi.
Dana 23. svibnja 1954. Franjo Tuđman postaje tajnik,<ref name="Hudelist 2004 211">Hudelist, str. 211.</ref> a u svibnju 1958. godine i predsjednik [[JSD Partizan Beograd|JSD Partizan]],<ref name="Hudelist 2004 211"/> koji je tijekom cijeloga postojanja druge i treće Jugoslavije bio u stvarnosti vojni klub. Za vrijeme njegova predsjedavanja izabran je dres s prepoznatljivim crno-bijelim prugama. Dizajn dresa je (po Tuđmanu) bio nadahnut dresovima [[Juventus F.C.|Juventusa]].

Od 1957. radio je u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave.<ref name="HELZMK" /> Tada je objavio i svoje prvo značajno djelo, ''Rat protiv rata'', (Zagreb 1957.), opsežnu studiju o partizanskom ratovanju kroz povijest s naglaskom na jugoslavenskom partizanskom ratu, no protkano opširnim raščlambama o ratu u [[Nizozemska|nizozemskim provincijama]] u 17. st., španjolskom ustanku protiv [[Napoleon]]a, kao i mnogim drugim primjerima gerilskoga ratovanja. Ta je studija značajno učvrstila ugled Tuđmana kao vojnopovijesnoga znalca, a u sljedećim desetljećima naraštaji jugoslavenskih generala preuzimali su izvatke iz njegove knjige kao okosnicu za generalske ispite. Iako je 1960. promaknut u čin [[general-major]]a,<ref name="HELZMK" /> Tuđman je već sljedeće godine svojom voljom napustio vojnu službu.<ref name="Proleksis" />

Motivi za takav postupak su dosta jasni: sama vojna struktura je omogućavala materijalno siguran, no duhovno skučen život, a Tuđmanovi se interesi, koji su pokrivali vojno, povijesno, političko i kulturno područje nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu.<ref name="LZMK" >[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=40868 Franjo Tuđman] Hrvatski obiteljski leksikon</ref> Također, dogmatizam i ideološko zatupljivanje karakteristični za svaku vojsku (a kamo li ne za totalno indoktriniranu JNA) nisu predstavljali ozračje u kojemu se moglo koliko-toliko odstupiti od političkoga pravovjerja.

U Zagrebu te 1961. godine osniva [[Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske]]<ref name="Proleksis" /> (danas [[Hrvatski institut za povijest]]), čiji je ravnatelj do 1967. godine. Postavio je ambiciozan plan razvoja Instituta, okupio mnogobrojne suradnike, a 1963. pokrenuo i časopis ''Putovi revolucije'', kojemu je bio glavni i odgovorni urednik (1963.-1967.).<ref name="HELZMK" /> Od 1963. do 1967. godine izvanredni je profesor na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih nauka u Zagrebu]] (danas Fakultet političkih znanosti),<ref name="Predsjednik" /> gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965.<ref name="Proleksis" /> godine na [[Filozofski fakultet u Zadru|Filozofskom fakultetu u Zadru]] obranom disertacije ''Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.''<ref name="Predsjednik" /><ref name="HELZMK" />

== Povjesničar i disident ==
Vrlo rano, još u prvoj polovini pedesetih godina, Tuđman se počeo baviti znanstvenim radom. Objavio je veći broj radova, posebnih izdanja rasprava i članaka, više od 150, iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.<ref name="Predsjednik" /> Sudjelovao je na više znanstvenih simpozija u domovini i inozemstvu te držao predavanja na sveučilištima u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]], [[Italija|Italiji]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Austrija|Austriji]], [[Kanada|Kanadi]] i [[SAD]]-u.<ref name="HDZ" /> Godine 1966. na [[Sveučilište Harvard|Harvardu]], u okviru serije Međunarodnoga seminara, održao je predavanje pod naslovom ''The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History'' (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva).<ref name="Predsjednik" />

Bio je član uredništva vojno-teorijskog časopisa ''Vojno delo'', redaktor i pomoćnik glavnog urednika ''Vojne enciklopedije'', suradnik i redaktor [[Opća enciklopedija JLZ|enciklopedija]] [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža]], glavni i odgovorni urednik časopisa ''Putovi revolucije'', član izdavačkog odbora časopisa [[JAZU]] ''Forum'', član izdavačkog odbora ''[[Hrvatski tjednik|Hrvatskog tjednika]]'' i član uredništva ''Glasnika Hrvatske demokratske zajednice''.<ref name="Predsjednik" />

Od 1962. do 1967. godine, Tuđman je predsjednik Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkoga saveza radnog naroda Hrvatske.<ref name="HELZMK" /><ref name="HDZ" /> Od 1965. do 1969. godine, narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeća [[Sabor]]a SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora.<ref name="HELZMK" /><ref name="Kronologija">[http://www.hdzusa.com/dr-franjo-tudman/zivotopis-dr-franje-tudmana/ Franjo Tuđman] Životopis i kronologija od 1989.</ref> Bio je član Upravnog odbora i Izvršnog odbora [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] i predsjednik Komisije Matice hrvatske za [[hrvatska povijest|hrvatsku povijest]]. Član [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] postao je 1970. godine, a član Hrvatskog centra [[PEN]]-a 1987. godine.<ref name="Predsjednik" />

Nakon intervjua švedskoj televiziji, optužen je zbog "kontrarevolucionarne djelatnosti", u kojem je zacijelo najvažniji bio njegov "revizionizam" o broju žrtava [[Sabirni logor Jasenovac|Sabirnog logora Jasenovac]]. Jugoslavenska propaganda je inzistirala na fantastično visokoj brojci od 700.000 pobijenih u tom logoru, a Tuđman je objavio podatke kakvi su proizlazili iz službenog provedenog popisa žrtava rata provedenoga 1964. godine. S obzirom da su podatci tog popisa govorili o približno 50 tisuća žrtava logora NDH - tj. demantirali ključno važni dio propagande komunističkog režima koji je svoju legitimaciju umjesto iz demokratske volje naroda crpio iz zasluga u borbi protiv fašizma koja na neki način (u obrani Jugoslavije od "neprijateljske emigracije" i "unutarnjeg neprijatelja", naročito se tu kao zloćudnu pojavu tretiralo hrvatski [[nacionalizam]]) i dalje traje - bili su podatci tog popisa stavljeni pod embargo (objavljeni su tek 1998. godine). Suđenje Tuđmanu bila je jasna poruka povjesničarima i drugim intelektualcima (među kojima se ponešto o rezultatima službenog popisa iz 1964. god. ipak znalo, primjerice je o tome pisao [[Ante Bruno Bušić|Bruno Bušić]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://projektvelebit.com/bruno-busic-demografski-gubici-zrtve-hrvata-u-hrvatskoj-i-jugoslaviji-ii/|title=Demografski gubici –
Žrtve Hrvata u Hrvatskoj i Jugoslaviji (II)|author=Bruno Bušić|date=5. svibnja 2019. (tekst izvorno objavljen 1969. godine u Hrvatskom književnom listu)|work=|language=|publisher=Projekt Velebit|access-date=21. rujna 2019.}}</ref> kojega je represija komunističke države udarila još snažnije nego Tuđmana) da se službene narative o [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj borbi]] i o NDH ne smije propitivati. Nakon 11 mjeseci, Tuđman je s odsluženja kazne bio pušten zbog zdravstvenih razloga. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je nakon 4 mjeseca zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.<ref name=":0" />

=== Stvaralaštvo ===
[[Datoteka:Bespuca povijesne zbiljnosti 14082012 2 roberta f.jpg|mini|200px|''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'', 1989.]]
''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'' (1989.) Tuđmanovo su najpoznatije djelo koje je izazvalo [[prijepor]]e zbog optužbi za antisemitizam i revizionizam. Knjiga je izazvala golem interes (u kratkom razdoblju, 1989.-1990., objavljena su četiri izdanja) razmatranjem uzroka i razmjera genocidnoga nasilja, osobito stvarnosti i mita o logoru Jasenovac, ali i kritičke rasprave pa i optužbe za revizionizam i antisemitizam (u američkom izdanju iz 1996., objavljenom pod naslovom ''Užasi rata – Horrors of War'', ispušteni su neki sporni dijelovi).<ref name="HELZMK" /> Najznačajniji dio te opsežne knjige je pobijanje Jasenovačkoga mita kojega Tuđman smatra središnjim podjarivačkim mitologemom suvremene [[velikosrpska ideologija|velikosrpske ideologije]]. Uočljiva je i svjesna arhaizacija jezika uz nekoliko uspjelih novotvorenica, znak Tuđmanova nacionalnoga osvješćivanja i na kulturnom polju, a zbog nekih neobičnih rješenja izvor čuđenja čak i za neke proskribirane "nacionaliste" među hrvatskim jezikoslovcima, npr. [[Stjepan Babić|Stjepana Babića]].

U cjelini, ''Bespuća'' su neobičan hibrid: spoj autorove ispovijedi o borbama s kasnije zaboravljenim hrvatskim i jugoslavenskim dogmatskim ideolozima, nekih naznaka filozofije povijesti (koja nije potkrijepljena širim piščevim osvrtima na klasike toga žanra, od Vica i Hegela do Marxa i Spenglera) te lamentacija o položaju Hrvata u [[real-socijalizam|realsocijalističkoj]] SFRJ. Značajnija djela su i ''Stvaranje socijalističke Jugoslavije'' (1960.) te ''Okupacija i revolucija'' (1963.).<ref name="HELZMK" />

Posebno se bavio pitanjem mogućnosti malih naroda da ostvare ravnopravnu ulogu u svjetskoj povijesti te njihovim pravom na samoodređenje, što je tema njegove knjige ''Velike ideje i mali narodi'' (1969.). Kako mu je bilo onemogućeno javno djelovanje, neke je svoje knjige objavio u inozemstvu (''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'', 1981., i dr.).<ref name="HELZMK" /> Ostali su Tuđmanovi značajniji tekstovi ''Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji'', 1. – 2. (1993.), vjerojatno najbolje povjesničarsko djelo; ''S vjerom u samostalnu Hrvatsku'' (1995.), ''Usudbene povjestice'' (1995.), ''Povijesna sudba naroda'' (1996.) i ''Hrvatska riječ svijetu'' (1998.).<ref name="HELZMK" /> ''Usudbene povjestice'' i ''Hrvatska riječ svijetu'' su dvije kompilacije eseja i intervjua u kojima su sažeto iznijete osnovne Tuđmanove preokupacije i povijesnopolitički pogledi.<ref name="HELZMK" />

=== Tuđman – disident ===
[[Datoteka:Franjo Tudjman 60tih.JPG|mini|Dr. Franjo Tuđman govori na [[Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske|Institutu za historiju radničkoga pokreta Hrvatske]]]]
Tuđmanova se djelatnost od osnutka Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske sve više može okarakterizirati kao nacionalno-[[disident]]ska. Već su prvi objavljeni Tuđmanovi tekstovi iz područja vojne doktrine i povijesti osvajačkih i oslobodilačkih ratova, u kojima je, polazeći s gledišta da svaki narod treba imati svoju oružanu silu, zastupao koncepciju naoružanog naroda i teritorijalne obrane, postali predmet kritike pobornika centralističkih shvaćanja i optužbi zbog tobožnje nemarksističnosti i nacionalizma.<ref name="Predsjednik" /> Svojim se radovima usprotivio tada snažnoj unitarističkoj struji u jugoslavenskoj politici pa mu je djelovanje sve više ograničavano.<ref name="Predsjednik" />

Zbog suprotstavljanja službenim stajalištima o HSS-u i [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazumu Cvetković–Maček]] te kritičkoga pisanja o [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|2. svjetskom ratu]], u ožujku 1964. bio je optužen za ''buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju''.<ref name="HELZMK" /> Godine 1967. izbačen je iz Saveza komunista, smijenjen s položaja direktora Instituta, zabranjeno mu je predavanje na Sveučilištu te je prisilno umirovljen, kada mu je bilo samo 45 godina.<ref name="moljac"/> Tuđman je među prvima u socijalističkoj Hrvatskoj otvorio raspravu o hrvatskim nacionalnim temama, među kojima su prema njemu najvažnije bile nametanje kompleksa krivnje zbog postojanja NDH, centralizacija Jugoslavije koja je marginalizirala i provincijalizirala Hrvatsku, Jasenovački mit kao stožer novovjekovne velikosrpske ideologije te srpski dominantni i hrvatski podređeni položaj u višenacionalnoj zajednici.<ref name="HDZ" />

Od tada je djelovao u [[Hrvatska matica iseljenika|Matici iseljenika Hrvatske]] (predsjednik Komisije za Sjevernu Ameriku) i Matici hrvatskoj (član Upravnog i Izvršnog odbora i predsjednik Komisije za povijest); nastupao je na tribinama i objavljivao radove o povijesnim i suvremenim temama. Tijekom 1971. godine, Tuđman je radikalizirao i još jasnije izrazio svoje stavove, što je uzrokovalo i osudu hrvatskoga komunističkog vodstva ([[Miko Tripalo]], [[Savka Dabčević-Kučar]]). To je 1972. godine dovelo do njegova zatvaranja i [[Montirani politički sudski proces|insceniranog sudskog procesa]] u kojemu je Tuđman trebao poslužiti žrtvenim jarcem kao "tvrdokorni nacionalist" koji održava veze s hrvatskom političkom [[disident|emigracijom]].<ref name="HDZ" /> Zahvaljujući intervenciji [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] kod [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] izbjegao je višegodišnju robiju i osuđen je na dvije godine zatvora, što je kasnije smanjeno na devet mjeseci.<ref name="Predsjednik" /><ref name="HELZMK" />

U prvomu političkom procesu po Titovu odlasku s povijesne scene, ponovno je, u veljači 1981., osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju i francuski radio, kao i intervjua objavljenog u emigrantskom listu ''Hrvatska država'', u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama i u prilog pluralističke demokracije, neravnopravnosti SR Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju žrtava logora Jasenovac.<ref name="HELZMK" /><ref name="Proleksis" /> U zatvoru u [[Lepoglava|Lepoglavi]] bio je od siječnja 1982. do veljače 1983. godine, kad je bio pušten radi liječenja. U svibnju 1984.<ref name="LZMK" /> vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.
Iz pozicije disidenta, Franjo Tuđman promišlja i piše o novijoj povijesti Hrvatske iz drugačije perspektive, nego što je to činila službena historiografija u komunističkoj Jugoslaviji, kojoj je prva briga bila napraviti prikaz povijesti koji u što većoj mjeri legitimira vladavinu ondašnjeg režima. [[Ivo Goldstein]] iznosi 1999. godine: "Među prevrednovateljima povijesti ... po političkoj se snazi u ugledu, ali i historiografskom znanju i nekim širim pogledima na povijest, nedvojbeno isticao Franjo Tuđman. Ubrzo je u javnosti tako odskočio u ovom prevrednovanju povijesti od ostalih, da je zapravo u sagledavanju ovog problema on jedini vrijedan pozornosti."<ref>[http://hrcak.srce.hr/49677 "Srpsko-hrvatsko pomirenje u historiografiji - pretpostavka ili posljedica političkog pomirenja?"], Ivo Goldstein, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.31 No.1. travnja 1999..</ref>

=== Višestranačje ===
[[Datoteka:Tudjman Lenta.jpg|mini|desno|[[Predsjednik Republike Hrvatske#Simboli predsjednika Republike|Tuđman s predsjedničkom lentom]]]]
Od 1987. godine,<ref name="Predsjednik" /> kada mu je vraćena oduzeta putovnica, Tuđman putuje po europskim zemljama te SAD-u i Kanadi, a potom i Europi,<ref name="HELZMK" /> uspostavljajući kontakte s hrvatskim iseljeništvom i gradeći veze koje će se pokazati presudnima u godinama koje su slijedile.<ref name="moljac"/> Njegova je politička platforma uključivala nekoliko jednostavnih, ali važnih sastavnica: odbacivanje komunističke i ustaško-fašističke ideologije kao nadnacionalnih totalitarnih programa koje je povijest pokopala i koje su razjedinjavale hrvatski narod; oslon na hrvatsko iseljeništvo,<ref name="HDZ" /> ali uz svijest da će se borba za suverenu Hrvatsku voditi u samoj zemlji; pokušaj dogovora sa Srbima kao najbrojnijim i najutjecajnijim narodom u Jugoslaviji, koji je činio i najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskoj; povezivanje Hrvatske i [[BiH]] kao zemalja geopolitički, prostorno i ekonomski upućenih jedna na drugu.<ref name="HDZ">[http://www.hdzusa.com/dr-franjo-tudman/literaturaposlanice-i-govoridjela-tudman-franjo/ Franjo Tuđman] HDZ-ova biografija</ref> Zauzimao se za hrvatsku nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore.<ref name="HELZMK" />

U dosta su važnih crta njegov svjetonazor i program ostali nedorečeni: npr., iako je bilo očito da se totalitarizam urušava, još nije bilo jasno koliko će taj proces trajati (isto se odnosilo i na SFRJ). Tuđman je vjerojatno uzeo u obzir obje opcije: ostanak Hrvatske u konfederalnoj Jugoslaviji u kojoj bi vladao nekakav socijalističko-kapitalistički hibrid, kao i potpuno samostalnu hrvatsku državu koja bi, po svemu sudeći, bila ustrojena na načelima državnoga kapitalizma, uz tržište, ali ne liberalnoga tipa reaganomike.<ref name="Kronologija" />

Još dva velika pitanja ostala su otvorena: položaj Srba u Hrvatskoj i status Bosne i Hercegovine. Zbog namjerno dvosmislene formulacije u ustavu SR Hrvatske moglo se protumačiti da Srbi imaju pravo konstitutivnoga naroda, tj. među inim i pravo na odcjepljenje. Tako definirana, Hrvatska bi bila binacionalna država, što očito nije bila nakana komunističkih vlastodržaca koji nisu smogli snage da situaciju "istjeraju na čistac" te su time otvorili manevarski prostor za srpske pokušaje secesije koje je potakao pansrpski pokret [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] krajem 80-ih i početkom 90-ih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

Glede Bosne i Hercegovine, situacija je bila još složenija: Tuđman je, ne samo deklarativno, držao da Hrvatska i BiH čine zemljopisno-prometno-gospodarsku cjelinu. No taj je stav morao računati i s tim da Srbi tvore oko 33 % stanovništva Bosne i Hercegovine i većinski su narod na preko 40 % područja te zemlje, a srpski je općenacionalni stav bio da bilo kakvo odvajanje od Srbije ne dolazi u obzir, a kamo li integracija s potencijalno samostalnom Hrvatskom.<ref name="HDZ" />

Drugi su činitelj bili [[Muslimani (narod)|Muslimani]] koje je Tuđman, slabo poznavajući situaciju u BiH, držao, na crti starčevićanske tradicije, za "Hrvate islamske vjere", iako su se Muslimani do tada ireverzibilno nacionalno emancipirali u zaseban narod (koliko god to bio još nedovršen proces) i time [[Hrvatsko državno pravo|starim hrvatskim geopolitičkim idejama]] koje su računale s bosanskohercegovačkim Muslimanima kao Hrvatima oduzeli uporište u stvarnosti. Tuđmanova "bosanska politika" ostala je stoga do kraja opterećena nedosljednostima i dvojbama. Što se tiče ostalih naroda i republika u SFRJ, Tuđman je smatrao da se u slučaju radikalizacije stanja i sukoba sa srpskom velikodržavnom ideologijom može osloniti jedino na vlastite snage. Isto je tako realno procijenio i pasivnu ulogu međunarodne zajednice.

== HDZ i borba za samostalnu Hrvatsku ==
Već od Titove smrti (1980.) bilo je vidljivo da SFRJ ide prema raspadu zbog dotrajalosti gospodarskoga i političkoga sustava i, možda još više, nepomirljivo suprotstavljenih nacionalnih ideologija. Nemire je započela pobuna [[Albanci|Albanaca]] na [[Kosovo|Kosovu]] nakon koje su uslijedile višegodišnje neuspjele represalije. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više dolazilo i do polarizacije među razvijenom [[SR Slovenija|Slovenijom]] i [[SR Srbija|Srbijom]], stožerom [[centralizam|centralističkoga]] [[dogmatizam|dogmatizma]]. [[Velika Srbija|Velikosrpski]] pokret organizirale su srpske znanstvene i kulturne udruge (Akademija, društvo književnika, ...), a njegovu realizaciju pokrenuo je [[Slobodan Milošević]] koji je na valu masovnih srpskih mitinga i prosvjeda došao na čelo srbijanskih komunista i nizom različitih mjera (mitinzi, partijski pučevi, policijsko nasilje, ...) srušio vodstva [[Vojvodina|vojvođanskih]] ([[jogurt-revolucija]]) i [[Crna Gora|crnogorskih]] komunista te nasilno ponovno u Srbiju inkorporirao Kosovo kao pokrajinu bez stvarne autonomije, oduzevši Kosovu atribute državnosti, ali zadržavši njegova biračka prava u saveznim tijelima.

Tijekom tih dramatičnih događaja hrvatski su komunisti ostali uglavnom pasivni i zbunjeni, bojeći se iskazivanja nacionalnih težnji, s jakim sjećanjem na gušenje [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskoga proljeća]] 1971. No žestina i otvorenost nastupa pansrpskoga pokreta nije omogućavala dugu pasivnost: SFRJ bi se, u slučaju Miloševićeve pobjede, preobrazila u unitarnu državu kojom bi dominirao populistički srpski nacionalizam, a što bi sigurno dovelo do rata za rušenje takvoga sustava.

=== Predsjednički i parlamentarni izbori ===
[[Datoteka:Tudjman prisega 1992.jpg|mini|desno|[[Inauguracija predsjednika Republike Hrvatske#1992. - Franjo Tuđman|Franjo Tuđman priseže za predsjednika]]]]
Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatsku demokratsku zajednicu]] (HDZ) s idejom da se na programu državnog osamostaljenja [[Hrvatska|Hrvatske]] uspostavi masovni nacionalni pokret koji bi okupio različite političke sastavnice i ideološke tradicije: od [[Ante Starčević|starčevićanskoga]] pravaškog nacionalizma, [[Stjepan Radić|radićevskoga]] mirotvornog pokreta do [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državotvorne]] ljevice.<ref name="HELZMK" /> U Hrvatskoj su (kao i nekim drugim republikama) u travnju i svibnju 1990. godine održani [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|višestranački izbori]] na kojima je pobijedila Tuđmanova stranka, Hrvatska demokratska zajednica, s preko 60 % zastupničkih mandata u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] koji je izabrao Tuđmana za predsjednika Predsjedništva [[SRH|SR Hrvatske]].<ref name="LZMK" /> Tuđman je kao predsjednik HDZ-a 30. svibnja 1990. u Saboru izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a u narodu je uspostava istinske narodne hrvatske vlasti bila doživljena poput formiranja države. Taj se nadnevak do 2000. slavio, a od 2020. ponovno slavi kao [[Dan Hrvatskoga sabora|Dan državnosti]].<ref name="Marijan">Marijan Lipovac, [http://www.matica.hr/vijenac/505/Za%C5%A1to%20slavimo%20krive%20datume/ ''Zašto slavimo krive datume, Nedoumice oko državnih praznika''], Vijenac, br. 505., 11. srpnja 2013.</ref>

Nakon donošenja [[Ustav Republike Hrvatske|novoga demokratskog ustava]] ([[Božićni ustav]], 1990.) pobijedio je oba puta na izravnim [[Hrvatski predsjednički izbori 1992.|izborima za predsjednika Republike Hrvatske u kolovozu 1992.]] (56,7 %)<ref name="LZMK" /> i [[Hrvatski predsjednički izbori 1997.|lipnju 1997.]] (61,4 %)<ref name="LZMK" /> te je dužnost obnašao do smrti 1999. Pod njegovim je vodstvom HDZ pobijedio na svim parlamentarnim izborima u tom razdoblju: [[Hrvatski parlamentarni izbori 1992.|1992.]] i [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|1995.]] (Zastupnički dom) te [[Izbori za Županijski dom Sabora Republike Hrvatske 1993.|1993.]] i [[Izbori za Županijski dom Sabora Republike Hrvatske 1997.|1997.]] (Županijski dom).<ref name="HELZMK" /><ref name="LZMK" /> Od svibnja 1990. do smrti Tuđman je bio ključni akter hrvatske unutarnje i vanjske politike. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen [[polupredsjednički sustav]] vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke.<ref name="HELZMK" />

=== Tuđmanov koncept HDZ-a ===
[[Datoteka:Emblem of the Croatian Democratic Union.svg|thumb|right|[[Hrvatska demokratska zajednica|Izvorni grb HDZ-a]]]]
Tuđman je svoju stranku, Hrvatsku demokratsku zajednicu, koncipirao na sljedećim načelima:

*'''ujedinjenje svih Hrvata''', neovisno o ideološkoj usmjerenosti, u jedan političko-nacionalni pokret (povezano s kasnije kontroverznom idejom pomirbe potomaka "ustaša" i "partizana") kojemu je minimalni cilj hrvatska ravnopravnost u konfederaliziranoj Jugoslaviji, a maksimalni samostalna država<ref name="Kronologija" />
*ponovni ulazak u '''srednjoeuropski civilizacijski krug''', a izlazak iz "Balkana"
*reafirmacija potiskivanih i stigmatiziranih hrvatskih tradicija, od kulture i jezika, do povijesti, kako starije, tako i novije (primjer je rehabilitacija [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]])
*djelomična revalorizacija [[NDH]], kao i komunističkoga pokreta, objelodanjivanje prešućivanih zločina jugoslavenskih partizana ([[Bleiburški pokolj]])
*u slučaju raspada komunizma, opcija državnog kapitalizma nasuprot neoliberalnom koji bi, prema Tuđmanu, malu zemlju kao što je Hrvatska učinio plijenom multinacionalnih kompanija

HDZ je, osim (relativne) većine hrvatskoga naroda u zemlji, imao snažnu potporu hrvatskoga iseljeništva, kao i hrvatske emigracije iz doba 2. svjetskoga rata, dok su mu glavni protivnici u hrvatskome društvu uz većinu Srba bili i jugoslavenski nastrojeni Hrvati, mnogi sljedbenici komunističke ideologije, no i neke hrvatske nacionalne stranke umjerene orijentacije kojima se Tuđmanova populistička retorika i diskurs činio neprimjerenim (u političkom, a i "estetskom" smislu).<ref name="Kronologija" />

Tuđmanova politika bila je pragmatična: umjesto radikalizacije, forsirao je reformu jugoslavenske federacije u konfederaciju, a istodobno je jačao obrambene sposobnosti Hrvatske preko preustroja policije te snaženjem veza s inozemstvom (taj je manevarski prostor bio ograničen zbog više činitelja).<ref name="HDZ" />

Već 1990. godine dolazi do pobune hrvatskih Srba ([[Balvan-revolucija]]) upravljane iz [[Beograd]]a, a uz mlako i malodušno reagiranje saveznih vlasti, utjelovljenih u [[Ante Marković|Anti Markoviću]] kojega je podupirao Zapad. Naime, osim nevoljkosti prihvaćanja nastanka novih država (to je bilo vidljivo i u drugim slučajevima, npr. [[SSSR]]-a i Čehoslovačke), [[Europska zajednica]] smatrala je da se izraženost nacionalnog pitanja može smanjiti ekonomskim mjerama – da se nacionalna stremljenja mogu "potkupiti". Stvarnost ih je ubrzo demantirala.

== Rat i mir ==

=== Tuđman kao vrhovni zapovjednik ===
[[Datoteka:Tuđman na bojištu.gif|mini|left|Tuđman s vojnicima na bojištu]]
[[Datoteka:Dr-Franjo-Tudjman-1996-2.png|mini|180px|[[Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske|Vrhovni zapovjednik]]]]

U doba [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] vodio je politiku preustroja [[SFRJ|Federacije]] u savez suverenih država ili mirnoga razlaza njezinih članica, a istodobno poticao jačanje obrambene sposobnosti Hrvatske i oblikovanje [[Oružane snage Republike Hrvatske|Hrvatske vojske]].<ref name="HELZMK" /> Na Republiku Hrvatsku je [[1991.]] godine izvršila agresiju Republika Srbija, koja je instrumentalizirala većinu srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj i Jugoslavensku narodnu armiju s ciljem stvaranja [[Velika Srbija|Velike Srbije]], koja bi u maksimalističkim planovima zauzimala preko 70 %, a u minimalističkim 26 % hrvatskog teritorija. U [[Velika Srbija|velikosrpskoj ideologiji]] cijela [[Slavonija]], [[Podravina]], [[Banovina]], [[Lika]] i [[Dalmacija]] bile bi, uz cjelokupno područje Bosne i Hercegovine, priključene Srbiji i Crnoj Gori.

Rat je Tuđman, po ocjenama većine sudionika i promatrača, vodio briljantno<ref name="LZMK" /> (u tom se pogledu slažu, među ostalima, [[David Owen]], [[Richard Holbrooke]], [[Misha Glenny]], [[Veljko Kadijević]], [[Borislav Jović]], [[Radovan Radinović]], [[Davor Domazet]], [[Janko Bobetko]], [[Zvonimir Červenko]], [[Davor Marijan]] i [[Mate Granić]]). S druge strane, general je [[Martin Špegelj]] smatrao kako Tuđman precjenjuje snagu JNA, te da je, po njemu, izvršio nepotrebnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu otvarajući novu frontu s Bošnjacima, a negativno su njegovo vodstvo ocijenili i [[Ivo Banac]], [[Ozren Žunec]], te bivši predsjednik [[Stjepan Mesić]], koji se s Tuđmanom, po vlastitom tvrđenju, razišao radi Tuđmanove politike prema BiH i to 1994. godine kad je oružani [[Bošnjačko-hrvatski sukob|sukob Bošnjaka, prijašnjih Muslimana i Hrvata]], već bio okončan. Otežući i sklapajući primirja, Tuđman je gradio hrvatsku vojnu snagu i stvarao uvjete za veće vojne operacije, te konačno pokrenuo udar koji je slomio srpsku paradržavu u Hrvatskoj, tzv. [[Republika Srpska Krajina|Republiku Srpsku Krajinu]]. Možda je najbolje priznanje izjava protivničkoga generala, ministra obrane Veljka Kadijevića, da im je Tuđman slomio koncepciju sa svojih 20 primirja jer im nije dozvolio da se razmašu, a mješavinom neprestanih pregovora i ratnih operacija doveo je do raslojavanja JNA koja nije mogla iskoristiti svoju golemu prednost u naoružanju.

=== Srpska agresija i međunarodna zajednica ===

[[Datoteka:Franjo Tudjman UN.jpg|mini|desno|[[Međunarodno priznanje Hrvatske|Primanje Hrvatske u UN]], 22.5.1992.]]

Ponašanje međunarodne zajednice mijenjalo se tijekom [[Domovinski rat|rata]]. U početku je Miloševićeva Srbija kroz uvođenje embarga [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] na oružje dobila prešutno zeleno svjetlo za osvajanje Hrvatske, za koju se mislilo da će biti brzo pobijeđena.<ref name="HDZ" /> Kombinacijom stalnoga pregovaranja (i primirja) i povremene primjene vojne snage Tuđman je iscrpljivao snagu JNA, izborio se za [[međunarodno priznanje Hrvatske]] i njezin prijam u [[UN|Ujedinjene narode]], 22. svibnja 1992.<ref name="HELZMK" /> Hrvatske su snage uspjele zadržati [[Vukovarska bitka|Vukovar]] gotovo 100 dana i razbiti udarnu silu JNA koja je u ratu protiv Hrvatske angažirala 4 od 6 oklopnih brigada i 10 od 11 mehaniziranih, pa je politika prema Hrvatskoj promijenjena: priznata je suverenost Hrvatske na cijelom teritoriju, a mirovna misija Ujedinjenih naroda trebala je, barem formalno, dovesti do političke reintegracije odmetnutih područja u Hrvatsku.<ref name="LZMK" />

=== Rat u Bosni i Hercegovini i Tuđmanova politika ===

[[Datoteka:Tuđman Jelačićev trg.gif|mini|lijevo|Poznati Tuđmanov govor nakon primanja Hrvatske u Ujedinjene narode na [[Trg bana Jelačića|Trgu bana Jelačića]], koji je ostao upamćen po rečenici {{citat2|Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!}}]]

Tuđmanova "bosanska" politika jedno je od najkontroverznijih područja njegova političkog djelovanja. Često je paušalno proskribirana, s osnovnom tezom da je on s [[Slobodan Milošević|Miloševićem]] na sastancima u [[Sastanak u Karađorđevu|Karađorđevu]] i [[Tikveš]]u "dijelio Bosnu". Te su tvrdnje nedokazane i nepotkrijepljene iskazima hrvatskih i srpskih sudionika, a i besmislene već uslijed dva faktora: do zuba naoružani Milošević i onda razoružani Tuđman nisu se imali o čemu dogovoriti, jer je nerazmjer odnosa snaga protagonista projekta [[Velika Srbija|Velike Srbije]] i Hrvatske bio toliki da Miloševiću nije trebala Tuđmanova privola za bilo kakav vojno-politički potez. Osim toga, nakon razgovora u Karađorđevu, agresija na Hrvatsku se razbuktala svom žestinom, od Vukovara do Dubrovnika, što je bjelodan pokazatelj neutemeljenosti priča o "podjeli BiH" u dogovoru Tuđman – Milošević.

{{Quote box|width=50%|align=center|quote=Prema Bosni i Hercegovini vodio je politiku koja se mijenjala ovisno o njegovu shvaćanju BiH i hrvatskih interesa, o politikama drugih aktera u BiH i regiji, kao i o politici međunarodne zajednice, te je imala različite faze i oblike: od suradnje s Muslimanima (Bošnjacima) i zajedničkog otpora srpskoj agresiji (1991.–1992.), poticanja sukoba Hrvata i Bošnjaka, u kojima su počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom (1993.–1994.), do politike zaustavljanja sukoba i obnove suradnje Hrvata i Bošnjaka te okončanja rata u BiH (1994.–1995.). Ta je politika izazvala kontroverzije u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti, a Hrvatsku je 1993.–1994. izložila međunarodnom pritisku i političkoj izolaciji.<ref name="HELZMK" />|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]}}

Tuđmanova je "bosanska" politika temeljito analizirana u djelima njegovih biografa (ponajviše u političkoj biografiji [[Zdravko Tomac|Zdravka Tomca]]), te u studijama, monografijama i knjigama među kojima su najpoznatije ''Geneza jedne zablude'', analiza [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] autora Cirila Ribičiča (koju je ovaj napravio po narudžbi Haaškoga suda), zbirka raščlana ''Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini'' niza sudionika, ''Stenogrami o podjeli Bosne'' (1. – 2.) urednika Predraga Lucića, analitičkoj knjizi ''Bosna i Hercegovina 1990. - 2025.'' i zbirci ''Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991. – 1995.'' urednika Miroslava Tuđmana, te monografiji politologinje Mirjane Kasapović ''Bosna i Hercegovina – podijeljeno društvo i nestabilna država''. U tom nizu tekstova ne postoji ni osnovna suglasnost u interpretaciji: zagovornici tvrdnje o dogovoru Tuđman - Milošević ograničili su se na nabrajanje elemenata državnosti Herceg-Bosne po kojima je ova po svom habitusu napad na suverenost Bosne i Hercegovine (ne ulazeći u surječje u kojem je ta tvorevina nastala, kao ni na legalitet izoliranih vlasti u Sarajevu) te na neprovjerene objavljene medijske transkripte o navodnoj hrvatskoj umiješanosti u rat u BiH, također bez analize situacije na koju se ti prijepisi odnose.

Pristaše takvoga stava skloni su izjednačavanju Hrvatske i Srbije kao "suagresora na Bosnu i Hercegovinu", minoriziranju uloge međunarodne zajednice u ratu i prešućivanju ciljeva, nakana i učinaka muslimansko-bošnjačke vlasti u [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskom sukobu]].<ref name="HDZ" /> Nasuprot tomu, Tuđmanovi politički istomišljenici uglavnom nabrajaju samo javno objelodanjene dokumente hrvatskih vlasti (npr. niz ugovora između hrvatskih vlasti i vlade u Sarajevu), kao i mjere koje je poduzela Hrvatska, a koje su spasile [[Bošnjaci|muslimansko-bošnjačku]] vlast i narod od potpunoga kolapsa i nestanka s političke karte (npr. vojna, medicinska, humanitarna i ina opskrba muslimansko-bošnjačke populacije i politike).<ref name="HDZ" /> Ta struja, u skladu s dnevnopolitičkim potrebama, stavlja u drugi plan snagu političke volje goleme većine [[Hrvati Bosne i Hercegovine|bosanskohercegovačkih Hrvata]], koji nisu željeli i ne žele život u Bosni i Hercegovini zamišljenoj kao građanska država bez nacionalnih suvereniteta. Uravnoteženiji pristupi, poput onoga Mirjane Kasapović, naglašavaju rastočenost bosanskohercegovačkoga društva tijekom [[povijest]]i, nepostojanje nacionalno-političkoga konsenzusa među trima narodima koji tvore BiH te besmislenost pokušaja da se kriminalizira politička volja bilo kojega od triju konstitutivnih naroda, što u konačnici rezultira tvrdnjom o deplasiranosti teza o podjelama ili suverenosti Bosne i Hercegovine jer za opstojnost te zemlje nikad nije postignut demokratski konsenzus o njenom samom postojanju.

[[Datoteka:Daytonski pregovori.jpg|mini|lijevo|[[Daytonski sporazum|Mirovni pregovori u Daytonu]] (SAD) u studenomu 1995., kojima je okončan rat.]]

Kontekst u kojem se oblikovala Tuđmanova "bosanska politika" je bio sljedeći: uz jasno definiranu želju srpskog stanovnistva Bosne i Hercegovine za pripojenjem Srbiji i Jugoslaviji, kao i muslimansko-bošnjačkoga ustrajavanja na konceptu unitarne BiH, koja bi bila idealna podloga za etničko-teritorijalnu majorizaciju (Muslimani, koji su [[1948.]] činili 30,73 % stanovništva, po popisu iz [[1991.]] su bili 43,67 % sveukupnog pučanstva. U tom su razdoblju [[Demografske promjene Hrvata u BiH u razdoblju druge Jugoslavije|Hrvati sa 23,94 % spali na 17,32 %]], a [[Srbi]] s 44,29 % na 31,37 %), Tuđman je profilirao politiku prema Bosni i Hercegovini kao niz opcija:

[[Datoteka:DaytonAgreement.jpg|mini|200px|Potpisivanje [[Daytonski sporazum|Daytonskog sporazuma]] u Parizu.]]

