- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Bikove glave pronađene u Çatal Höyüku
Çatal Höyük (turski za "Humak vilice") je arheološki lokalitet neolitičkog naselja u južnoj Anatoliji (jugositočno od grada Konya) iz oko 7400.-5200. pr. Kr. To je razdoblje kada pretkeramička faza neprimjetno prelazi u keramičku. Prostiralo se između dva brda, na površini od oko 170 000 m², a u njemu je živjelo oko 5 000 stanovnika (prosječne dobi od 30 godina). Kako je jedinstven primjer evolucije društva i kulture tijekom prilagodbe čovjeka starosjedilačkom načinu života, Çatal Höyük je 2012. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[1].
Viši istočni humak sadrži dokaze 18 razina neolitskih naselja od 7400.-6200. pr. Kr., dok su u zapadnom humku pronađeni dokazi kulturne evolucije tijekom bakarnog doba od 6200.-5200. pr. Kr.
Naselje je najveći procvat doživjelo između 6250 i 5400. pr. kr. Ljudi su živjeli u četvrtastim kućama površine 25 m². Nije bilo ulica i kuće su bile nagomilane jedna na drugu te se ulazilo s krova, a na krovovima su se obavljali i svakodnevni poslovi. Podovi i zidovi su obloženi ilovačom. Prisutni su i snažni religijski simboli koji ukazuju na borbu svijetla i mraka. Na zidovima su naslikane i urezane glave bikova, te drugi prikazi (lovački prikazi, ljudska bića koja se tumače kao prikazi bogova).
Grobovi se nalaze ispod kućnih podova. Meso je prije pokapanja bilo skinuto s kostura. Dijelovi kostura su često bili obojeni oker, plavom ili zelenom bojom, a potom su umatani u rogožine i tako pokapani. U pravilu je bilo mnogo grobnih priloga (glineni pečati, zrna od poludragulja ili lijevanog bakra, drvene posude, opletne spremnice, tekstil).
Rekonstrukcija jedne kuće s karakterističnim ulazom kroz krov
Model svetišta u Ankarskom arheološkom muzeju
Oslikani zidni reljef dvije lavice
"Božica majka" iz Çatal Höyüka
Izvori
| Svjetska baština u Turskoj |
|---|
| Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće. | Europa | | Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.) |
| Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće. | | | Azija | | | | Nematerijalna svjetska baština (20) | Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća 1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.) | | | 1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. * Svjetska baština u opasnosti |
|