Ajsori

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
 Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.
Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
Neslužbena etnička zastava kojom se služi većina Asiraca. Autor je Asirski kongres.

Ajsori (Sirjaci, Asirci; sirski ܐܫܘܪܝܐ , Sūrayĕ / Sūryōyĕ / Atūrayĕ) Sirjaci[1], vidi nazivi za sirske kršćane), semitski narod, prirođen u Zapadnoj Aziji[2][3], navodno akadskog podrijetla, naseljen u Iraku, Siriji, Libanonu, Armeniji, Gruziji, Iranu kao i po prekomorskim i europskim zemljama gdje su mnogi iselili. Većina Ajsora (Sirjaka) danas kao glavnim jezikom ili drugim jezikom govori novoaramejskim asirskim koji ima mnogo dijalekata; međutim se i oni koji govore arapski jasno razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama (arapskog, turskog, kurdskog) činjenicom da su kršćani.

Govore neoaramejskim jezicima: asirskim novoaramejskim, kaldejskim novoaramejskim i turoyom. Po vjeri su većinom kršćani, prije svega sirski a u manjini i protestanti.

Neki od njih se izjašnjavaju kao Aramejci,[4] ili kao Kaldejci.[5] Govornici su suvremenog aramejskog jezika kao i primarnih jezika zemalja boravka,[6] Asirci su sirski kršćani koji tvrde za se da potječu od Asirije, jedne od najstarijih civilizacija na svijetu, koja datira do 2500. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji.[7]

Ime

Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
Podrobniji članak o temi: Sukob oko imena Asirac, Aramejac, Sirjak, Kaldejac i Feničanin

Dvojba oko imena nije samo na egzonime "Asirac" ili "Aramejac", nego se to prenosi i na neoaramejski. Za samooznačavanje "aramejska" frakcija iz Turske i Sirije služi se riječju Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ) i Ārāmayē (ܐܪܡܝܐ), dok "asirska" frakcija iz Iraka, Irana, sjeveroistočne sirije i jugoistočne Turske ustraje na Āṯūrāyē (ܐܬܘܪܝܐ) ali također prihvaća ime Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ).

Domovina

Plemenska područja koja tvore asirsku domovinu su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.[8][9] Većina je iselila u druge krajeve svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigriranje su ih nagnali strahotni događaji poput Diyarbakirski masakri 1894. - 1896. kad je pobijeno 25.000 Armenaca i Asiraca, genocid nad Asircima (istovremen s genocidima nad Armencima i Grcima) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i njegova saveznička kurdska plemena te šemelski masakr koji je sprovela Kraljevina Irak 1933., iranska revolucija 1979., arapske nacionalističke baatističke mjere u Iraku i Siriji, uspon ISIL-a i njegovo osvajanje većeg dijela Ninivske ravnice.[10][11] Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su u zbjeg u Kurdistan.[12]

Ajsorski genocid

Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
Podrobniji članak o temi: Asirski genocid

Nad Ajsorima je 1915. – 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid (zvan Sayfo i Seyfo, sirski ܩܛܠܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ‎ ili ܣܝܦܐ ), kojega su provodili mladoturci paralelno s Armenskim genocidom i Grčkim; dapače su Ajsori i Armenci živjeli na istom zemljopisnom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakiru smanjen broj Asiraca sa 100 tisuća prije I. svjetskog rata na 28 tisuća 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72 tisuće na 3 tisuće).[13] Među kasnijim progonima u 20. stoljeću, poznat je simelski masakr (ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ;Premta d-Simele) u kolovozu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku, u kojem je poklano preko 3000 Ajsora [14], a onda su slično prošla i 63 ajsorska sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Masakre nad Ajsorima bilježi se i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlijskih Turaka i Kurda.