# u slučaju raspada BiH kanio je pripojiti krajeve s hrvatskom većinom (uz moguće "raskusuravanje" po dijelovima): [[Hercegovina|Hercegovinu]], [[Srednja Bosna|Srednju Bosnu]] i [[Bosanska Posavina|Posavinu]].
# u slučaju opstanka BiH, cilj je bio u maksimalno decentraliziranoj BiH kao državi, uz insistiranje na mogućnosti proširene suradnje Hrvata s [[Hrvatska|Hrvatskom]] kao i teritorijalne suverenosti na pojedinim dijelovima, te i konstitutivnosti i suverenosti u prekomponiranoj BiH ne samo na [[papir]]u, nego i u elementima koji tvore život (vojska, [[policija]], školstvo, [[gospodarstvo]], kulturne institucije, ...).

Tuđman je, kao i golema većina Hrvata u Bosni i Hercegovini koji su dali svoje povjerenje [[HDZ BiH|bosanskohercegovačkom HDZ-u]], izabrao sljedeću opciju. Stožer i sigurna uporišta za obranu, očuvanje i rast hrvatstva u BiH su regije u kojima Hrvati predstavljaju većinu: veći dio Hercegovine, središnje Bosne i Bosanske Posavine. U ostalima područjima (Bosanska Krajina ili [[Turska Hrvatska]], [[Sarajevo]], [[Tuzla]], zapadni dio Posavine) cilj je bio očuvati hrvatski živalj i pomoći mu u ostvarivanju njegovih prava uz oslonac na hrvatsku državu i područja pod [[Herceg-Bosna|kontrolom Hrvata u BiH]].<ref name="HDZ" />

Ukratko: srpska je politika prema BiH bila i ostala trivijalno jasnom - uništiti državnost te zemlje i pripojiti što više [[Velika Srbija|Velikoj Srbiji]]. Muslimansko-bošnjačka je oscilirala između dvije opcije: unitarna Bosna i Hercegovina s dominacijom sekulariziranih [[Bošnjaci|Bošnjaka]], nalik na preslik Karađorđevićeve Jugoslavije, ili podjele s ciljem stvaranja muslimanske države na što većem dijelu BiH. Glede hrvatske politike, u igri su bile tri opcije: podjela na 3 države, unutarnja preuredba BiH u konfederaciju 3 nacionalne države, kao i treća: unija dvaju [[država]], od kojih je jedna bošnjačko-hrvatski hibrid.Budući da se ova treća ostvarila u vidu Federacije BiH, može se napomenuti da je to, osim [[SAD|američkih]] geopolitičkih ciljeva, na neki način bio i znak da se Tuđman nije otrijeznio od [[Ante Starčević|starčevićanskih]] zabluda.<ref name="HDZ" />

Bošnjačko-hrvatska federacija u, tada je naglašavano, tijesnoj vezi s Republikom Hrvatskom, značila je ozbiljenje razvodnjene inačice o Bošnjacima (bivšim Muslimanima) kao o kroatofilskom elementu koji prirodno teži državno-ekonomsko-kulturnom jedinstvu s Hrvatima. Sukobi i netrpeljivost koji razdiru [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciju Bosne i Hercegovine]] pokazuju da je Tuđman u tom dijelu svoje "bosanske politike" promašio. Dapače, nemogućnost postizanja konsenzusa o temeljima državnosti Bosne i Hercegovine, kao i oktroiranje stranih protektora o praktički svim problemima u Bosni i Hercegovini, dovodi u pitanje dosege bilo čije [[politika|politike]] koja bi imala spojiti suprotstavljene ideje: teritorijalnu suverenost Bosne i Hercegovine i konsenzualnu političku [[demokracija|demokraciju]].

=== Gospodarske i društvene promjene u Hrvatskoj ===

U samoj Republici Hrvatskoj društvo i [[gospodarstvo]] prošli su kroz velike promjene. Najviše osuda bilo je na račun [[politika|politike]] koja je, u granicama mogućeg s obzirom na pritiske "izvana" te otpor "iznutra", pokušavala smanjiti [[sloboda|slobodu]] izražavanja preuzimanjem kontrole nad javnim medijima, te politički motiviranim sudskim procesima protiv novinara i listova koji su izražavale neslaganje s tadašnjom vlašću i njezinom politikom.<ref name="Proleksis" /> Mnogobrojne su i optužbe o raširenoj [[korupcija|korupciji]] i uništavanju hrvatskoga gospodarstva tijekom pretvorbe putem favoriziranja relativno malog broja "podobnih", koji su za male [[novac|novce]] priskrbili velika nacionalna bogatstva.<ref name="HELZMK" />

No, u doba Tuđmanove vlasti nijedan "oporbeni" novinar, tj. tekstopisac koji bi izražavao stavove radikalno suprotstavljene službenoj hrvatskoj politici, nije niti fizički stradao, niti je bio osuđen na novčanu ili zatvorsku kaznu. Neki ipak opažaju da [[HDZ]], u ono doba Tuđmanova vladajuća stranka, nije 1990.-godina uspjela monopolizirati, pa čak ni uspostaviti dominaciju u tiskanim medijima - koji su do njegovog dolaska na vlast (jednako kao i elektronički mediji) bili prije svega sredstvo komunističke propagande i državne kontrole nad javnim mnijenjem, a tek sekundarno sredstvo informiranja (te doista u doba komunističkog režima nije postojalo, i nije moglo postojati baš nikakvo "oporbeno" novinarstvo). Neki analitičari također opažaju kako su Tuđmanovi politički protivnici koji su pobijedili na izborima 3. siječnja 2000. godine proveli čistku na [[HRT]]-u i uspostavili skoro totalnu medijsku uniformnost u Hrvatskoj, od [[TV]] i [[radio|radija]] do dnevnoga i tjednoga tiska, pri čemu su informacije o kosovsko-[[udba]]škoj mimikriji velikoga dijela pripadnika hrvatskoga medijskoga prostora prerasle razinu običnih glasina; stoga ti analitičari ocjenjuju kako prigovori o navodnoj Tuđmanovoj monopolizaciji hrvatskih priopćajnih sredstava jednostavno nisu potkrijepljeni.<ref name="Zorislav">Zorislav Lukić, [http://www.matica.hr/vijenac/432/Tu%C4%91man%20je%20uvijek%20kriv/ ''Tuđman je uvijek kriv, Pogled iz Matice''], Vijenac, br. 432., 23. rujna 2010.</ref>

"Prebrojavanje" svih hrvatskih medija po političkoj usmjerbi, od doba Tuđmanove vlasti nadalje, ukazalo bi zacijelo jedino na prijelaz većega dijela priopćajnih sredstava u ruke stranoga [[kapital]]a (npr. grupacije koja je u vlasništvu [[Njemačka|njemačkoga]] magnata Bode Hombacha), obavijesnu trivijalizaciju i porast [[senzacionalizam|senzacionalizma]]. Pod parolom "[[Detuđmanizacija|detuđmanizacije]]" u medijskome prostoru, moglo bi se opaziti političko prestrojavanje u tabor [[ljevica|lijevo]]-[[Liberalizam|liberalne]] opcije, koje će desniji politički komentatori kvalificirati "[[rashrvaćivanje]]m" i povijesnim revizionizmom "neojugoslavenske" i "[[Zapadni Balkan|zapadnobalkanske]]" provenijencije.<ref>[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/137934-josipoviceva-i-milanoviceva-partija-udba-preko-svojih-pijuna-obersnela-i-frljica-lustrira-hrvatske-kulturnjake-i-stvara-novu-bijelu-knjigu.html "Josipovićeva i Milanovićeva Partija/Udba, preko svojih pijuna Obersnela i Frljića, lustrira hrvatske kulturnjake i stvara novu 'Bijelu knjigu'"], Joško Čelan za "Dnevno.hr" 20. studenoga 2014.
</ref>

Pitanje je li pretvorba tzv. "društvene imovine" mogla proteći na bezbolniji način te je li se moglo učiniti da ostatci socijalističkih giganata budu razdijeljeni pravednije ostaje bez konačnoga odgovora.<ref name="Proleksis" /> Sve zemlje propaloga [[komunizam|komunizma]] prošle su kroz [[ekonomija|ekonomski]] raspad i [[tajkun]]izaciju, a one koje su se oporavile to su učinile najviše kroz strana ulaganja ([[Mađarska]], [[Češka]]). [[Slovenija]] je, s druge strane, uspjela izvršiti privatizaciju na bezbolniji i socijalniji način. Dio velikih hrvatskih tvrtki, primjerice Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj, privatizirane su prije Tuđmanova dolaska na vlast. Prema tome, zasluge i greške u hrvatskoj privatizaciji ne mogu pripisivati samo njemu, nego i onima koji su to radili prije, a i poslije njega.<ref name="Zorislav" /> Iako je privatizaciju prepustio ekonomskim stručnjacima, Tuđman je znao i dopustio glavne smjerove pretvorbe, a kao osoba neupitnoga autoriteta nije utjecao na to da se hrvatska pretvorba dogodi na egalitarniji i socijalniji način. Po mišljenju nekih, Tuđmanov svjetonazor i njegova osobnost, snažno obilježeni vjerom u hijerarhijski i vojni ustroj, pridonijeli su tome da nije podupro bitno demokratskiji i egalitarniji pristup [[privatizacija|privatizaciji]].<ref name="HELZMK" /><ref name="Proleksis" /> Valja ipak opaziti da je - uz [[domovinski rat]] kojim je obranjen [[suverenitet]], [[neovisnost]] i teritorijalna cjelovitost Hrvatske - glavni sadržaj desetljeća Tuđmanove vladavine predstavljalo uvođenje [[Demokracija|demokracije]] u Hrvatskoj umjesto [[Komunizam|komunističkog]] [[Totalitarizam|totalitarizma]], te ustanovljavanje modernijeg [[Tržišno gospodarstvo|tržišnog gospodarstva]].

=== Poslijeratna politika, bolest i smrt ===
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini}}
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini}}
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini}}
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini}}
[[Datoteka:Oluja 1995 27.jpg|mini|Tuđman s generalima [[Ivan Korade|Ivanom Koradeom]], [[Rahim Ademi|Rahimom Ademijem]] i [[Ante Gotovina|Antom Gotovinom]] te ministrom obrane [[Gojko Šušak|Gojkom Šuškom]], na kninskoj tvrđavi nakon [[Operacija Oluja|operacije Oluje]]]]

U poslanici u prigodi Dana državnosti i 5. obljetnice samostalnosti hrvatske države, 29. svibnja 1995. godine, na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora naglasio: "Hrvatska - politički i moralni pobjednik". Istog dana, u povodu pete obljetnice hrvatske državnosti, svečano u Zagrebu otvorio novu zgradu [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalne i sveučilišne knjižnice]].<ref name="Kronologija" /> Dan poslije, u Zagrebu, na [[Jarun]]u je održan, u povodu [[Dan državnosti (Hrvatska)|Dana državnosti]], svečani mimohod, najveći prikaz hrvatskih oružanih snaga – na kopnu, moru i u zraku. Ispred svečane tribine, pred Predsjednikom kao vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, prodefiliralo je više od 3700 sudionika mimohoda.<ref name="Kronologija" />

[[Datoteka:Tuđman Knin 1995.gif|mini|lijevo|180px|Predsjednik Tuđman na [[kninska tvrđava|kninskoj tvrđavi]], 6.8.1995.]]

Tuđman je zarana shvatio da Hrvatska može krenuti u konačno oslobođenje svojih okupiranih teritorija tek kad ne bude nikakvih dilema o konačnom pobjedniku. Proslavljene operacije [[Bljesak]] i Oluja potvrdile su tu državničku mudrost.<ref name="HDZ" /> Upravo je [[operacija Oluja]], postala Tuđmanov vječni spomenik. Kada god se slavi obljetnica Oluje, kada se govori o oslobađajućim operacijama Hrvatske vojske, međunarodnom priznanju zemlje, korijenima hrvatske državnosti, Tuđmanovo ime je nezaobilazano.<ref name="LZMK" />

Za razliku od onih koji su u sveopćoj euforiji na tenkovima namjeravali ući i u Vukovar, Tuđman je i tom prilikom uvidio da su vremena ratovanja prošla i da Hrvatska mora prihvatiti prijedlog međunarodne zajednice o [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja]].<ref name="HDZ" /> Tu, kako je to volio slavodobitno ponavljati, nije učinjena nijedna ozbiljnija strateška pogreška.

[[Datoteka:Gotovina i Tuđman.gif|mini|S generalom [[Ante Gotovina|Antom Gotovinom]]]]

„Što mi preostaje da vam još obećam?” - pitao je Tuđman [[26. kolovoza]] [[1995.]] godine nepregledno mnoštvo na splitskoj rivi. Deseci tisuća Splićana, koji su toga dana s neopisivim oduševljenjem dočekali [[Vlak slobode]], počeli su tada skandirati [[Vukovar|„Vukovar, Vukovar!”]]<ref name="Kronologija" /> Ni predsjednik Tuđman nije ostao dužan, ustvrdio je da će hrvatski narod svojom politikom osloboditi Vukovar, simbol otpora u obrani i uspostavi nezavisne Hrvatske i istočnu [[Slavonija|Slavoniju]], zapadni [[Srijem]] i [[Baranja|Baranju]], koji su bili i ostali hrvatska zemlja. Dolazak Vlaka slobode iz [[Zagreb]]a u [[Split]] preko [[Karlovac|Karlovca]], [[Gospić]]a i [[Knin]]a, čime je ponovno povezan sjever i jug Hrvatske, bilo je jedno od velikih ispunjenih obećanja koja je dao Franjo Tuđman.<ref name="Kronologija" />

S druge strane, Tuđman je mnogo više nevolja imao u Bosni i Hercegovini, u kojoj je Hrvatska u kaotičnim zbivanjima štitila interese [[Hrvati Bosne i Hercegovine|svojih sunarodnjaka]]. Iako je prvi diplomatski priznao Bosnu i Hercegovinu, a i oružjem branio njezin teritorijalni integritet, Tuđman je od Bošnjaka, ali i dijela međunarodne diplomacije, uporno optuživan za pokušaj razbijanja te države. Međutim, tu je pokazao da bez Republike Hrvatske ne može biti trajnog mirovnog rješenja, sadržanog u [[Daytonski sporazum|Daytonskom sporazumu]], čiji je supotpisnik bio.<ref name="HDZ" />

[[Datoteka:Tuđman Zagreb 1997..gif|mini|lijevo|Na polasku Vlaka mira u Zagrebu]]

U poslanici u prigodi svečanog primanja Hrvatske u [[Vijeće Europe]], kao 40. punopravne članice, [[6. studenoga]] [[1996.]] godine, Franjo Tuđman je naglasio da je "Hrvatskoj mjesto sa srednjoeuropskim zemljama od Baltika do Jadrana i još određenije, s jadransko-podunavskim zemljama, kojima Hrvatska najuže pripada". Nakon tegoba sa želucem, na pregledu u vojnoj bolnici Walter Reed u glavnom gradu SAD-a Washingtonu u studenom 1996. dijagnosticiran mu je rak želuca. Dijagnoza i kasnije liječenje tajeni su od javnosti.<ref>[http://arhiva.nacional.hr/clanak/19137/tajna-tudmanove-bolesti "Tajna Tuđmanove BOLESTI"], "Nacional", 9. srpnja 2005.
</ref>

[[Datoteka:Tuđman u Vukovaru.jpg|mini|Tuđmanov govor nakon dolaska Vlaka mira u [[Vukovar]], 8. lipnja 1997.]]

Tuđmanovo obećanje iz Splita, ostvareno je [[8. lipnja]] [[1997.]] godine kada je [[Vlak mira]] stigao iz Zagreba u [[Vukovar]]. Bio je sastavljen od 21 vagona iz svih hrvatskih županija, a u njemu su bili najviši politički dužnosnici, crkveni velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora, te brojni uglednici iz javnog, kulturnog, znanstvenog i gospodarskog života Hrvatske. On je označio povratak Hrvatske u Vukovar, u [[hrvatsko Podunavlje]], na njene istočne granice. Tuđman je nazvao Vlak mira simbolom povratka prognanika i pružanja ruke onima, koji nisu okrvavili ruke. Obraćajući se okupljenom narodu, predsjednik Tuđman je pozvao na praštanje jer pobjednik, koji ne zna praštati sije klice novih zala, a [[Hrvati|hrvatski narod]] to ne želi niti je želio.

[[Datoteka:Tuđman i počasna bojna.gif|mini|lijevo|220px|Vidno bolesni Tuđman]]

Posljednjih se godina nerijetko sukobljavao i sa zapadnim diplomatima, uporno ih optužujući da Hrvatsku opet pokušavaju uvući u neke nove balkanske zajednice ([[Zapadni Balkan]]). Naglašavao je da su za Hrvatsku neprihvatljive neojugoslavenske ili neojaltske asocijacije. Zbog te političke tvrdoglavosti, kao državnik starog kova, u zemlji i svijetu je stekao mnogo osporavatelja. Da bi spriječio utamničenje Hrvatske u nekoj novoj jugoslavenskoj zajednici, uveo je 1997. izmjene u [[Ustav Republike Hrvatske]] kojima je sudbinu prepustio većini naroda, postavivši visoke pragove za ulazak u integracije (tzv. [[Tuđmanova tvrđava]]) a da bi hrvatske građane zaštitio od moguće samovolje, izdajništva, sluganstva, korumpiranih i servilnih hrvatskih političkih elita na vlasti.<ref>Franjo Tuđman: "Smutljivci i smušenjaci, mutikaše, bezglavnici i jalnuški diletanti, protuha, diletanata". ""Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše".</ref>

Podržavao je nužne gospodarske reforme, koliko god one bile bolne za nemali dio građana. Zamjerali su mu stvaranje preglomazna i preskupa državnog aparata, koji nema proračunskog opravdanja i koji s građanima ne dijeli istu sudbinu, a još više od toga neuspjelu privatizaciju i "tajkunizaciju" Hrvatske.<ref name="Proleksis" /> Uporno mu je predbacivano neshvaćanje modernih demokratskih vrijednosti, robovanje historicizmu i prevladano viđenje opsega i sadržaja nacionalnog suvereniteta. Otišao je, unatoč tomu, kao karizmatska ličnost, najzaslužnija što je Hrvatska stekla svoju slobodu i neovisnost.<ref name="LZMK" />

[[Datoteka:Tudjman grave mirogoj.jpg|mini|desno|Grob dr. Franje Tuđmana na [[Mirogoj]]u]]
Prolazom kroz [[tunel Sveti Rok]], [[16. listopada]] [[1999.]] godine, označio je završetak radova na proboju najdužega tunela kroz Velebit.<ref name="Kronologija" /> Posljednji Tuđmanov međunarodni nastup bio je [[28. listopada]] [[1999.]] godine tijekom posjeta u [[Rim]]u kod pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]]<ref>[[Dragutin Pavličević]], ''Povijest Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007. {{ISBN|978-953-6308-71-2}}, str. 564.</ref> Na blagdan Svih svetih, na Medvedgradu, na [[Oltar domovine]] položio je vijenac za sve pale za Hrvatsku. Istog dana, zbog bolesti, smješten je u Kliničku bolnicu Dubrava i podvrgnut kirurškom zahvatu.<ref name="Kronologija" /> Svoj posljednji državnički posao obavio je [[7. studenoga]] [[1999.]] godine, proglasivši nove izborne zakone što ih je [[29. listopada]] usvojio Zastupnički dom [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga državnog sabora]].

Franjo Tuđman je preminuo od komplikacija izazvanih unutarnjim krvarenjem, [[10. prosinca]] [[1999.]] godine, u 23:15 sati, nakon četrdeset dana liječenja, u [[Klinička bolnica Dubrava|Kliničkoj bolnici Dubrava]], u Zagrebu.<ref name="Kronologija" /> Od [[11. prosinca|11.]] do [[13. prosinca]] [[1999.]] godine tijelo pokojnog Predsjednika izloženo je u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku gdje su mu tisuće ljudi iskazale posljednju počast.<ref name="Pavličević">[[Dragutin Pavličević]], ''Povijest Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007. {{ISBN|978-953-6308-71-2}}, str. 565.</ref> Pokopan je 13. prosinca 1999. godine u posebnu upravo izgrađenu grobnicu na ulazu u Mirogoj, iza crkve Krista Kralja a ispratilo ga je blizu 200.000 ljudi.<ref name="Pavličević"/>

Smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana je završilo najuspješnije doba novije hrvatske povijesti i obnova hrvatske državnosti.<ref>Vedran Obućina, [http://www.matica.hr/vijenac/490/Posljednji%20hrvatski%20dr%C5%BEavnik/ ''Posljednji hrvatski državnik, Obljetnica smrti Franje Tuđmana''], Vijenac, br. 490., 13. prosinca 2012.</ref> To doba čini kraj polustoljetnog komunističkog režima i stvaranje samostalne i suverene [[Hrvatska|Republike Hrvatske]]. Unatoč nepovoljnim međunarodnim okolnostima i agresiji kojoj je Hrvatska bila izložena, konačno se ispunio neprekidni [[Hrvatsko državno pravo|tisućljetni san Hrvata]] za samostalnom i slobodnom državom.<ref name="Proleksis" /> Njegov odlazak najavio je promjene u unutarnjoj i vanjskoj politici Republike Hrvatske.<ref name="Pavličević"/>

== Odlikovanja i priznanja ==
;Hrvatska<ref name="odlikovanja_HRT">[http://www.hrt.hr/arhiv/99/12/12/HRT0057.html Odlikovanja Predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100419143648/http://www.hrt.hr/arhiv/99/12/12/HRT0057.html |date=19. travnja 2010. }}, [[Hrvatska radiotelevizija]], 12. prosinca 1999. godine. Pristupljeno: 4. prosinca 2013. godine.</ref>
*[[Velered kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom]] kao najviši izraz priznanja za odlučujuće djelovanje u uspostavi suverene Republike Hrvatske i za izniman doprinos njezinu međunarodnom ugledu i položaju, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom]] kao vrhovnom zapovjedniku za njegov izniman doprinos u stvaranju ratne strategije i vojne doktrine, te za izvanredne zasluge u ustrojstvu Hrvatske vojske, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red kneza Domagoja s ogrlicom]] za pokazanu osvjedočenu hrabrost u izravnoj ratnoj opasnosti, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red Ante Starčevića]] za bitan doprinos održavanju i razvitku hrvatske državotvorne misli, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red Stjepana Radića]] za osobite zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red Danice hrvatske|Red Danice hrvatske sa likom Ruđera Boškovića]] za iznimne uspjehe u istraživanjima hrvatske i opće povijesti, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red hrvatskog trolista]] za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Spomenica Domovinskog rata]] za svestrano sudjelovanje u općehrvatskom otporu agresiji, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Spomenica domovinske zahvalnosti]] za ukupan doprinos u borbi hrvatskog naroda i za uzorno i odgovorno vođenje hrvatske države u prvih pet godina obavljanja predsjedničke dužnosti, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
* 1996. godine za izniman doprinos u pripremi, vođenju i zapovijedanju postrojbama [[Oružane snage Republike Hrvatske|Oružanih snaga Republike Hrvatske]] u operacijama oslobađanja zapadne Slavonije, tijekom zajedničkih operacija Hrvatske vojske, [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] i Armije Bosne i Hercegovine za oslobađanje prostora zapadne Bosne, te oslobađanja sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije tijekom 1995. dobio je četiri medalje:
**Medalja za sudjelovanje u operaciji "Bljesak"
**Medalja za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95"
**Medalja za sudjelovanje u operaciji "Oluja"
**Medalja za iznimne pothvate u održavanju ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te zaštiti života građana i imovine

;SFR Jugoslavija
::devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja
* [[Orden za vojne zasluge|Orden za vojne zasluge I. reda]]<ref name="Usud">Franjo Tuđman, ''Usudbene povjestice'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-169-060-X}}, str. 656. {{Citat|Štoviše, kao nositelj partizanske spomenice 1941. i general koji je za svoj prilog osnovi općenarodne obrane i nagrađen i odlikovan (pored devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja) i najvišim "Ordenom za vojne zasluge", dužan sam boriti se do kraja za obranu integriteta i dostojanstva svoje ličnosti, a kao povjesničar i za utvrđivanje povijesne istine (...)|str. 656.}}</ref>




* [[Orden partizanske zvijezde|Orden partizanske zvijezde III. reda]]<ref>Darko Hudelist, ''Tuđman : biografija'', Profil international, Zagreb, 2004., {{ISBN|953-12-0038-6}}, str. 152. {{Citat|U odluci piše da je Tuđman bio jedan od dva potpukovnika u partizanskoj vojsci koji su, u rujnu 1944., odlikovani Ordenom partizanske zvijezde III. reda (...)|str. 152.}}</ref>
* [[Partizanska spomenica 1941.]]<ref name="Usud"/> (broj 8553)

;Međunarodna<ref name="odlikovanja_HRT"/>
{{Citat3|right|Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.|[[Henry Kissinger]]|<ref>{{Citiranje knjige
| first=James J.
| last=Sadkovich
| title=Tuđman, prva politička biografija
| at=
| pages=9.
| location=Zagreb
| publisher=Večernji posebni proizvodi d.o.o.
| year=2010
| isbn=9789537313722
| url=
| ref=refSadkovich2010
}}</ref>}}
*''Cavaliere di Gran Croce dell'Ordine Militare d'Italia'' (Vitez Velikoga križa vojnoga reda Italije) odlukom talijanskoga predsjednika [[Francesco Cossiga|Francesca Cossige]], 1992.
*''Orden Gran Cruz al merito de Chile'' (Red Velikog križa zasluga za Čile) odlukom čileanskoga predsjednika [[Eduardo Frei|Eduarda Freia]], 1994.
*''Collar de la Orden del Libertador San Martin'' (Velika ogrlica Reda osloboditelja San Martina) odlukom argentinskoga predsjednika [[Carlos Menem|Carlosa Menema]], 1994.
*''Орден Ушакова'' (Orden Žukova) za zasluge i doprinos antifašističkoj borbi odlukom predsjednika Ruske Federacije [[Boris Jeljcin|Borisa Jeljcina]], 1996.
*''Τάγμα του Σωτήρος Μεγαλόσταυρος'' (Velikog križa Reda otkupitelja Grčke republike) odlukom grčkoga predsjednika [[Konstantinos Stephanopoulos|Konstantinosa Stephanopoulosa]], 1998.
*''Türkiye Cumhuriyeti Devlet Nişanı'' (Državni red Republike Turske) odlukom turskoga predsjednika [[Suleyman Demirel|Suleymana Demirela]], 1999.

{{citat3|right|Niste samo vi izgubili puno, i cijela srednja Europa ostala je bez velikog vođe. Smatram da svi narodi iz te regije osjećaju isto, a sasvim je sigurno kako ta regija bez vašeg predsjednika ne može biti stabilna kao što je sad. Dakle, gubitak je velik, stoga nam valja nastaviti njegovim putem i nadograđivati njegovo djelo.|[[Viktor Orban]]}}
;Nagrade i priznanja<ref name="HDZ" />
* redoviti član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] ([[HAZU]]), od prosinca 1992.<ref>http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/franjo_tudman (pristupljeno 6. studenoga 2016.)</ref>
* Nagrada za mir ''Caterina de' Medici'' (Akademija Medici u Pisi), 24. studenoga 1990.<ref>"Mir predsjednika Republike Hrvatske Tuđmana". U tiskopisu autora: [[Hrvoje Šošić]], ''Hrvatski politički leksikon'', Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 546., Nagrada za mir Akademije Medici u Pisi.</ref>
* član Senata, ''Accademia Medici International di Pisa'', 24. studenoga 1990.<ref>Nuevos reconocimientos internacionales al estadista e historiador doctor Franjo Tudjman // [http://www.studiacroatica.org/revistas/118/118.htm#_Toc269127756 ''Studia croatica'', Año XXXI., Julio – Diciembre 1990., Vol. 118-119, No. 3-4, p. 172. – 176.] (Pristupljeno: 4. prosinca 2013. godine).</ref>
* [[Datoteka:Croatia-Vrhovnik.svg|alt=Epolete Vrhovnika|mini|245x245px|Oznaka sa epoleta Vrhovnika]]počasni doktor Sveučilišta La Jolla, studenoga 1990.
* Nagrada Centra za etničke manjine, 1991.
* '''''Zmaj od Hrvatske''''', zmajsko ime, [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"]], 1992.<ref>"Zmaj od Hrvatske". U tiskopisu autora: [[Hrvoje Šošić]], ''Hrvatski politički leksikon'', Drugi dio : P – Ž, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 1146. i 1147.</ref>

=== Vojno zvanje<ref name="Vrhovnik">{{Citiranje weba |url=http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1995/0478.htm|title=Odluku o proglašenju zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske |accessdate=5 siječnja 2012}}</ref> ===
* Vrhovnik - najviše vojno zvanje u [[Oružane snage Republike Hrvatske|oružanim snagama Hrvatske]] uvedeno [[22. ožujka]] [[1995.]] od strane [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] i dodijeljeno [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjedniku Republike Hrvatske]].<ref name="Vrhovnik2">{{Citiranje weba|author= |url=http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp |title= ODLUKA O OZNAKAMA ČINOVA I DUŽNOSTI U ORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE HRVATSKE |publisher= |date= |accessdate= 2013-12-15|language=hr}}</ref> Čin Vrhovnik nosio je samo Tuđman, a uz čin dolazila je i uniforma i odgovarajuće oznake.
Oznake čina sastojale su se od starohrvatskih motiva i ornamenta kao što su pleter, istarska koza, zvijezda i mjesec itd. Čin Vrhovnik bio je ekvivalentan maršalu u drugim vojskama, ukinut je 2002. Uniforma Vrhovnika čuva se u MORH-u.

== Djela ==

* ''Rat protiv rata'', (Zagreb, 1957., 2. izd. 1969., slovensko izd. ''Vojna proti vojni'', Ljubljana, 1961.)
* ''Stvaranje socijalističke Jugoslavije'', (Zagreb, 1960., slovensko izd. ''Rojstvo socijalističke Jugoslavije'', Ljubljana, 1961.)
* ''NOR u Hrvatskoj'', (Vojna enciklopedija, III., 1960.)
* ''Okupacija i revolucija'', (Zagreb, 1963.)
* ''Uvod u historiju socijalističke Jugoslavije'',(1964.)
* ''Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.'', disertacija, knj. I. – II. (Zagreb, 1965.)
* ''Jugoslavenski odbor i stvaranje zajedničke države jugoslavenskih naroda'', (1966.)
* ''Velike ideje i mali narodi'', (Zagreb, 1969., 2. izd. 1970., 3. izd. 1996.)
* ''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'', (München-Barcelona, 1981., engl. izd. ''Nationalism in Contemporary Europe'', New York, 1981., 2. izd. 1982., njem. izd. ''Die Nationalitaetenfrage im heutigen Europa'', Lidingo, 1986.)
* ''Croatia on trial: the case of the Croatian historian dr. F. Tudjman'', (London, 1981.)
* ''Na braniku povijesne istine: dokumenti sa suđenja 17-20. veljače 1981. u Zagrebu'', (bez godine izd.)
* ''Na suđenju dr. Tuđmanu sudilo se Hrvatskoj'', (London, 1981.)
* ''Stirbt Kroatien?'', (Hamburg, 1981.)
* ''Državnost nacija - ključ mira Europe'', (Lidingo, 1982.)
* ''O povijesti rješavanja hrvatskog pitanja i samoodređenja naroda u svijetu'', (Toronto, 1987.)
* ''Stjepan Radić u hrvatskoj povijesti'', (Sudbury, 1988.)
* ''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'', (Zagreb, 1989., 2. izd. 1989., 3. i 4. izd. 1990., njemačko izd. ''Irrwege der Geschichtswirklichkeit'', Zagreb 1993., 5. izd. 1994., englesko izd. ''Horrors of War: Historical Reality and Philosophy'', Washington, 1996., kinesko izd. Peking, 1998.)
* ''Izabrana djela Franje Tuđmana'', (knj. I. – III.: ''Velike ideje i mali narodi'', ''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'', ''Državnost nacija ključ - mira Europe'', ''Bespuća povijesne zbiljnosti''), (Zagreb, 1990.)
* ''Zna se. HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske'', knj. I. (Zagreb, 1992.), knj. II. (Zagreb, 1993.), knj. III. (Zagreb, 1995.), knj. IV. (Zagreb, 1998.)
* ''Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji 1918. – 1941.'', knj. I. – II., (Zagreb, 1993.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od stanju države i nacije, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga sabora'', (Sabor, Zagreb, 1994.)
* ''Stanje hrvatske države i nacije'', (izvješće predsjednika Republike i vrhovnoga zapovijednika Oružanih snaga Republike Hrvatske Hrvatskom saboru), (Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - politička uprava, Zagreb 1995.)
* ''S vjerom u samostalnu Hrvatsku'', (Zagreb, 1995.)
* ''Usudbene povjestice'', (Zagreb, 1995.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju Hrvatske države i nacije u 1995. godini'', na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga sabora, (Zagreb, 1996.)
* ''Vlak slobode'', (Zagreb, 1996.)
* ''Povijesna sudba naroda : Izabrani tekstovi'', (Zagreb, 1996., njemačko izd. ''Das historische Schicksal des Volkes'', Bonn, 1997., mađarsko izd. ''Népek történelmi sorsa Velagatott irasok (kézirat gyanánt)'', Budimpešta, 1997., bugarsko izd. ''Istoričeskata s'dba na narodite: Izabrani trudove'', Sofija, 1997., češko izd. ''Dejinny udel národu, Vybrané texty'', Prag, 1997., makedonsko izd. ''Istoriskata sudba na narodite, Izabrani tekstovi'', Skoplje, 1998.)
* ''Misao hrvatske slobode - od nacionalne ugroženosti do državne samostalnosti (fragmenti misli i pogleda)'', Narodne novine, (Zagreb, 1997.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini'', na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora, (Zagreb, 1998.)
* ''HDZ stožerna stranka demokratske Hrvatske'', (Zagreb, 1998.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini'', na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora, (Zagreb, 1999.)

=== Posmrtno ===

* ''Petrinjska 18 : Zatvorski dnevnik iz 1972.'', (Zagreb, 2003.)
* ''Franjo Tuđman – Osobni dnevnik'', knj. 1., 1973.-1978., knj. 2., 1979.-1983., knj. 3., 1984.-1989., (urednik: [[Zvonimir Despot]], Zagreb, 2011.)

== Tuđman u kinematografiji ==
* [[Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)]] (''Tuđman: Neispričana priča'')

== Izvori ==

*{{moljac|tudjman.htm}}
{{izvori}}

== Literatura ==

* Nenad Ivanković: Predsjedniče, što je ostalo?
* [https://web.archive.org/web/20070225042353/http://www.hipnet.hr/detalji_knjige.php?KNJIGA_ID=12 Simpozij: Tuđman, vizije i postignuća, Zagreb, 2002.]
* [https://web.archive.org/web/20070224183330/http://www.hipnet.hr/detalji_knjige.php?KNJIGA_ID=13 Simpozij: Tuđman-neoproštena pobjeda, Zagreb, 2003.]
* Antonio Soave: Moja voljena Hrvatska, Zagreb, 2002.
* [[Zdravko Tomac]]: Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, 2004.
* [[Darko Hudelist]]: Tuđman: biografija, Zagreb, 2004., {{ISBN|953-12-0038-6}} [http://www.matica.hr/vijenac/296/Hudelist%20kao%20nei%C5%BEivljeni%20romanopisac/ recenzija]
* Zdravko Tomac: Predsjednik protiv predsjednika, Zagreb, 2005. [http://www.matica.hr/vijenac/311/%C5%A0utnja%20nije%20zlato/ recenzija]
* James J. Sadkovich: Tuđman, prva politička biografija, Večernji posebni proizvodi d.o.o. Zagreb, 2010, {{ISBN|9789537313722}}

== Bilješke i napomene ==
{{fusd|bilj}} Vlastiti program detuđmanizacije te detuđmanizacijsku politiku 2000-ih opisao je Sanader u svojoj knjizi ''Detuđmanizacija''.

== Poveznice ==

* [[Dodatak:Popis mjesta imenovanih po Franji Tuđmanu|Popis mjesta imenovanih po Franji Tuđmanu]]
* [[Hrvatska demokratska zajednica]]
* [[Zračna luka „Franjo Tuđman”]]
* [[Predsjednik (TV serija)]] (2020.)

