Arapsko proljeće

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Prosvjedi u arapskom svijetu:
• Gore lijevo - Egipat
• Gore desno - Tunis
• Dolje lijevo - Sirija
• Dolje desno - Jemen

Prosvjedi u arapskom svijetu 2010.–2011. (zvani i Arapsko proljeće) jedinstven su val prosvjeda i koji su počeli u Tunisu 18. prosinca 2010. i proširili se na Sjevernu Afriku i Bliski istok.

Politički slogan u svezi s "arapskim proljećem" bio je Ash-shab yurid isqat an-nizam ("narod želi srušiti režim").[1][2]

Zemljovid

Prosvjedi u arapskom svijetu i okolici
Legenda
Boje:

██ Srušena vlast

██ Građanski rat

██ Masovni prosvjedi i političke promjene

██ Prosvjedi i političke promjene

██ Značajniji prosvjedi

██ Manji prosvjedi

██ Bez incidenata

██ Manji prosvjedi izvan arapskog svijeta

Slova:

Velika slova - arapski svijet
Mala slova - nearapski svijet
Kurziv - bez prosvjeda

Razvoj događaja

Prosvjedi i nemiri do danas su doveli do rata u Libiji, revolucije u Tunisu i egipatske revolucije. U Alžiru, Bahreinu, Džibutiju, Iraku, Jordanu, Omanu, Siriji i Jemenu nastali veliki prosvjedi. Manji incidenti su se dogodili u Kuvajtu, Libanonu, Mauritaniji, Maroku, Saudijskoj Arabiji, Sudanu i Zapadnoj Sahari.[3][4][5][6][7].

Pored prosvjeda i građanskog otpora uključuju i štrajkove, marševe i okupljanja, kao i uporabu socijalnih mreža kao što su Facebook i Twitter za organiziranje, komunikaciju unatoč pokušaja državne represije i cenzure Interneta. Nemiri u arapskom svijetu utjecali su i na poticanje prosvjeda u brojnim nearapskim državama diljem Europe, Azije i Afrike.

Odnose se protiv autoritarnih režima na vlasti kao političke i društvene strukture tih zemalja.

Tunis

Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
Podrobniji članak o temi: Revolucija u Tunisu 2010.-2011.

U Tunisu, prosvjedi su započeli 17. prosinca 2010. godine, samozapaljenjem Mohameda Bouazizija u gradu Sidi Bouzidu na jugu Tunisa. Već idući dan u tom gradu počeli su prosvjedi.[8] 27. prosinca u gradu Tunisu organiziran je prosvjed solidarnosti na kojem se okupilo oko 1000 ljudi.[9] Isti dan prosvjedi su održani i u mnogim drugim gradovima diljem Tunisa. 14. siječnja 2011. godine, predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pobjegao je iz zemlje. Glavni razlozi prosvjeda u Tunisu su bili korupcija, inflacija i nezaposlenost.

Ostatak arapskog svijeta

Prosvjedi u Tunisu poslužili i kao nadahnuće sličnom pokretu u Egiptu, koji je u veljači 2011. doveo do ostavke Hosnija Mubaraka. U veljači 2011. prosvjedi Libiji u prerasli u pobunu protiv režima Muammara al Gaddafija. Veliki prosvjedi praćeni policijskom i vojnom brutalnošću događaju se i u Siriji i Jemenu. U Jemenu se pokušava od nemira 2011.–2012. i političke krize postići mir.

Uslijedilo je razdoblje zvano arapska zima. Ponajprije se odnosi na ispade protiv arapskih kršćana. Svjetski indeks progonjenih nadvjerske kršćanske humanitarne organizacije "Open Doors" u 2013. godini pokazao je da je Sirija je s 36. pala na 11. mjesto, a prema fizičkom nasilju bila je čak na drugom mjestu. Zbog nezainteresiranosti navodno kršćanskog Zapada neometane islamističke skupine bitno su ojačale, a kršćanski se položaj drastično pogoršao i u Libiji i Tunisu.[10]

Izvori

  1. "The Arab Awakening". Al Jazeera na engleskom. 4. travnja 2011.. Inačica arhivirana 12. travnja 2011.. http://english.aljazeera.net/programmes/general/2011/04/20114483425914466.html Pristupljeno 13. travnja 2011. 
  2. Ertuna, Can (15. veljače 2011.). "The regime is overthrown, what now?". Hürriyet. http://www.hurriyetdailynews.com/mob_n.php?n=the-regime-is-overthrown-what-now-2011-02-15 Pristupljeno 13. travnja 2011. 
  3. Humphrey, Shawn (24. veljače 2011.). "Benin, Senegal, Mauritania Impacted by Protest Movements". Yahoo!. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. ožujka 2011.. http://news.yahoo.com/s/ac/20110224/pl_ac/7929736_benin_senegal_mauritania_impacted_by_protest_movements Pristupljeno 25. veljače 2011. 
  4. Ibrahim, Mohammed (16. veljače 2011.). "Somalia: Government Forces Fire on Demonstrators, Killing 5". The New York Times. http://www.nytimes.com/2011/02/16/world/africa/16briefs-Somalia.html?_r=1 Pristupljeno 20. veljače 2011. 
  5. "Thousands in Yemen Protest Against the Government". The New York Times. 28. siječnja 2011.. http://www.nytimes.com/2011/01/28/world/middleeast/28yemen.html 
  6. Posted by multiple 26 January 2011 (26. siječnja 2011.). "Protest spreads in the Middle East - The Big Picture". Boston.com. http://www.boston.com/bigpicture/2011/01/protest_spreads_in_the_middle.html Pristupljeno 1. veljače 2011. 
  7. "Lebanon: Protests against Sectarian Political System". Reuters. 27. veljače 2011.. http://af.reuters.com/article/egyptNews/idAFLDE71Q08L20110227 Pristupljeno 8. ožujka 2011. 
  8. Rania Abouzeid (21. siječnja 2011.). "Bouazizi: The Man Who Set Himself and Tunisia on Fire". časopis Time. http://www.time.com/time/world/article/0,8599,2043557,00.html 
  9. "Tunisia jobless protests rage – Africa – Al Jazeera English". English.aljazeera.net. 28. prosinca 2010.. http://english.aljazeera.net/video/africa/2010/12/20101228182021539319.html Pristupljeno 14. siječnja 2011. 
  10. Deutsche Welle Stefan Dege/Nikolina Tomasović: Arapska zima za kršćane, 8. prosinca 2013., pristupljeno 18. siječnja 2016.

Vanjske poveznice