Vjera

Ajsori su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se ajsorska Nova godina koju nazivaju Akitu. Oko tri četvrtine Ajsora pripadaju Kaldejskoj katoličkoj Crkvi i Sirijskoj Katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi. Manjina Ajsora su protestanti, a većina su kršćani koji su pripadnici istočnog i zapadnog sirskog liturgijskog obreda.[15] Crkve koje tvore Istočni sirski obred su Asirska Crkva Istoka, Stara Crkva Istoka i Kaldejska Katolička Crkva. Crkve zapadnosirskog obreda su Sirska Pravoslavna Crkva i Sirska Katolička Crkva. Obje liturgije služe se klasičnim sirskim kao liturgijskim jezikom. Asircima su kršćanstvo donijeli u 1. stoljeću po Kristu apostoli Toma i Tadej.[16]

Distribucija

Prema SIL-u populacija Ajsora iznosi 4,250.000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30.000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700.000; na području Armenije ima 15.000 Ajsora, od kojih 3000 govori ajsorskim; u Siriji 700.000 (30.000 govornika; 1995.); u Iranu 80.000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14.000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i po mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Ukupna brojka procjenjuje se od 2,000.000[17][18][19][20][21][22] do 4,000.000 pripadnika.[23][24] Brojčana razdioba po državama je ovakva:

U iseljeništvu:

Ajsori danas

Uslijed aktualnih ratnih zbivanja u Iraku i Siriji, od 2003. godine broj Ajsora u tom području svijeta oštro opada, te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 posto raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.[52][53]