== Vanjske poveznice ==

=== Sestrinski projekti ===

{{WProjekti
|commonscat= Franjo Tuđman
|commonshr= Franjo Tuđman
|wikicitat= Franjo Tuđman
|wikizvor= Autor:Franjo Tuđman
}}
{{wikizvorM|Autor:Franjo Tuđman#predsjednik.hr|predsjednik.hr}}

=== Mrežna sjedišta ===

{{Dvostruka slika|right|Tuđman Kolo.jpeg|170|Tuđman Vijenac.jpeg|180|[http://www.matica.hr/kolo/316/r/Tema%20broja%3A%20Dr.%20Franjo%20Tu%C4%91man%20-%20deset%20godina%20poslije/ Kolo 3, 2010.]|[http://www.matica.hr/vijenac/474/I%20uza%20sve%20prijepore%2C%20Tu%C4%91manova%20je%20veli%C4%8Dina%20neprijeporna/ Vijenac 474, 3.5.2012.]}}
*[http://www.tudjman.hr/ dr. Franjo Tuđman] službene stranice
*[https://www.predsjednik.hr/bivsi-predsjednici/franjo-tudman/ Franjo Tuđman] predsjednik RH
*[https://web.archive.org/web/20141104013913/http://predsjednik.hr/bivsi-predsjednici/dr-franjo-tudman/foto-arhiva-predsjednika-dr-franje-tudmana/ Fotoarhiv predsjednika dr. Franje Tuđmana]
*[http://hdz.hr/dr-franjo-tudman Hrvatska demokratska zajednica] Franjo Tuđman
*[http://www.hdzusa.com/dr-franjo-tudman/zivotopis-dr-franje-tudmana/ KOO HDZ SAD] Životopis dr. Franje Tuđmana
*[http://www.franjo-tudjman.net/ Franjo Tuđman] Spomen stranica predsjednika
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/11121999/index.htm Slobodna Dalmacija, 11. prosinca 1999.] posebno izdanje
*[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/TUDJMAN%20GOVORI%20I%20INTERVJUI%201990.-1998/Tablica-Tudjman-intervjui.htm Franjo Tuđman] Govori i intervjui 1990. – 1998.
*[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 Franjo Tuđman] Hrvatska enciklopedija ([[LZMK]])
*[http://proleksis.lzmk.hr/49375/ Franjo Tuđman] Opća i nacionalna enciklopedija (LZMK)
*[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=40868 Franjo Tuđman] Hrvatski obiteljski leksikon (LZMK)
*[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2231 Tuđmanov životopis i odnos s Miroslavom Krležom] Krležijana (LZMK)
*[http://hrcak.srce.hr/search/?q=tu%C4%91man Hrčak.Srce.hr/Tuđman] Znanstveni članci o Franji Tuđmanu
*[[Dušan Bilandžić|D. Bilandžić]]: [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/raspad.html Raspad i smrt Jugoslavije] (izvadci iz ''Hrvatske moderne povijesti'')

{{Predsjednici RH}}

{{GLAVNIRASPORED:Tuđman, Franjo}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Hrvatski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Hrvatski predsjednici]]
[[Kategorija:Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]

Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)

2022-05-30T19:45:15Z

Suradnik01:

{{Infookvir film
| naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| naslov originala =
| slika = Bilo jednom u Hrvatskoj - poster.jpg
| opis slike = Poster filma
| veličina slike =
| režija = Jakov Sedlar
| producenti = Dominik Sedlar (producent) [[Fran Juraj Prizmić]] (koproducent)
| scenarij = [[Hrvoje Hitrec]] [[Dominik Sedlar]]
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Kevin Spacey]] [[Franjo Tuđman]]
| glazba =
| snimatelj = [[Milan Prpić]]
| montaža =
| scenografija =
| kostimografija =
| studio =
| distributer =
| godina = [[film u 2022.|2022.]]
| trajanje = 80 min
| država = Hrvatska
| jezik = hrvatski engleski
| budžet =
| zarada =
| žanr = životopisno-povijesna dokumentarna drama
| prethodni =
| sljedeći =
| web stranica = https://tudjman100.com/
| imdb_id = 16911316
}}

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' (drugi naslov: Tuđman: Nepoznata priča) je životopisno-povijesna [[dokumentarna drama]] hrvatskog redatelja [[Jakov Sedlar|Jakova Sedlara]] o prvom hrvatskom predsjedniku [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]].<ref name=IMDB>[https://www.imdb.com/title/tt16911316/ Bilo jednom u Hrvatskoj (2022)]. IMDb. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> Glavnu ulogu igra [[Kultura otkazivanja|otkazani]] hollywoodski glumac [[Kevin Spacey]].

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' govori o životu, radu i političkoj ostavštini Franje Tuđmana. Snimanje su inicirali scenarist Hrvoje Hitrec i redatelj Jakov Sedlar, radi obilježavanja 100. obljetnica rođenja najvažnije političke osobe u hrvatskoj povijesti.<ref name=Tuđman100>[https://tudjman100.com/ ''Bilo jednom u Hrvatskoj'']. Službena stranica filma. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref>

Film je nastao u teškim financijskim okolnostima, jer ga nije financijski podupro ni [[HAVC]] ni [[Ministarstvo kulture RH]]. Zamolba za financiranje odbijena im je triput. <ref name=direktno/> Zbog toga film nije snimljen prema izvornom scenariju. Redatelj, već od prije u nemilosti [[detuđmanizacija|detuđmanizirane]] hrvatske vlasti, nije se obeshrabrio, nego je htio svakako snimiti film.<ref name=Tuđman100/> Financijska konstrukcija zatvorena je naposljetku uz pomoć dragovoljnih prinosa hrvatskih domoljuba:<ref name=direktno>IŠ/Večernji list: [https://direktno.hr/zivot/kultura/sedlar-premijeri-filma-bilo-jednom-hrvatskoj-zestoko-potkacio-obuljen-korzinek-pokazala-se-potpuno-n-271858/ '' Sedlar na premijeri filma 'Bilo jednom u Hrvatskoj' žestoko potkačio Obuljen Koržinek Pokazala se potpuno nekompetentnom!'']. Direktno.hr. 12. svibnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> sredstva je namaknuo od mnoštva privatnih osoba, poduzeća, gradova i županija iz Hrvatske i svijeta.<ref name=Tuđman100/>

Pretkraj montaže pojavila se mogućnost potpuno novoga načina obrade slike cijeloga filma, no i tad ih je ministarstvo kulture RH odbilo financirati. Tako je otpalo već dogovorenih 29 premijera po cijelome svijetu. Studio za obradu slike iz SAD dopustio im je samo jedno premijerno prikazivanje, a ostale projekcije su odgođene do isplate nove obrade filma.<ref name=Tuđman100/> Dogovoreno je u međuvremenu 19 distribucija po Hrvatskoj i 14 po ostatku svijeta, a da bi se to moglo, zahtijeva se podmirenje zadnjeg računa.<ref name=direktno/>

Sniman je na lokacijama u Zagrebu.<ref name=IMDB/> Film je u distribuciju pušten 11. svibnja 2022. godine u Hrvatskoj.<ref name=IMDB/> Premijera je održana u Zagrebu.<ref name=direktno/>

== Izvori, bilješke i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.youtube.com/watch?v=0fOTHoW7NL0&feature=emb_title Službeni trailer]
*[https://www.youtube.com/channel/UCp_dhpY_Sgbf2Tw9BU_BwYg YouTube]
*[https://www.instagram.com/bilo_jednom_u_hrvatskoj/ Instagram]
*[https://www.facebook.com/bilojednomuhrvatskoj/ Facebook]

[[Kategorija:Hrvatski dokumentarni filmovi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmovi 2020-ih]]

Franjo Tuđman

2022-05-30T19:30:19Z

Suradnik01:

{{redirect|Tuđman|hrvatskog sveučilišnog profesora i obavještajca, sina Franje Tuđmana|[[Miroslav Tuđman]]}}
{{infookvir političar
|ime = Franjo Tuđman
|datum rođenja = [[14. svibnja]] [[1922.]]
|mjesto rođenja = [[Veliko Trgovišće]], [[Hrvatska]]
|datum smrti = [[10. prosinca]] [[1999.]]
|mjesto smrti = [[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|malaslika =
|opis male slike =
|slika = Franjotudjman.jpg
|veličina =
|opis slike =
|podpredsjednik =
|podpremijer =
|zamjenik =
|stranka = [[SKH]] (1942.-1967.) [[HDZ]] (1989.-1999.)
|potpis =
|supruga = [[Ankica Tuđman]]
|položaj = Prvi [[predsjednik Hrvatske]]
|čin2 = Prvi [[HDZ|predsjednik HDZ-a]]
|zanimanje = [[Časnik|vojna osoba]], [[povjesničar]], [[državnik]]
|fusnote =
|nasljednik = [[Stjepan Mesić]] u međuvremenu kratko [[Vlatko Pavletić]] (o. d.) i [[Zlatko Tomčić]] (o. d.)
|prethodnik = [[Ivo Latin]] ''(predsjednik Predsjedništva [[SR Hrvatska|SRH]])''
|nasljednik2 = [[Ivo Sanader]]
|prethodnik2 =
|predsjednik =
|mandat_start = [[30. svibnja]] [[1990.]]
|mandat_kraj = [[10. prosinca]] [[1999.]]
|mandat_start2 = [[17. lipnja]] [[1989.]]
|mandat_kraj2 = [[10. prosinca]] [[1999.]]
|vjera = [[rimokatolik]]
}}

Dr. '''Franjo Tuđman''' ([[Veliko Trgovišće]], [[14. svibnja]] [[1922.]] – [[Zagreb]], [[10. prosinca]] [[1999.]]), hrvatski [[Hrvatska historiografija|povjesničar]], [[akademik]] [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|HAZU]], [[državnik]], prvi predsjednik suverene i samostalne [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]] i vrhovnik<ref>[http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp Najviše vojno zvanje u Hrvatskoj koje se koristilo od 1995. do 2002.]</ref> [[Oružane snage Republike Hrvatske|Hrvatske vojske]].

== Uvod ==
Sudionik [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|antifašističkog pokreta]] od 1941., kao obavještajni časnik. Nakon rata djeluje u Glavnom stožeru [[JNA]] u [[Beograd]]u, potom na visokim vojno-političkim položajima u Glavnoj personalnoj upravi JNA, Ministarstvu obrane i Generalštabu. Završio studij na Višoj vojnoj akademiji 1957.; čin [[general-major]]a stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu.

Osnovao [[Hrvatski institut za povijest|Institut za historiju radničkog pokreta]] u Zagrebu, čiji je ravnatelj bio od 1961. do 1967. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965., a od 1963. do 1967. je izvanredni profesor na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti]] u Zagrebu.

Skupio je opsežnu povijesnu građu i pisao o povijesti [[KPH|Komunističke partije Hrvatske]], u kojoj je, nasuprot jugoslavenskom unitarizmu, isticao nacionalnu sastavnicu njezine borbe protiv [[Velikosrpska ideologija|velikosrpskog]] režima [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Izbačen iz [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista]] 1967. i umirovljen.

1972. je osuđen na dvije godine zatvora zbog "[[domoljublje|nacionalizma]]", s obzirom da je njegov povjesničarski rad došao u koliziju sa službenom propagandom [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|komunističke Jugoslavije]]; s odsluženja kazne bio je pušten nakon 9 mjeseci. Nakon intervjua švedskoj televiziji 1981. ponovo mu je suđeno zbog "kontrarevolucionarne djelatnosti"; u čemu je osobito bio "kriv" zbog revizije jugoslavenske propagande o [[Sabirni logor Jasenovac|Sabirnom logoru Jasenovac]], koja je inzistirala na "[[Jasenovački mit|Jasenovačkom mitu]]" o preko 700.000 žrtava tog logora; taj izrazito visoki broj žrtava je korišten za ''de facto'' demoniziranje Hrvata, čiji je nacionalizam predstavljao najočitiju prijetnju opstanku komunističke Jugoslavije. Tuđman se usudio prezentirati podatke 1964. godine službeno provedenog popisa žrtava rata u SFRJ, prema kojima je u Jasenovcu smrtno stradalo nekoliko desetaka tisuća ljudi, makar su podatci tog popisa - koji su opovrgavali neke ključne elemente propagande kojima je režim komunističke Jugoslavije opravdavao svoju vladavinu lišenu demokratskog legitimiteta - bili stavljeni do embargo sve do kraja SFR Jugoslavije.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|last=Benčić|first=Andriana|authorlink=|coauthors=|title=KONCENTRACIJSKI LOGOR JASENOVAC: KONFLIKTNO RATNO NASLJEĐE I OSPORAVANI MUZEJSKI POSTAV|url=https://hrcak.srce.hr/207132|date=|year=|month=|journal=Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol. XXI No. 41, 2018.|volume=|issue=|pages=46|id=|access-date=21. rujna 2019.}}</ref> Tuđman je osuđen na 3 godine zatvora, ali je s odsluženja kazne pušten 1983. iz zdravstvenih razloga. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, da bi nakon četiri mjeseca zbog pogoršanja zdravstvenog stanja bio uvjetno pušten iz zatvora.

Kao zagovornik hrvatske samostalnosti, politički se angažirao potkraj 1980-ih. Godine 1989. osniva [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatsku demokratsku zajednicu]] te do smrti ostaje njezin predsjednik. Nakon pobjede HDZ-a na [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|izborima 1990. godine]], izabran je za predsjednika Predsjedništva [[SRH|Socijalističke Republike Hrvatske]]. Nakon donošenja demokratskog [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava 1990.]], izabran je 1992. godine za [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]]. Autor je [[Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske|Deklaracije o neovisnosti Hrvatske]] od 25. lipnja 1991. godine i preambule [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava Republike Hrvatske]].<ref>[http://www.jutarnji.hr/25-godina-najvaznijeg-dokumenta-republike-hrvatske-seks--sokol--olujic-i-valkovic-u-dva-tjedna-napisali-svih-147-clanaka-ustava/1484955/ O Ustavu RH]</ref> Kao [[vrhovni zapovjednik]], vodio je obranu Hrvatske u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]]. Reizabran je za predsjednika RH 1997., a Hrvatska demokratska zajednica ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima [[Hrvatski parlamentarni izbori 1992.|1992.]] i [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|1995.]] godine.

Temelji njegove politike bili su: ujedinjenje svih Hrvata, neovisno o ideološkoj usmjerenosti, u jedan političko-nacionalni pokret čiji je cilj bio samostalna država; ponovni ulazak u [[Srednja Europa|srednjoeuropski]] civilizacijski krug i [[Balkanski poluotok (kontroverze)|debalkanizacija]] Hrvatske; obnavljanje potiskivanih i [[stigma]]tiziranih hrvatskih [[tradicija]], [[kultura|kulture]], jezika i povijesti.

Njegova je politika izazvala prijepore u dijelu domaće i međunarodne javnosti. Oporba ga je kritizirala zbog autoritarnog političkog nastupa i naglašeno stranačke vlasti, uz [[Denacionalizacija|aferama opterećenu privatizaciju]] tzv. društvenog vlasništva. Otišao je, unatoč tomu, kao karizmatska ličnost, najzaslužnija što je Hrvatska stekla svoju neovisnost, obranila se od velikosrpske agresije i [[Dodatak:Popis hrvatskih operacija u Domovinskom ratu|oslobodila svoja okupirana područja]].

U njegovu čast, kao oblik jedne od najvećih počasti, [[Zračna luka „Franjo Tuđman”|zračna luka u Zagrebu]] nosi njegovo ime, kao i mostovi u [[Most dr. Franja Tuđmana|Dubrovniku]] i [[Most dr. Franje Tuđmana (Osijek)|Osijeku]].

Uz [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i [[Ante Starčević|Antu Starčevića]] predstavlja simbol i oličenje hrvatske rodoljubne politike. Njegovim odlaskom završile su "zlatne devedesete" u kojima je Hrvatska putem prvih višestranačkih demokratskih izbora i pobjedom u Domovinskom ratu ostvarila devestoljetni san o hrvatskoj samostalnosti. U novom tisućljeću Hrvatsku je zahvatio val [[Detuđmanizacija|detuđmanizacije]] i umanjivanja vrijednosti Domovinskog rata, predvođen trećesiječanjskom vladom na čelu s [[Ivica Račan|Ivicom Račanom]], predsjednikom RH i bivšim Tuđmanovim suradnikom [[Stjepan Mesić|Stjepanom Mesićem]]; detuđmanizaciju je potom još nekoliko godina nastavila vlada RH predvođena premijerom [[Ivo Sanader|Ivom Sanaderom]].{{fusg|bilj}}

== Mladost, Drugi svjetski rat i vojna karijera ==
[[Datoteka:Franjo Tudjman obitelj Picture23.jpg|minijatura|lijevo|Franjo Tuđman (u sredini) s obitelji - braća Ivica (prvi s lijeve strane) i Stjepan (zadnji s desne strane)]]
[[Datoteka:Rodna_kuća_Dr._Franje_Tuđmana.jpg|mini|desno|[[Veliko Trgovišće|Rodna kuća dr. Franje Tuđmana]]]]
Franjo Tuđman potječe iz seoske obitelji srednjega imovnog staleža. Rođen je u [[Veliko Trgovišće|Velikom Trgovišću]] 14. svibnja 1922.<ref name="moljac">[http://www.moljac.hr/biografije/tudjman.htm Moljac.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130508152706/http://www.moljac.hr/biografije/tudjman.htm |date=8. svibnja 2013. }} Franjo Tuđman</ref> u braku Stjepana i Justine (rođ. Gmaz). Pored Franje obitelj Tuđman imala je još dva sina: Ivicu i Stjepana. Otac mu je bio ugledni član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i općinski načelnik. Majka mu je umrla 1929.<ref name="moljac"/> kada je Franjo pošao u osnovnu školu. Pučku je školu pohađao u rodnom mjestu (1929.-1933.), a u Zagrebu Državnu II. mušku građansku školu (1935.-1939.) te Trgovačku akademiju Udruženja trgovaca (1939.-1941.), uglavnom se uzdržavajući sam.<ref name="Predsjednik">[http://predsjednik.hr/Predsjednik Ured presjednika] Franjo Tuđman</ref>

Moguće uhićenje u doba starojugoslavenskoga režima 1940. o kojemu pišu službene Tuđmanove biografije još nije dovoljno razjašnjeno. [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] navodi da je bio pritvoren 1940.<ref name="HE-tiskano">Tuđman, Franjo. U enciklopediji: [[Slaven Ravlić]], gl. ur., ''[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]'', 11. sv. : Tr – Ž, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2009., {{ISBN|978-953-6036-41-7}}, str. 85. i 86.</ref> kao srednjoškolac zbog sudjelovanja u ljevičarskoj manifestaciji.<ref name="HELZMK">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 Franjo Tuđman] Hrvatska enciklopedija (LZMK)</ref> Tuđmanova obitelj podupirala je hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom HSS-a i [[Vladko Maček|Maček]]a, dok se Franjo Tuđman tijekom [[Drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] pridružio komunističkim partizanima.<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/49375/ Franjo Tuđman] Opća i nacionalna enciklopedija</ref> U proljeće 1941. prekinuo je školovanje i uključio se u [[narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|antifašistički pokret]]; od 1942. bio je član [[KPJ]]. Djelovao je na području sjeverozapadne Hrvatske; od 1942. bio je rukovoditelj ilegalne partizanske tiskare (''Glas Hrvatskog zagorja''),<ref name="HE-tiskano"/> od 1943. zamjenik komesara 2. zagorskoga partizanskog odreda, a od 1944. zamjenik komesara Brigade ''Braća Radić'', komesar 32. divizije te načelnik Personalnog odsjeka Štaba X. korpusa. Franjin otac je bio vijećnik [[ZAVNOH]]-a i [[AVNOJ]]-a.<ref name="HELZMK" /> Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkoga pokreta u proljeće 1943. godine. U siječnju 1945. upućen je u [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] u [[Beograd]]u, gdje je radio u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva obrane, kao načelnik Drugog (organizacijskog) odjela.<ref name="Predsjednik" /><ref name="HELZMK" />
[[Datoteka:Tuđman partizan.jpg|mini|180px|Franjo Tuđman, 1945.]]
[[Datoteka:Franjo Tuđman i Joža Horvat 1945.jpg|mini|lijevo|180px|Na slici s [[Joža Horvat|Jožom Horvatom]], 1945.]]
Godine 1946. dogodila se i obiteljska tragedija koja nije u potpunosti razjašnjena; Tuđmanov otac Stjepan zajedno s njegovom pomajkom umro je nasilnom smrću pod sumnjivim okolnostima<ref name="HELZMK" /> koje su kasnije različito tumačene (samoubojstvom, nesretnim slučajem...), ali prevladala je inačica po kojoj mu je oca kao kritičara nove, totalitarne vlasti likvidirala politička policija [[OZNA]].<ref name="Predsjednik" /> Unatoč tomu, Tuđmanov uspon u vojnoj hijerarhiji nije bio spriječen: završio je i Višu vojnu akademiju JNA (1955.-1957.).<ref name="Proleksis" /> Od polovice 1950-ih objavljivao je radove s područja vojne povijesti i doktrine, u kojima, na temelju iskustva [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|antifašističkog rata u Jugoslaviji]], zastupa ideju o univerzalnom značenju partizanskog rata i koncepcije naoružanoga naroda, što će cjelovitije izložiti u svojoj prvoj knjizi.
Dana 23. svibnja 1954. Franjo Tuđman postaje tajnik,<ref name="Hudelist 2004 211">Hudelist, str. 211.</ref> a u svibnju 1958. godine i predsjednik [[JSD Partizan Beograd|JSD Partizan]],<ref name="Hudelist 2004 211"/> koji je tijekom cijeloga postojanja druge i treće Jugoslavije bio u stvarnosti vojni klub. Za vrijeme njegova predsjedavanja izabran je dres s prepoznatljivim crno-bijelim prugama. Dizajn dresa je (po Tuđmanu) bio nadahnut dresovima [[Juventus F.C.|Juventusa]].

Od 1957. radio je u Generalštabu JNA, kao načelnik Studijskog odjela Prve uprave.<ref name="HELZMK" /> Tada je objavio i svoje prvo značajno djelo, ''Rat protiv rata'', (Zagreb 1957.), opsežnu studiju o partizanskom ratovanju kroz povijest s naglaskom na jugoslavenskom partizanskom ratu, no protkano opširnim raščlambama o ratu u [[Nizozemska|nizozemskim provincijama]] u 17. st., španjolskom ustanku protiv [[Napoleon]]a, kao i mnogim drugim primjerima gerilskoga ratovanja. Ta je studija značajno učvrstila ugled Tuđmana kao vojnopovijesnoga znalca, a u sljedećim desetljećima naraštaji jugoslavenskih generala preuzimali su izvatke iz njegove knjige kao okosnicu za generalske ispite. Iako je 1960. promaknut u čin [[general-major]]a,<ref name="HELZMK" /> Tuđman je već sljedeće godine svojom voljom napustio vojnu službu.<ref name="Proleksis" />

Motivi za takav postupak su dosta jasni: sama vojna struktura je omogućavala materijalno siguran, no duhovno skučen život, a Tuđmanovi se interesi, koji su pokrivali vojno, povijesno, političko i kulturno područje nisu mogli zadovoljiti u takvom miljeu.<ref name="LZMK" >[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=40868 Franjo Tuđman] Hrvatski obiteljski leksikon</ref> Također, dogmatizam i ideološko zatupljivanje karakteristični za svaku vojsku (a kamo li ne za totalno indoktriniranu JNA) nisu predstavljali ozračje u kojemu se moglo koliko-toliko odstupiti od političkoga pravovjerja.

U Zagrebu te 1961. godine osniva [[Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske]]<ref name="Proleksis" /> (danas [[Hrvatski institut za povijest]]), čiji je ravnatelj do 1967. godine. Postavio je ambiciozan plan razvoja Instituta, okupio mnogobrojne suradnike, a 1963. pokrenuo i časopis ''Putovi revolucije'', kojemu je bio glavni i odgovorni urednik (1963.-1967.).<ref name="HELZMK" /> Od 1963. do 1967. godine izvanredni je profesor na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih nauka u Zagrebu]] (danas Fakultet političkih znanosti),<ref name="Predsjednik" /> gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965.<ref name="Proleksis" /> godine na [[Filozofski fakultet u Zadru|Filozofskom fakultetu u Zadru]] obranom disertacije ''Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.''<ref name="Predsjednik" /><ref name="HELZMK" />

== Povjesničar i disident ==
Vrlo rano, još u prvoj polovini pedesetih godina, Tuđman se počeo baviti znanstvenim radom. Objavio je veći broj radova, posebnih izdanja rasprava i članaka, više od 150, iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti te filozofije povijesti i međunarodnih odnosa.<ref name="Predsjednik" /> Sudjelovao je na više znanstvenih simpozija u domovini i inozemstvu te držao predavanja na sveučilištima u [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]], [[Italija|Italiji]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Austrija|Austriji]], [[Kanada|Kanadi]] i [[SAD]]-u.<ref name="HDZ" /> Godine 1966. na [[Sveučilište Harvard|Harvardu]], u okviru serije Međunarodnoga seminara, održao je predavanje pod naslovom ''The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History'' (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva).<ref name="Predsjednik" />

Bio je član uredništva vojno-teorijskog časopisa ''Vojno delo'', redaktor i pomoćnik glavnog urednika ''Vojne enciklopedije'', suradnik i redaktor [[Opća enciklopedija JLZ|enciklopedija]] [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža]], glavni i odgovorni urednik časopisa ''Putovi revolucije'', član izdavačkog odbora časopisa [[JAZU]] ''Forum'', član izdavačkog odbora ''[[Hrvatski tjednik|Hrvatskog tjednika]]'' i član uredništva ''Glasnika Hrvatske demokratske zajednice''.<ref name="Predsjednik" />

Od 1962. do 1967. godine, Tuđman je predsjednik Komisije za međunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkoga saveza radnog naroda Hrvatske.<ref name="HELZMK" /><ref name="HDZ" /> Od 1965. do 1969. godine, narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeća [[Sabor]]a SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora.<ref name="HELZMK" /><ref name="Kronologija">[http://www.hdzusa.com/dr-franjo-tudman/zivotopis-dr-franje-tudmana/ Franjo Tuđman] Životopis i kronologija od 1989.</ref> Bio je član Upravnog odbora i Izvršnog odbora [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] i predsjednik Komisije Matice hrvatske za [[hrvatska povijest|hrvatsku povijest]]. Član [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]] postao je 1970. godine, a član Hrvatskog centra [[PEN]]-a 1987. godine.<ref name="Predsjednik" />

Nakon intervjua švedskoj televiziji, optužen je zbog "kontrarevolucionarne djelatnosti", u kojem je zacijelo najvažniji bio njegov "revizionizam" o broju žrtava [[Sabirni logor Jasenovac|Sabirnog logora Jasenovac]]. Jugoslavenska propaganda je inzistirala na fantastično visokoj brojci od 700.000 pobijenih u tom logoru, a Tuđman je objavio podatke kakvi su proizlazili iz službenog provedenog popisa žrtava rata provedenoga 1964. godine. S obzirom da su podatci tog popisa govorili o približno 50 tisuća žrtava logora NDH - tj. demantirali ključno važni dio propagande komunističkog režima koji je svoju legitimaciju umjesto iz demokratske volje naroda crpio iz zasluga u borbi protiv fašizma koja na neki način (u obrani Jugoslavije od "neprijateljske emigracije" i "unutarnjeg neprijatelja", naročito se tu kao zloćudnu pojavu tretiralo hrvatski [[nacionalizam]]) i dalje traje - bili su podatci tog popisa stavljeni pod embargo (objavljeni su tek 1998. godine). Suđenje Tuđmanu bila je jasna poruka povjesničarima i drugim intelektualcima (među kojima se ponešto o rezultatima službenog popisa iz 1964. god. ipak znalo, primjerice je o tome pisao [[Ante Bruno Bušić|Bruno Bušić]],<ref>{{Citiranje weba|url=https://projektvelebit.com/bruno-busic-demografski-gubici-zrtve-hrvata-u-hrvatskoj-i-jugoslaviji-ii/|title=Demografski gubici –
Žrtve Hrvata u Hrvatskoj i Jugoslaviji (II)|author=Bruno Bušić|date=5. svibnja 2019. (tekst izvorno objavljen 1969. godine u Hrvatskom književnom listu)|work=|language=|publisher=Projekt Velebit|access-date=21. rujna 2019.}}</ref> kojega je represija komunističke države udarila još snažnije nego Tuđmana) da se službene narative o [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Narodnooslobodilačkoj borbi]] i o NDH ne smije propitivati. Nakon 11 mjeseci, Tuđman je s odsluženja kazne bio pušten zbog zdravstvenih razloga. Tijekom 1984., vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je nakon 4 mjeseca zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.<ref name=":0" />

=== Stvaralaštvo ===
[[Datoteka:Bespuca povijesne zbiljnosti 14082012 2 roberta f.jpg|mini|200px|''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'', 1989.]]
''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'' (1989.) Tuđmanovo su najpoznatije djelo koje je izazvalo [[prijepor]]e zbog optužbi za antisemitizam i revizionizam. Knjiga je izazvala golem interes (u kratkom razdoblju, 1989.-1990., objavljena su četiri izdanja) razmatranjem uzroka i razmjera genocidnoga nasilja, osobito stvarnosti i mita o logoru Jasenovac, ali i kritičke rasprave pa i optužbe za revizionizam i antisemitizam (u američkom izdanju iz 1996., objavljenom pod naslovom ''Užasi rata – Horrors of War'', ispušteni su neki sporni dijelovi).<ref name="HELZMK" /> Najznačajniji dio te opsežne knjige je pobijanje Jasenovačkoga mita kojega Tuđman smatra središnjim podjarivačkim mitologemom suvremene [[velikosrpska ideologija|velikosrpske ideologije]]. Uočljiva je i svjesna arhaizacija jezika uz nekoliko uspjelih novotvorenica, znak Tuđmanova nacionalnoga osvješćivanja i na kulturnom polju, a zbog nekih neobičnih rješenja izvor čuđenja čak i za neke proskribirane "nacionaliste" među hrvatskim jezikoslovcima, npr. [[Stjepan Babić|Stjepana Babića]].

U cjelini, ''Bespuća'' su neobičan hibrid: spoj autorove ispovijedi o borbama s kasnije zaboravljenim hrvatskim i jugoslavenskim dogmatskim ideolozima, nekih naznaka filozofije povijesti (koja nije potkrijepljena širim piščevim osvrtima na klasike toga žanra, od Vica i Hegela do Marxa i Spenglera) te lamentacija o položaju Hrvata u [[real-socijalizam|realsocijalističkoj]] SFRJ. Značajnija djela su i ''Stvaranje socijalističke Jugoslavije'' (1960.) te ''Okupacija i revolucija'' (1963.).<ref name="HELZMK" />

Posebno se bavio pitanjem mogućnosti malih naroda da ostvare ravnopravnu ulogu u svjetskoj povijesti te njihovim pravom na samoodređenje, što je tema njegove knjige ''Velike ideje i mali narodi'' (1969.). Kako mu je bilo onemogućeno javno djelovanje, neke je svoje knjige objavio u inozemstvu (''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'', 1981., i dr.).<ref name="HELZMK" /> Ostali su Tuđmanovi značajniji tekstovi ''Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji'', 1. – 2. (1993.), vjerojatno najbolje povjesničarsko djelo; ''S vjerom u samostalnu Hrvatsku'' (1995.), ''Usudbene povjestice'' (1995.), ''Povijesna sudba naroda'' (1996.) i ''Hrvatska riječ svijetu'' (1998.).<ref name="HELZMK" /> ''Usudbene povjestice'' i ''Hrvatska riječ svijetu'' su dvije kompilacije eseja i intervjua u kojima su sažeto iznijete osnovne Tuđmanove preokupacije i povijesnopolitički pogledi.<ref name="HELZMK" />

=== Tuđman – disident ===
[[Datoteka:Franjo Tudjman 60tih.JPG|mini|Dr. Franjo Tuđman govori na [[Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske|Institutu za historiju radničkoga pokreta Hrvatske]]]]
Tuđmanova se djelatnost od osnutka Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske sve više može okarakterizirati kao nacionalno-[[disident]]ska. Već su prvi objavljeni Tuđmanovi tekstovi iz područja vojne doktrine i povijesti osvajačkih i oslobodilačkih ratova, u kojima je, polazeći s gledišta da svaki narod treba imati svoju oružanu silu, zastupao koncepciju naoružanog naroda i teritorijalne obrane, postali predmet kritike pobornika centralističkih shvaćanja i optužbi zbog tobožnje nemarksističnosti i nacionalizma.<ref name="Predsjednik" /> Svojim se radovima usprotivio tada snažnoj unitarističkoj struji u jugoslavenskoj politici pa mu je djelovanje sve više ograničavano.<ref name="Predsjednik" />

Zbog suprotstavljanja službenim stajalištima o HSS-u i [[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazumu Cvetković–Maček]] te kritičkoga pisanja o [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|2. svjetskom ratu]], u ožujku 1964. bio je optužen za ''buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnomu pitanju''.<ref name="HELZMK" /> Godine 1967. izbačen je iz Saveza komunista, smijenjen s položaja direktora Instituta, zabranjeno mu je predavanje na Sveučilištu te je prisilno umirovljen, kada mu je bilo samo 45 godina.<ref name="moljac"/> Tuđman je među prvima u socijalističkoj Hrvatskoj otvorio raspravu o hrvatskim nacionalnim temama, među kojima su prema njemu najvažnije bile nametanje kompleksa krivnje zbog postojanja NDH, centralizacija Jugoslavije koja je marginalizirala i provincijalizirala Hrvatsku, Jasenovački mit kao stožer novovjekovne velikosrpske ideologije te srpski dominantni i hrvatski podređeni položaj u višenacionalnoj zajednici.<ref name="HDZ" />

Od tada je djelovao u [[Hrvatska matica iseljenika|Matici iseljenika Hrvatske]] (predsjednik Komisije za Sjevernu Ameriku) i Matici hrvatskoj (član Upravnog i Izvršnog odbora i predsjednik Komisije za povijest); nastupao je na tribinama i objavljivao radove o povijesnim i suvremenim temama. Tijekom 1971. godine, Tuđman je radikalizirao i još jasnije izrazio svoje stavove, što je uzrokovalo i osudu hrvatskoga komunističkog vodstva ([[Miko Tripalo]], [[Savka Dabčević-Kučar]]). To je 1972. godine dovelo do njegova zatvaranja i [[Montirani politički sudski proces|insceniranog sudskog procesa]] u kojemu je Tuđman trebao poslužiti žrtvenim jarcem kao "tvrdokorni nacionalist" koji održava veze s hrvatskom političkom [[disident|emigracijom]].<ref name="HDZ" /> Zahvaljujući intervenciji [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]] kod [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] izbjegao je višegodišnju robiju i osuđen je na dvije godine zatvora, što je kasnije smanjeno na devet mjeseci.<ref name="Predsjednik" /><ref name="HELZMK" />

U prvomu političkom procesu po Titovu odlasku s povijesne scene, ponovno je, u veljači 1981., osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju i francuski radio, kao i intervjua objavljenog u emigrantskom listu ''Hrvatska država'', u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama i u prilog pluralističke demokracije, neravnopravnosti SR Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju žrtava logora Jasenovac.<ref name="HELZMK" /><ref name="Proleksis" /> U zatvoru u [[Lepoglava|Lepoglavi]] bio je od siječnja 1982. do veljače 1983. godine, kad je bio pušten radi liječenja. U svibnju 1984.<ref name="LZMK" /> vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.
Iz pozicije disidenta, Franjo Tuđman promišlja i piše o novijoj povijesti Hrvatske iz drugačije perspektive, nego što je to činila službena historiografija u komunističkoj Jugoslaviji, kojoj je prva briga bila napraviti prikaz povijesti koji u što većoj mjeri legitimira vladavinu ondašnjeg režima. [[Ivo Goldstein]] iznosi 1999. godine: "Među prevrednovateljima povijesti ... po političkoj se snazi u ugledu, ali i historiografskom znanju i nekim širim pogledima na povijest, nedvojbeno isticao Franjo Tuđman. Ubrzo je u javnosti tako odskočio u ovom prevrednovanju povijesti od ostalih, da je zapravo u sagledavanju ovog problema on jedini vrijedan pozornosti."<ref>[http://hrcak.srce.hr/49677 "Srpsko-hrvatsko pomirenje u historiografiji - pretpostavka ili posljedica političkog pomirenja?"], Ivo Goldstein, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol.31 No.1. travnja 1999..</ref>

=== Višestranačje ===
[[Datoteka:Tudjman Lenta.jpg|mini|desno|[[Predsjednik Republike Hrvatske#Simboli predsjednika Republike|Tuđman s predsjedničkom lentom]]]]
Od 1987. godine,<ref name="Predsjednik" /> kada mu je vraćena oduzeta putovnica, Tuđman putuje po europskim zemljama te SAD-u i Kanadi, a potom i Europi,<ref name="HELZMK" /> uspostavljajući kontakte s hrvatskim iseljeništvom i gradeći veze koje će se pokazati presudnima u godinama koje su slijedile.<ref name="moljac"/> Njegova je politička platforma uključivala nekoliko jednostavnih, ali važnih sastavnica: odbacivanje komunističke i ustaško-fašističke ideologije kao nadnacionalnih totalitarnih programa koje je povijest pokopala i koje su razjedinjavale hrvatski narod; oslon na hrvatsko iseljeništvo,<ref name="HDZ" /> ali uz svijest da će se borba za suverenu Hrvatsku voditi u samoj zemlji; pokušaj dogovora sa Srbima kao najbrojnijim i najutjecajnijim narodom u Jugoslaviji, koji je činio i najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskoj; povezivanje Hrvatske i [[BiH]] kao zemalja geopolitički, prostorno i ekonomski upućenih jedna na drugu.<ref name="HDZ">[http://www.hdzusa.com/dr-franjo-tudman/literaturaposlanice-i-govoridjela-tudman-franjo/ Franjo Tuđman] HDZ-ova biografija</ref> Zauzimao se za hrvatsku nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore.<ref name="HELZMK" />

U dosta su važnih crta njegov svjetonazor i program ostali nedorečeni: npr., iako je bilo očito da se totalitarizam urušava, još nije bilo jasno koliko će taj proces trajati (isto se odnosilo i na SFRJ). Tuđman je vjerojatno uzeo u obzir obje opcije: ostanak Hrvatske u konfederalnoj Jugoslaviji u kojoj bi vladao nekakav socijalističko-kapitalistički hibrid, kao i potpuno samostalnu hrvatsku državu koja bi, po svemu sudeći, bila ustrojena na načelima državnoga kapitalizma, uz tržište, ali ne liberalnoga tipa reaganomike.<ref name="Kronologija" />

Još dva velika pitanja ostala su otvorena: položaj Srba u Hrvatskoj i status Bosne i Hercegovine. Zbog namjerno dvosmislene formulacije u ustavu SR Hrvatske moglo se protumačiti da Srbi imaju pravo konstitutivnoga naroda, tj. među inim i pravo na odcjepljenje. Tako definirana, Hrvatska bi bila binacionalna država, što očito nije bila nakana komunističkih vlastodržaca koji nisu smogli snage da situaciju "istjeraju na čistac" te su time otvorili manevarski prostor za srpske pokušaje secesije koje je potakao pansrpski pokret [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] krajem 80-ih i početkom 90-ih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

Glede Bosne i Hercegovine, situacija je bila još složenija: Tuđman je, ne samo deklarativno, držao da Hrvatska i BiH čine zemljopisno-prometno-gospodarsku cjelinu. No taj je stav morao računati i s tim da Srbi tvore oko 33 % stanovništva Bosne i Hercegovine i većinski su narod na preko 40 % područja te zemlje, a srpski je općenacionalni stav bio da bilo kakvo odvajanje od Srbije ne dolazi u obzir, a kamo li integracija s potencijalno samostalnom Hrvatskom.<ref name="HDZ" />

Drugi su činitelj bili [[Muslimani (narod)|Muslimani]] koje je Tuđman, slabo poznavajući situaciju u BiH, držao, na crti starčevićanske tradicije, za "Hrvate islamske vjere", iako su se Muslimani do tada ireverzibilno nacionalno emancipirali u zaseban narod (koliko god to bio još nedovršen proces) i time [[Hrvatsko državno pravo|starim hrvatskim geopolitičkim idejama]] koje su računale s bosanskohercegovačkim Muslimanima kao Hrvatima oduzeli uporište u stvarnosti. Tuđmanova "bosanska politika" ostala je stoga do kraja opterećena nedosljednostima i dvojbama. Što se tiče ostalih naroda i republika u SFRJ, Tuđman je smatrao da se u slučaju radikalizacije stanja i sukoba sa srpskom velikodržavnom ideologijom može osloniti jedino na vlastite snage. Isto je tako realno procijenio i pasivnu ulogu međunarodne zajednice.

== HDZ i borba za samostalnu Hrvatsku ==
Već od Titove smrti (1980.) bilo je vidljivo da SFRJ ide prema raspadu zbog dotrajalosti gospodarskoga i političkoga sustava i, možda još više, nepomirljivo suprotstavljenih nacionalnih ideologija. Nemire je započela pobuna [[Albanci|Albanaca]] na [[Kosovo|Kosovu]] nakon koje su uslijedile višegodišnje neuspjele represalije. Kako je vrijeme odmicalo, sve je više dolazilo i do polarizacije među razvijenom [[SR Slovenija|Slovenijom]] i [[SR Srbija|Srbijom]], stožerom [[centralizam|centralističkoga]] [[dogmatizam|dogmatizma]]. [[Velika Srbija|Velikosrpski]] pokret organizirale su srpske znanstvene i kulturne udruge (Akademija, društvo književnika, ...), a njegovu realizaciju pokrenuo je [[Slobodan Milošević]] koji je na valu masovnih srpskih mitinga i prosvjeda došao na čelo srbijanskih komunista i nizom različitih mjera (mitinzi, partijski pučevi, policijsko nasilje, ...) srušio vodstva [[Vojvodina|vojvođanskih]] ([[jogurt-revolucija]]) i [[Crna Gora|crnogorskih]] komunista te nasilno ponovno u Srbiju inkorporirao Kosovo kao pokrajinu bez stvarne autonomije, oduzevši Kosovu atribute državnosti, ali zadržavši njegova biračka prava u saveznim tijelima.

Tijekom tih dramatičnih događaja hrvatski su komunisti ostali uglavnom pasivni i zbunjeni, bojeći se iskazivanja nacionalnih težnji, s jakim sjećanjem na gušenje [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskoga proljeća]] 1971. No žestina i otvorenost nastupa pansrpskoga pokreta nije omogućavala dugu pasivnost: SFRJ bi se, u slučaju Miloševićeve pobjede, preobrazila u unitarnu državu kojom bi dominirao populistički srpski nacionalizam, a što bi sigurno dovelo do rata za rušenje takvoga sustava.

=== Predsjednički i parlamentarni izbori ===
[[Datoteka:Tudjman prisega 1992.jpg|mini|desno|[[Inauguracija predsjednika Republike Hrvatske#1992. - Franjo Tuđman|Franjo Tuđman priseže za predsjednika]]]]
Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je [[Hrvatska demokratska zajednica|Hrvatsku demokratsku zajednicu]] (HDZ) s idejom da se na programu državnog osamostaljenja [[Hrvatska|Hrvatske]] uspostavi masovni nacionalni pokret koji bi okupio različite političke sastavnice i ideološke tradicije: od [[Ante Starčević|starčevićanskoga]] pravaškog nacionalizma, [[Stjepan Radić|radićevskoga]] mirotvornog pokreta do [[hrvatsko državno pravo|hrvatske državotvorne]] ljevice.<ref name="HELZMK" /> U Hrvatskoj su (kao i nekim drugim republikama) u travnju i svibnju 1990. godine održani [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|višestranački izbori]] na kojima je pobijedila Tuđmanova stranka, Hrvatska demokratska zajednica, s preko 60 % zastupničkih mandata u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] koji je izabrao Tuđmana za predsjednika Predsjedništva [[SRH|SR Hrvatske]].<ref name="LZMK" /> Tuđman je kao predsjednik HDZ-a 30. svibnja 1990. u Saboru izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a u narodu je uspostava istinske narodne hrvatske vlasti bila doživljena poput formiranja države. Taj se nadnevak do 2000. slavio, a od 2020. ponovno slavi kao [[Dan Hrvatskoga sabora|Dan državnosti]].<ref name="Marijan">Marijan Lipovac, [http://www.matica.hr/vijenac/505/Za%C5%A1to%20slavimo%20krive%20datume/ ''Zašto slavimo krive datume, Nedoumice oko državnih praznika''], Vijenac, br. 505., 11. srpnja 2013.</ref>

Nakon donošenja [[Ustav Republike Hrvatske|novoga demokratskog ustava]] ([[Božićni ustav]], 1990.) pobijedio je oba puta na izravnim [[Hrvatski predsjednički izbori 1992.|izborima za predsjednika Republike Hrvatske u kolovozu 1992.]] (56,7 %)<ref name="LZMK" /> i [[Hrvatski predsjednički izbori 1997.|lipnju 1997.]] (61,4 %)<ref name="LZMK" /> te je dužnost obnašao do smrti 1999. Pod njegovim je vodstvom HDZ pobijedio na svim parlamentarnim izborima u tom razdoblju: [[Hrvatski parlamentarni izbori 1992.|1992.]] i [[Hrvatski parlamentarni izbori 1995.|1995.]] (Zastupnički dom) te [[Izbori za Županijski dom Sabora Republike Hrvatske 1993.|1993.]] i [[Izbori za Županijski dom Sabora Republike Hrvatske 1997.|1997.]] (Županijski dom).<ref name="HELZMK" /><ref name="LZMK" /> Od svibnja 1990. do smrti Tuđman je bio ključni akter hrvatske unutarnje i vanjske politike. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen [[polupredsjednički sustav]] vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke.<ref name="HELZMK" />

=== Tuđmanov koncept HDZ-a ===
[[Datoteka:Emblem of the Croatian Democratic Union.svg|thumb|right|[[Hrvatska demokratska zajednica|Izvorni grb HDZ-a]]]]
Tuđman je svoju stranku, Hrvatsku demokratsku zajednicu, koncipirao na sljedećim načelima:

*'''ujedinjenje svih Hrvata''', neovisno o ideološkoj usmjerenosti, u jedan političko-nacionalni pokret (povezano s kasnije kontroverznom idejom pomirbe potomaka "ustaša" i "partizana") kojemu je minimalni cilj hrvatska ravnopravnost u konfederaliziranoj Jugoslaviji, a maksimalni samostalna država<ref name="Kronologija" />
*ponovni ulazak u '''srednjoeuropski civilizacijski krug''', a izlazak iz "Balkana"
*reafirmacija potiskivanih i stigmatiziranih hrvatskih tradicija, od kulture i jezika, do povijesti, kako starije, tako i novije (primjer je rehabilitacija [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]])
*djelomična revalorizacija [[NDH]], kao i komunističkoga pokreta, objelodanjivanje prešućivanih zločina jugoslavenskih partizana ([[Bleiburški pokolj]])
*u slučaju raspada komunizma, opcija državnog kapitalizma nasuprot neoliberalnom koji bi, prema Tuđmanu, malu zemlju kao što je Hrvatska učinio plijenom multinacionalnih kompanija

HDZ je, osim (relativne) većine hrvatskoga naroda u zemlji, imao snažnu potporu hrvatskoga iseljeništva, kao i hrvatske emigracije iz doba 2. svjetskoga rata, dok su mu glavni protivnici u hrvatskome društvu uz većinu Srba bili i jugoslavenski nastrojeni Hrvati, mnogi sljedbenici komunističke ideologije, no i neke hrvatske nacionalne stranke umjerene orijentacije kojima se Tuđmanova populistička retorika i diskurs činio neprimjerenim (u političkom, a i "estetskom" smislu).<ref name="Kronologija" />

Tuđmanova politika bila je pragmatična: umjesto radikalizacije, forsirao je reformu jugoslavenske federacije u konfederaciju, a istodobno je jačao obrambene sposobnosti Hrvatske preko preustroja policije te snaženjem veza s inozemstvom (taj je manevarski prostor bio ograničen zbog više činitelja).<ref name="HDZ" />

Već 1990. godine dolazi do pobune hrvatskih Srba ([[Balvan-revolucija]]) upravljane iz [[Beograd]]a, a uz mlako i malodušno reagiranje saveznih vlasti, utjelovljenih u [[Ante Marković|Anti Markoviću]] kojega je podupirao Zapad. Naime, osim nevoljkosti prihvaćanja nastanka novih država (to je bilo vidljivo i u drugim slučajevima, npr. [[SSSR]]-a i Čehoslovačke), [[Europska zajednica]] smatrala je da se izraženost nacionalnog pitanja može smanjiti ekonomskim mjerama – da se nacionalna stremljenja mogu "potkupiti". Stvarnost ih je ubrzo demantirala.

== Rat i mir ==

=== Tuđman kao vrhovni zapovjednik ===
[[Datoteka:Tuđman na bojištu.gif|mini|left|Tuđman s vojnicima na bojištu]]
[[Datoteka:Dr-Franjo-Tudjman-1996-2.png|mini|180px|[[Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske|Vrhovni zapovjednik]]]]

U doba [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]] vodio je politiku preustroja [[SFRJ|Federacije]] u savez suverenih država ili mirnoga razlaza njezinih članica, a istodobno poticao jačanje obrambene sposobnosti Hrvatske i oblikovanje [[Oružane snage Republike Hrvatske|Hrvatske vojske]].<ref name="HELZMK" /> Na Republiku Hrvatsku je [[1991.]] godine izvršila agresiju Republika Srbija, koja je instrumentalizirala većinu srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj i Jugoslavensku narodnu armiju s ciljem stvaranja [[Velika Srbija|Velike Srbije]], koja bi u maksimalističkim planovima zauzimala preko 70 %, a u minimalističkim 26 % hrvatskog teritorija. U [[Velika Srbija|velikosrpskoj ideologiji]] cijela [[Slavonija]], [[Podravina]], [[Banovina]], [[Lika]] i [[Dalmacija]] bile bi, uz cjelokupno područje Bosne i Hercegovine, priključene Srbiji i Crnoj Gori.

Rat je Tuđman, po ocjenama većine sudionika i promatrača, vodio briljantno<ref name="LZMK" /> (u tom se pogledu slažu, među ostalima, [[David Owen]], [[Richard Holbrooke]], [[Misha Glenny]], [[Veljko Kadijević]], [[Borislav Jović]], [[Radovan Radinović]], [[Davor Domazet]], [[Janko Bobetko]], [[Zvonimir Červenko]], [[Davor Marijan]] i [[Mate Granić]]). S druge strane, general je [[Martin Špegelj]] smatrao kako Tuđman precjenjuje snagu JNA, te da je, po njemu, izvršio nepotrebnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu otvarajući novu frontu s Bošnjacima, a negativno su njegovo vodstvo ocijenili i [[Ivo Banac]], [[Ozren Žunec]], te bivši predsjednik [[Stjepan Mesić]], koji se s Tuđmanom, po vlastitom tvrđenju, razišao radi Tuđmanove politike prema BiH i to 1994. godine kad je oružani [[Bošnjačko-hrvatski sukob|sukob Bošnjaka, prijašnjih Muslimana i Hrvata]], već bio okončan. Otežući i sklapajući primirja, Tuđman je gradio hrvatsku vojnu snagu i stvarao uvjete za veće vojne operacije, te konačno pokrenuo udar koji je slomio srpsku paradržavu u Hrvatskoj, tzv. [[Republika Srpska Krajina|Republiku Srpsku Krajinu]]. Možda je najbolje priznanje izjava protivničkoga generala, ministra obrane Veljka Kadijevića, da im je Tuđman slomio koncepciju sa svojih 20 primirja jer im nije dozvolio da se razmašu, a mješavinom neprestanih pregovora i ratnih operacija doveo je do raslojavanja JNA koja nije mogla iskoristiti svoju golemu prednost u naoružanju.

=== Srpska agresija i međunarodna zajednica ===

[[Datoteka:Franjo Tudjman UN.jpg|mini|desno|[[Međunarodno priznanje Hrvatske|Primanje Hrvatske u UN]], 22.5.1992.]]

Ponašanje međunarodne zajednice mijenjalo se tijekom [[Domovinski rat|rata]]. U početku je Miloševićeva Srbija kroz uvođenje embarga [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]] na oružje dobila prešutno zeleno svjetlo za osvajanje Hrvatske, za koju se mislilo da će biti brzo pobijeđena.<ref name="HDZ" /> Kombinacijom stalnoga pregovaranja (i primirja) i povremene primjene vojne snage Tuđman je iscrpljivao snagu JNA, izborio se za [[međunarodno priznanje Hrvatske]] i njezin prijam u [[UN|Ujedinjene narode]], 22. svibnja 1992.<ref name="HELZMK" /> Hrvatske su snage uspjele zadržati [[Vukovarska bitka|Vukovar]] gotovo 100 dana i razbiti udarnu silu JNA koja je u ratu protiv Hrvatske angažirala 4 od 6 oklopnih brigada i 10 od 11 mehaniziranih, pa je politika prema Hrvatskoj promijenjena: priznata je suverenost Hrvatske na cijelom teritoriju, a mirovna misija Ujedinjenih naroda trebala je, barem formalno, dovesti do političke reintegracije odmetnutih područja u Hrvatsku.<ref name="LZMK" />

=== Rat u Bosni i Hercegovini i Tuđmanova politika ===

[[Datoteka:Tuđman Jelačićev trg.gif|mini|lijevo|Poznati Tuđmanov govor nakon primanja Hrvatske u Ujedinjene narode na [[Trg bana Jelačića|Trgu bana Jelačića]], koji je ostao upamćen po rečenici {{citat2|Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!}}]]

Tuđmanova "bosanska" politika jedno je od najkontroverznijih područja njegova političkog djelovanja. Često je paušalno proskribirana, s osnovnom tezom da je on s [[Slobodan Milošević|Miloševićem]] na sastancima u [[Sastanak u Karađorđevu|Karađorđevu]] i [[Tikveš]]u "dijelio Bosnu". Te su tvrdnje nedokazane i nepotkrijepljene iskazima hrvatskih i srpskih sudionika, a i besmislene već uslijed dva faktora: do zuba naoružani Milošević i onda razoružani Tuđman nisu se imali o čemu dogovoriti, jer je nerazmjer odnosa snaga protagonista projekta [[Velika Srbija|Velike Srbije]] i Hrvatske bio toliki da Miloševiću nije trebala Tuđmanova privola za bilo kakav vojno-politički potez. Osim toga, nakon razgovora u Karađorđevu, agresija na Hrvatsku se razbuktala svom žestinom, od Vukovara do Dubrovnika, što je bjelodan pokazatelj neutemeljenosti priča o "podjeli BiH" u dogovoru Tuđman – Milošević.

{{Quote box|width=50%|align=center|quote=Prema Bosni i Hercegovini vodio je politiku koja se mijenjala ovisno o njegovu shvaćanju BiH i hrvatskih interesa, o politikama drugih aktera u BiH i regiji, kao i o politici međunarodne zajednice, te je imala različite faze i oblike: od suradnje s Muslimanima (Bošnjacima) i zajedničkog otpora srpskoj agresiji (1991.–1992.), poticanja sukoba Hrvata i Bošnjaka, u kojima su počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom (1993.–1994.), do politike zaustavljanja sukoba i obnove suradnje Hrvata i Bošnjaka te okončanja rata u BiH (1994.–1995.). Ta je politika izazvala kontroverzije u hrvatskoj i međunarodnoj javnosti, a Hrvatsku je 1993.–1994. izložila međunarodnom pritisku i političkoj izolaciji.<ref name="HELZMK" />|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]}}

Tuđmanova je "bosanska" politika temeljito analizirana u djelima njegovih biografa (ponajviše u političkoj biografiji [[Zdravko Tomac|Zdravka Tomca]]), te u studijama, monografijama i knjigama među kojima su najpoznatije ''Geneza jedne zablude'', analiza [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]] autora Cirila Ribičiča (koju je ovaj napravio po narudžbi Haaškoga suda), zbirka raščlana ''Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini'' niza sudionika, ''Stenogrami o podjeli Bosne'' (1. – 2.) urednika Predraga Lucića, analitičkoj knjizi ''Bosna i Hercegovina 1990. - 2025.'' i zbirci ''Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991. – 1995.'' urednika Miroslava Tuđmana, te monografiji politologinje Mirjane Kasapović ''Bosna i Hercegovina – podijeljeno društvo i nestabilna država''. U tom nizu tekstova ne postoji ni osnovna suglasnost u interpretaciji: zagovornici tvrdnje o dogovoru Tuđman - Milošević ograničili su se na nabrajanje elemenata državnosti Herceg-Bosne po kojima je ova po svom habitusu napad na suverenost Bosne i Hercegovine (ne ulazeći u surječje u kojem je ta tvorevina nastala, kao ni na legalitet izoliranih vlasti u Sarajevu) te na neprovjerene objavljene medijske transkripte o navodnoj hrvatskoj umiješanosti u rat u BiH, također bez analize situacije na koju se ti prijepisi odnose.

Pristaše takvoga stava skloni su izjednačavanju Hrvatske i Srbije kao "suagresora na Bosnu i Hercegovinu", minoriziranju uloge međunarodne zajednice u ratu i prešućivanju ciljeva, nakana i učinaka muslimansko-bošnjačke vlasti u [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskom sukobu]].<ref name="HDZ" /> Nasuprot tomu, Tuđmanovi politički istomišljenici uglavnom nabrajaju samo javno objelodanjene dokumente hrvatskih vlasti (npr. niz ugovora između hrvatskih vlasti i vlade u Sarajevu), kao i mjere koje je poduzela Hrvatska, a koje su spasile [[Bošnjaci|muslimansko-bošnjačku]] vlast i narod od potpunoga kolapsa i nestanka s političke karte (npr. vojna, medicinska, humanitarna i ina opskrba muslimansko-bošnjačke populacije i politike).<ref name="HDZ" /> Ta struja, u skladu s dnevnopolitičkim potrebama, stavlja u drugi plan snagu političke volje goleme većine [[Hrvati Bosne i Hercegovine|bosanskohercegovačkih Hrvata]], koji nisu željeli i ne žele život u Bosni i Hercegovini zamišljenoj kao građanska država bez nacionalnih suvereniteta. Uravnoteženiji pristupi, poput onoga Mirjane Kasapović, naglašavaju rastočenost bosanskohercegovačkoga društva tijekom [[povijest]]i, nepostojanje nacionalno-političkoga konsenzusa među trima narodima koji tvore BiH te besmislenost pokušaja da se kriminalizira politička volja bilo kojega od triju konstitutivnih naroda, što u konačnici rezultira tvrdnjom o deplasiranosti teza o podjelama ili suverenosti Bosne i Hercegovine jer za opstojnost te zemlje nikad nije postignut demokratski konsenzus o njenom samom postojanju.

[[Datoteka:Daytonski pregovori.jpg|mini|lijevo|[[Daytonski sporazum|Mirovni pregovori u Daytonu]] (SAD) u studenomu 1995., kojima je okončan rat.]]

Kontekst u kojem se oblikovala Tuđmanova "bosanska politika" je bio sljedeći: uz jasno definiranu želju srpskog stanovnistva Bosne i Hercegovine za pripojenjem Srbiji i Jugoslaviji, kao i muslimansko-bošnjačkoga ustrajavanja na konceptu unitarne BiH, koja bi bila idealna podloga za etničko-teritorijalnu majorizaciju (Muslimani, koji su [[1948.]] činili 30,73 % stanovništva, po popisu iz [[1991.]] su bili 43,67 % sveukupnog pučanstva. U tom su razdoblju [[Demografske promjene Hrvata u BiH u razdoblju druge Jugoslavije|Hrvati sa 23,94 % spali na 17,32 %]], a [[Srbi]] s 44,29 % na 31,37 %), Tuđman je profilirao politiku prema Bosni i Hercegovini kao niz opcija:

[[Datoteka:DaytonAgreement.jpg|mini|200px|Potpisivanje [[Daytonski sporazum|Daytonskog sporazuma]] u Parizu.]]

# u slučaju raspada BiH kanio je pripojiti krajeve s hrvatskom većinom (uz moguće "raskusuravanje" po dijelovima): [[Hercegovina|Hercegovinu]], [[Srednja Bosna|Srednju Bosnu]] i [[Bosanska Posavina|Posavinu]].
# u slučaju opstanka BiH, cilj je bio u maksimalno decentraliziranoj BiH kao državi, uz insistiranje na mogućnosti proširene suradnje Hrvata s [[Hrvatska|Hrvatskom]] kao i teritorijalne suverenosti na pojedinim dijelovima, te i konstitutivnosti i suverenosti u prekomponiranoj BiH ne samo na [[papir]]u, nego i u elementima koji tvore život (vojska, [[policija]], školstvo, [[gospodarstvo]], kulturne institucije, ...).

Tuđman je, kao i golema većina Hrvata u Bosni i Hercegovini koji su dali svoje povjerenje [[HDZ BiH|bosanskohercegovačkom HDZ-u]], izabrao sljedeću opciju. Stožer i sigurna uporišta za obranu, očuvanje i rast hrvatstva u BiH su regije u kojima Hrvati predstavljaju većinu: veći dio Hercegovine, središnje Bosne i Bosanske Posavine. U ostalima područjima (Bosanska Krajina ili [[Turska Hrvatska]], [[Sarajevo]], [[Tuzla]], zapadni dio Posavine) cilj je bio očuvati hrvatski živalj i pomoći mu u ostvarivanju njegovih prava uz oslonac na hrvatsku državu i područja pod [[Herceg-Bosna|kontrolom Hrvata u BiH]].<ref name="HDZ" />

Ukratko: srpska je politika prema BiH bila i ostala trivijalno jasnom - uništiti državnost te zemlje i pripojiti što više [[Velika Srbija|Velikoj Srbiji]]. Muslimansko-bošnjačka je oscilirala između dvije opcije: unitarna Bosna i Hercegovina s dominacijom sekulariziranih [[Bošnjaci|Bošnjaka]], nalik na preslik Karađorđevićeve Jugoslavije, ili podjele s ciljem stvaranja muslimanske države na što većem dijelu BiH. Glede hrvatske politike, u igri su bile tri opcije: podjela na 3 države, unutarnja preuredba BiH u konfederaciju 3 nacionalne države, kao i treća: unija dvaju [[država]], od kojih je jedna bošnjačko-hrvatski hibrid.Budući da se ova treća ostvarila u vidu Federacije BiH, može se napomenuti da je to, osim [[SAD|američkih]] geopolitičkih ciljeva, na neki način bio i znak da se Tuđman nije otrijeznio od [[Ante Starčević|starčevićanskih]] zabluda.<ref name="HDZ" />

Bošnjačko-hrvatska federacija u, tada je naglašavano, tijesnoj vezi s Republikom Hrvatskom, značila je ozbiljenje razvodnjene inačice o Bošnjacima (bivšim Muslimanima) kao o kroatofilskom elementu koji prirodno teži državno-ekonomsko-kulturnom jedinstvu s Hrvatima. Sukobi i netrpeljivost koji razdiru [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciju Bosne i Hercegovine]] pokazuju da je Tuđman u tom dijelu svoje "bosanske politike" promašio. Dapače, nemogućnost postizanja konsenzusa o temeljima državnosti Bosne i Hercegovine, kao i oktroiranje stranih protektora o praktički svim problemima u Bosni i Hercegovini, dovodi u pitanje dosege bilo čije [[politika|politike]] koja bi imala spojiti suprotstavljene ideje: teritorijalnu suverenost Bosne i Hercegovine i konsenzualnu političku [[demokracija|demokraciju]].

=== Gospodarske i društvene promjene u Hrvatskoj ===

U samoj Republici Hrvatskoj društvo i [[gospodarstvo]] prošli su kroz velike promjene. Najviše osuda bilo je na račun [[politika|politike]] koja je, u granicama mogućeg s obzirom na pritiske "izvana" te otpor "iznutra", pokušavala smanjiti [[sloboda|slobodu]] izražavanja preuzimanjem kontrole nad javnim medijima, te politički motiviranim sudskim procesima protiv novinara i listova koji su izražavale neslaganje s tadašnjom vlašću i njezinom politikom.<ref name="Proleksis" /> Mnogobrojne su i optužbe o raširenoj [[korupcija|korupciji]] i uništavanju hrvatskoga gospodarstva tijekom pretvorbe putem favoriziranja relativno malog broja "podobnih", koji su za male [[novac|novce]] priskrbili velika nacionalna bogatstva.<ref name="HELZMK" />

No, u doba Tuđmanove vlasti nijedan "oporbeni" novinar, tj. tekstopisac koji bi izražavao stavove radikalno suprotstavljene službenoj hrvatskoj politici, nije niti fizički stradao, niti je bio osuđen na novčanu ili zatvorsku kaznu. Neki ipak opažaju da [[HDZ]], u ono doba Tuđmanova vladajuća stranka, nije 1990.-godina uspjela monopolizirati, pa čak ni uspostaviti dominaciju u tiskanim medijima - koji su do njegovog dolaska na vlast (jednako kao i elektronički mediji) bili prije svega sredstvo komunističke propagande i državne kontrole nad javnim mnijenjem, a tek sekundarno sredstvo informiranja (te doista u doba komunističkog režima nije postojalo, i nije moglo postojati baš nikakvo "oporbeno" novinarstvo). Neki analitičari također opažaju kako su Tuđmanovi politički protivnici koji su pobijedili na izborima 3. siječnja 2000. godine proveli čistku na [[HRT]]-u i uspostavili skoro totalnu medijsku uniformnost u Hrvatskoj, od [[TV]] i [[radio|radija]] do dnevnoga i tjednoga tiska, pri čemu su informacije o kosovsko-[[udba]]škoj mimikriji velikoga dijela pripadnika hrvatskoga medijskoga prostora prerasle razinu običnih glasina; stoga ti analitičari ocjenjuju kako prigovori o navodnoj Tuđmanovoj monopolizaciji hrvatskih priopćajnih sredstava jednostavno nisu potkrijepljeni.<ref name="Zorislav">Zorislav Lukić, [http://www.matica.hr/vijenac/432/Tu%C4%91man%20je%20uvijek%20kriv/ ''Tuđman je uvijek kriv, Pogled iz Matice''], Vijenac, br. 432., 23. rujna 2010.</ref>

"Prebrojavanje" svih hrvatskih medija po političkoj usmjerbi, od doba Tuđmanove vlasti nadalje, ukazalo bi zacijelo jedino na prijelaz većega dijela priopćajnih sredstava u ruke stranoga [[kapital]]a (npr. grupacije koja je u vlasništvu [[Njemačka|njemačkoga]] magnata Bode Hombacha), obavijesnu trivijalizaciju i porast [[senzacionalizam|senzacionalizma]]. Pod parolom "[[Detuđmanizacija|detuđmanizacije]]" u medijskome prostoru, moglo bi se opaziti političko prestrojavanje u tabor [[ljevica|lijevo]]-[[Liberalizam|liberalne]] opcije, koje će desniji politički komentatori kvalificirati "[[rashrvaćivanje]]m" i povijesnim revizionizmom "neojugoslavenske" i "[[Zapadni Balkan|zapadnobalkanske]]" provenijencije.<ref>[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/137934-josipoviceva-i-milanoviceva-partija-udba-preko-svojih-pijuna-obersnela-i-frljica-lustrira-hrvatske-kulturnjake-i-stvara-novu-bijelu-knjigu.html "Josipovićeva i Milanovićeva Partija/Udba, preko svojih pijuna Obersnela i Frljića, lustrira hrvatske kulturnjake i stvara novu 'Bijelu knjigu'"], Joško Čelan za "Dnevno.hr" 20. studenoga 2014.
</ref>

Pitanje je li pretvorba tzv. "društvene imovine" mogla proteći na bezbolniji način te je li se moglo učiniti da ostatci socijalističkih giganata budu razdijeljeni pravednije ostaje bez konačnoga odgovora.<ref name="Proleksis" /> Sve zemlje propaloga [[komunizam|komunizma]] prošle su kroz [[ekonomija|ekonomski]] raspad i [[tajkun]]izaciju, a one koje su se oporavile to su učinile najviše kroz strana ulaganja ([[Mađarska]], [[Češka]]). [[Slovenija]] je, s druge strane, uspjela izvršiti privatizaciju na bezbolniji i socijalniji način. Dio velikih hrvatskih tvrtki, primjerice Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj, privatizirane su prije Tuđmanova dolaska na vlast. Prema tome, zasluge i greške u hrvatskoj privatizaciji ne mogu pripisivati samo njemu, nego i onima koji su to radili prije, a i poslije njega.<ref name="Zorislav" /> Iako je privatizaciju prepustio ekonomskim stručnjacima, Tuđman je znao i dopustio glavne smjerove pretvorbe, a kao osoba neupitnoga autoriteta nije utjecao na to da se hrvatska pretvorba dogodi na egalitarniji i socijalniji način. Po mišljenju nekih, Tuđmanov svjetonazor i njegova osobnost, snažno obilježeni vjerom u hijerarhijski i vojni ustroj, pridonijeli su tome da nije podupro bitno demokratskiji i egalitarniji pristup [[privatizacija|privatizaciji]].<ref name="HELZMK" /><ref name="Proleksis" /> Valja ipak opaziti da je - uz [[domovinski rat]] kojim je obranjen [[suverenitet]], [[neovisnost]] i teritorijalna cjelovitost Hrvatske - glavni sadržaj desetljeća Tuđmanove vladavine predstavljalo uvođenje [[Demokracija|demokracije]] u Hrvatskoj umjesto [[Komunizam|komunističkog]] [[Totalitarizam|totalitarizma]], te ustanovljavanje modernijeg [[Tržišno gospodarstvo|tržišnog gospodarstva]].

=== Poslijeratna politika, bolest i smrt ===
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini}}
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini}}
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini}}
{{wikizvorM|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini|Izvješće predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini}}
[[Datoteka:Oluja 1995 27.jpg|mini|Tuđman s generalima [[Ivan Korade|Ivanom Koradeom]], [[Rahim Ademi|Rahimom Ademijem]] i [[Ante Gotovina|Antom Gotovinom]] te ministrom obrane [[Gojko Šušak|Gojkom Šuškom]], na kninskoj tvrđavi nakon [[Operacija Oluja|operacije Oluje]]]]

U poslanici u prigodi Dana državnosti i 5. obljetnice samostalnosti hrvatske države, 29. svibnja 1995. godine, na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora naglasio: "Hrvatska - politički i moralni pobjednik". Istog dana, u povodu pete obljetnice hrvatske državnosti, svečano u Zagrebu otvorio novu zgradu [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalne i sveučilišne knjižnice]].<ref name="Kronologija" /> Dan poslije, u Zagrebu, na [[Jarun]]u je održan, u povodu [[Dan državnosti (Hrvatska)|Dana državnosti]], svečani mimohod, najveći prikaz hrvatskih oružanih snaga – na kopnu, moru i u zraku. Ispred svečane tribine, pred Predsjednikom kao vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, prodefiliralo je više od 3700 sudionika mimohoda.<ref name="Kronologija" />

[[Datoteka:Tuđman Knin 1995.gif|mini|lijevo|180px|Predsjednik Tuđman na [[kninska tvrđava|kninskoj tvrđavi]], 6.8.1995.]]

Tuđman je zarana shvatio da Hrvatska može krenuti u konačno oslobođenje svojih okupiranih teritorija tek kad ne bude nikakvih dilema o konačnom pobjedniku. Proslavljene operacije [[Bljesak]] i Oluja potvrdile su tu državničku mudrost.<ref name="HDZ" /> Upravo je [[operacija Oluja]], postala Tuđmanov vječni spomenik. Kada god se slavi obljetnica Oluje, kada se govori o oslobađajućim operacijama Hrvatske vojske, međunarodnom priznanju zemlje, korijenima hrvatske državnosti, Tuđmanovo ime je nezaobilazano.<ref name="LZMK" />

Za razliku od onih koji su u sveopćoj euforiji na tenkovima namjeravali ući i u Vukovar, Tuđman je i tom prilikom uvidio da su vremena ratovanja prošla i da Hrvatska mora prihvatiti prijedlog međunarodne zajednice o [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja]].<ref name="HDZ" /> Tu, kako je to volio slavodobitno ponavljati, nije učinjena nijedna ozbiljnija strateška pogreška.

[[Datoteka:Gotovina i Tuđman.gif|mini|S generalom [[Ante Gotovina|Antom Gotovinom]]]]

„Što mi preostaje da vam još obećam?” - pitao je Tuđman [[26. kolovoza]] [[1995.]] godine nepregledno mnoštvo na splitskoj rivi. Deseci tisuća Splićana, koji su toga dana s neopisivim oduševljenjem dočekali [[Vlak slobode]], počeli su tada skandirati [[Vukovar|„Vukovar, Vukovar!”]]<ref name="Kronologija" /> Ni predsjednik Tuđman nije ostao dužan, ustvrdio je da će hrvatski narod svojom politikom osloboditi Vukovar, simbol otpora u obrani i uspostavi nezavisne Hrvatske i istočnu [[Slavonija|Slavoniju]], zapadni [[Srijem]] i [[Baranja|Baranju]], koji su bili i ostali hrvatska zemlja. Dolazak Vlaka slobode iz [[Zagreb]]a u [[Split]] preko [[Karlovac|Karlovca]], [[Gospić]]a i [[Knin]]a, čime je ponovno povezan sjever i jug Hrvatske, bilo je jedno od velikih ispunjenih obećanja koja je dao Franjo Tuđman.<ref name="Kronologija" />

S druge strane, Tuđman je mnogo više nevolja imao u Bosni i Hercegovini, u kojoj je Hrvatska u kaotičnim zbivanjima štitila interese [[Hrvati Bosne i Hercegovine|svojih sunarodnjaka]]. Iako je prvi diplomatski priznao Bosnu i Hercegovinu, a i oružjem branio njezin teritorijalni integritet, Tuđman je od Bošnjaka, ali i dijela međunarodne diplomacije, uporno optuživan za pokušaj razbijanja te države. Međutim, tu je pokazao da bez Republike Hrvatske ne može biti trajnog mirovnog rješenja, sadržanog u [[Daytonski sporazum|Daytonskom sporazumu]], čiji je supotpisnik bio.<ref name="HDZ" />

[[Datoteka:Tuđman Zagreb 1997..gif|mini|lijevo|Na polasku Vlaka mira u Zagrebu]]

U poslanici u prigodi svečanog primanja Hrvatske u [[Vijeće Europe]], kao 40. punopravne članice, [[6. studenoga]] [[1996.]] godine, Franjo Tuđman je naglasio da je "Hrvatskoj mjesto sa srednjoeuropskim zemljama od Baltika do Jadrana i još određenije, s jadransko-podunavskim zemljama, kojima Hrvatska najuže pripada". Nakon tegoba sa želucem, na pregledu u vojnoj bolnici Walter Reed u glavnom gradu SAD-a Washingtonu u studenom 1996. dijagnosticiran mu je rak želuca. Dijagnoza i kasnije liječenje tajeni su od javnosti.<ref>[http://arhiva.nacional.hr/clanak/19137/tajna-tudmanove-bolesti "Tajna Tuđmanove BOLESTI"], "Nacional", 9. srpnja 2005.
</ref>

[[Datoteka:Tuđman u Vukovaru.jpg|mini|Tuđmanov govor nakon dolaska Vlaka mira u [[Vukovar]], 8. lipnja 1997.]]

Tuđmanovo obećanje iz Splita, ostvareno je [[8. lipnja]] [[1997.]] godine kada je [[Vlak mira]] stigao iz Zagreba u [[Vukovar]]. Bio je sastavljen od 21 vagona iz svih hrvatskih županija, a u njemu su bili najviši politički dužnosnici, crkveni velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora, te brojni uglednici iz javnog, kulturnog, znanstvenog i gospodarskog života Hrvatske. On je označio povratak Hrvatske u Vukovar, u [[hrvatsko Podunavlje]], na njene istočne granice. Tuđman je nazvao Vlak mira simbolom povratka prognanika i pružanja ruke onima, koji nisu okrvavili ruke. Obraćajući se okupljenom narodu, predsjednik Tuđman je pozvao na praštanje jer pobjednik, koji ne zna praštati sije klice novih zala, a [[Hrvati|hrvatski narod]] to ne želi niti je želio.