Izvori

  1. ↑ Za uporabu izraza "Sirjak", pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • UNPO Assyria
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A–C, str. 205–206.
  2. ↑ Za Asirce prirođene Bliskom Istoku, pročitaj
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180.
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A–C, str. 206.
    • Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149.
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517.
    • UNPO Assyria
    • Richard T. Schaefer, Encyclopedia of Race, Ethnicity, and Society, str. 107.
  3. ↑ James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A–C, str. 205–209.
  4. ↑ Za uporabu riječi Aramejac, pročitaj:
    • Donabed & Mako, Identity of Syrian Orthodox Christians, str. 72.
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30.
  5. ↑ Za uporabu riječi Kaldejac, pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 3.0 [1]
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians? [2]
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180 [3]
    • UNPO Assyria [4]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517 [5]
  6. ↑ Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149
  7. ↑ A. Leo Oppenheim (1964). Ancient Mesopotamia. The University of Chicago Press. https://oi.uchicago.edu/sites/oi.uchicago.edu/files/uploads/shared/docs/ancient_mesopotamia.pdf 
  8. ↑ Donabed, Sargon (2015). Reforging a Forgotten History: Iraq and the Assyrians in the Twentieth Century. Edinburgh University Press. ISBN 978-0-7486-8605-6. https://books.google.com/books?id=bwLdCQAAQBAJ&pg=PT18 
  9. ↑ Carl Skutsch (2013). Encyclopedia of the World's Minorities. Routledge. str. 149. ISBN 978-1-135-19388-1. https://books.google.com/books?id=yXYKAgAAQBAJ&pg=PA149 
  10. ↑ http://www.aina.org/news/20160721201009.htm
  11. ↑ Eden Naby. "Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community". http://www.aina.org/articles/dtcitaic.htm 
  12. ↑ EWTN-ov katalog. Voices of the Persecuted: Nineveh's Christians in Exile (pristupljeno 29. veljače 2020.)
  13. ↑ Gaunt, David. Massacres, Resistance, Protectors: Muslim-Christian Relations in Eastern Anatolia during World War I. Piscataway, N.J.: Gorgias Press, 2006, str. 433.
  14. ↑ Iraqi Assyrians a Case Study for Government Intervention
  15. ↑ Za Asirce kao kršćane, pročitaj
    • Joel J. Elias, The Genetics of Modern Assyrians and their Relationship to Other People of the Middle East [6]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517
    • UNPO Assyria
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A–C, str. 209
  16. ↑ Irak – zemlja svetaca i mučenika
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 17,5 17,6 Ronald Roberson. "The Eastern Catholic Churches 2016". Catholic Near East Welfare Association. http://www.cnewa.org/source-images/Roberson-eastcath-statistics/eastcatholic-stat16.pdf Pristupljeno 29. studenoga 2016.  Information sourced from Annuario Pontificio 2016 edition
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 18,4 Murre-van den Berg, Heleen (2011). "Syriac Orthodox Church". Unutar Kurian, George Thomas. The Encyclopedia of Christian Civilization. Wiley-Blackwell. str. 2304. ISBN 978-1-4051-5762-9 
  19. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. "Refworld – World Directory of Minorities and Indigenous Peoples – Turkey : Syriacs". Refworld. http://www.refworld.org/docid/49749c9837.html Pristupljeno 6. lipnja 2015. 
  20. ↑ "Holy Apostolic Catholic Assyrian Church of the East — World Council of Churches" (engl.). https://www.oikoumene.org/en/member-churches/holy-apostolic-catholic-assyrian-church-of-the-east 
  21. ↑ 21,0 21,1 21,2 Ronald G. Roberson. "CNEWA - The Assyrian Church of the East". http://www.cnewa.org/default.aspx?ID=1&pagetypeID=9&sitecode=hq&pageno=4 
  22. ↑ 22,0 22,1 Baumer, Christoph. The church of the East : an illustrated history of Assyrian Christianity. I.B. Tauris. ISBN 978-1-84511-115-1 
  23. ↑ "Assyria". Unrepresented Nations and Peoples Organization. unpo.org.
  24. ↑ "Who are the Assyrians". http://www.nineveh.com/whoarewe.htm 
  25. ↑ Isaac, Mardean (24. prosinca 2011.). "The desperate plight of Iraq's Assyrians and other minorities | Mardean Isaac" (engl.). https://www.theguardian.com/commentisfree/2011/dec/24/iraq-minorities-assyrians 
  26. ↑ 26,0 26,1 Congressman Frank R. Wolf. "Distinguished Senior Fellow, 21st Century Wilberforce Initiative". http://www.aina.org/reports/frankwolfiraqreport.pdf 
  27. ↑ 27,0 27,1 27,2 27,3 "Understanding recent movements of Christians from Syria and Iraq to other countries across the Middle East and Europe". http://www.aina.org/reports/utrmcfsi.pdf 