[[Datoteka:Tuđman i počasna bojna.gif|mini|lijevo|220px|Vidno bolesni Tuđman]]

Posljednjih se godina nerijetko sukobljavao i sa zapadnim diplomatima, uporno ih optužujući da Hrvatsku opet pokušavaju uvući u neke nove balkanske zajednice ([[Zapadni Balkan]]). Naglašavao je da su za Hrvatsku neprihvatljive neojugoslavenske ili neojaltske asocijacije. Zbog te političke tvrdoglavosti, kao državnik starog kova, u zemlji i svijetu je stekao mnogo osporavatelja. Da bi spriječio utamničenje Hrvatske u nekoj novoj jugoslavenskoj zajednici, uveo je 1997. izmjene u [[Ustav Republike Hrvatske]] kojima je sudbinu prepustio većini naroda, postavivši visoke pragove za ulazak u integracije (tzv. [[Tuđmanova tvrđava]]) a da bi hrvatske građane zaštitio od moguće samovolje, izdajništva, sluganstva, korumpiranih i servilnih hrvatskih političkih elita na vlasti.<ref>Franjo Tuđman: "Smutljivci i smušenjaci, mutikaše, bezglavnici i jalnuški diletanti, protuha, diletanata". ""Veličanstveno uskrsnuće hrvatske slobode i samostalnosti i velebne hrvatske olujne ratne pobjede žele obezvrijediti različiti smušenjaci i smutljivci, mutikaše i bezglavnici, jalnuški diletanti i jednostavno - prodane duše".</ref>

Podržavao je nužne gospodarske reforme, koliko god one bile bolne za nemali dio građana. Zamjerali su mu stvaranje preglomazna i preskupa državnog aparata, koji nema proračunskog opravdanja i koji s građanima ne dijeli istu sudbinu, a još više od toga neuspjelu privatizaciju i "tajkunizaciju" Hrvatske.<ref name="Proleksis" /> Uporno mu je predbacivano neshvaćanje modernih demokratskih vrijednosti, robovanje historicizmu i prevladano viđenje opsega i sadržaja nacionalnog suvereniteta. Otišao je, unatoč tomu, kao karizmatska ličnost, najzaslužnija što je Hrvatska stekla svoju slobodu i neovisnost.<ref name="LZMK" />

[[Datoteka:Tudjman grave mirogoj.jpg|mini|desno|Grob dr. Franje Tuđmana na [[Mirogoj]]u]]
Prolazom kroz [[tunel Sveti Rok]], [[16. listopada]] [[1999.]] godine, označio je završetak radova na proboju najdužega tunela kroz Velebit.<ref name="Kronologija" /> Posljednji Tuđmanov međunarodni nastup bio je [[28. listopada]] [[1999.]] godine tijekom posjeta u [[Rim]]u kod pape [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]]<ref>[[Dragutin Pavličević]], ''Povijest Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007. {{ISBN|978-953-6308-71-2}}, str. 564.</ref> Na blagdan Svih svetih, na Medvedgradu, na [[Oltar domovine]] položio je vijenac za sve pale za Hrvatsku. Istog dana, zbog bolesti, smješten je u Kliničku bolnicu Dubrava i podvrgnut kirurškom zahvatu.<ref name="Kronologija" /> Svoj posljednji državnički posao obavio je [[7. studenoga]] [[1999.]] godine, proglasivši nove izborne zakone što ih je [[29. listopada]] usvojio Zastupnički dom [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga državnog sabora]].

Franjo Tuđman je preminuo od komplikacija izazvanih unutarnjim krvarenjem, [[10. prosinca]] [[1999.]] godine, u 23:15 sati, nakon četrdeset dana liječenja, u [[Klinička bolnica Dubrava|Kliničkoj bolnici Dubrava]], u Zagrebu.<ref name="Kronologija" /> Od [[11. prosinca|11.]] do [[13. prosinca]] [[1999.]] godine tijelo pokojnog Predsjednika izloženo je u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku gdje su mu tisuće ljudi iskazale posljednju počast.<ref name="Pavličević">[[Dragutin Pavličević]], ''Povijest Hrvatske'', Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2007. {{ISBN|978-953-6308-71-2}}, str. 565.</ref> Pokopan je 13. prosinca 1999. godine u posebnu upravo izgrađenu grobnicu na ulazu u Mirogoj, iza crkve Krista Kralja a ispratilo ga je blizu 200.000 ljudi.<ref name="Pavličević"/>

Smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana je završilo najuspješnije doba novije hrvatske povijesti i obnova hrvatske državnosti.<ref>Vedran Obućina, [http://www.matica.hr/vijenac/490/Posljednji%20hrvatski%20dr%C5%BEavnik/ ''Posljednji hrvatski državnik, Obljetnica smrti Franje Tuđmana''], Vijenac, br. 490., 13. prosinca 2012.</ref> To doba čini kraj polustoljetnog komunističkog režima i stvaranje samostalne i suverene [[Hrvatska|Republike Hrvatske]]. Unatoč nepovoljnim međunarodnim okolnostima i agresiji kojoj je Hrvatska bila izložena, konačno se ispunio neprekidni [[Hrvatsko državno pravo|tisućljetni san Hrvata]] za samostalnom i slobodnom državom.<ref name="Proleksis" /> Njegov odlazak najavio je promjene u unutarnjoj i vanjskoj politici Republike Hrvatske.<ref name="Pavličević"/>

== Odlikovanja i priznanja ==
;Hrvatska<ref name="odlikovanja_HRT">[http://www.hrt.hr/arhiv/99/12/12/HRT0057.html Odlikovanja Predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100419143648/http://www.hrt.hr/arhiv/99/12/12/HRT0057.html |date=19. travnja 2010. }}, [[Hrvatska radiotelevizija]], 12. prosinca 1999. godine. Pristupljeno: 4. prosinca 2013. godine.</ref>
*[[Velered kralja Tomislava s lentom i Velikom Danicom]] kao najviši izraz priznanja za odlučujuće djelovanje u uspostavi suverene Republike Hrvatske i za izniman doprinos njezinu međunarodnom ugledu i položaju, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom]] kao vrhovnom zapovjedniku za njegov izniman doprinos u stvaranju ratne strategije i vojne doktrine, te za izvanredne zasluge u ustrojstvu Hrvatske vojske, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red kneza Domagoja s ogrlicom]] za pokazanu osvjedočenu hrabrost u izravnoj ratnoj opasnosti, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red Ante Starčevića]] za bitan doprinos održavanju i razvitku hrvatske državotvorne misli, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red Stjepana Radića]] za osobite zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskog naroda, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red Danice hrvatske|Red Danice hrvatske sa likom Ruđera Boškovića]] za iznimne uspjehe u istraživanjima hrvatske i opće povijesti, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Red hrvatskog trolista]] za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u ratu, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Spomenica Domovinskog rata]] za svestrano sudjelovanje u općehrvatskom otporu agresiji, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
*[[Spomenica domovinske zahvalnosti]] za ukupan doprinos u borbi hrvatskog naroda i za uzorno i odgovorno vođenje hrvatske države u prvih pet godina obavljanja predsjedničke dužnosti, odlukom Hrvatskog sabora 1995.
* 1996. godine za izniman doprinos u pripremi, vođenju i zapovijedanju postrojbama [[Oružane snage Republike Hrvatske|Oružanih snaga Republike Hrvatske]] u operacijama oslobađanja zapadne Slavonije, tijekom zajedničkih operacija Hrvatske vojske, [[Hrvatsko vijeće obrane|Hrvatskog vijeća obrane]] i Armije Bosne i Hercegovine za oslobađanje prostora zapadne Bosne, te oslobađanja sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banije tijekom 1995. dobio je četiri medalje:
**Medalja za sudjelovanje u operaciji "Bljesak"
**Medalja za sudjelovanje u operaciji "Ljeto '95"
**Medalja za sudjelovanje u operaciji "Oluja"
**Medalja za iznimne pothvate u održavanju ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, te zaštiti života građana i imovine

;SFR Jugoslavija
::devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja
* [[Orden za vojne zasluge|Orden za vojne zasluge I. reda]]<ref name="Usud">Franjo Tuđman, ''Usudbene povjestice'', Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995., {{ISBN|953-169-060-X}}, str. 656. {{Citat|Štoviše, kao nositelj partizanske spomenice 1941. i general koji je za svoj prilog osnovi općenarodne obrane i nagrađen i odlikovan (pored devet ratnih i mirnodopskih odlikovanja) i najvišim "Ordenom za vojne zasluge", dužan sam boriti se do kraja za obranu integriteta i dostojanstva svoje ličnosti, a kao povjesničar i za utvrđivanje povijesne istine (...)|str. 656.}}</ref>




* [[Orden partizanske zvijezde|Orden partizanske zvijezde III. reda]]<ref>Darko Hudelist, ''Tuđman : biografija'', Profil international, Zagreb, 2004., {{ISBN|953-12-0038-6}}, str. 152. {{Citat|U odluci piše da je Tuđman bio jedan od dva potpukovnika u partizanskoj vojsci koji su, u rujnu 1944., odlikovani Ordenom partizanske zvijezde III. reda (...)|str. 152.}}</ref>
* [[Partizanska spomenica 1941.]]<ref name="Usud"/> (broj 8553)

;Međunarodna<ref name="odlikovanja_HRT"/>
{{Citat3|right|Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi za života nećete dočekati pravilno tumačenje Vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.|[[Henry Kissinger]]|<ref>{{Citiranje knjige
| first=James J.
| last=Sadkovich
| title=Tuđman, prva politička biografija
| at=
| pages=9.
| location=Zagreb
| publisher=Večernji posebni proizvodi d.o.o.
| year=2010
| isbn=9789537313722
| url=
| ref=refSadkovich2010
}}</ref>}}
*''Cavaliere di Gran Croce dell'Ordine Militare d'Italia'' (Vitez Velikoga križa vojnoga reda Italije) odlukom talijanskoga predsjednika [[Francesco Cossiga|Francesca Cossige]], 1992.
*''Orden Gran Cruz al merito de Chile'' (Red Velikog križa zasluga za Čile) odlukom čileanskoga predsjednika [[Eduardo Frei|Eduarda Freia]], 1994.
*''Collar de la Orden del Libertador San Martin'' (Velika ogrlica Reda osloboditelja San Martina) odlukom argentinskoga predsjednika [[Carlos Menem|Carlosa Menema]], 1994.
*''Орден Ушакова'' (Orden Žukova) za zasluge i doprinos antifašističkoj borbi odlukom predsjednika Ruske Federacije [[Boris Jeljcin|Borisa Jeljcina]], 1996.
*''Τάγμα του Σωτήρος Μεγαλόσταυρος'' (Velikog križa Reda otkupitelja Grčke republike) odlukom grčkoga predsjednika [[Konstantinos Stephanopoulos|Konstantinosa Stephanopoulosa]], 1998.
*''Türkiye Cumhuriyeti Devlet Nişanı'' (Državni red Republike Turske) odlukom turskoga predsjednika [[Suleyman Demirel|Suleymana Demirela]], 1999.

{{citat3|right|Niste samo vi izgubili puno, i cijela srednja Europa ostala je bez velikog vođe. Smatram da svi narodi iz te regije osjećaju isto, a sasvim je sigurno kako ta regija bez vašeg predsjednika ne može biti stabilna kao što je sad. Dakle, gubitak je velik, stoga nam valja nastaviti njegovim putem i nadograđivati njegovo djelo.|[[Viktor Orban]]}}
;Nagrade i priznanja<ref name="HDZ" />
* redoviti član [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] ([[HAZU]]), od prosinca 1992.<ref>http://info.hazu.hr/hr/clanovi_akademije/osobne_stranice/franjo_tudman (pristupljeno 6. studenoga 2016.)</ref>
* Nagrada za mir ''Caterina de' Medici'' (Akademija Medici u Pisi), 24. studenoga 1990.<ref>"Mir predsjednika Republike Hrvatske Tuđmana". U tiskopisu autora: [[Hrvoje Šošić]], ''Hrvatski politički leksikon'', Prvi dio : A – O, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 546., Nagrada za mir Akademije Medici u Pisi.</ref>
* član Senata, ''Accademia Medici International di Pisa'', 24. studenoga 1990.<ref>Nuevos reconocimientos internacionales al estadista e historiador doctor Franjo Tudjman // [http://www.studiacroatica.org/revistas/118/118.htm#_Toc269127756 ''Studia croatica'', Año XXXI., Julio – Diciembre 1990., Vol. 118-119, No. 3-4, p. 172. – 176.] (Pristupljeno: 4. prosinca 2013. godine).</ref>
* [[Datoteka:Croatia-Vrhovnik.svg|alt=Epolete Vrhovnika|mini|245x245px|Oznaka sa epoleta Vrhovnika]]počasni doktor Sveučilišta La Jolla, studenoga 1990.
* Nagrada Centra za etničke manjine, 1991.
* '''''Zmaj od Hrvatske''''', zmajsko ime, [[Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja"]], 1992.<ref>"Zmaj od Hrvatske". U tiskopisu autora: [[Hrvoje Šošić]], ''Hrvatski politički leksikon'', Drugi dio : P – Ž, Tiskara Rijeka, Rijeka, 1993., str. 1146. i 1147.</ref>

=== Vojno zvanje<ref name="Vrhovnik">{{Citiranje weba |url=http://hidra.srce.hr/arhiva/263/18315/www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1995/0478.htm|title=Odluku o proglašenju zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske |accessdate=5 siječnja 2012}}</ref> ===
* Vrhovnik - najviše vojno zvanje u [[Oružane snage Republike Hrvatske|oružanim snagama Hrvatske]] uvedeno [[22. ožujka]] [[1995.]] od strane [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] i dodijeljeno [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjedniku Republike Hrvatske]].<ref name="Vrhovnik2">{{Citiranje weba|author= |url=http://hrvatska.poslovniforum.hr/nn-arhiva/00025/025fe.asp |title= ODLUKA O OZNAKAMA ČINOVA I DUŽNOSTI U ORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE HRVATSKE |publisher= |date= |accessdate= 2013-12-15|language=hr}}</ref> Čin Vrhovnik nosio je samo Tuđman, a uz čin dolazila je i uniforma i odgovarajuće oznake.
Oznake čina sastojale su se od starohrvatskih motiva i ornamenta kao što su pleter, istarska koza, zvijezda i mjesec itd. Čin Vrhovnik bio je ekvivalentan maršalu u drugim vojskama, ukinut je 2002. Uniforma Vrhovnika čuva se u MORH-u.

== Djela ==

* ''Rat protiv rata'', (Zagreb, 1957., 2. izd. 1969., slovensko izd. ''Vojna proti vojni'', Ljubljana, 1961.)
* ''Stvaranje socijalističke Jugoslavije'', (Zagreb, 1960., slovensko izd. ''Rojstvo socijalističke Jugoslavije'', Ljubljana, 1961.)
* ''NOR u Hrvatskoj'', (Vojna enciklopedija, III., 1960.)
* ''Okupacija i revolucija'', (Zagreb, 1963.)
* ''Uvod u historiju socijalističke Jugoslavije'',(1964.)
* ''Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941.'', disertacija, knj. I. – II. (Zagreb, 1965.)
* ''Jugoslavenski odbor i stvaranje zajedničke države jugoslavenskih naroda'', (1966.)
* ''Velike ideje i mali narodi'', (Zagreb, 1969., 2. izd. 1970., 3. izd. 1996.)
* ''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'', (München-Barcelona, 1981., engl. izd. ''Nationalism in Contemporary Europe'', New York, 1981., 2. izd. 1982., njem. izd. ''Die Nationalitaetenfrage im heutigen Europa'', Lidingo, 1986.)
* ''Croatia on trial: the case of the Croatian historian dr. F. Tudjman'', (London, 1981.)
* ''Na braniku povijesne istine: dokumenti sa suđenja 17-20. veljače 1981. u Zagrebu'', (bez godine izd.)
* ''Na suđenju dr. Tuđmanu sudilo se Hrvatskoj'', (London, 1981.)
* ''Stirbt Kroatien?'', (Hamburg, 1981.)
* ''Državnost nacija - ključ mira Europe'', (Lidingo, 1982.)
* ''O povijesti rješavanja hrvatskog pitanja i samoodređenja naroda u svijetu'', (Toronto, 1987.)
* ''Stjepan Radić u hrvatskoj povijesti'', (Sudbury, 1988.)
* ''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'', (Zagreb, 1989., 2. izd. 1989., 3. i 4. izd. 1990., njemačko izd. ''Irrwege der Geschichtswirklichkeit'', Zagreb 1993., 5. izd. 1994., englesko izd. ''Horrors of War: Historical Reality and Philosophy'', Washington, 1996., kinesko izd. Peking, 1998.)
* ''Izabrana djela Franje Tuđmana'', (knj. I. – III.: ''Velike ideje i mali narodi'', ''Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi'', ''Državnost nacija ključ - mira Europe'', ''Bespuća povijesne zbiljnosti''), (Zagreb, 1990.)
* ''Zna se. HDZ u borbi za samostalnost Hrvatske'', knj. I. (Zagreb, 1992.), knj. II. (Zagreb, 1993.), knj. III. (Zagreb, 1995.), knj. IV. (Zagreb, 1998.)
* ''Hrvatska u monarhističkoj Jugoslaviji 1918. – 1941.'', knj. I. – II., (Zagreb, 1993.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od stanju države i nacije, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga sabora'', (Sabor, Zagreb, 1994.)
* ''Stanje hrvatske države i nacije'', (izvješće predsjednika Republike i vrhovnoga zapovijednika Oružanih snaga Republike Hrvatske Hrvatskom saboru), (Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - politička uprava, Zagreb 1995.)
* ''S vjerom u samostalnu Hrvatsku'', (Zagreb, 1995.)
* ''Usudbene povjestice'', (Zagreb, 1995.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju Hrvatske države i nacije u 1995. godini'', na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga sabora, (Zagreb, 1996.)
* ''Vlak slobode'', (Zagreb, 1996.)
* ''Povijesna sudba naroda : Izabrani tekstovi'', (Zagreb, 1996., njemačko izd. ''Das historische Schicksal des Volkes'', Bonn, 1997., mađarsko izd. ''Népek történelmi sorsa Velagatott irasok (kézirat gyanánt)'', Budimpešta, 1997., bugarsko izd. ''Istoričeskata s'dba na narodite: Izabrani trudove'', Sofija, 1997., češko izd. ''Dejinny udel národu, Vybrané texty'', Prag, 1997., makedonsko izd. ''Istoriskata sudba na narodite, Izabrani tekstovi'', Skoplje, 1998.)
* ''Misao hrvatske slobode - od nacionalne ugroženosti do državne samostalnosti (fragmenti misli i pogleda)'', Narodne novine, (Zagreb, 1997.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1997. godini'', na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora, (Zagreb, 1998.)
* ''HDZ stožerna stranka demokratske Hrvatske'', (Zagreb, 1998.)
* ''Izvješće predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini'', na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskoga državnog sabora, (Zagreb, 1999.)

=== Posmrtno ===

* ''Petrinjska 18 : Zatvorski dnevnik iz 1972.'', (Zagreb, 2003.)
* ''Franjo Tuđman – Osobni dnevnik'', knj. 1., 1973.-1978., knj. 2., 1979.-1983., knj. 3., 1984.-1989., (urednik: [[Zvonimir Despot]], Zagreb, 2011.)

== Izvori ==

*{{moljac|tudjman.htm}}
{{izvori}}

== Literatura ==

* Nenad Ivanković: Predsjedniče, što je ostalo?
* [https://web.archive.org/web/20070225042353/http://www.hipnet.hr/detalji_knjige.php?KNJIGA_ID=12 Simpozij: Tuđman, vizije i postignuća, Zagreb, 2002.]
* [https://web.archive.org/web/20070224183330/http://www.hipnet.hr/detalji_knjige.php?KNJIGA_ID=13 Simpozij: Tuđman-neoproštena pobjeda, Zagreb, 2003.]
* Antonio Soave: Moja voljena Hrvatska, Zagreb, 2002.
* [[Zdravko Tomac]]: Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, 2004.
* [[Darko Hudelist]]: Tuđman: biografija, Zagreb, 2004., {{ISBN|953-12-0038-6}} [http://www.matica.hr/vijenac/296/Hudelist%20kao%20nei%C5%BEivljeni%20romanopisac/ recenzija]
* Zdravko Tomac: Predsjednik protiv predsjednika, Zagreb, 2005. [http://www.matica.hr/vijenac/311/%C5%A0utnja%20nije%20zlato/ recenzija]
* James J. Sadkovich: Tuđman, prva politička biografija, Večernji posebni proizvodi d.o.o. Zagreb, 2010, {{ISBN|9789537313722}}

== Bilješke i napomene ==
{{fusd|bilj}} Vlastiti program detuđmanizacije te detuđmanizacijsku politiku 2000-ih opisao je Sanader u svojoj knjizi ''Detuđmanizacija''.

== Poveznice ==

* [[Dodatak:Popis mjesta imenovanih po Franji Tuđmanu|Popis mjesta imenovanih po Franji Tuđmanu]]
* [[Hrvatska demokratska zajednica]]
* [[Zračna luka „Franjo Tuđman”]]
* [[Predsjednik (TV serija)]] (2020.)

== Vanjske poveznice ==

=== Sestrinski projekti ===

{{WProjekti
|commonscat= Franjo Tuđman
|commonshr= Franjo Tuđman
|wikicitat= Franjo Tuđman
|wikizvor= Autor:Franjo Tuđman
}}
{{wikizvorM|Autor:Franjo Tuđman#predsjednik.hr|predsjednik.hr}}

=== Mrežna sjedišta ===

{{Dvostruka slika|right|Tuđman Kolo.jpeg|170|Tuđman Vijenac.jpeg|180|[http://www.matica.hr/kolo/316/r/Tema%20broja%3A%20Dr.%20Franjo%20Tu%C4%91man%20-%20deset%20godina%20poslije/ Kolo 3, 2010.]|[http://www.matica.hr/vijenac/474/I%20uza%20sve%20prijepore%2C%20Tu%C4%91manova%20je%20veli%C4%8Dina%20neprijeporna/ Vijenac 474, 3.5.2012.]}}
*[http://www.tudjman.hr/ dr. Franjo Tuđman] službene stranice
*[https://www.predsjednik.hr/bivsi-predsjednici/franjo-tudman/ Franjo Tuđman] predsjednik RH
*[https://web.archive.org/web/20141104013913/http://predsjednik.hr/bivsi-predsjednici/dr-franjo-tudman/foto-arhiva-predsjednika-dr-franje-tudmana/ Fotoarhiv predsjednika dr. Franje Tuđmana]
*[http://hdz.hr/dr-franjo-tudman Hrvatska demokratska zajednica] Franjo Tuđman
*[http://www.hdzusa.com/dr-franjo-tudman/zivotopis-dr-franje-tudmana/ KOO HDZ SAD] Životopis dr. Franje Tuđmana
*[http://www.franjo-tudjman.net/ Franjo Tuđman] Spomen stranica predsjednika
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/11121999/index.htm Slobodna Dalmacija, 11. prosinca 1999.] posebno izdanje
*[http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/TUDJMAN%20GOVORI%20I%20INTERVJUI%201990.-1998/Tablica-Tudjman-intervjui.htm Franjo Tuđman] Govori i intervjui 1990. – 1998.
*[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62628 Franjo Tuđman] Hrvatska enciklopedija ([[LZMK]])
*[http://proleksis.lzmk.hr/49375/ Franjo Tuđman] Opća i nacionalna enciklopedija (LZMK)
*[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=40868 Franjo Tuđman] Hrvatski obiteljski leksikon (LZMK)
*[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2231 Tuđmanov životopis i odnos s Miroslavom Krležom] Krležijana (LZMK)
*[http://hrcak.srce.hr/search/?q=tu%C4%91man Hrčak.Srce.hr/Tuđman] Znanstveni članci o Franji Tuđmanu
*[[Dušan Bilandžić|D. Bilandžić]]: [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/raspad.html Raspad i smrt Jugoslavije] (izvadci iz ''Hrvatske moderne povijesti'')

{{Predsjednici RH}}

{{GLAVNIRASPORED:Tuđman, Franjo}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Hrvatski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Hrvatski predsjednici]]
[[Kategorija:Zaštićene stranice za neprijavljene suradnike]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]

Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)

2022-05-30T19:28:59Z

Suradnik01:

{{Infookvir film
| naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| naslov originala =
| slika =
| opis slike =
| veličina slike =
| režija = Jakov Sedlar
| producenti = Dominik Sedlar (producent) [[Fran Juraj Prizmić]] (koproducent)
| scenarij = [[Hrvoje Hitrec]] [[Dominik Sedlar]]
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Kevin Spacey]] [[Franjo Tuđman]]
| glazba =
| snimatelj = [[Milan Prpić]]
| montaža =
| scenografija =
| kostimografija =
| studio =
| distributer =
| godina = [[film u 2022.|2022.]]
| trajanje = 80 min
| država = Hrvatska
| jezik = hrvatski engleski
| budžet =
| zarada =
| žanr = životopisno-povijesna dokumentarna drama
| prethodni =
| sljedeći =
| web stranica =
| imdb_id = 16911316
}}

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' (drugi naslov: Tuđman: Nepoznata priča) je životopisno-povijesna [[dokumentarna drama]] hrvatskog redatelja [[Jakov Sedlar|Jakova Sedlara]] o prvom hrvatskom predsjedniku [[Franjo Tuđman|Franji Tuđmanu]].<ref name=IMDB>[https://www.imdb.com/title/tt16911316/ Bilo jednom u Hrvatskoj (2022)]. IMDb. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> Glavnu ulogu igra [[Kultura otkazivanja|otkazani]] hollywoodski glumac [[Kevin Spacey]].

Film je nastao u teškim financijskim okolnostima, jer ga nije financijski podupro ni [[HAVC]] ni [[Ministarstvo kulture RH]]. Zamolba za financiranje odbijena im je triput. Financijska konstrukcija zatvorena je uz pomoć dragovoljnih prinosa hrvatskih domoljuba.<ref name=direktno>IŠ/Večernji list: [https://direktno.hr/zivot/kultura/sedlar-premijeri-filma-bilo-jednom-hrvatskoj-zestoko-potkacio-obuljen-korzinek-pokazala-se-potpuno-n-271858/ '' Sedlar na premijeri filma 'Bilo jednom u Hrvatskoj' žestoko potkačio Obuljen Koržinek Pokazala se potpuno nekompetentnom!'']. Direktno.hr. 12. svibnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref>

Sniman je na lokacijama u Zagrebu.<ref name=IMDB/> Film je u distribuciju pušten 11. svibnja 2022. godine u Hrvatskoj.<ref name=IMDB/> Premijera je održana u Zagrebu.<ref name=direktno/>
Dogovoreno je 19 distribucija po Hrvatskoj i 14 po ostatku svijeta, a da bi se to moglo, zahtijeva se podmirenje zadnjeg računa.<ref name=direktno/>

== Izvori, bilješke i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.imdb.com/video/vi2173485593/?ref_=tt_vi_i_1 Službeni trailer]

[[Kategorija:Hrvatski dokumentarni filmovi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmovi 2020-ih]]

Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)

2022-05-30T19:27:08Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Infookvir film | naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj | naslov originala = | slika = | opis slike = | veličina slike = |...«.

{{Infookvir film
| naslov filma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| naslov originala =
| slika =
| opis slike =
| veličina slike =
| režija = Jakov Sedlar
| producenti = Dominik Sedlar (producent) [[Fran Juraj Prizmić]] (koproducent)
| scenarij = [[Hrvoje Hitrec]] [[Dominik Sedlar]]
| pripovjedač =
| glavne uloge = [[Kevin Spacey]] [[Franjo Tuđman]]
| glazba =
| snimatelj = [[Milan Prpić]]
| montaža =
| scenografija =
| kostimografija =
| studio =
| distributer =
| godina = [[film u 2022.|2022.]]
| trajanje = 80 min
| država = Hrvatska
| jezik = hrvatski engleski
| budžet =
| zarada =
| žanr = životopisno-povijesna dokumentarna drama
| prethodni =
| sljedeći =
| web stranica =
| imdb_id = 16911316
}}

'''Bilo jednom u Hrvatskoj''' je životopisno-povijesna [[dokumentarna drama]] hrvatskog redatelja [[Jakov Sedlar|Jakova Sedlara]]. <ref name=IMDB>[https://www.imdb.com/title/tt16911316/ Bilo jednom u Hrvatskoj (2022)]. IMDb. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref> Glavnu ulogu igra [[Kultura otkazivanja|otkazani]] hollywoodski glumac [[Kevin Spacey]].

Film je nastao u teškim financijskim okolnostima, jer ga nije financijski podupro ni [[HAVC]] ni [[Ministarstvo kulture RH]]. Zamolba za financiranje odbijena im je triput. Financijska konstrukcija zatvorena je uz pomoć dragovoljnih prinosa hrvatskih domoljuba.<ref name=direktno>IŠ/Večernji list: [https://direktno.hr/zivot/kultura/sedlar-premijeri-filma-bilo-jednom-hrvatskoj-zestoko-potkacio-obuljen-korzinek-pokazala-se-potpuno-n-271858/ '' Sedlar na premijeri filma 'Bilo jednom u Hrvatskoj' žestoko potkačio Obuljen Koržinek Pokazala se potpuno nekompetentnom!'']. Direktno.hr. 12. svibnja 2022. Pristupljeno 30. svibnja 2022.</ref>

Sniman je na lokacijama u Zagrebu.<ref name=IMDB/> Film je u distribuciju pušten 11. svibnja 2022. godine u Hrvatskoj.<ref name=IMDB/> Premijera je održana u Zagrebu.<ref name=direktno/>
Dogovoreno je 19 distribucija po Hrvatskoj i 14 po ostatku svijeta, a da bi se to moglo, zahtijeva se podmirenje zadnjeg računa.<ref name=direktno/>

== Izvori, bilješke i referencije ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.imdb.com/video/vi2173485593/?ref_=tt_vi_i_1 Službeni trailer]

[[Kategorija:Hrvatski dokumentarni filmovi]]
[[Kategorija:Hrvatski filmovi 2020-ih]]

Bilo jednom u Hrvatskoj

2022-05-30T19:12:05Z

Suradnik01: Uklonjeno preusmjeravanje na Bilo jednom u Hrvatskoj (Thompsonov album)

{{dsm}}
*[[Bilo jednom u Hrvatskoj (Thompsonov album)]]
*[[Bilo jednom u Hrvatskoj (2022.)]]
{{razdvojba}}

Bilo jednom u Hrvatskoj

2022-05-30T19:11:06Z

Suradnik01: Suradnik01 premjestio je stranicu Bilo jednom u Hrvatskoj na Bilo jednom u Hrvatskoj (Thompsonov album)

#Preusmjeri [[Bilo jednom u Hrvatskoj (Thompsonov album)]]

Bilo jednom u Hrvatskoj (Thompsonov album)

2022-05-30T19:11:05Z

Suradnik01: Suradnik01 premjestio je stranicu Bilo jednom u Hrvatskoj na Bilo jednom u Hrvatskoj (Thompsonov album)

{{naslov u kurzivu}}
{{Infookvir album|
| ime_albuma = Bilo jednom u Hrvatskoj
| ime_glazbenika = [[Marko Perković Thompson]]
| vrsta = studijski album
| slika= Bilo jednom u Hrvatskoj.jpg
| žanr = [[hard rock]], [[heavy metal]]
| datum = [[2006.]]
| snimanje = 2005. - 2006.
| izdavač = [[Croatia Records]]
| trajanje = 59:30
| godina = [[2006.]]
| mjesto_u_diskografiji = 6
| album_prije = [[Sve_najbolje (Marko Perković)|Sve najbolje]]
| album_poslije = [[Druga strana]]
| godina0 = 2003.
| godina2 = 2008.
|}}
'''''Bilo jednom u Hrvatskoj''''' šesti je studijski [[album]] [[Hrvatska|hrvatskog]] [[pjevanje|pjevača]] [[Marko Perković|Marka Perkovića Thompsona]]. Album je [[2006.]] godine objavila [[diskografska kuća]] [[Croatia Records]].

Ovaj album je polučio uspješnice "Početak", "Dolazak Hrvata", "Moj dida i ja", "Kletva kralja Zvonimira", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira" i "Ratnici svjetla".

==Popis pjesama==
# "Početak" (6:44)
# "Dolazak Hrvata" (4:46)
# "Duh ratnika" (5:57)
# "[[Diva Grabovčeva]]" (5:44)
# "Moj dida i ja" (4:44)
# "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira" (4:17)
# "Lipa Kaja" (3:49)
# "Kletva [[Dmitar Zvonimir|kralja Zvonimira]]" (5:14)
# "Ratnici svjetla" (4:02)
# "Dan dolazi" (5:42)
# "Tamo gdje su moji korijeni" (3:56)
# "Sine moj" (4:10)

{{Marko Perković}}

[[Kategorija:Albumi Marka Perkovića]]
[[Kategorija:Albumi iz 2006.]]

Školjić (Ražanac Veli)

2022-04-15T03:55:10Z

Suradnik01:

{{Infookvir otok
|Ime = Školjić
|zemljovid = {{slika s oznakom
|slika = Pag bridge, islands of Veli-, Mali Ražanac.jpg
|širina = 300
|x = 0.644
|y = 0.32
|tekst = Školjić ↓
|boja = white
}}
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje =
|koordinate = {{Coord|44|19|08.5|N|15|20|50.5|E|display=inline,title}}
|država = [[Hrvatska]]
|gl.naselje =
|površina = 0,003119
|površina ref = <ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/>
|obalna crta =
|obalna crta ref =
|stanovništvo = nenaseljen
|slika =
|opis slike =
}}
'''Školjić''' (Donji Školj) je nenaseljeni [[otočić]] u [[Velebitski kanal|Velebitskom kanalu]], sjeverno od naselja [[Ražanac|Ražanca]], od kojeg je udaljen oko 3,5 km.

Površina otoka je 3.119 m2,<ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> a visina 3 metra.<ref name="hrvatskiotoci"/>

==Izvori==
{{izvori|refs=
<ref name="razvoj.gov.hr">{{referenca hrvatskiotoci-razvoj-gov-hr}}</ref>
<ref name="hrvatskiotoci">{{referenca hrvatskiotoci}}</ref>
}}

[[Kategorija:Sjevernodalmatinski otoci]]

Školjić (Ražanac Veli)

2022-04-15T03:48:00Z

Suradnik01:

{{Infookvir otok
|Ime = Školjić
|zemljovid = {{slika s oznakom
|slika = Pag bridge, islands of Veli-, Mali Ražanac.jpg
|širina = 300
|x = 0.644
|y = 0.32
|tekst = Školjić ↓
|boja = white
}}
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje =
|koordinate = {{Coord|44|19|08.5|N|15|20|50.5|E|display=inline,title}}
|država = [[Hrvatska]]
|gl.naselje =
|površina = 0,003119
|površina ref = <ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/>
|obalna crta =
|obalna crta ref =
|stanovništvo = nenaseljen
|slika =
|opis slike =
}}
'''Školjić''' (Donji Školj) je nenaseljeni [[otočić]] u [[Velebitski kanal|Velebitskom kanalu]], sjeverno od naselja [[Ražanac|Ražanca]], od kojeg je udaljen oko 3,5 [[Kilometar|km]]

Površina otoka je 3.119 m2,<ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> a visina 3 metra.<ref name="hrvatskiotoci"/>

==Izvori==
{{izvori|refs=
<ref name="razvoj.gov.hr">{{referenca hrvatskiotoci-razvoj-gov-hr}}</ref>
<ref name="hrvatskiotoci">{{referenca hrvatskiotoci}}</ref>
}}

[[Kategorija:Sjevernodalmatinski otoci]]

Nebovid

2022-04-15T03:31:24Z

Suradnik01:

'''Nebovid, nebeska karta, ili karta zvjezdanog neba''' je prikaz koji astronomima služi za pronalaženje i upoznavanje zviježđa, zvijezda koje ih čine i inih objekata na [[nebeski svod|nebeskom svodu]]. Pored namjene orijentaciji na nebeskoj sferi, služi i za orijentaciju na Zemlji. <ref name="Kren">{{Citiranje weba|author=Gustav Kren|title=Karta zvjezdanog neba|url=http://www.sysprint.hr/drvo/tekst33_1.html|work=Drvo znanja broj 33 godina IV. / ožujak 2000.|publisher=Sysprint|accessdate=13. kolovoza 2015.}}</ref>

Neprofesionalcima odnosno [[amaterska astronomija|amaterskim astronomima]] i opažačima početnicima kao dopuna za nebovid služi vrteća (okretna, ili rotirajuća) nebeska karta. Opažači koji su nešto napredniji i iskusniji, za nadopunu koriste [[dalekozor]], mali astronomski [[teleskop]] i [[nebeski atlas]].<ref name="Kren"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Astronomija]]

Galijica

2022-04-15T03:25:01Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Galijica; tvorac tek. članka na hr.wiki nije pravi tvorac, nego suradnik kojem je ukrao zasluge

{{Infookvir otok
|Ime = Galijica
|izvorno_ime =
|zemljovid =
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje = [[Zadarsko otočje]]
|koordinate = {{Coord|44|02|03.6|N|15|02|26.8|E|display=inline,title}}
|država = [[Hrvatska]]
|gl.naselje =
|vrh =
|površina = 0,003212
|površina ref = <ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/>
|obalna crta = 0,248
|obalna crta ref = <ref name="razvoj.gov.hr"/>
|stanovništvo = nenaseljen
|slika = {{slika s oznakom
|slika = Dugi otok 0458.jpg
|širina = 300
|x = 0.65
|y = 0.365
|tekst = Galijica →
|boja = white
}}
| opis slike = Pogled s jednog od vrhova [[Dugi otok|Dugog otoka]]. Galijica se teško razlučuje od većeg otoka Mrtovnjaka iza nje.
}}
'''Galijica''' je otočić u sjevernom dijelu [[Ravski kanal|Ravskog kanala]], između [[Dugi otok|Dugog otoka]] i [[Rava|Rave]]. Od Dugog otoka je udaljen oko 670 metara, a najbliži otok je [[Mrtovnjak (Dugi otok)|Mrtovnjak]], oko 230 metara sjeverno.