  28. ↑ "Syria's Assyrians threatened by extremists – Al-Monitor: the Pulse of the Middle East". Al-Monitor. http://www.al-monitor.com/pulse/security/2014/04/syria-assyrians-threat-crisis.html Pristupljeno 18. veljače 2015. 
  29. ↑ "Assyrians: Frequently Asked Questions". http://www.aina.org/faq.html 
  30. ↑ 30,0 30,1 "Ishtar: Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community". aina.org. http://www.aina.org/articles/dtcitaic.htm 
  31. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. "Refworld – World Directory of Minorities and Indigenous Peoples - Turkey : Assyrians". Refworld. http://www.refworld.org/docid/49749c9837.html 
  32. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees (13. listopada 2010.). "Iran: Last of the Assyrians". Refworld. http://www.refworld.org/docid/4cb826c3c.html Pristupljeno 18. rujna 2013. 
  33. ↑ 33,0 33,1 33,2 Peter BetBasoo. "Brief History of Assyrians". http://www.aina.org/brief.html 
  34. ↑ Nyheter, SVT (9. svibnja 2018.). "Statministerns folkmordsbesked kan avgöra kommunvalet: ”Underskatta inte frågan”" (šved.). https://www.svt.se/nyheter/lokalt/sodertalje/statministerns-folkmordsbesked-kan-avgora-kommunvalet-underskatta-inte-fragan 
  35. ↑ "Diskussion zum Thema 'Aaramäische Christen' im Kapitelshaus" Borkener Zeitung (njem.) (archived link, 8 October 2011)
  36. ↑ 70,000 Syriac Christians according to REMID (of which 55,000 Syriac Orthodox).
  37. ↑ Tore Kjeilen. "Lebanon / Religions – LookLex Encyclopaedia". Looklex.com. http://looklex.com/e.o/lebanon.religions.htm Pristupljeno 18. rujna 2013. 
  38. ↑ "CULTURAL DIVERSITY IN AUSTRALIA, 2016". Australian Bureau of Statistics. 27. lipnja 2017.. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017.. http://www.abs.gov.au/ausstats/abs@.nsf/Lookup/by%20Subject/2071.0~2016~Main%20Features~Cultural%20Diversity%20Article~20 Pristupljeno 27. lipnja 2017. 
  39. ↑ Jordan Should Legally Recognize Displaced Iraqis As Refugees, AINA.org. Assyrian and Chaldean Christians Flee Iraq to Neighboring Jordan, ASSIST News Service
  40. ↑ Statistics Canada. "2011 National Household Survey: Data tables". http://www12.statcan.gc.ca/nhs-enm/2011/dp-pd/dt-td/Rp-eng.cfm?TABID=2&LANG=E&APATH=3&DETAIL=0&DIM=0&FL=A&FREE=0&GC=0&GID=1118296&GK=0&GRP=0&PID=105396&PRID=0&PTYPE=105277&S=0&SHOWALL=0&SUB=0&Temporal=2013&THEME=95&VID=0&VNAMEE=&VNAMEF=&D1=0&D2=0&D3=0&D4=0&D5=0&D6=0 Pristupljeno 11. veljače 2014. 
  41. ↑ 41,0 41,1 41,2 41,3 41,4 41,5 "CNN Under-Estimates Iraqi Assyrian Population". Aina.org. http://www.aina.org/news/20040620144321.htm Pristupljeno 18. rujna 2013. 
  42. ↑ Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.
  43. ↑ "Google Translate". Translate.googleusercontent.com. http://translate.googleusercontent.com/translate_c?act=url&depth=1&hl=en&ie=UTF8&prev=_t&rurl=translate.google.com&sl=auto&tl=en&u=http://www.gks.ru/free_doc/new_site/perepis2010/croc/Documents/Vol4/pub-04-04.xlsx&usg=ALkJrhgaxBAcNkW4GbQMayFRueaNMarhEA Pristupljeno 18. rujna 2013. 
  44. ↑ Tzilivakis, Kathy (10. svibnja 2003.). "Iraq's Forgotten Christians Face Exclusion in Greece". Athens News. http://www.atour.com/news/international/20030623a.html Pristupljeno 7. travnja 2012. 
  45. ↑ "Georgia – ecoi.net – European Country of Origin Information Network". Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2014.. http://www.ecoi.net/189322::georgia/324351.316658.8309...lk.566738/others.htm Pristupljeno 18. veljače 2015. 
  46. ↑ State statistics committee of Ukraine – National composition of population, 2001 census (Ukrainian)
  47. ↑ 2011 Armenian Census
  48. ↑ "2013 Census ethnic group profiles: Assyrian". Statistics New Zealand. http://archive.stats.govt.nz/Census/2013-census/profile-and-summary-reports/ethnic-profiles.aspx?request_value=24764&parent_id=24761&tabname=#24764 Pristupljeno 13. ožujka 2018. 
  49. ↑ "The ethnic origin of Christians in Israel" (he). http://parshan.co.il/index2.php?id=11204&lang=HEB 
  50. ↑ "Assyrian Community in Kazakhstan Survived Dark Times, Now Focuses on Education". The Astana Times. http://www.astanatimes.com/2014/12/assyrian-community-kazakhstan-survived-dark-times-now-focuses-education/ Pristupljeno 18. veljače 2015. 
  51. ↑ "Assyrian Association Founded in Finland". aina.org. http://www.aina.org/news/20071018142453.htm Pristupljeno 18. veljače 2015. 
  52. ↑ "Thousands of Assyrian Americans Rally for Persecuted Christians of Iraq", Anugrah Kumar za "Christian Post" 11.8.2014.
  53. ↑ "Is history repeating itself?", Abbey Mikha za "Assyrian Genocide Research Center",  31.7.2014.

Vanjske poveznice

sk:Asýrčania

Dobavljeno iz "https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Ajsori&oldid=488370"