Površina otoka je 3.212 m2,<ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> duljina obalne crte 248 m,<ref name="razvoj.gov.hr"/> a visina oko 4 metra.<ref name="hrvatskiotoci"/>

==Izvori==
{{izvori|refs=
<ref name="razvoj.gov.hr">{{referenca hrvatskiotoci-razvoj-gov-hr}}</ref>
<ref name="hrvatskiotoci">{{referenca hrvatskiotoci}}</ref>
}}

[[Kategorija:Sjevernodalmatinski otoci]]

Centar za grčki jezik

2022-04-15T03:21:07Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Centar za grčki jezik

{{Infookvir organizacija|ime=Centar za grčki jezik|izvorno ime=Κέντρον Ελληνικής Γλώσσας|osnivač=[[Grčka vlada]]|središte=[[Solun]], [[Egejska Makedonija|Makedonija]], [[Grčka]]|službena stranica=https://greeklanguage.gr/|utemeljena=[[1994.]]|svrha=promocija i pomoć [[grčki jezik|grčkome jeziku]]}}

'''Centar za grčki jezik''' (''Κέντρον Ελληνικής Γλώσσας'') jest [[Kultura|kulturna]] i [[Obrazovanje|obrazovna]] [[Organizacija za europsku sigurnost i suradnju|organizacija]] kojoj je cilj promovirati [[grčki jezik]] i [[Helenizam|kulturu]]. Osnovan je 1994. godine. Centru je sjedište u [[Solun|Solunu]], a ima ured i u [[Atena (grad)|Ateni]]. Funkcionira kao koordinatorski, savjetodavni i strateški organ grčkog Ministarstva obrazovanja o pitanjima povezanim s obrazovanjem i politikom vezanima uz jezik. Također nabavlja materijale i pomoć ljudima koji uče grčki kao [[strani jezik]].<ref name="SoumakisZervas2020">{{cite book|author1=Fevronia K. Soumakis|url=https://books.google.com/books?id=1jLnDwAAQBAJ&pg=PA140|title=Educating Greek Americans: Historical Perspectives and Contemporary Pathways|author2=Theodore G. Zervas|publisher=Springer Nature|year=2020|isbn=978-3-030-39827-9|pages=140–|accessdate=29 December 2020}}</ref><ref name="SoumakisZervas20202">{{cite book|author1=Fevronia K. Soumakis|url=https://books.google.com/books?id=1jLnDwAAQBAJ&pg=PA140|title=Educating Greek Americans: Historical Perspectives and Contemporary Pathways|author2=Theodore G. Zervas|publisher=Springer Nature|year=2020|isbn=978-3-030-39827-9|pages=140–|accessdate=29 December 2020}}</ref> Povezano je s [[Aristotelovo sveučilište u Solunu|Aristotelovim sveučilištem u Solunu]].

== Ciljevi ==
Ciljevi organizacije uključuju:

* promicanje grčkoga jezika unutar i izvan [[Grčka|Grčke]] (time i jačanje nacionalnog identiteta Grka u [[Dijaspora|dijaspori]])
* poučavanje stranaca u Grčkoj i izvan nje grčkome jeziku
* pomoć učiteljima grčkog jezika u Grčkoj i izvan nje
* produkcija materijala za poučavanje i svega drugoga što pomaže promociji i širenju grčkoga jezika općenito.

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [https://greeklanguage.gr Službena stranica]
* [https://www.greek-language.gr/greekLang/index.html Portal za grčki jezik i jezično obrazovanje]

{{Grčki jezik}}
[[Kategorija:Grčki jezik]]

Helenska zaklada za kulturu

2022-04-15T03:20:37Z

Suradnik01: s hr.wiki, članak Helenska zaklada za kulturu

{{Infookvir organizacija|ime=Helenska zaklada za kulturu|izvorno ime=Ελληνικό Ίδρυμα Πολιτισμού|osnivač=[[Grčka vlada]]|utemeljena=[[1992.]]|svrha=Promoviranje [[helenizam|grčke kulture]]|središte=[[Atena (grad)|Atena]], [[Grčka]]}}

'''Helenska zaklada za kulturu''' ('''HZK''', ''Ελληνικό Ίδρυμα Πολιτισμού'') jest [[Kultura|kulturna]] i [[Obrazovanje|obrazovna]] [[organizacija]] sa sjedištem u [[Atena (grad)|Ateni]] čiji je cilj promocija [[Grčki jezik|grčkog jezika]] i [[Helenizam|kulture]].<ref>{{cite web|date=2012-02-08|title=Hellenic Foundation for Culture board members resign | Athens News|url=http://www.athensnews.gr/portal/1/53168|url-status=dead|archive-url=https://web.archive.org/web/20120217175520/http://www.athensnews.gr/portal/1/53168|archive-date=2012-02-17|access-date=2012-07-26|publisher=Athensnews.gr}}</ref> Osnivač i prvi [[predsjednik]], [[profesor]] Ioannis Georgakis, htio je osnovati instituciju za grčku kulturu izvan [[Grčka|Grčke]].<ref>IRIS Magazine, Foundation for Hellenic Culture, Issue 1-2 1993, page 19</ref>

== Povijest ==
[[File:Ktirio_parartimatos_plateia_Ellinon1.jpg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:Ktirio_parartimatos_plateia_Ellinon1.jpg|lijevo|mini|Zgrada HZK-a u [[Odesa|Odesi]] u [[Ukrajina|Ukrajini]]]]
Prvobitnom organizacijskom strukturom uspostavljen je rad upravnog odbora koji je birao predsjednika i članove izvršnog odbora. Od 1994. nadalje, uzastopnim zakonskim aktima mijenja se ustroj organizacije i nadzorno ministarstvo predlaže predsjednika i imenuje članove izvršnog odbora.<ref>Presidential Decree 199/92, Official Journal of the State A93/5.6.92 as was amended by Presidential decree 290/93.</ref>

Godine 2002. HZK je prešao pod nadzor Ministarstva kulture, a Ministarstvo vanjskih poslova u upravnom odboru predstavlja načelnik Uprave za prosvjetu i kulturu. Mjesto u upravnom odboru ima i predstavnik ministarstva obrazovanja.<ref>Official Journal of the State A33/26.2.02 Presidential Decree 31</ref> Godine 2014. spojeni su Nacionalni knjižni centar Grčke ([[EKEVI]]) i Helenska zaklada za kulturu. Nacionalni knjižni centar Grčke bio je odgovoran za provedbu nacionalne politike za promicanje [[knjiga]]. [[Nakladništvo|Nakladnici]], autori, [[Prevoditelj|prevoditelji]], [[Knjižničarstvo|knjižničari]] i [[Knjižara|knjižari]] sudjelovali su u donošenju odluka i blisko surađivali na postizanju ciljeva Centra.<ref>Ανασυγκρoτείται το Ελληνικό Ίδρυμα Πολιτισμού, 14/01/2014, Vima Newspaper Online edition, http://www.tovima.gr/culture/article/?aid=557025</ref>

Od svog osnutka, Upravni odbor HZK-a svoje je napore usredotočio na osnivanje podružnica u inozemstvu kao jedno od primarnih sredstava za postizanje svojih ciljeva, a to su sustavno promicanje, [[Propaganda|propagiranje]] i razvoj helenske kulture u inozemstvu. U inozemstvu su odjeli u: [[Washington|Washington D.C.-u]], [[Peking|Pekingu]], [[Aleksandrija|Aleksandriji]], [[Beograd|Beogradu]], [[Berlin|Berlinu]], [[Bukurešt|Bukureštu]], [[Nikozija|Nikoziji]], [[London|Londonu]], [[Odesa|Odesi]], [[Sofija|Sofiji]] i [[Trst|Trstu]].

HZK je voditelj grčke mreže [[Zaklada Anna Lindh za europsko-mediteransko partnerstvo i dijalog između kultur|Zaklade Anna Lindh za europsko-mediteransko partnerstvo i dijalog između kultura]] i član [[Nacionalni institut za kulturu Europske unije|Nacionalnog instituta za kulturu Europske unije]] (EUNIC) u Ateni<ref>{{cite web|title=EUNIC - European Union National Institutes for Culture|url=http://athens.eunic-online.eu/?q=el|access-date=27 October 2017|website=athens.eunic-online.eu}}</ref> i inozemstvu.

Sjedište HZK-a nalazi se u bivšoj rezidenciji [[Bodossakisi|Bodossakisa]] u [[Palaio Psychiko|Palaio Psychiku]].

== Muzeji ==
[[File:S1210342_2.jpg|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/File:S1210342_2.jpg|mini|''Philike Etairia'' – [[blagavaonica]]]]
Zaklada je dala značajnu težinu povijesnim i kulturnim vezama koje postoje između razmatranih zemalja i Grčke, poput Odese i Aleksandrije. HZK upravlja dvama [[Muzej|muzejima]], jedinim muzejima koje održava Helenska Republika u inozemstvu: Muzejom ''Cavafy'' u Aleksandriji i Muzejom ''Philike Etairia'' u Odesi. Oba grada imaju dugu tradiciju bliskih odnosa s Grčkom, zbog čega je bilo prirodno da budu među prvima koje će izabrati HZK.<ref>{{cite web|title=Cavafy Museum - Hellenic Foundation for Culture|url=http://hfc-worldwide.org/museums/cavafy-museum/|access-date=27 October 2017|website=hfc-worldwide.org}}</ref><ref>Iris Magazine, Issue 1-2 1993, Hellenic Foundation for Culture, page 33</ref>

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://hfc-worldwide.org/ Početna stranica]
* [http://hfc-worldwide.org/education/academy/ Internacionalna kulturna akademija]

{{Grčki jezik}}
[[Kategorija:Grčki jezik]]

Hajdučka Republika Mijata Tomića

2022-04-15T03:19:20Z

Suradnik01:

{| class="toccolours" border="1" cellpadding="4" style="float: right; width: 300px; margin: 0 0 1em 1em; border-collapse: collapse; font-size: 95%;"
|+ style="font-size: 160%; margin-left: inherit;" | '''Hajdučka Republika Mijata Tomića'''
|-
| colspan="2" align="center" |
|-
| colspan="2" align="center" | Himna: ''Sveti Ante platiti ću ti misu, samo kaži koji naši nisu''
|-
| '''Vrsta nacije:'''
| [[Mikrodržava]]
|-
| '''Lokacija:'''
| [[Blidinje]] Park prirode, [[Bosna i Hercegovina]]
|-
| '''Površina:'''
| 3 km²
|-
| '''Nadnevak nastanka:'''
| 29. lipnja 2002.
|-
| '''Vodstvo:'''
| Predsjednik: Vinko Vukoja Lastvić
|-
| '''Struktura vlasti:'''
| [[Republika]]
|-
| '''Jezik:'''
| [[Hrvatski jezik |hrvatski]]
|-
| '''Valuta:'''
| [[Kubura (valuta)|kubura]]
|-
|}

'''Hajdučka Republika Mijata Tomića''' je samoproglašena [[mikrodržava]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].

== Zemljopisni položaj ==
Nalazi se između planina [[Vran]]a i [[Čvrsnica|Čvrsnice]], usred parka prirode Blidinja, zapadna Hercegovina.

== Osnovni podatci ==
[[File:Mijat Tomic.jpg|thumb|Mijat Tomić]]
Osnivač ove države je Vinko Vukoja Lastvić, vlasnik motela Hajdučke vrleti, koji je ujedno i glavni grad, sjedište moći i sve vlasti u ovoj mikrodržavi. Bio je jedini vladar države sve do svoje smrti.

Osnovana je na dan [[Diva Grabovčeva|Dive Grabovčeve]] [[29. lipnja]] [[2002.]] godine.

Republika je dobila ime prema slavnom hrvatskom [[hajduk]]u iz Hercegovine [[Mijat Tomić|Mijatu Tomiću]], koji se skrivao u obližnjim pećinama.

Sjedište ove republike je u motelu ''Hajdučke vrleti'', čiji vlasnik je jedini vladar ove mikrodržave.

Hajdučka Republika obuhvaća ova područja; trokut od crte najvišeg vrha Vran planine do kapelice sv. Ante sve do crte križanja Risovac – Kedžara.

Valuta ove republike je ''kubura''. Mjesne mjenjačnice mijenjaju obični novac za valutu kuburu. Valuta u ovoj državi može biti svaki novac koji je pošteno stečen ili koji je ukraden lopovima i skorojevićima (vidi [[prihvatizacija]]). Ako se nema novaca, može se prema dogovoru platiti u materijalnim dobrima.<ref name="Nezavisne">{{sr icon}} [http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/17757/Hajduci-na-Vranu-ljude-samo-po-ocima-pamte.html Nezavisne] Hajduci na Vranu ljude samo po očima pamte, 12. prosinca 2007., preuzeto 30. lipnja 2008.</ref>

Državna je himna [[ganga]] ''„Sv. Ante platit ću ti misu, samo kaži koji naši nisu“''. Tekst gange ujedno je i cijeli tekst himne, a nalazi se na novčanici kubure.

Nekad je bilo 73 ministarstva, a danas ih je 80. Pored onih klasičnih, postoje ministarstva za
osmijeh, neriješene slučaje, razonodu i zabavu, za zaštitu muškaraca od nasilnih žena, vino, pršut, dokolicu<ref name="Gracija">{{bos oznaka}} [http://www.gracija.ba/Tekst.aspx?TekstID=107 Gracija] Vladar Hajdučke Republike, preuzeto 30. lipnja 2008.</ref>, za neženje, umjetne plavuše, nježniji spol, zaštitu od zlostavljanja žena, propale prijevoznike, nejasnoće,<ref>{{hr icon}} [http://rama.co.ba/html/Doljani.html Franjevački samostan Rama - Šćit] Doljanska nostalgija, 30. lipnja 2008-</ref> provokacije, alkoholiziranje i lake žene.<ref name="vrleti">{{hr icon}} [http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/razno.asp Hajdučke vrleti - Blidinje] Službene stranice, Ustav, preuzeto 30. lipnja 2008.</ref><ref>[http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/o-nama/hajducka-republika-mijata-tomica/ Hajdučke vrleti] Hajdučka Republika Mijata Tomića, preuzeto 17. ožujka 2013.</ref> Ministri rade svoj posao besplatno i volonterski.

Ova republika ima svog konzula i glasnogovornika.

Dan državnosti je 5. lipnja.<ref name="vrleti" />

Hajdučka Republika Mijata Tomića ima svoj ustav, zastavu, putovnicu, teritorij i granice. Bitna je čijnenica što je strogo zabranjeno osnivati političke stranke i baviti se politikom, budući da "nije dobro za ljudsko zdravlje".<ref name="Gracija" /> "Državljani to ne trebaju, jer njihov vladar odlučuje za njih".<ref name="Nezavisne" /> Ustavni poredak štiti elitna ''hajdučka garda'', koja postoji samo na papiru.

Državna je zastava bijele podloge, na kojoj se crvenom bojom u lijevom gornjem kutu nalazi državni grb – šahovnica. U sredini se zastave nalazi plavom bojom označeni lik Mijata Tomića.<ref name="vrleti" />

Državni se pečat nalazi na stražnjoj strani čepa boce domaće [[šljivovica|šljivovice]], a čuva ga predsjednik.

=== Vanjski odnosi ===
Odlukom dubrovačkog gradonačelnika, predsjednik je postao počasnim konzulom Dubrovnika na Blidinju. Hajdučka Republika postavila je svoje konzule u Coloradu, Sloveniji i Švicarskoj.<ref name="Nezavisne" />{{pojasniti|potvrditi dodatnim izvorom}}

== Povijest ==
Osobe koje su osnovale ovu republiku nisu imale ambiciju za ovakvo nešto. Mjesno se gospodarstvo polako oporavlja otkako je rat okončao (zimski turizam). 
Problemi su se pojavili kad je vlasnik motela želio riješiti problem spajanja na elektroopskrbnu mrežu. Budući da se ovo područje nalazi na dijelu zemljišta oko kojeg se spore tri općine i koje se godinama nisu nikako usuglasile o granicama i nadležnostima (Posušje, Tomislavgrad i Jablanica), a kad god bi vlasnik motela pitao itkoju od općina da riješe taj problem, odbili su ga, izjavljujući da to nije njihov problem, nego neke od drugih dviju općina. Naposljetku je stvar riješio novcem.<ref>{{hr icon}} [https://web.archive.org/web/20080412034148/https://www.tomislavcity.com/politika/ije-je-blidinje-dok-hajduci-vladaju-tri-op-ine-se-spore.html Tomislav City] Čije je Blidinje: Dok hajduci vladaju, tri općine se spore (poziva se na ''Dnevni list'', preuzeto 30. lipnja 2008.)</ref>

Komičnost situacije nastavila se i dalje, zahvaljujući ljudskoj gluposti, nečijoj zavisti ili "mentalnim higijeničarima": na sami dan kad je proglašena ova mikrodržava, netko je alarmirao SFOR.<ref name="Nezavisne" /> SFOR je došao oklopnim vozilima ovdje, no kad su vidjeli pravu narav ovog projekta (šaljivo-prosvjednu), otišli su još istog dana.

Republika nema separatističkih niti hegemonističkih ambicija.

Zahvaljujući ovom šaljivo-prosvjednom projektu, motel je postao jednim od najpopularnijih mjesta u zapadnoj Hercegovini.<ref>{{bos oznaka}} [http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/serve/index.cfm?fuseaction=form&ElementId=304759 Dnevni avaz] Država bez kriminala, vojske i policije, Jan 29, 2007</ref><ref>[http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&elementid=304759&CFID=49886387&CFTOKEN=ce458230fbdaf8a3-528D9BE3-13D4-4CD5-5081ECC60B05D86E] </ref>

Svake se godine ovdje održava manifestacija ''Triba slagat i ostat živ''; smije sudjelovati svatko osim političara, jer oni su profesionalni lažljivci.<ref name="Gracija" /><ref>[http://www.bljesak.info/web/article.aspx?a=7f3761bb-92f7-4a22-a02a-e527fba7a391&c=574044e8-c8c8-449a-85dd-05d49eb9b572] Natjecanje u laganju</ref>

Projekt je privukao pozornost hrvatskih, bošnjačkih i srpskih medija, iz Hrvatske, BiH i Srbije (Slobodna Dalmacija - Split, Nezavisne - Banja Luka, Gracija, Svet, Dnevni avaz...), a poslije i turske novinske agencije.

2009. je godine u prometnoj nesreći poginuo vladar ove republike.<ref>[http://www.ljportal.com/arhiva/1803-u-spomen-vinko-vukoja-vladar-hajduke-republike-mijata-tomia] Poginuo vladar</ref> Nova je "harambašica" postala njegova kćer Marija Vukoja, koja od onda uspješno vodi republiku.

== Izvori ==
*[http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/o-nama/hajducka-republika-mijata-tomica/ Hajdučka Republika Mijata Tomića]
*{{PDF|[http://www.matis.hr/pdf/matica2007_01.pdf Matica]|2.83 MB}} Park prirode Blidinje u Hercegovini
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/razno.asp Hajdučke vrleti - Blidinje] Službene stranice, Ustav, pristupljeno 30. lipnja 2008.
*[http://static.klix.ba/media/images/vijesti/130316025.10_mn.jpg Putovnica i Ustav]

[http://www.posusje.net/index.php/novosti/posusje/info-vijesti/81-dan-drzavnostiu-subotu-proslava-9obljetnice-uspostave-hajducke-republike-mijata-tomica]

[http://blog.dnevnik.hr/mrvicak/2009/02/1625955980/hajducka-republika-hajducke-vrleti.html]

[http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/story/15028/%C4%8Cekaju+da+ih+Dodik+prizna.html]

[http://www.hpd-mosor.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=457:bili-smo-na-velikom-vranu&catid=1:izletnickasekcijanovosti&Itemid=6] O hajdučkoj gardi

[http://www.geografija.hr/clanci/844/park-prirode-blidinje-skijaska-destinacija-bosne-i-hercegovine]

[http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/121601/Default.aspx]

[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050117/bih02.asp]

[http://www.vecernji.ba/vijesti/zaboravljeni-mitski-kraj-clanak-215172]

[http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=824863]

[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040901/bih01.asp]
[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021026/bih01.asp]

[http://www.naslovi.net/2011-12-15/b92/zapadni-antarktik-u-kragujevcu/3033636][http://www.b92.net/putovanja/zanimljivosti.php?&nav_id=565902]

[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/utrke-po-strmoj-planini-6419.html]

[http://issuu.com/imota/docs/matica2007_01]

[http://sr.scribd.com/doc/52695650/Oslobo%C4%91enje-broj-23095-10-4-2011]

[http://www.jabuka.tv/u-subotu-drugi-memorijalni-off-road-rally-vinko-vukoja-lastvic-na-blidinju/]

[[Kategorija:Mikronacije]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina]]

Hajdučka Republika Mijata Tomića

2022-04-15T03:17:24Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Suradnik:Kubura/Hajdučka Republika Mijata Tomića

{| class="toccolours" border="1" cellpadding="4" style="float: right; width: 300px; margin: 0 0 1em 1em; border-collapse: collapse; font-size: 95%;"
|+ style="font-size: 160%; margin-left: inherit;" | '''Hajdučka Republika Mijata Tomića'''
|-
| colspan="2" align="center" |
|-
| colspan="2" align="center" | Himna: ''Sveti Ante platiti ću ti misu, samo kaži koji naši nisu''
|-
| '''Vrsta nacije:'''
| [[Mikrodržava]]
|-
| '''Lokacija:'''
| [[Blidinje]] Park prirode, [[Bosna i Hercegovina]]
|-
| '''Površina:'''
| 3 km²
|-
| '''Nadnevak nastanka:'''
| 29. lipnja 2002.
|-
| '''Vodstvo:'''
| Predsjednik: Vinko Vukoja Lastvić
|-
| '''Struktura vlasti:'''
| [[Republika]]
|-
| '''Jezik:'''
| [[Hrvatski jezik |hrvatski]]
|-
| '''Valuta:'''
| [[Kubura (valuta)|kubura]]
|-
|}

'''Hajdučka Republika Mijata Tomića''' je samoproglašena [[mikrodržava]] u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]].

== Zemljopisni položaj ==
Nalazi se između planina [[Vran]]a i [[Čvrsnica|Čvrsnice]], usred parka prirode Blidinja, zapadna Hercegovina.

== Osnovnic podatci ==
<nowiki>[[File:Mijat Tomic.jpg|thumb|Mijat Tomić]]</nowiki>
Osnivač i jedini vladar ove države je Vinko Vukoja Lastvić, vlasnik motela Hajdučke vrleti, koji je ujedno i glavni grad, sjedište moći i sve vlasti u ovoj mikrodržavi.

Osnovana je na dan [[Diva Grabovčeva|Dive Grabovčeve]] [[29. lipnja]] [[2002.]] godine.

Republika je dobila ime prema slavnom hrvatskom [[hajduk]]u iz Hercegovine [[Mijat Tomić|Mijatu Tomiću]], koji se skrivao u obližnjim pećinama.

Sjedište ove republike je u motelu ''Hajdučke vrleti'', čiji vlasnik je jedini vladar ove mikrodržave.

Hajdučka Republika obuhvaća ova područja; trokut od crte najvišeg vrha Vran planine do kapelice sv. Ante sve do crte raskrižja Risovac – Kedžara.

Valuta ove republike je ''kubura'' . Mjesne mjenjačnice mijenjaju obični novac za valutu kuburu. Valuta u ovoj državi može biti svaki novac koji je pošteno stečen ili koji je ukraden lopovima i skorojevićima (vidi [[prihvatizacija]]). Ako se nema novaca, može se prema dogovoru platiti u materijalnim dobrima.<ref name="Nezavisne">{{sr icon}} [http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/17757/Hajduci-na-Vranu-ljude-samo-po-ocima-pamte.html Nezavisne] Hajduci na Vranu ljude samo po očima pamte, 12. prosinca 2007., preuzeto 30. lipnja 2008.</ref>

Državna je himna [[ganga]] ''„Sv. Ante platit ću ti misu, samo kaži koji naši nisu“'' (to je ujedno i cijeli tekst himne, a nalazi se na novčanici kubure).

Nekad je bilo 73 ministarstva, a danas ih je 80. Pored onih klasičnih, postoje ministarstva za
osmijeh, neriješene slučaje, razonodu i zabavu, za zaštitu muškaraca od nasilnih žena, vino, pršut, dokolicu<ref name="Gracija">{{bos oznaka}} [http://www.gracija.ba/Tekst.aspx?TekstID=107 Gracija] Vladar Hajdučke Republike, preuzeto 30. lipnja 2008.</ref>, za neženje, umjetne plavuše, nježniji spol, zaštitu od zlostavljanja žena, propale prijevoznike, nejasnoće,<ref>{{hr icon}} [http://rama.co.ba/html/Doljani.html Franjevački samostan Rama - Šćit] Doljanska nostalgija, 30. lipnja 2008-</ref> provokacije, alkoholiziranje i lake žene.<ref name="vrleti">{{hr icon}} [http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/razno.asp Hajdučke vrleti - Blidinje] Službene stranice, Ustav, preuzeto 30. lipnja 2008.</ref><ref>[http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/o-nama/hajducka-republika-mijata-tomica/ Hajdučke vrleti] Hajdučka Republika Mijata Tomića, preuzeto 17. ožujka 2013.</ref> Ministri rade svoj posao besplatno i volonterski.

Ova republika ima svog konzula i glasnogovornika.

Dan državnosti je 5. lipnja.<ref name="vrleti" />

Hajdučka Republika Mijata Tomića ima svoj ustav, zastavu, putovnicu, teritorij i granice. Bitna je čijnenica što je strogo zabranjeno osnivati političke stranke i baviti se politikom, budući da "nije dobro za ljudsko zdravlje".<ref name="Gracija" /> "Državljani to ne trebaju, jer njihov vladar odlučuje za njih".<ref name="Nezavisne" /> Ustavni poredak štiti elitna ''hajdučka garda'', koja postoji samo na papiru.

Državna je zastava bijele podloge, na kojoj se crvenom bojom u lijevom gornjem kutu nalazi državni grb – šahovnica. U sredini se zastave nalazi plavom bojom označeni lik Mijata Tomića.<ref name="vrleti" />

Državni se pečat nalazi na stražnjoj strani čepa boce domaće [[šljivovica|šljivovice]], a čuva ga predsjednik.

=== Vanjski odnosi ===
Odlukom dubrovačkog gradonačelnika, predsjednik je postao počasnim konzulom Dubrovnika na Blidinju. Hajdučka Republika postavila je svoje konzule u Coloradu, Sloveniji i Švicarskoj.<ref name="Nezavisne" />{{pojasniti|potvrditi dodatnim izvorom}}

== Povijest ==
Osobe koje su osnovale ovu republiku nisu imale ambiciju za ovakvo nešto. Mjesno se gospodarstvo polako oporavlja otkako je rat okončao (zimski turizam). 
Problemi su se pojavili kad je vlasnik motela želio riješiti problem spajanja na elektroopskrbnu mrežu. Budući da se ovo područje nalazi na dijelu zemljišta oko kojeg se spore tri općine i koje se godinama nisu nikako usuglasile o granicama i nadležnostima (Posušje, Tomislavgrad i Jablanica), a kad god bi vlasnik motela pitao itkoju od općina da riješe taj problem, odbili su ga, izjavljujući da to nije njihov problem, nego neke od drugih dviju općina. Naposljetku je stvar riješio novcem.<ref>{{hr icon}} [https://web.archive.org/web/20080412034148/https://www.tomislavcity.com/politika/ije-je-blidinje-dok-hajduci-vladaju-tri-op-ine-se-spore.html Tomislav City] Čije je Blidinje: Dok hajduci vladaju, tri općine se spore (poziva se na ''Dnevni list'', preuzeto 30. lipnja 2008.)</ref>

Komičnost situacije nastavila se i dalje, zahvaljujući ljudskoj gluposti, nečijoj zavisti ili "mentalnim higijeničarima": na sami dan kad je proglašena ova mikrodržava, netko je alarmirao SFOR.<ref name="Nezavisne" /> SFOR je došao oklopnim vozilima ovdje, no kad su vidjeli pravu narav ovog projekta (šaljivo-prosvjednu), otišli su još istog dana.

Republika nema separatističkih niti hegemonističkih ambicija.

Zahvaljujući ovom šaljivo-prosvjednom projektu, motel je postao jednim od najpopularnijih mjesta u zapadnoj Hercegovini.<ref>{{bos oznaka}} [http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/serve/index.cfm?fuseaction=form&ElementId=304759 Dnevni avaz] Država bez kriminala, vojske i policije, Jan 29, 2007</ref><ref>[http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&elementid=304759&CFID=49886387&CFTOKEN=ce458230fbdaf8a3-528D9BE3-13D4-4CD5-5081ECC60B05D86E] </ref>

Svake se godine ovdje održava manifestacija ''Triba slagat i ostat živ''; smije sudjelovati svatko osim političara, jer oni su profesionalni lažljivci.<ref name="Gracija" /><ref>[http://www.bljesak.info/web/article.aspx?a=7f3761bb-92f7-4a22-a02a-e527fba7a391&c=574044e8-c8c8-449a-85dd-05d49eb9b572] Natjecanje u laganju</ref>

Projekt je privukao pozornost hrvatskih, bošnjačkih i srpskih medija, iz Hrvatske, BiH i Srbije (Slobodna Dalmacija - Split, Nezavisne - Banja Luka, Gracija, Svet, Dnevni avaz...), a poslije i turske novinske agencije.

2009. je godine u prometnoj nesreći poginuo vladar ove republike.<ref>[http://www.ljportal.com/arhiva/1803-u-spomen-vinko-vukoja-vladar-hajduke-republike-mijata-tomia] Poginuo vladar</ref> Nova je "harambašica" postala njegova kćer Marija Vukoja, koja od onda uspješno vodi republiku.

== Izvori ==
*[http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/o-nama/hajducka-republika-mijata-tomica/ Hajdučka Republika Mijata Tomića]
*{{PDF|[http://www.matis.hr/pdf/matica2007_01.pdf Matica]|2.83 MB}} Park prirode Blidinje u Hercegovini
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/razno.asp Hajdučke vrleti - Blidinje] Službene stranice, Ustav, pristupljeno 30. lipnja 2008.
*[http://static.klix.ba/media/images/vijesti/130316025.10_mn.jpg Putovnica i Ustav]

[http://www.posusje.net/index.php/novosti/posusje/info-vijesti/81-dan-drzavnostiu-subotu-proslava-9obljetnice-uspostave-hajducke-republike-mijata-tomica]

[http://blog.dnevnik.hr/mrvicak/2009/02/1625955980/hajducka-republika-hajducke-vrleti.html]

[http://pressrs.ba/sr/vesti/vesti_dana/story/15028/%C4%8Cekaju+da+ih+Dodik+prizna.html]

[http://www.hpd-mosor.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=457:bili-smo-na-velikom-vranu&catid=1:izletnickasekcijanovosti&Itemid=6] O hajdučkoj gardi

[http://www.geografija.hr/clanci/844/park-prirode-blidinje-skijaska-destinacija-bosne-i-hercegovine]

[http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/articleId/121601/Default.aspx]

[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050117/bih02.asp]

[http://www.vecernji.ba/vijesti/zaboravljeni-mitski-kraj-clanak-215172]

[http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=824863]

[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040901/bih01.asp]
[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20021026/bih01.asp]

[http://www.naslovi.net/2011-12-15/b92/zapadni-antarktik-u-kragujevcu/3033636][http://www.b92.net/putovanja/zanimljivosti.php?&nav_id=565902]

[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/utrke-po-strmoj-planini-6419.html]

[http://issuu.com/imota/docs/matica2007_01]

[http://sr.scribd.com/doc/52695650/Oslobo%C4%91enje-broj-23095-10-4-2011]

[http://www.jabuka.tv/u-subotu-drugi-memorijalni-off-road-rally-vinko-vukoja-lastvic-na-blidinju/]

[[Kategorija:Mikronacije]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina]]

Orlić (otok)

2022-04-15T03:12:42Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Orlić (otok)

{{Infookvir otok
|Ime = Orlić
|zemljovid = {{slika s oznakom
|slika = Pag bridge, islands of Veli-, Mali Ražanac.jpg
|širina = 300
|x = 0.305
|y = 0.255
|tekst = ↓ Orlić
|boja = white
}}
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje =
|koordinate = {{Coord|44|19|30.3|N|15|17|17.2|E|display=inline,title}}
|država = [[Hrvatska]]
|gl.naselje =
|površina = 0,003242
|površina ref = <ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/>
|obalna crta =
|obalna crta ref =
|stanovništvo = nenaseljen
|slika =
|opis slike =
}}
'''Orlić'''je nenaseljeni [[otočić]] u [[Velebitski kanal|Velebitskom kanalu]], sjeverozapadno od naselja [[Ražanac|Ražanca]]. Od kopna je, s južne strane, udaljen oko 400 metara.

Površina otoka je 3.242 m2,<ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> a visina oko 1 metar.<ref name="hrvatskiotoci"/>

==Izvori==
{{izvori|refs=
<ref name="razvoj.gov.hr">{{referenca hrvatskiotoci-razvoj-gov-hr}}</ref>
<ref name="hrvatskiotoci">{{referenca hrvatskiotoci}}</ref>
}}

[[Kategorija:Sjevernodalmatinski otoci]]

Školjić (Ražanac Veli)

2022-04-15T03:11:53Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Školjić (Ražanac Veli)

{{Infookvir otok
|Ime = Školjić
|zemljovid = {{slika s oznakom
|slika = Pag bridge, islands of Veli-, Mali Ražanac.jpg
|širina = 300
|x = 0.644
|y = 0.32
|tekst = Školjić ↓
|boja = white
}}
|smještaj = [[Jadransko more]]
|otočje =
|koordinate = {{Coord|44|19|08.5|N|15|20|50.5|E|display=inline,title}}
|država = [[Hrvatska]]
|gl.naselje =
|površina = 0,003119
|površina ref = <ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/>
|obalna crta =
|obalna crta ref =
|stanovništvo = nenaseljen
|slika =
|opis slike =
}}
'''Školjić''' (Donji Školj) je nenaseljeni [[otočić]] u [[Velebitski kanal|Velebitskom kanalu]], sjeverno od naselja [[Ražanac|Ražanca]], od kojeg je udaljen oko 3.5 [[Kilometar|km]]

Površina otoka je 3.119 m2,<ref name="razvoj.gov.hr"/><ref name="hrvatskiotoci"/> a visina 3 metra.<ref name="hrvatskiotoci"/>

==Izvori==
{{izvori|refs=
<ref name="razvoj.gov.hr">{{referenca hrvatskiotoci-razvoj-gov-hr}}</ref>
<ref name="hrvatskiotoci">{{referenca hrvatskiotoci}}</ref>
}}

[[Kategorija:Sjevernodalmatinski otoci]]

Kršćanstvo u 1702.

2022-04-15T03:11:12Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Kršćanstvo''' u 1702. godini. == Događaji == * Papa Klement XI. proglasio blaženim Augustina Kažotića. Kateg...«.

'''Kršćanstvo''' u [[1702.]] godini.

== Događaji ==
* Papa [[Klement XI.]] proglasio blaženim [[Augustin Kažotić|Augustina Kažotića]].

[[Kategorija:Kršćanstvo po godinama|1702.]]
[[Kategorija:Godine 18. stoljeća|1702.]]

Kršćanstvo u 1323.

2022-04-15T03:10:08Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Kršćanstvo''' u 1323. godini. == Smrti == * bl. Augustin Kažotić 1323. Kategorija:Godine 14....«.

'''Kršćanstvo''' u [[1323.]] godini.

== Smrti ==
* bl. [[Augustin Kažotić]]

[[Kategorija:Kršćanstvo po godinama|1323.]]
[[Kategorija:Godine 14. stoljeća|1323.]]

Kršćanstvo u 1260.

2022-04-15T03:09:46Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Kršćanstvo''' u 1260. godini. == Rođenja == * bl. Augustin Kažotić 1260. Kategorija:Godine 1...«.

'''Kršćanstvo''' u [[1260.]] godini.

== Rođenja ==
* bl. [[Augustin Kažotić]]

[[Kategorija:Kršćanstvo po godinama|1260.]]
[[Kategorija:Godine 13. stoljeća|1260.]]

Augustin Kažotić

2022-04-15T03:08:40Z

Suradnik01:

{{Infookvir svetac
| ime = Augustin Kažotić
| slika = Augustin Kažotić (close-up).jpg
| opis_slike =
| naslov = Blaženik
| nadnevak rođenja = [[1260.]]
| mjesto rođenja = [[Trogir]]
| nadnevak smrti = [[1323.]]
| mjesto smrti = [[Lucera]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[kršćanstvo u 1702.|1702.]]
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana = [[3. kolovoza]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
'''Blaženi Augustin Kažotić''' ([[Trogir]], [[kršćanstvo u 1260.|1260.]] - [[Lucera]], [[Italija]], [[kršćanstvo u 1323.|1323.]]), najuglednija [[hrvatska]] osoba [[14. stoljeće|14. stoljeća]], [[blaženik]], redovnik [[dominikanci|dominikanac]], [[zagreb]]ački [[biskup]], začetnik [[humanizam|humanizma]] u sjevernoj [[Hrvatska|Hrvatskoj]], govornik i znanstvenik.

== Životopis ==
Bl. Augustin rođen je oko godine [[1260.]] u [[Trogir]]u. Zaredio se u [[Split]]u. Kao dominikanac studirao je u [[Pariz]]u, na [[Sorbonna|Sorbonni]] [[1287.]] Godine [[1303.]] imenovan je [[Zagrebačka biskupija|zagrebačkim biskupom]]. U Zagrebu je bio vrlo djelatan. Utemeljio je [[Zagrebačka katedrala|katedralnu]] školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medusobnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim [[Mađarska|ugarsko]]-[[Hrvatska|hrvatskim]] [[biskup]]ima uživao je velik ugled. Nakon posjeta papi u [[Avignon]]u [[1318.]], nije se više smio vratiti u Zagreb, jer se zamjerio [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|ugarsko-hrvatskom]] kralju [[Karlo I. Robert|Karlu I. Robertu]]. Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu [[Sveta Marija|Svete Marije]], Luceri, gdje je umro godine [[1323.]], na glasu svetosti. Pokopan je u Luceri. Carlo Sisto piše da su "[[Hrvati]] uzalud pokušavali kradom oteti blaženikovo tijelo". Narod ga je poradi brojnih čuda što ih izvedoše njegove relikvije, medu ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje [[1702.]] službeno potvrdio papa [[Klement XI.]], proglasivši ga blaženim. U novije vrijeme opet je sve ispitano pa ima nade da se proglasi svetim.

Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Prvi je poznati organizator [[Crkvena glazba|crkvenog]] pjevanja u Hrvatskoj i tvorac tzv. [[zagrebački obred|zagrebačkog obreda]]. Za proučavanje tog obreda koristan je priručnik napjeva ''Cantuale processionum'', koji mu je posvetila zagrebačka Crkva 1751. godine, "njihovu učitelju i auktoru".<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=197 Hrvatski biografski leksikon] Franjo Šanjek (2009): ''KAŽOTIĆ, Augustin (Gazotti, Gazotus, Hazotti, Hungarus; Augustinus)'' (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)</ref>
Kažotićev je obred nastao kad je svestrano obnavljao biskupiju, uveo crkveno pjevanje te prepravio i bogoslužje. Neki smatraju da je misni obrazac preuzet iz [[dominikanci|dominikanske]] liturgije.<ref>[http://www.templari.hr/povijest-tem-hr/kazotic.html Templari] ''Bl. Augustin Kažotić (1260./65.-1323.) zaštitnik i čuvar posljednjih vitezova templara na našim prostorima'' (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)</ref>

[[Papa|Pape]] [[Benedikt XI.]] i [[Ivan XXII.]], [[napulj]]ski [[kralj]] [[Karlo I. Robert Anžuvinac]] i [[Kalabrija|kalabrijski]] vojvoda Karlo, slikar [[Tomaso da Modena]], povjesničari [[Opicinus de Canistris]], [[Galvano Fiamma]], [[Bernard Gui]] i [[Miho Madijev]], Augustinovi suvremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovjednika i učenjaka s naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama.

U Riznici [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] nalazi se [[relikvijar]] (moćnik) s [[humeral]]om (naramenikom) bl. Augustina Kažotića. Humeral je [[1692.]] darovao beneventski nadbiskup, [[kardinal]] Vincencije Marija Orsini, kasniji papa [[Benedikt XIII.]] ([[1724.]] – [[1730.]]).
Biskup A. I. Mikulić je humeral iz [[Kaloča|Kaloče]] donio osobno u [[Zagreb]] i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu [[srebro]]m, s poprsjem bl. Augustina Kažotića te natpisom: "''SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS''". Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži [[novac]], ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Osobitu pažnju je posvećivao [[medicina|zdravstvu]] i higijeni naroda. Iz [[Bamberg]]a je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi [[ljekovito bilje]] (npr. u Vugrovcu).

Povjesničar [[Baltazar Krčelić]], kanonik, piše da je [[1312.]] g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru bl. biskupa na današnjem Trgu [[Josip Jelačić|bana Jelačića]] provreo izvor [[voda|vode]], koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je poznati "[[Manduševac]]". Poznat je i izvan [[Hrvatska|Hrvatske]], gdje se često spominje kao Augustine Gazotich, Agostino Kazotic i Agostino Casotti.

Spomendan mu je [[3. kolovoza]].

== Radovi o Kažotiću ==

* 2000-ih je hrvatski producent [[Dominik Galić]] producirao dokumentarni film o blaženom Augustinu Kažotiću, a režirao ga je [[Eduard Galić]]. <ref>[https://web.archive.org/web/20081223015934/http://herojivukovara.hr/onama.aspx?id=autori2 Heroji Vukovara] Biografije autora: Dominik Galić</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatski sveci i blaženici}}

[[Kategorija:Blaženici|Kažotić, Augustin]]
[[Kategorija:Hrvatski biskupi|Kažotić, Augustin]]
[[Kategorija:Dominikanci|Kažotić, Augustin]]
[[Kategorija:Životopisi, Trogir]]

1323.

2022-04-15T03:08:22Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Godina|1323}} '''1323.''' ('''MCCCXXIII'''), godina 14. stoljeća. == Događaji == == Rođenja == == Smrti == * bl. Augustin...«.

{{Godina|1323}}

'''1323.''' ([[Rimski brojevi|'''MCCCXXIII''']]), godina 14. stoljeća.

== Događaji ==

== Rođenja ==

== Smrti ==
* bl. [[Augustin Kažotić]]

== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti
|commonscat = 1323
|commonscathr = 1323.
}}

[[Kategorija:Godine 14. stoljeća]]

1260.

2022-04-15T03:06:46Z

Suradnik01: /* Rođenja */

{{Godina|1260}}

'''1260.''' ([[Rimski brojevi|'''MCCLX''']]), pedeset i deveta godina [[13. stoljeće|XIII. stoljeća]], [[prijestupna godina]]. Započela je u četvrtak, a završila u petak, prema [[Julijanski kalendar|Julijanskom kalendaru]].

== Događaji ==
* [[5. svibnja]] - [[Kublaj-kan]] priznat za kana [[Mongolsko Carstvo|Mongolskog Carstva]].
* [[12. srpnja]] - Pobjedom u Bitci kod Kressenbrunna [[Otakar II.]] osvojio [[Štajerska (vojvodstvo)|Štajersku]], dotad u posjedu [[Bela IV.|Bele IV.]]
* [[13. srpnja]] - [[Livonski križarski rat]]: U Bitci kod Durbe Samogiti i Kurovi pod zastavom [[Veliko Vojvodstvo Litve|Velike Litavske Kneževine]] premoćno pobijedili članove [[Livonski red|Livonskog reda]]. Shodno tome, [[Estonci]] na [[Saaremaa| Saaremai]] podižu bunu protiv Livonaca.
* [[20. rujna]] - Drugi Pruski ustanak protiv [[Teutonski red|Teutonaca]].
* [[24. listopada]] - Posvećena [[Katedrala Notre-Dame u Chartresu|Katedrala u Chartresu]], u prisutnosti [[Luj IX., kralj Francuske|francuskog kralja Luja IX.]]
* [[Hrvatsko kraljevstvo]] odlukom Bele IV. podijeljeno na dva područja pod upravom [[ban]]a, Hrvatsku na jugu i Slavoniju na sjeveru, i zajedničkom upravom [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarskog kralja]].
* Saska kneževina podijeljena na Donju Sasku (Saska-Lauenburg) i Sasku-Wittenberg, označivši tako kraj prve saske države.

== Rođenja ==
* bl. [[Augustin Kažotić]]
* [[Simone Rinalducci|Šimun Todijski]]
* Maksim Planud, bizantski matematičar, teolog i latinist

== Smrti ==
* [[28. travnja]] - [[Lucio Modestini]]
* [[svibanj]] ili [[srpanj]] - Marija Brabanstka, supruga [[Oton IV., car Svetog Rimskog Carstva|Otona IV.]]

== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti
|commonscat = 1260
|commonscathr = 1260.
}}

[[Kategorija:Godine 13. stoljeća]]

Augustin Kažotić

2022-04-15T03:06:07Z

Suradnik01:

{{Infookvir svetac
| ime = Augustin Kažotić
| slika = Augustin Kažotić (close-up).jpg
| opis_slike =
| naslov = Blaženik
| nadnevak rođenja = [[1260.]]
| mjesto rođenja = [[Trogir]]
| nadnevak smrti = [[1323.]]
| mjesto smrti = [[Lucera]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim = [[1702.]]
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]
| nadnevak spomendana = [[3. kolovoza]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
'''Blaženi Augustin Kažotić''' ([[Trogir]], [[kršćanstvo u 1260.|1260.]] - [[Lucera]], [[Italija]], [[kršćanstvo u 1323.|1323.]]), najuglednija [[hrvatska]] osoba [[14. stoljeće|14. stoljeća]], [[blaženik]], redovnik [[dominikanci|dominikanac]], [[zagreb]]ački [[biskup]], začetnik [[humanizam|humanizma]] u sjevernoj [[Hrvatska|Hrvatskoj]], govornik i znanstvenik.

== Životopis ==
Bl. Augustin rođen je oko godine [[1260.]] u [[Trogir]]u. Zaredio se u [[Split]]u. Kao dominikanac studirao je u [[Pariz]]u, na [[Sorbonna|Sorbonni]] [[1287.]] Godine [[1303.]] imenovan je [[Zagrebačka biskupija|zagrebačkim biskupom]]. U Zagrebu je bio vrlo djelatan. Utemeljio je [[Zagrebačka katedrala|katedralnu]] školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medusobnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim [[Mađarska|ugarsko]]-[[Hrvatska|hrvatskim]] [[biskup]]ima uživao je velik ugled. Nakon posjeta papi u [[Avignon]]u [[1318.]], nije se više smio vratiti u Zagreb, jer se zamjerio [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|ugarsko-hrvatskom]] kralju [[Karlo I. Robert|Karlu I. Robertu]]. Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu [[Sveta Marija|Svete Marije]], Luceri, gdje je umro godine [[1323.]], na glasu svetosti. Pokopan je u Luceri. Carlo Sisto piše da su "[[Hrvati]] uzalud pokušavali kradom oteti blaženikovo tijelo". Narod ga je poradi brojnih čuda što ih izvedoše njegove relikvije, medu ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje [[1702.]] službeno potvrdio papa [[Klement XI.]], proglasivši ga blaženim. U novije vrijeme opet je sve ispitano pa ima nade da se proglasi svetim.

Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Prvi je poznati organizator [[Crkvena glazba|crkvenog]] pjevanja u Hrvatskoj i tvorac tzv. [[zagrebački obred|zagrebačkog obreda]]. Za proučavanje tog obreda koristan je priručnik napjeva ''Cantuale processionum'', koji mu je posvetila zagrebačka Crkva 1751. godine, "njihovu učitelju i auktoru".<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=197 Hrvatski biografski leksikon] Franjo Šanjek (2009): ''KAŽOTIĆ, Augustin (Gazotti, Gazotus, Hazotti, Hungarus; Augustinus)'' (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)</ref>
Kažotićev je obred nastao kad je svestrano obnavljao biskupiju, uveo crkveno pjevanje te prepravio i bogoslužje. Neki smatraju da je misni obrazac preuzet iz [[dominikanci|dominikanske]] liturgije.<ref>[http://www.templari.hr/povijest-tem-hr/kazotic.html Templari] ''Bl. Augustin Kažotić (1260./65.-1323.) zaštitnik i čuvar posljednjih vitezova templara na našim prostorima'' (pristupljeno 10. kolovoza 2016.)</ref>

[[Papa|Pape]] [[Benedikt XI.]] i [[Ivan XXII.]], [[napulj]]ski [[kralj]] [[Karlo I. Robert Anžuvinac]] i [[Kalabrija|kalabrijski]] vojvoda Karlo, slikar [[Tomaso da Modena]], povjesničari [[Opicinus de Canistris]], [[Galvano Fiamma]], [[Bernard Gui]] i [[Miho Madijev]], Augustinovi suvremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovjednika i učenjaka s naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama.

U Riznici [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] nalazi se [[relikvijar]] (moćnik) s [[humeral]]om (naramenikom) bl. Augustina Kažotića. Humeral je [[1692.]] darovao beneventski nadbiskup, [[kardinal]] Vincencije Marija Orsini, kasniji papa [[Benedikt XIII.]] ([[1724.]] – [[1730.]]).
Biskup A. I. Mikulić je humeral iz [[Kaloča|Kaloče]] donio osobno u [[Zagreb]] i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu [[srebro]]m, s poprsjem bl. Augustina Kažotića te natpisom: "''SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS''". Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži [[novac]], ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Osobitu pažnju je posvećivao [[medicina|zdravstvu]] i higijeni naroda. Iz [[Bamberg]]a je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi [[ljekovito bilje]] (npr. u Vugrovcu).

Povjesničar [[Baltazar Krčelić]], kanonik, piše da je [[1312.]] g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru bl. biskupa na današnjem Trgu [[Josip Jelačić|bana Jelačića]] provreo izvor [[voda|vode]], koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je poznati "[[Manduševac]]". Poznat je i izvan [[Hrvatska|Hrvatske]], gdje se često spominje kao Augustine Gazotich, Agostino Kazotic i Agostino Casotti.

Spomendan mu je [[3. kolovoza]].

== Radovi o Kažotiću ==

* 2000-ih je hrvatski producent [[Dominik Galić]] producirao dokumentarni film o blaženom Augustinu Kažotiću, a režirao ga je [[Eduard Galić]]. <ref>[https://web.archive.org/web/20081223015934/http://herojivukovara.hr/onama.aspx?id=autori2 Heroji Vukovara] Biografije autora: Dominik Galić</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Hrvatski sveci i blaženici}}

[[Kategorija:Blaženici|Kažotić, Augustin]]
[[Kategorija:Hrvatski biskupi|Kažotić, Augustin]]
[[Kategorija:Dominikanci|Kažotić, Augustin]]
[[Kategorija:Životopisi, Trogir]]

Eric Meyer

2022-04-15T03:05:13Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Eric Meyer, uz ispravke

{{Glazbenik|Ime=Eric Meyer|Img=Dark Angel 2014 2014-05-08 14-18.jpg|Img_capt=Meyer s Dark Angelom [[2014.]] godine.|Background=instrumentalist|Rođenje=[[31. ožujka]] [[1964.]]|Angažman=[[Dark Angel]]|Djelatno_razdoblje=1983. – danas|Instrument=[[gitara]]|Žanr=[[thrash metal]]}}
'''Eric Meyer''' ([[31. ožujka]] [[1964.]]) [[SAD|američki]] je glazbenik. Najpoznatiji je kao gitarist ''[[thrash metal]]''-sastava [[Dark Angel]]. Pridružio mu se 1984. i svirao je na svim albumima.<ref>{{Citiranje weba|title=Eric Meyer - Encyclopaedia Metallum: The Metal Archives|url=https://www.metal-archives.com/artists/Eric_Meyer/58811|access-date=2022-04-12|website=www.metal-archives.com}}</ref> Nakon raspada sastava radio je kao glazbeni producent.

== Diskografija ==

* [[Dark Angel]] – ''[[We Have Arrived]]'' (1985.)
* [[Dark Angel]] – ''[[Darkness Descends]]'' (1986.)
* [[Dark Angel]] – ''[[Leave Scars]]'' (1989.)
* [[Dark Angel]] – ''[[Time Does Not Heal]]'' (1991.)

== Izvori ==
{{Izvori}}
{{Dark Angel}}

{{GLAVNIRASPORED:Meyer, Eric}}
[[Kategorija:Američki heavy metal glazbenici]]
[[Kategorija:Gitaristi]]

Predložak:Tektonske ploče

2022-04-15T03:03:56Z

Suradnik01: ajme koji debilizmi, ovaj sve piše po englesku, nesređeno

{{Navigacija
| navbar =
| naziv = Tektonske ploče
| naslov = [[Tektonske ploče]]
| slika = [[File:Tectonic_plates_boundaries_World_map_Wt_180degE_centered-en.svg|220px|World map indicating tectonic plate boundaries]]
| bodyclass = hlist

| grupa1 = [[Litosferne ploče#Velike ploče|Velike]]
| popis1 = [[Afrička ploča|Afrička]] • [[Antarktička ploča|Antarktička]] • [[Euroazijska ploča|Euroazijska]] • [[Indo-australska ploča|Indo-australska]] ([[Australska ploča|Australska]]) • [[Sjevernoamerička ploča|Sjevernoamerička]] • [[Tihooceanska ploča|Tihooceanska]] • [[Južnoamerička ploča|Južnoamerička]]

| grupa2 = [[Litosferne ploče#Male ploče|Male]]
| popis2 = [[Amurska ploča|Amurska]] • [[Arapska ploča|Arapska]] • [[Karipska ploča|Karipska]] • [[Karolinska ploča|Karolinska]] • [[Ploča Cocos|Cocos]] • [[Indijska ploča|Indijska]] • [[Nazcanska ploča|Nazcanska]] • [[Ohotska ploča|Ohotska]] • [[Filipinska ploča|Filipinska]] • [[Skošanska ploča|Skošanska]] • [[Somalska ploča|Somalska]] • [[Sundska ploča|Sundska]] • [[Ploča Yangtze|Jangce]]

| grupa3 = [[Litosferne ploče#Mikroploče|Mikro]]
| popis3 = [[Jadranska ploča|Jadranska]] • [[Egejska ploča|Egejska]] • [[Anadolska ploča|Anadolska]] • [[Ploča grebena Balmoral|grebena Balmoral]] • [[Bandskomorska ploča|Bandskomorska]] • [[Ploča Ptičje glave|Ptičje glave]] • [[Burmanska ploča|Burmanska]] • [[Jarčeva ploča|Jarčeva]] • [[Ploča Coiba|Coiba]] • [[Ploča grebena Conway|grebena Conway]] • [[Ploča Easter|Easter]] • [[Ploča Explorer|Explorer]] • [[Ploča Futuna|Futuna]] • [[Mikroploča Galápagos|Galapagos]] • [[Mikroploča Gonâve|Gonâve]] • [[Ploča Gorda|Gorda]] • [[Ploča Grenland|Grenland]] • [[Ploča Halmahera|Halmahera]] • [[Iberska ploča|Iberian]] • [[Iranska ploča|Iranska]] • [[Ploča Juan de Fuca|Juan de Fuca]] • [[Ploča Juan Fernández|Juan Fernández]] • [[Kerguelenski plato|Kerguelenski]] • [[Kermadečka ploča|Kermadečka]] • [[Madagaskarska ploča|Madagaskarska]] • [[Malpelska ploča|Malpelo]] • [[Manuska ploča|Manuska]] • [[Ploča Maoke|Maoke]] • [[Marijanska ploča|Marijanska]] • [[Molučka ploča|Molučka]] • [[Novohebridska ploča|Novohebridska]] • [[Ploča Niuafo'ou|Niuafo’ou]] • [[Sjevernoandska ploča|Sjevernoandska]] • [[Sjeverna Bismarckova ploča|Sjeverna Bismarckova]] • [[Mikroploča Sjeverni Galapagos|Sjeverni Galapagos]] • [[Nubijska ploča|Nubijska]] • [[Okinavska ploča|Okinavska]] • [[Panamska ploča|Panamska]] • [[Ploča Pelso|Pelso]] • [[Filipinski mobilni pojas]] • [[Ploča Rivera|Rivera]] • [[Ploča Sangihe|Sangihe]] • [[Sejšelski mikrokontinent]] • [[Ploča Shetland|Shetland]] • [[Ploča Solomonskog mora|Solomonskog mora]] • [[Južna Bismarckova ploča|Južna Bismarckova]] • [[Južnosendvička ploča|Južnosendvička]] • [[Timorska ploča|Timorska]] • [[Ploča Tisza|Tisza]] • [[Tonganska ploča|Tonganska]] • [[Ploča Woodlark|Woodlark]]

| grupa4 = Povijesne
| popis4 = [[Baltička ploča|Baltička]] • [[Bellingshausenova ploča|Bellingshausenova]] • [[Ploča Charcot|Charcot]] • [[Cimmeria (kontinent)|Cimmeria]] • [[Ploča Farallon|Farallon]] • [[Ploča Insular|Insular]] • [[Ploča Intermontane|Intermontane]] • [[Ploča Izanagi|Izanagi]] • [[Ploča Kula|Kula]] • [[Lhasa terrane]] • [[Bazen Agulhas]] • [[Ploča Moa|Moa]] • [[Ploča Phoenix|Phoenix]]
}}
<noinclude>
{{tl-sort}}
[[Kategorija:Skupni predlošci]]

</noinclude>

Bandskomorska ploča

2022-04-15T02:59:15Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Ploča Bandskog mora, uz ispravke

{{Tektonska ploča
| name = Bandskomorska ploča
| image = File:BandaSeaPlate.png
| image_alt = Bandskomorska ploča
| alt = Bandskomorska ploča
| type = [[Litosferne ploče#Mikroploče|Mikroploča]]
| area =
| move_direction = sjever
| move_speed = 15-57 mm/godinu
| geo_features = [[Sulawesi]], [[Bandsko more]]
| color_on_map =
}}
'''Bandskomorska ploča''' je manja tektonska ploča koja leži ispod [[Bandsko more|Bandskog mora]] u jugoistočnoj [[Azija|Aziji]]. Ova ploča također nosi dio otoka [[Sulawesi]]ja, cijeli otok [[Seram]] i [[Bandsko otočje]]. U smjeru kazaljke na satu s istoka omeđen je [[Ploča Ptičje glave|pločom Ptičje glave]] zapadne [[Nova Gvineja|Nove Gvineje]], [[Australska ploča|Australskom pločom]], [[Timorska ploča|Timorskom pločom]], [[Sundska ploča|Sundskom pločom]] i [[Zona sudara Molučkog mora|zonom sudara Molučkog mora]].

Zapadna granica je [[konvergentna granica]] koja je u velikoj mjeri odgovorna za planine u zapadnom Sulawesiju, zone [[Subdukcija|subdukcije]] također postoje na istočnoj granici u blizini Serama i na južnoj granici s [[Timorska ploča|Timorskom pločom]]. Mala pukotina nalazi se u sredini Sulawesija. To je vrlo seizmički aktivno područje dom mnogih [[vulkan]]a i mjesto mnogih velikih potresa, od kojih je najveći bio [[potres u Bandskom moru 1938.]] koji je bio jačine oko 8,4 na [[Ljestvica magnitude momenta|ljestvici magnitude momenta]].

== Izvori ==
* {{Citiranje časopisa |last=Bird |first=P. |year=2003 |title=An updated digital model of plate boundaries |url=http://peterbird.name/publications/2003_PB2002/2003_PB2002.htm |journal=Geochemistry, Geophysics, Geosystems |volume=4 |issue=3 |pages=1027 |doi=10.1029/2001GC000252 |doi-access=free}}
{{Izvori}}

{{Tektonske ploče}}
[[Kategorija:Litosferne ploče|Bandskomorska]]

Sundska ploča

2022-04-15T02:56:22Z

Suradnik01: /* Rasprostiranje */

{{Tektonska ploča
| name = Sundska ploča
| image = File:SundaPlate.png
| image_alt = Sundska ploča
| alt = Sundska ploča
| type = [[Litosferne ploče#Male ploče|Mala]]
| area =
| move_direction = istok
| move_speed = 11-14 mm/godinu
| geo_features = [[Jugoistočna Azija]], [[Borneo]], [[Java (otok)|Java]], [[Sumatra]], [[Južnokinesko more]]
| color_on_map =
}}
'''Sundska ploča''' je [[Popis tektonskih ploča|mala tektonska ploča]] na polutaru na [[Istočna polutka|istočnoj polutci]] na kojoj se nalazi većina [[Jugoistočna Azija|jugoistočne Azije]].<ref name="Whitten">{{cite book |last=Whitten |first=T |author2=Soeriaatmadja, R. E. |author3=Suraya A. A. |title=The Ecology of Java and Bali |publisher=Periplus Editions Ltd |year=1996 |location=Hong Kong |pages=87 |isbn=978-9625938882}}</ref>

Sundsku ploču se prije smatralo dijelom [[Euroazijska ploča|Euroazijske ploče]], ali su mjerenja[[Global Positioning System|GPS-om]] potvrdila njezino neovisno kretanje brzinom 10. mm/god prema istoku u odnosu na Euroaziju.<ref name="Socquet2006">{{cite journal |last=Socquet |first=Anne |author2=Wim Simons |author3=Christophe Vigny |author4=Robert McCaffrey |author5=Cecep Subarya |author6=Dina Sarsito |author7=Boudewijn Ambrosius |author8=Wim Spakman |year=2006 |title=Microblock rotations and fault coupling in SE Asia triple junction (Sulawesi, Indonesia) from GPS and earthquake slip vector data |journal=Journal of Geophysical Research |volume=111 |issue=B8 |issn=0148-0227 |doi=10.1029/2005JB003963 |bibcode=2006JGRB..111.8409S |doi-access=free}}</ref>

== Rasprostiranje ==
Sundska ploča uključuje [[Južno kinesko more]], [[Andamansko more]], južne dijelove [[Vijetnam]]a i [[Tajland]]a zajedno s [[Malezija|Malezijom]] i otocima [[Borneo]]m, [[Sumatra|Sumatrom]], [[Java (otok)|Javom]] i dijelom [[Sulawesi]]ja u [[Indonezija|Indoneziji]], te jugozapadne [[Filipini|filipinske]] otoke [[Palawan]] i otočje [[Sulu (otočje)|Sulu]].

Sundska ploča je na istoku omeđena [[Filipinski mobilni pojas|filipinskim mobilnim pojasom]], [[Zona sudara Molučkog mora|zonom sudara Molučkog mora]], [[Molučka ploča|Molučkom pločom]], [[Bandskomorska ploča|Bandskomorska ploča]] i [[Timorska ploča|Timorskom pločom]]; na jugu i zapadu [[Australska ploča|Australskom pločom]]; a na sjeveru [[Burmanska ploča]], [[Euroazijska ploča]] i [[ploča Yangtze]]. [[Indo-australska ploča]] subducira ispod Sundske ploče duž [[Javanska brazda|Javanske brazde]], što uzrokuje česte potrese.<ref name="Whitten"/>

Istočne, južne i zapadne granice Sundske ploče su tektonski složene i seizmički aktivne. Samo je sjeverna granica relativno mirna.

== Povezani članci ==
* [[Bazen Kutai]]
* [[Popis potresa u Indoneziji]]
* [[Sundski luk]]
* [[Kontinentalno podnožje Sunda]]
* [[Javanska brazda]]

== Izvori ==
{{Izvori}}

{{Tektonske ploče}}
[[Kategorija:Litosferne ploče|Sunda]]

Sundska ploča

2022-04-15T02:54:45Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Ploča Sunda

{{Tektonska ploča
| name = Sundska ploča
| image = File:SundaPlate.png
| image_alt = Sundska ploča
| alt = Sundska ploča
| type = [[Litosferne ploče#Male ploče|Mala]]
| area =
| move_direction = istok
| move_speed = 11-14 mm/godinu
| geo_features = [[Jugoistočna Azija]], [[Borneo]], [[Java (otok)|Java]], [[Sumatra]], [[Južnokinesko more]]
| color_on_map =
}}
'''Sundska ploča''' je [[Popis tektonskih ploča|mala tektonska ploča]] na polutaru na [[Istočna polutka|istočnoj polutci]] na kojoj se nalazi većina [[Jugoistočna Azija|jugoistočne Azije]].<ref name="Whitten">{{cite book |last=Whitten |first=T |author2=Soeriaatmadja, R. E. |author3=Suraya A. A. |title=The Ecology of Java and Bali |publisher=Periplus Editions Ltd |year=1996 |location=Hong Kong |pages=87 |isbn=978-9625938882}}</ref>

Sundsku ploču se prije smatralo dijelom [[Euroazijska ploča|Euroazijske ploče]], ali su mjerenja[[Global Positioning System|GPS-om]] potvrdila njezino neovisno kretanje brzinom 10. mm/god prema istoku u odnosu na Euroaziju.<ref name="Socquet2006">{{cite journal |last=Socquet |first=Anne |author2=Wim Simons |author3=Christophe Vigny |author4=Robert McCaffrey |author5=Cecep Subarya |author6=Dina Sarsito |author7=Boudewijn Ambrosius |author8=Wim Spakman |year=2006 |title=Microblock rotations and fault coupling in SE Asia triple junction (Sulawesi, Indonesia) from GPS and earthquake slip vector data |journal=Journal of Geophysical Research |volume=111 |issue=B8 |issn=0148-0227 |doi=10.1029/2005JB003963 |bibcode=2006JGRB..111.8409S |doi-access=free}}</ref>

== Rasprostiranje ==
Sundska ploča uključuje [[Južno kinesko more]], [[Andamansko more]], južne dijelove [[Vijetnam]]a i [[Tajland]]a zajedno s [[Malezija|Malezijom]] i otocima [[Borneo]]m, [[Sumatra|Sumatrom]], [[Java (otok)|Javom]] i dijelom [[Sulawesi]]ja u [[Indonezija|Indoneziji]], te jugozapadne [[Filipini|filipinske]] otoke [[Palawan]] i otočje [[Sulu (otočje)|Sulu]].

Sundska ploča je na istoku omeđena [[Filipinski mobilni pojas|filipinskim mobilnim pojasom]], [[Zona sudara Molučkog mora|zonom sudara Molučkog mora]], [[Molučka ploča|Molučkom pločom]], [[Ploča Bandskog mora|pločom Bandskog mora]] i [[Timorska ploča|Timorskom pločom]]; na jugu i zapadu [[Australska ploča|Australskom pločom]]; a na sjeveru [[Burmanska ploča]], [[Euroazijska ploča]] i [[ploča Yangtze]]. [[Indo-australska ploča]] subducira ispod Sundske ploče duž [[Javanska brazda|Javanske brazde]], što uzrokuje česte potrese.<ref name="Whitten"/>

Istočne, južne i zapadne granice Sundske ploče su tektonski složene i seizmički aktivne. Samo je sjeverna granica relativno mirna.

== Povezani članci ==
* [[Bazen Kutai]]
* [[Popis potresa u Indoneziji]]
* [[Sundski luk]]
* [[Kontinentalno podnožje Sunda]]
* [[Javanska brazda]]

== Izvori ==
{{Izvori}}

{{Tektonske ploče}}
[[Kategorija:Litosferne ploče|Sunda]]

Ploča Jangce

2022-04-15T02:52:36Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Ploča Jangce, uz ispravke

{{Tektonska ploča
| name = Ploča Jangce
| image = File:YangtzePlate.png
| alt =
| type = [[Litosferne ploče#Male ploče|Mala]]
| area =
| move_direction = jugoistok
| move_speed = 10 mm/godina
| geo_features = [[Kina]]
| color_on_map = }}
'''Ploča Jangce''', također nazvana '''Južnokineski blok''' ili '''Južnokineska podploča''', čini najveći dio južne [[Kina|Kine]]. Na istoku je [[Okinavska ploča]] od koje je odijeljena rascjepom koji tvori [[Okinavski jarak]], koji je [[zalučni bazen]]. Na jugu graniči sa [[Sundska ploča|Sundskom pločom]] i [[Filipinska ploča|Filipinskom pločom]], a na sjeveru i zapadu [[Euroazijska ploča|Euroazijskom pločom]]. Na [[Longmenshanski rasjed|Longmenshanskom rasjedu]] se zbio [[potres u Sečuanu 2008. godine]].<ref name="Wenchuan cause">{{cite web| url=http://www.cea.gov.cn/manage/html/8a8587881632fa5c0116674a018300cf/_content/08_05/30/1212119940937.html | title=汶川8.0级地震成因分析 (Cause Analysis of the M8.0 Wenchuan earthquake) |date=2008-05-30 |publisher=China Earthquake Administration | access-date=2008-09-07 | language=zh}}</ref>

Ploča Jangce nastala je razdvajanjem [[superkontinent]]a [[Rodinija|Rodinije]] prije 750 milijuna godina, u [[neoproterozoik]]u. Južna Kina se odvojila od superkontinenta [[Gondvana|Gondvane]] u [[silur]]u. Tijekom formiranja velikog superkontinenta [[Pangea|Pangee]], Južna Kina je bila manji, odvojeni kontinent koji se nalazio uz istočnu obalu superkontinenta i plutao prema sjeveru. U [[trijas]]u se ploča Jangce sudarila sa [[Sjeverna kineska ploča|Sjevernokineskom pločom]], povezujući se tako s Pangeom i formirala [[Sečuanski bazen|bazen Sečuana]]. U kenozoiku je ploča Yangtze bila pod utjecajem sudara [[Indijska ploča|indijske]] i [[Euroazijska ploča|euroazijske ploče]] što je dovelo do podizanja [[Longmen|planina Longmen]].<ref>{{cite journal|journal=[[Chinese Science Bulletin]]|date=November 2007|title=Formation and evolution of the Chinese marine basins|author=JIA ChengZao, LI BenLiang, ZHANG XingYang & LI ChuanXin|doi=10.1007/s11434-007-6012-x|volume=52|pages=1–11}}</ref> Njeno kretanje prema jugu odvija se uzduž [[Rasjed Crvene rijeke|rasjeda Crvene rijeke]].

== Izvori ==
{{izvori}}
{{refbegin}}
* {{cite journal | last1 = Bird | first1 = P | year = 2003 | title = An updated digital model of plate boundaries | journal = Geochemistry, Geophysics, Geosystems | volume = 4 | issue = 3| page = 1027 | doi = 10.1029/2001GC000252 | doi-access = free }}
{{refend}}

{{tektonske ploče}}
[[Kategorija:Litosferne ploče]]

Okinavska ploča

2022-04-15T02:49:35Z

Suradnik01:

{{Tektonska ploča
| name = Ploča Okinawa
| image = File:OkinawaPlate.png
| alt =
| type = [[Litosferne ploče#Mikroploče|Mikroploča]]
| area =
| move_direction = jugoistok
| move_speed = 54 mm/godina
| geo_features = [[Okinawa]], [[Tajvan]]
| color_on_map = }}
'''Okinavska ploča''' je manja kontinentalna [[Tektonika ploča|tektonska ploča]] na [[Sjeverna polutka|sjevernoj]] i [[Istočna polutka|istočnoj]] polutci koja se proteže od sjevernog kraja [[Republika Kina|Tajvana]] do južnog rta otoka [[Kyūshū]]a.<ref>{{Cite journal|last=Sibuet|first=Jean-Claude|last2=Letouzey|first2=Jean|last3=Barbier|first3=Florence|last4=Charvet|first4=Jacques|last5=Foucher|first5=Jean-Paul|last6=Hilde|first6=Thomas W. C.|last7=Kimura|first7=Masaaki|last8=Chiao|first8=Ling-Yun|last9=Marsset|first9=Bruno|date=1987|title=Back Arc Extension in the Okinawa Trough|journal=Journal of Geophysical Research: Solid Earth|language=en|volume=92|issue=B13|pages=14041–14063|doi=10.1029/JB092iB13p14041|issn=2156-2202|url=https://semanticscholar.org/paper/b423e236ca0d17b33248f044f35505d1f1109f3f}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Lin|first=Jing-Yi|last2=Sibuet|first2=Jean-Claude|last3=Lee|first3=Chao-Shing|last4=Hsu|first4=Shu-Kun|last5=Klingelhoefer|first5=Frauke|last6=Auffret|first6=Yves|last7=Pelleau|first7=Pascal|last8=Crozon|first8=Jacques|last9=Lin|first9=Cheng-Horng|date=2009|title=Microseismicity and faulting in the southwestern Okinawa Trough |journal=Tectonophysics|volume=466|issue=3–4|pages=268–280|doi=10.1016/j.tecto.2007.11.030|issn=0040-1951}}</ref> Okinavska ploča odgovorna je za [[potres]]e, poput potresa na [[Potres na otoku Kikai 1911|potresa na otoku Kikai 1911.]], i razne vrste [[Spori potres|sporih potresa]], uključujući potrese niske frekvencije,<ref>{{Cite journal|last=Katsumata|first=Akio|last2=Kamaya|first2=Noriko|date=2003|title=Low-frequency continuous tremor around the Moho discontinuity away from volcanoes in the southwest Japan |journal=Geophysical Research Letters|volume=30|issue=1|pages=20–1-20-4|doi=10.1029/2002gl015981|issn=0094-8276|url=https://semanticscholar.org/paper/9e27d18bc377a34d75c8e66858ead01ba44c3c83}}</ref> potrese vrlo niske frekvencije,<ref>{{Cite journal|last=Nakamura|first=Mamoru|last2=Sunagawa|first2=Naoya|date=2015-02-24|title=Activation of very low frequency earthquakes by slow slip events in the Ryukyu Trench |journal=Geophysical Research Letters|volume=42|issue=4|pages=1076–1082|doi=10.1002/2014gl062929|issn=0094-8276|doi-access=free}}</ref> podrhtavanje,<ref>{{Cite journal|last=Yamashita|first=Y.|last2=Yakiwara|first2=H.|last3=Asano|first3=Y.|last4=Shimizu|first4=H.|last5=Uchida|first5=K.|last6=Hirano|first6=S.|last7=Umakoshi|first7=K.|last8=Miyamachi|first8=H.|last9=Nakamoto|first9=M.|date=2015-05-07|title=Migrating tremor off southern Kyushu as evidence for slow slip of a shallow subduction interface |journal=Science|volume=348|issue=6235|pages=676–679|doi=10.1126/science.aaa4242|pmid=25954006|issn=0036-8075}}</ref> i događaje sporog klizanja.<ref>{{Cite journal|last=Nishimura|first=Takuya|date=2014-10-11|title=Short-term slow slip events along the Ryukyu Trench, southwestern Japan, observed by continuous GNSS |journal=Progress in Earth and Planetary Science|volume=1|issue=1|doi=10.1186/s40645-014-0022-5|issn=2197-4284|doi-access=free}}</ref>

== Granice ==
Istočna strana Okinavske ploče čini [[Konvergentna granica|konvergentnu granicu]] s [[Filipinska ploča|Filipinskom pločom]] , tvoreći [[jarak Ryukyu]] i [[otočni luk]] koji tvori otočje [[Ryū Kyū]]. Okinavska ploča je sa zapadne strane omeđena [[Okinavski jarak|Okinavskim jarkom]], [[zalučni bazen|zalučnim bazenom]] i [[Divergentna granica|divergentnom granicom]] s [[Ploča Jangce|pločom Jangce]]. Dio južne granice između ploče Okinawa i Filipinske ploče je bivša [[Subdukcija|zona subdukcije]] koja sada prihvaća [[Rasjed|koso klizanje]] i na kojoj se dogodio [[Velikog tsunami u Yaeyami 1771.]] godine.<ref>{{Cite journal|last=Bird|first=Peter|date=2003|title=An updated digital model of plate boundaries: UPDATED MODEL OF PLATE BOUNDARIES|journal=Geochemistry, Geophysics, Geosystems|language=en|volume=4|issue=3|doi=10.1029/2001GC000252|doi-access=free}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Okamura|first=Yukinobu|last2=Nishizawa|first2=Azusa|last3=Fujii|first3=Yushiro|last4=Yanagisawa|first4=Hideaki|date=2018-09-11|title=Accretionary prism collapse: a new hypothesis on the source of the 1771 giant tsunami in the Ryukyu Arc, SW Japan|journal=Scientific Reports|volume=8|issue=1|pages=13620|doi=10.1038/s41598-018-31956-8|pmid=30206405|issn=2045-2322|pmc=6134009}}</ref> Sjeverna strana Okinawske ploče omeđena je [[Amurska ploča|Amurskom pločom]].

== Izvori ==
{{izvori}}

{{tektonske ploče}}
[[Kategorija:Litosferne ploče]]

Okinavska ploča

2022-04-15T02:47:06Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Ploča Okinawa

{{Tektonska ploča
| name = Ploča Okinawa
| image = File:OkinawaPlate.png
| alt =
| type = [[Litosferne ploče#Mikroploče|Mikroploča]]
| area =
| move_direction = jugoistok
| move_speed = 54 mm/godina
| geo_features = [[Okinawa]], [[Tajvan]]
| color_on_map = }}
'''Ploča Okinawa''' je manja kontinentalna [[Tektonika ploča|tektonska ploča]] na [[Sjeverna polutka|sjevernoj]] i [[Istočna polutka|istočnoj]] polutci koja se proteže od sjevernog kraja [[Republika Kina|Tajvana]] do južnog rta otoka [[Kyūshū]].<ref>{{Cite journal|last=Sibuet|first=Jean-Claude|last2=Letouzey|first2=Jean|last3=Barbier|first3=Florence|last4=Charvet|first4=Jacques|last5=Foucher|first5=Jean-Paul|last6=Hilde|first6=Thomas W. C.|last7=Kimura|first7=Masaaki|last8=Chiao|first8=Ling-Yun|last9=Marsset|first9=Bruno|date=1987|title=Back Arc Extension in the Okinawa Trough|journal=Journal of Geophysical Research: Solid Earth|language=en|volume=92|issue=B13|pages=14041–14063|doi=10.1029/JB092iB13p14041|issn=2156-2202|url=https://semanticscholar.org/paper/b423e236ca0d17b33248f044f35505d1f1109f3f}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Lin|first=Jing-Yi|last2=Sibuet|first2=Jean-Claude|last3=Lee|first3=Chao-Shing|last4=Hsu|first4=Shu-Kun|last5=Klingelhoefer|first5=Frauke|last6=Auffret|first6=Yves|last7=Pelleau|first7=Pascal|last8=Crozon|first8=Jacques|last9=Lin|first9=Cheng-Horng|date=2009|title=Microseismicity and faulting in the southwestern Okinawa Trough |journal=Tectonophysics|volume=466|issue=3–4|pages=268–280|doi=10.1016/j.tecto.2007.11.030|issn=0040-1951}}</ref> Ploča Okinawa odgovorna je za [[potres]]e, poput potresa na [[Potres na otoku Kikai 1911|potresa na otoku Kikai 1911.]], i razne vrste [[Spori potres|sporih potresa]], uključujući potrese niske frekvencije,<ref>{{Cite journal|last=Katsumata|first=Akio|last2=Kamaya|first2=Noriko|date=2003|title=Low-frequency continuous tremor around the Moho discontinuity away from volcanoes in the southwest Japan |journal=Geophysical Research Letters|volume=30|issue=1|pages=20–1-20-4|doi=10.1029/2002gl015981|issn=0094-8276|url=https://semanticscholar.org/paper/9e27d18bc377a34d75c8e66858ead01ba44c3c83}}</ref> potrese vrlo niske frekvencije,<ref>{{Cite journal|last=Nakamura|first=Mamoru|last2=Sunagawa|first2=Naoya|date=2015-02-24|title=Activation of very low frequency earthquakes by slow slip events in the Ryukyu Trench |journal=Geophysical Research Letters|volume=42|issue=4|pages=1076–1082|doi=10.1002/2014gl062929|issn=0094-8276|doi-access=free}}</ref> podrhtavanje,<ref>{{Cite journal|last=Yamashita|first=Y.|last2=Yakiwara|first2=H.|last3=Asano|first3=Y.|last4=Shimizu|first4=H.|last5=Uchida|first5=K.|last6=Hirano|first6=S.|last7=Umakoshi|first7=K.|last8=Miyamachi|first8=H.|last9=Nakamoto|first9=M.|date=2015-05-07|title=Migrating tremor off southern Kyushu as evidence for slow slip of a shallow subduction interface |journal=Science|volume=348|issue=6235|pages=676–679|doi=10.1126/science.aaa4242|pmid=25954006|issn=0036-8075}}</ref> i događaje sporog klizanja.<ref>{{Cite journal|last=Nishimura|first=Takuya|date=2014-10-11|title=Short-term slow slip events along the Ryukyu Trench, southwestern Japan, observed by continuous GNSS |journal=Progress in Earth and Planetary Science|volume=1|issue=1|doi=10.1186/s40645-014-0022-5|issn=2197-4284|doi-access=free}}</ref>

== Granice ==
Istočna strana ploče Okinawa čini [[Konvergentna granica|konvergentnu granicu]] s [[Filipinska ploča|Filipinskom pločom]] , tvoreći [[jarak Ryukyu]] i [[otočni luk]] koji tvori otočje [[Ryū Kyū]]. Ploča Okinawa je sa zapadne strane omeđena [[Okinavski jarak|Okinavskim jarkom]], [[zalučni bazen|zalučnim bazenom]] i [[Divergentna granica|divergentnom granicom]] s [[Ploča Jangce|pločom Jangce]]. Dio južne granice između ploče Okinawa i Filipinske ploče je bivša [[Subdukcija|zona subdukcije]] koja sada prihvaća [[Rasjed|koso klizanje]] i na kojoj se dogodio [[Velikog tsunami u Yaeyami 1771.]] godine.<ref>{{Cite journal|last=Bird|first=Peter|date=2003|title=An updated digital model of plate boundaries: UPDATED MODEL OF PLATE BOUNDARIES|journal=Geochemistry, Geophysics, Geosystems|language=en|volume=4|issue=3|doi=10.1029/2001GC000252|doi-access=free}}</ref><ref>{{Cite journal|last=Okamura|first=Yukinobu|last2=Nishizawa|first2=Azusa|last3=Fujii|first3=Yushiro|last4=Yanagisawa|first4=Hideaki|date=2018-09-11|title=Accretionary prism collapse: a new hypothesis on the source of the 1771 giant tsunami in the Ryukyu Arc, SW Japan|journal=Scientific Reports|volume=8|issue=1|pages=13620|doi=10.1038/s41598-018-31956-8|pmid=30206405|issn=2045-2322|pmc=6134009}}</ref> Sjeverna strana Okinawske ploče omeđena je [[Amurska ploča|Amurskom pločom]].

== Izvori ==
{{izvori}}

{{tektonske ploče}}
[[Kategorija:Litosferne ploče]]

Predložak:Upozorenje-manje poznato bilje

2022-04-15T02:46:14Z

Suradnik01:

<div id="spoiler" style="border-top: 2px solid #DDDDDD; border-bottom: 2px solid #DDDDDD; background-color:white; padding:1px 0px 2px 3px; margin: 10px 0px 10px 0px; font-size:90%; text-align:left; padding-left:3px;"><center><table><tr><td>[[Slika:Emoji u1f331.svg|24px]]    </td><td>{{Nowrap|Molimo pročitajte [[HIE:Upozorenje za gljivare|kojih se temeljnih pravila kod branja i pripravljanja manje poznatih biljaka]] treba pridržavati i '''[[HIE:Korištenje na vlastiti rizik|upozorenja o korištenju informacija na vlastitu odgovornost]]'''.}} <center>Ne berite i ne konzumirajte samoniklo bilje bez savjeta stručnjaka i ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!</center></td></tr></table></center></div><noinclude>

[[Kategorija:Wikipedijini predlošci]]

</noinclude>

Kategorija:Klinčićolike

2022-04-15T02:45:17Z

Suradnik01: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{| align=center id=toc | <center>{{kat:|Biljke}} > {{kat:|Cvjetnjače}} > {{kat:|Magnoliopsida}} > {{kat:|Caryophyllidae}} > '''Caryophyllales'''</cent...«.

{| align=center id=toc
| <center>{{kat:|Biljke}} > {{kat:|Cvjetnjače}} > {{kat:|Magnoliopsida}} > {{kat:|Caryophyllidae}} > '''Caryophyllales'''</center>
|}
{{Commonscat|Caryophyllales}}

[[Kategorija:Dvosupnice]]

Stjepan Lakušić

2022-04-15T02:44:32Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Stjepan Lakušić

{{Infookvir znanstvenik
| ime = Stjepan Lakušić
| slika =
| slika_širina =
| naslov =
| datum_rođenja = [[31. kolovoza]] [[1968.]]
| mjesto_rođenja = [[Slavonski Brod]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Hrvatska|RH]]
| narodnost = [[Hrvat]]
| etnicitet =
| polje =
| radna_institucija = [[Sveučilište u Zagrebu]]
| alma_mater = [[Sveučilište u Zagrebu]]
| doktorski_mentor =
| poznat_po = Dekan Građevinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| fusnote =
}}

'''Stjepan Lakušić''' ([[Slavonski Brod]], [[31. kolovoza]] [[1968.]]) hrvatski je znanstvenik, sveučilišni profesor u trajnome zvanju, dekan [[Građevinski fakultet u Zagrebu|Građevinskoga fakulteta]] i novoizabrani [[rektor]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]].

== Životopis ==
Prof. dr. sc. Stjepan Lakušić rođen je u [[Slavonski Brod|Slavonskome Brodu]] u 31. kolovoza 1968. gdje je završio osnovnu i srednju školu, tadašnji Centar za usmjereno obrazovanje "Zlatko Šnajder", čime je stekao zvanje matematičara-informatičara. Godine 1988. upisao je Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (tada Fakultet građevinskih znanosti) na kojemu je u ožujku 1994. diplomirao na prometnome usmjerenju stekavši zvanje diplomiranoga inženjera građevinarstva. Ubrzo po stjecanju diplome zapošljava se u zvanju znanstvenoga novaka-asistenta u Zavodu za prometnice Građevinskoga fakulteta.
Magistarski rad pod naslovom "Utjecaj netočnosti izradbe konstrukcijskih elemenata na propisanu širinu tramvajskog kolosijeka" obranio je u travnju 1998., dok je u studenome 2003. obranom disertacije "Dinamički utjecaj vozila na tramvajski kolosijek" stekao akademski stupanj doktora tehničkih znanosti.

Nastavnim radom bavi se od akademske godine 1995./1996. kada je počeo s izvođenjem vježbi iz dvaju kolegija na sveučilišnom dodiplomskom studiju. U znanstveno-nastavno zvanje docenta biran je 2004., a od akademske godine 2004./2005. predaje na poslijediplomskom doktorskom studiju Građevinskoga fakulteta. Godine 2008. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora, dok je 2012. biran u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora (prvi izbor). Godine 2017. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u trajnome zvanju u znanstvenome području tehničkih znanosti (znanstveno polje građevinarstvo, znanstvena grana prometnice).
Do sada je bio je mentor dva doktorska, jednoga magistarskoga, 61 diplomskoga te 32 završna rada. Na Građevinskome fakultetu [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]] (od akademske godine 2007./2008. do akademske godine 2011./2012.) i Građevinskome fakultetu Sveučilišta sv. Ćirila i Metoda u [[Skoplje|Skoplju]] (u akademskoj godini 2014./2015.) bio je gostujući profesor.

Profesor Lakušić u autorstvu ili suautorstvu objavio je 26 znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim časopisima kao i 120 radova u zbornicima međunarodnih i 18 radova u zbornicima domaćih znanstvenih skupova. Objavio je i 35 poglavlja u knjigama te sudjelovao na ukupno 95 domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Urednik je 13 knjiga, jedne sveučilišne monografije i jednoga priručnika, devet zbornika radova međunarodnih konferencija i simpozija te sedam zbornika radova domaćih konferencija. Recenzirao je i tri sveučilišna udžbenika, 23 članka u znanstvenim časopisima te 30 članaka u zbornicima radova sa znanstvenih skupova. Od 2012. glavni je i odgovorni urednik časopisa Hrvatskoga saveza građevinskih inženjera "Građevinar" te član uredničkoga odbora tri međunarodna i dva domaća časopisa.

Uz podršku europskih programa za sufinanciranje gospodarskih subjekata i znanstvenih ustanova sa svojim je timom kao voditelj međunarodnoga znanstvenog projekta ''Rubberised concrete noise barriers – RUCONBAR'' izradio izvorni hrvatski i ekološki prihvatljiv proizvod: apsorbirajuće betonske barijere za zaštitu od buke s recikliranom gumom – RUCONBAR, koji je 2016. na 44. međunarodnom sajmu u [[Ženeva|Ženevi]] osvojio posebnu zlatnu medalju u kategoriji zaštite okoliša<ref>[http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/inovativni-proizvod-ruconbar-osvojio-zlatnu-medalju-na-sajmu-u-zenevi/ Inovativni proizvod RUCONBAR osvojio zlatnu medalju na sajmu u Ženevi], Sveučilište u Zagrebu, pristupljeno 12. travnja 2022.</ref>, ali i niz drugih domaćih (Nagrada za najbolju tehnologiju zelenog gospodarstva Hrvatske gospodarske komore) i međunarodnih nagrada na izložbama i sajmovima u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] (RailTech 2019 Innovation Award), [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] (Kristalni globus - IRF Global Road Achievement Award 2018, Srebrna medalja – Silicon Valley International Invention Festival 2018) i [[Belgija|Belgiji]] (Zlatna medalja - INNOVA 2016).

Nakon [[Potres u Zagrebu 2020.|potresa u Zagrebu]] znanstveno je i stručno angažiran na aktivnostima vezanima uz obnovu ukljućujući i osnivanje Hrvatskoga centra za potresno inženjerstvo (HCPI) kao podružnice Građevinskoga fakulteta. Također je vodio izradu dvaju važnih dokumenata za [[Vlada Republike Hrvatske|Vladu Republike Hrvatske]]: "Procjena troškova obnove nakon potresa" i "Smjernice za obnovu građevina oštećenih u potresu s potrebnim razinama obnove".<ref>[https://www.universitas-portal.hr/wp-content/uploads/2021/12/Strucni-zivotopis_Stjepan-Lakusic.pdf Predstavljamo kandidate za novog zagrebačkog rektora], Universitas portal, pristupljeno 12. travnja 2022.</ref>

Od akademske godine 20014./2015. do akademske godine 2018./2019. bio je prodekan za znanost Građevinskoga fakulteta na kojemu od akademske godine 2018./2019. obnaša dužnost dekana. Od akademske godine 2017./2018. član je Vijeća tehničkoga područja, od 2018. član Senata Sveučilišta u Zagrebu, a od 2019. član sveučilišnoga Povjerenstva za inovacije i transfer tehnologije. Od 1. ožujka 2022. novoizabrani je rektor Sveučilišta u Zagrebu koji će svoje mandatno razdoblje započeti 1. listopada 2022.<ref>[https://www.foi.unizg.hr/hr/novosti/prof-dr-sc-stjepan-lakusic-novoizabrani-je-rektor-sveucilista-u-zagrebu Prof. dr. sc. Stjepan Lakušić novoizabrani je rektor Sveučilišta u Zagrebu], Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, pristupljeno 12. travnja 2022.</ref>

== Izbor za rektora Sveučilišta u Zagrebu ==
Početkom mandatnoga razdoblja od 1. listopada 2022. prof. dr. sc. Stjepan Lakušić postat će 83. po redu rektor Sveučilišta u Zagrebu. Izbori za rektora održani su 1. ožujka 2022. u dva izborna kruga, a izvanrednoj sjednici Senata prisustvovalo je svih 70 članova koji su o izboru novoga rektora odlučili tajnim glasovanjem. U prvome je izbornom krugu sudjelovalo četvero predloženika: prof. dr. sc. Mirjana Hruškar (Prehrambeno-biotehnološki fakultet), prof. dr. sc. Marijan Klarica (Medicinski Fakultet), prof. dr. sc. Stjepan Lakušić (Građevinski fakultet) i prof. dr. sc. Tonći Lazibat (Ekonomski fakultet, aktualni prorektor za poslovanje). U drugi su krug izbora za rektora ušli predloženici s najviše osvojenih glasova: prof. dr. sc. Stjepan Lakušić i prof. dr. sc. Mirjana Hruškar. Temeljem rezultata drugoga kruga, u kojemu je dobio povjerenje 43 člana Senata, Stjepan Lakušić izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu u mandatnome razdoblju 2022. – 2026. Protukandidatkinja prof. dr. sc. Mirjana Hruškar dobila je 26 glasova članova Senata, dok je jedan glasački listić bio nevažeći.<ref>[http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/prof-dr-sc-stjepan-lakusic-novoizabrani-je-rektor-sveucilista-u-zagrebu/ Prof. dr. sc. Stjepan Lakušić novoizabrani je rektor Sveučilišta u Zagrebu], Sveučilište u Zagrebu, pristupljeno 12. travnja 2022.</ref>

== Nagrade i priznanja ==
* 2004.: Nagrada ‘The best presentation’ na međunarodnoj konferenciji ”3rd YSESM” (Poretta Terme, Italija)
* 2008.: Nagrada za prezentirani rad na međunarodnoj konferenciji "7th YSESM" (Wojcieszyce, Poljska)

== Članstva u znanstvenim i stručnim asocijacijama ==
* Hrvatska akademija tehničkih znanosti (od 2019. član suradnik Odjela građevinarstva i geodezije)<ref>[https://www.hatz.hr/hr/lakusic-stjepan/ Lakušić Stjepan], Akademija tehničkih znanosti Hrvatske, pristupljeno 12. travnja 2022.</ref>
* Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (član suradnik Znanstvenoga vijeća za promet, sekcija kopneni promet)
* Hrvatska komora inženjera građevinarstva (predsjednik Nadzornoga odbora)
* Hrvatsko društvo za ceste "Via-Vita"
* Hrvatski savez građevinskih inženjera Zagreb (od 2012. predsjedavajući organizacijskoga odbora kongresa Sabor hrvatskih graditelja)
* Društvo građevinskih inženjera Zagreb
* Hrvatsko društvo željezničkih inženjera
* Hrvatsko društvo za mehaniku
* Australian Acoustical Society
* European Intermodal Association
* Forum of European National Highway Research Laboratories (član Glavne skupštine)
* Stručni savjet Republike Hrvatske za obnovu od potresa (član)

==Izvori==
{{izvori|30em}}

{{GLAVNIRASPORED:Lakušić, Stjepan}}
[[Kategorija:Hrvatski znanstvenici]]
[[Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu]]

Anakampseros

2022-04-15T02:43:47Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Anakampseros

{{naslov u kurzivu}}
{{Taksokvir
| boja =lightgreen
| naziv =''Anakampseros''
| slika = Anacampseros rufescens kz01.jpg
| slika_širina = 200px
| slika_opis = ''Anacampseros rufescens''
| status =
| regnum =[[Plantae]]
| divisio =[[Tracheophyta]]
| classis =[[Magnoliopsida]]
| ordo =[[Caryophyllales]]
| familia =[[Anacampserotaceae]]
| genus ='''''Anacampseros'''''
| genus_autorstvo =L.
| species =
| subspecies =
| dvoimeno =
| dvoimeno_autorstvo =
| karta_raspon =
}}
'''Anakampseros''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''Anacampseros''), rod malenih trajnica i patuljastog grmlja iz porodice ''[[Anacampserotaceae]]'', dio reda ''[[Caryophyllales]]''. Pripada mu 59 priznatih vrsta iz Afrike, Australie, Sjeverne i Južne Amerike.<ref>[https://powo.science.kew.org/taxon/urn:lsid:ipni.org:names:326007-2 Plants of the World online] pristupljeno 13. travnja 2022</ref>

== Vrste ==
{{div col|cols=3}}
# ''[[Anacampseros affinis]]'' H.Pearson & Stephens
# ''[[Anacampseros albidiflora]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros albissima]]'' Marloth
# ''[[Anacampseros alta]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros arachnoides]]'' (Haw.) Sims
# ''[[Anacampseros australiana]]'' J.M.Black
# ''[[Anacampseros bayeriana]]'' S.A.Hammer
# ''[[Anacampseros coahuilensis]]'' (S.Watson) Eggli & Nyffeler
# ''[[Anacampseros comptonii]]'' Pillans
# ''[[Anacampseros crinita]]'' Dinter
# ''[[Anacampseros decapitata]]'' Burgoyne & J.van Thiel
# ''[[Anacampseros densifolia]]'' Dinter ex Poelln.
# ''[[Anacampseros depauperata]]'' (A.Berger) Poelln.
# ''[[Anacampseros dielsiana]]'' Dinter
# ''[[Anacampseros dinteri]]'' Schinz
# ''[[Anacampseros filamentosa]]'' (Haw.) Sims
# ''[[Anacampseros fissa]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros gariepensis]]'' (G.Will.) Dreher
# ''[[Anacampseros gracilis]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros grisea]]'' (G.Will.) Dreher
# ''[[Anacampseros harveyi]]'' (J.van Thiel & Lavranos) Dreher
# ''[[Anacampseros herreana]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros hillii]]'' G.Will.
# ''[[Anacampseros karasmontana]]'' Dinter
# ''[[Anacampseros kurtzii]]'' Bacig.
# ''[[Anacampseros lanceolata]]'' (Haw.) Sweet
# ''[[Anacampseros lavbleckiana]]'' (G.Will.) Dreher
# ''[[Anacampseros mallei]]'' (G.Will.) G.Will.
# ''[[Anacampseros marlothii]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros meyeri]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros namaquensis]]'' H.Pearson & Stephens
# ''[[Anacampseros nebrownii]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros nitida]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros papyracea]]'' E.Mey. ex Fenzl
# ''[[Anacampseros paradoxa]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros parviflora]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros pisina]]'' G.Will.
# ''[[Anacampseros prominens]]'' G.Will.
# ''[[Anacampseros quinaria]]'' E.Mey. ex Fenzl
# ''[[Anacampseros quinarioides]]'' Dreher, Rodgerson & A.J.Young
# ''[[Anacampseros recurvata]]'' Schönland
# ''[[Anacampseros retusa]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros rhodesica]]'' N.E.Br.
# ''[[Anacampseros rubroviridis]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros rufescens]]'' (Haw.) Sweet
# ''[[Anacampseros ruschii]]'' Dinter & Poelln.
# ''[[Anacampseros schoenlandii]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros scopata]]'' G.Will.
# ''[[Anacampseros specksii]]'' Dreher
# ''[[Anacampseros starkiana]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros subnuda]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros telephiastrum]]'' DC.
# ''[[Anacampseros tomentosa]]'' A.Berger
# ''[[Anacampseros truncata]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros ustulata]]'' E.Mey. ex Fenzl
# ''[[Anacampseros vanthielii]]'' G.Will.
# ''[[Anacampseros variabilis]]'' Poelln.
# ''[[Anacampseros vespertina]]'' Thulin
# ''[[Anacampseros vulcanensis]]'' Añon
{{div col end}}
{{commonscat|Anacampseros}}
{{wikispecies|Anacampseros}}

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Klinčićolike]]

Nikola Šumonja

2022-04-15T02:43:10Z

Suradnik01:

{{Književnik |
Ime = Nikola Šumonja|
boja = #B0C4DE |
slika =Nikola Šumonja.jpg |
veličina = 200px|
opis slike = |
puno ime = |
rođenje = [[26. svibnja]] [[1865.]], [[Zagreb]] |
smrt = [[1927.]], [[Karlovac]] |
period = |
potpis=|
djela = |
vrsta = |
}}

'''Nikola Šumonja''' ([[Zagreb]], [[26. svibnja]] [[1865.]] — [[Karlovac]], [[1927.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] je kulturni i prosvjetni radnik [[Srbi u Hrvatskoj|srpskog]] podrijetla.

==Životopis==
Nikola Šumonja je rođen u [[Zagreb]]u 1865. godine. U [[Srijemski Karlovci|Srijemskim Karlovcima]] je završio šest razreda gimnazije, gdje je uz Tihomira Ostojića, Jovana Maksimovića, Radoslava Markovića i druge uređivao i pisao pripovjetke za list Sloga, čiji je bio jedan od osnivača i koji je izdavala ilegalna, istoimena družina karlovačkih đaka.<ref>{{cite web |url= http://digital.nub.rs/pdf/bosvila/1896/02.pdf|title=Bosanska vila str. 30 |publisher=Bosanska vila |date=2017-08-05 |accessdate=2020-12-30}}</ref> Posljednji broj ovog rukopisnog lista uređivao je 1884. godine.

Srpsku učiteljsku školu je završio u [[Karlovac|Karlovcu]] 1885. godine. Odmah je izabran za učitelja Srpske muške osnovne škole u Sarajevu, gdje je radio od 1. rujna 1885. godine do 1. ožujka 1887. godine.<ref>{{cite web |url= http://digital.nub.rs/pdf/bosvila/1896/02.pdf|title=Bosanska vila str. 30 |publisher=Bosanska vila |date=2017-08-05 |accessdate=2020-12-30}}</ref>

S još tri mlada mlada [[Sarajevo|sarajevska]] učitelja Srpske muške škole ([[Nikola Kašiković]], Božidar Nikašinović, Steva Kaluđeričić) došao je na ideju o pokretanju časopisa zabavno-poučnog, namijenjen široj čitalačkoj publici. Časopis [[Bosanska vila]] je pokrenut u [[Sarajevo|Sarajevu]] 16. prosinca 1885. godine, kao prvi književni časopis u povijesti [[Srbi Bosne i Hercegovine|bosanskih Srba]]. Mada je prvi urednik bio Božidar Nikašinović i ostali osnivači su učestvovali u suradnji oko izdavanja časopisa. Šumonja je bio zadužen za kratku prozu, podlistak i književne bilješke.

{{Citat|Nismo se, usitinu da reknemo, nadali ovolikoj potpori od našega čitalačkoga svijeta, jer i suviše dobro poznajemo sve neprilike i tegobe, s kojima imaju da se bore [[Srbi Bosne i Hercegovine|srpski]] listovi. No, "Vila" je, Bogu hvala, srećno preživjela prvo vrijeme svoga života, pa ako ostane i dalje ovako, biće joj izlaženje sasvim osigurano.|Šumonja u uredničkoj poruci čitaocima Bosanske vile nakon njenog desetomjesečnog izlaženja}}

Osim u [[Bosanska vila|Bosanskoj vili]], njegovi radovi su objavljivani i u Javoru, Srpskom zabavniku, Stražilovu, Nevenu, Ilustrovanim novinama, Slovincu, [[Vijenac|Vijencu]], Srpskom kolu, Narodnoj biblioteci, Novom vaspitaču i drugim listovima.

Nakon što je Božidar Nikašinović, položio učiteljski ispit i otišao na učiteljsku službu u Mostar, te završenih birokratskih procedura prijenos dužnosti urednika i nakladnika, Šumonja je rujna 1886. preuzeo uređivanje Bosanske vile. Posao koji mu je predstojao nije bio ni malo lak.

Ambiciozan i naklonjen književnom radu, sa velikom energijom je uspio da pridobije znatan broj suradnika, vodeći prepisku sa mladim piscima iz redova đaka Karlovačke gimnazije i bogoslovije.

U času kada je preuzimao uredništvo, list je kasnio gotovo dva mjeseca, dijelom zbog pretrpanosti tiskare, a još više, zbog odlaska starog urednika. Mlad i poduzimljiv, predlagao se da se izdavanjem pojednih brojeva svakih osam dana nadoknadi zaostalo izlaženje i izdavanje lista što prije dovede u red.

Tokom njegovog uredništva pojavili su se novi stalni suradnici Stari Jovo Hadži N. Besarović, sa svojim putopisima i Sava Kosanović sa svojim memoarskim bilješkama, kao i više novih suradnika, većinom početnika, ali i pisaca koji su uživali ugled. U jednom od brojeva objavljen je i opis [[Ramazan|ramazanske]] večeri, autora Mustafe Hilmije Muhibić, pokazujući tada, ali i mnogo puta kasnije, da se i pored toga što se radi o srpskom časopisu, ostavlja mogućnost predstavljanja književnog umijeća sunarodnika drugih etničkih skupina, doprinoseći na taj način izgradnji suživota i rušenju vjerskih i etničkih stereotipa, putem upoznavanja kulture i tradicija drugih. Istovremeno je podsticao nedovoljno neodvažne stvaraoce, pretežno svećenike, učitelje i trgovace u opisivanju svojih krajeva i narodnih običaja, uredno sređujući i objavljujući njihove radove, čuvajući tako dragocene starine od zaborava. Izdavši zaostale brojeve, Šumonja je unaprijedio i materijalno učvrstio list. Uvećan broj pretplatnika je omogućio redovno izlaženje lista. Do kraja 1886. godine broj pretplatnika Bosanske vile je narastao na 800. Za nešto više od pola godine, koliko je uređivao list, izašlo je 17 brojeva lista, 14 u prvoj i tri u drugoj godini izlaženja. Zahvaljujući raznovrsnosti priloga, tokom tog razdoblja popularnost lista je porasla, kako među srpskim, tako i među slovenačkim, hrvatskim i češkom pretplatnicima.

To nije promaklo budnom oku [[Austro-Ugarska|austrougarskih]] vlasti, koje su ga pozvale na odsluženje trogodišnjeg vojnog roka. U pismu koje je 8. prosinca 1886. godine uputio svom drugu iz đačkih dana, Radoslavu Markoviću, pisao je kako će "otići pod pušku, jer su ovdje bacili na me oko, pa će me se ovako na lak način ratosiljati".

U oproštajnoj poruci čitaocima [[Bosanska vila|Bosanske vile]] zapisao je:

{{Citat|Ovim brojem prestajem uređivati ovaj list. Iznenadni poziv trogodišnjoj vojničkoj dužnosti prekida mi daljni rad, a tome se valja pokoriti. Žao mi je, što se to desilo baš sada, kada je izlaženje "Vile" dovedeno u potpun red, kad nije više nužde žuriti se da što prije izađe zadocnjeli broj, kad je list počeo da hvata jačega korijena i kad bi se tek moglo lagano i smišljeno raditi. Najnovija tri broja pokazuju u kakvom bi ruhu i pravcu "Vila" imala od sada izlaziti. No sada nije drukčije. (...) Pri potonjem oproštaju svome zahvaljujem svima priajteljima mojima i Vilinima, što mi potpomogoše koje pretplatom, koje radovima, koje opet moralnom pomoći, obodravanjem i hrabrenjem. Nek ostanu i dalje prijatelji ovog lista za ljubav opšte stvari i za ljubav Srpstva u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]].| U [[Sarajevo|Sarajevu]] 30. siječnja 1887., Nikola Šumonja}}

U notici tiskanoj na istoj strani, prijateljima i poznanicima, s kojima nije mogao posebno da se oprosti, ostavio je svoju adresu.

Očigledno je da je poziv bio hitan i da je odmah morao da napusti Sarajevo radi odlaska u vojsku u [[Karlovac]]. Ovakav potez vojnih vlasti iznenadio je i upravu sarajevske škole, jer je od 1. lipnja 1885. godine bio stalni učitelj u Muškoj osnovnoj školi u Sarajevu.

Mada su prema Privremenom vojnom zakonu učitelji bili oslobođeni vojne službe i samo su tokom raspusta odlazili na vojne vježbe, regrutovan je kolovoza 1886. godine. Školski odbor sarajevske crkveno-školske općine je intervenirao preko Zemaljske vlade kod Ratnog vojnog ministarstva da se učitelj Nikola Šumonja oslobodi od obveze služenja vojnog roka, jer je potreban u školi, pa 1. listopada 1886. godine nije stupio na vojnu dužnost kao i ostali obveznici.

Prave razloge za ovakav potez vlasti, uređivačko i književno angažiranje u Bosanskoj vili, ipak je bilo lako naslutiti. Osnovna je pretpostavka da se vlastima najviše zamjerio kada je u 20. broju lista uvrstio svoju pripovijetku "Pod gvozdenim krstom", u kojoj je oslikao stradanje običnih ljudi, prilikom ulaska Austrougarske u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovinu]]. Već nakon objavljivanja prve epizode, ova pripovijetka s jasnom tendencijom protiv okupacije je zabranjena, pošto je [[Benjamin Kallay]] uveo oštru cenzuru na otkrivene komentare političkog režima. Što se nije smjelo reći u bosanskohercegovačkim novinama, slato je u Srbiju ili u srpske novine u Vojvodini, gdje je austrougarska uprava bila daleko umjerenija. Tako je pripovjetka avgusta i septembra 1887. u cjelini objavljena u novosadskom Javoru, čiji je vlasnik bio [[Jovan Jovanović Zmaj]]. Vojni rok je služio godinu dana. Nakon toga je primljen za učitelja u Srpskoj osnovnoj školi u [[Petrinja|Petrinji]]. Godine 1890, u [[Zagreb]]u je s odličnim uspjehom položio ispit za učitelja građanskih škola i iste godine postao je učitelj vježbaonice pri Srpskoj ženskoj učiteljskoj školi u [[Gornji Karlovac|Gornjem Karlovcu]]. U Karlovcu je uveo Svetosavske besjede, srpske javne zabave s programom.

Visoki školski savez postavio ga je 1. rujna 1895. godine za profesora, a od 12. prosinca 1896. godine za direktora Srpske pravoslavne muške učiteljske škole u [[Pakrac]]u. Rukovodio je školskom praksom i bio je nadzornik internata učiteljske škole. Funkciju ravnatelja je obavljao do 1921. godine.

Od 1922. do umirovljenja 1926. je radio kao ravnatelj Državne učiteljske škole u [[Gospić]]u.

Preminuo je 1927. godine, boraveći kod kćerke, koja je radila kao profesor u Karlovcu. Sahranjen je na pravoslavnom groblju na Dubovcu u Karlovcu.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* {{cite book|ref = harv |last1=Тrajković |first1=Borjanka |title=Nikola Т. Kašiković: život i delo |date=2006 |publisher=Narodna biblioteka Srbije |location=Beograd |isbn=86-7035-138-2}}
* {{cite book|ref = harv |last1=Stejn|first1=Vervat |editor1-last=Subotić |editor1-first=Ljiljana |editor2-last=Kleut |editor2-first=Marija |editor3-last=Bugarski |editor3-first=Nataša |title=Četvrti međunarodni simpozij Susret kultura Zborbik radova|date=2006 |publisher=Filozofski fakultet |location=Novi Sad |isbn=86-80271-36-5 |page=659-669 |url=https://biblio.ugent.be/publication/392306 |accessdate=1. rujna 2018}}
* {{cite journal|ref = {{harvid|Босанска вила|30. siječnja 1896}} |editor1-last=Kašiković |editor1-first=Nikola |title=Prvi pokretači i urednici Bosanske vile|journal=Bosanska vila |date=30. siječnja 1896. |volume=XI/ 2 |url=http://digital.nub.rs/pdf/bosvila/1896/02.pdf |accessdate=1. rujna 2018 |publisher=Prva srpska štampartija Riste J. Savića |location=Sarajevo}}
* {{cite journal|ref = {{harvid|Шумоња|1. veljače 1887}}|last=Šumonja|first=Nikola |editor-last=Šumonja |editor-first=Nikola |title=Poštovanim čitaocima|journal=Bosanska vila |date=1. veljače 1887|volume=II/ 3|url=http://digital.nub.rs/pdf/bosvila/1887/03.pdf|accessdate=2. rujna 2018 |publisher=Prva srpska štamparija Riste J. Savića|location=Saraje3vo}}
* {{cite journal|ref = {{harvid|Крајишник|13. siječnja 2011}} |last1=Krajišnik |first1=Đorđe |title=Bosanska vila 1885.-1914. Bosanska vila za uređivanja Nikole Šumonje |journal=Blin magazin |date=13. siječnja 2011 |url=http://banjalukain.com/clanak/29216/bosanska-vila-za-uredivanja-nikole-sumonje |accessdate=1. rujna 2018}}
* {{cite book|ref = harv |last1=Lasica |first1=Bojana M. |editor1-last=Letić |editor1-first=Marija |title=Nauka i evrointegracije: Zbornik radova sa naučnog skupa (Pale, 22.-24. svibanj 2015.) - Srpski književni časopisi u BiH u vrijeme Austrougarske i njihov doprinos u razvoju prosvjete, kulture i nacionalnog identita |year=2016 |publisher=Sveučilište u Istočnom Sarajevu Filozofski fakultet Pale |location=Pale |isbn=978-99938-47-78-6}}
* {{cite book|ref = harv |last1=Radeka |first1=Milan |editor1-last=Jelić |editor1-first=Ратко |title=Gornja Krajina - Karlovačko vladičanstvo |year=1975 |publisher= Savez udružanja pravoslavnih svećenik SR Hrvatske |location=Zagreb}}

{{GLAVNIRASPORED:Šumonja, Nikola}}
[[Kategorija:Životopisi, Karlovac]]
[[Kategorija:Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Srbi u Hrvatskoj]]

Nikola Šumonja

2022-04-15T02:42:05Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Nikola Šumonja

Anacamptodon

2022-04-15T02:41:22Z

Suradnik01: s hr.wikipedije, članak Anacamptodon

{{naslov u kurzivu}}
{{Taksokvir
| boja =lightgreen
| naziv =''Anacamptodon''
| slika = Anacamptodon splachnoides 2.jpg
| slika_širina = 200px
| slika_opis =''Anacamptodon splachnoides''
| status =
| regnum =[[Plantae]]
| divisio =[[Bryophyta]]
| classis =[[Bryopsida]]
| ordo =[[Hypnales]]
| familia =[[Fabroniaceae]]
| genus ='''''Anacamptodon'''''
| genus_autorstvo =Brid.
| species =
| subspecies =
| dvoimeno =
| dvoimeno_autorstvo =
| karta_raspon =
}}
'''''Anacamptodon''''', rod [[Prave mahovine|pravih mahovina]] iz porodice [[Fabroniaceae]], dio reda ''[[Hypnales]]''.<ref>[https://www.tropicos.org/name/35000048 tropicos] pristupljeno 13. travnja 2022</ref> . Postoji 15 vrsta

== Vrste ==
# ''[[Anacamptodon africanus]]'' P. de la Varde
# ''[[Anacamptodon amblystegioides]]'' Cardot
# ''[[Anacamptodon compactus]]'' (Thér.) W.R. Buck
# ''[[Anacamptodon cubensis]]'' (Sull.) Mitt.
# ''[[Anacamptodon fortunei]]'' Mitt.
# ''[[Anacamptodon kamchaticus]]'' Czernjad.
# ''[[Anacamptodon latidens]]'' (Besch.) Broth.
# ''[[Anacamptodon marginatus]]'' (Dixon) W.R. Buck
# ''[[Anacamptodon minimus]]'' W.R. Buck
# ''[[Anacamptodon sauteri]]'' (Schimp.) Hedenäs, Schlesak & D. Quandt
# ''[[Anacamptodon splachnoides]]'' (Froel. ex Brid.) Brid.
# ''[[Anacamptodon subulatus]]'' Broth.
# ''[[Anacamptodon touwii]]'' W.R. Buck
# ''[[Anacamptodon validinervis]]'' Dixon & P. de la Varde
# ''[[Anacamptodon wattsii]]'' Broth.

{{commonscat|Anacamptodon}}
{{wikispecies|Anacamptodon}}

== Izvori ==
{{izvori}}
[[Kategorija:Hypnales]]