Itrij

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir kemijski element

Itrij (Y, latinski ytrium) je metal IIIB i atomskog broja 39. To je srebrno-metalan prijelazni metal kemijski sličan lantanoidima te je često klasificiran kao "rijetki zemni metal".[1] Itrij se gotovo uvijek nalazi u spoju s lantanoidima u rijetkim zemnim mineralima te se nikada ne nalazi u prirodi kao slobodni element. Njegov jedini stabilni izotop, 89Y, je također njegov jedini prirodni popratni izotop.

Godine 1787. Carl Axel Arrhenius pronašao je novi mineral kraj Ytterbya u Švedskoj te ga nazvao ytterbite, prema nazivu sela. Johan Gadolin otkrio je itrijev oksid u uzorku Arrheniusa 1789.,[2] a Anders Gustaf Ekeberg nazvao je novi oksid yttria. Elementarni itrij prvi je izolirao Friedrich Wöhler 1828.[3]

Najvažnija upotreba itrija je u stvaranju svjetlećeg materijala, poput crvenih koje se koriste u televizijskim aparatima, katodnim monitorima (CRT) i u svjetlećim diodama.[4] Koristi se također i za proizvodnju elektrodama, elektrolitima, električnim filterima, laserima i supervodičima; raznim medicinskim primjenama i za miješanje s raznim materijalima kako bi se poboljšala njihova svojstva. Itrij nema nijednu poznatu biološku ulogu, a izlaganje itrijevim spojevima može dovesti do bolesti dišnog sustava u ljudi.[5]

Karakteristike

Svojstva

Itrij je mekan, srebrno-metalni, sjajan i vrlo kristalan prijelazni metal 3. skupine kemijskih elemenata. Ima manju elektronegativnost od njegovog prethodnika prema tablici elemenata, skandija, te manju elektronegativnost od sljedećeg elementa 5. periode kemijskih elemenata, cirkonija; osim toga, po elektonegativnosti je usporediv sa sljedećim u 3. grupi, lutecijem, zbog kontrakcije lantanoida.[6][7] Itrij je prvi element d-bloka u petoj periodi.

Ovaj čisti element je relativno stabilan u zraku u rasutom stanju, uslijed pasivnosti koja nastaje zbog sloja zaštitnog oksida (Y2O3) na njegovoj površini. Ovaj sloj doseže debljinu od 10 µm kada se itrij zagrije na 750 °C u vodenoj pari.[8] Kada je pak fino podijeljen, itrij je vrlo nestabilan u zraku; djelići ovog metala mogu se zagrijati u zraku do temperature koja prelazi 400 °C.[3] Itrijev dušik (YN) stvara se kada se metal zagrije do 1000 °C u dušiku.[8]

Sličnosti s lantanoidima

Sličnosti itrija sa lantanoidima su tako snažne da je ovaj element kroz povijest često bio svrstan u skupinu rijetkih zemnih metala,[1] te se u prirodi uvijek nalazi zajedno s njima u rijetkim zemnim mineralima.[9]

Kemijski, itrij je sličniji tim elementima od njegovog susjeda u periodnom sustavu elemenata, skandija,[10] a ako bi se njegove fizičke osobine stavile u atomski broj imale bi broj od 64.5 do 67.5, stavljajući ga tako između lantanoida gadolinija i erbija.[11]

Također često pada u isti raspon reakcijskog reda,[8] koji je sličan terbiju i disproziju po svojoj kemijskoj reakciji.[4] Itrij je tako po veličini blizu tzv. "itrijske skupine" teških iona lantanoida da se u otopini ponaša kao da je jedan od njih.[8][12] Iako su lantanoidi jedan red niže u tablici periodnog sustava od itrija, sličnosti u atomskom radijusu mogu se pripisati kontrakciji lantanoida.[13]

Jedan od rijetkih značajnih razlika između kemijskih svojstava itrija i lantanoida je taj da je itrij gotvo isključivo trovalentan, dok oko polovice lantanoida može imati i drugačiju valentnost od tri.[8]

Spojevi i reakcije

Kao trovalentan prijelazni metal, tvori razne anorganske spojeve, uglavnom u oksidacijskom stanju +3, predajući sva svoja tri valentna elektrona.[14] Dobar primjer je Itrijev(III) oksid (Y2O3), poznat i kao itrija, šestero-koordinatna bijela krutina.[15]

Itrij tvori itrijev fluorid koji nije topiv u vodi, hidroksid i oksalat, ali njegov bromid, klorid, jodid, nitrat i sulfat su topljivi u vodi.[8] Ion Y3+ bezbojan je kada se topi zbog odsutnosti elektrona u elektronskoj ljusci d i f.[8]

Voda izaziva reakciju s itrijem i njegovim spojevima kako bi tvorili Y2O3.[9] Koncentrirana [dušična kiselina|dušična]] i Fluorovodonička kiselina ne napadaju snažno itrij, za razliku od drugih snažnih kiselina.[8]

Sa halogenima itrij tvori halide kao što su itrijum(III) fluorid, itrijev(III) klorid (YCl3) i itrijev(III) bromid (YBr3) pri temperaturama iznad 200 °C.[5] Isto tako, ugljik, fosfor, selen, silicij i sumpor kod povišenih temperatura tvore binarne spojeve s itrijem.[8]

Organoitrijska kemija proučava spojeve koje sadrže veze ugljika i itrija. Za nekolicinu njih se zna da sadrže itrij pri oksidacijskom stanju 0.[16][17] (+2 stanje promatrano je u topljivosti klorida,[18] a +1 u oksidacijskim skupinama u plinovitom stanju[19]) Neke trimerizacijske reakcije promotrene su upotrebljavajući organoitrijske spojeve kao katalizatore.[17] Ovi spojevi koriste YCl3 kao početni materijal, koji se pak dobivaju od Y2O3 i koncentrirane klorovodonične kiseline i amonijevog klorida.[20][21]

Haptičnost je koordiniranje skupine graničnih atoma liganda prema središnjem atomu; na to ukazuje grčko slovo eta, η. Itrijevi spojevi bili su prvi spojevi gdje su karboranski ligandi vezani za d0-metalni centar uz pomoć η7-haptičnosti.[17] Isparavanje grafitno umetnutog spoja grafita–Y ili grafita–Y2O3 vodi do stvaranja endohedralnih fulerena kao što su Y@C82.[4] Proučavanja elektronske spinske rezonancije ukazuju na stvaranje parova Y3+ i (C82)3− iona.[4] Karbidi Y3C, Y2C i YC2 mogu se hidrolizirati kako bi tvorili ugljikovodike.[8]

Nukleosinteza i izotopi

Itrij je u sunčevom sustavu stvoren procesom zvjezdane nukleosinteze, većinom putem s-procesa (≈72%), ali također i putem r-procesa (≈28%).[22] R-proces čini brzo hvatanje neutrona lakših elemenata tijekom eksplozija supernova. S-proces je pak sporo hvatanje neutrona lakših elemenata unutar pulsirajućih crvenih divova.[23]

Datoteka:Mira 1997.jpg
Mira Ceti je primjer tipa crvenog diva u kojem je stvorena većina itrija sunčeva sustava.

Izotopi itrija su među najčešćim proizvodima nuklearne fisije uranija koji se zbiva u nuklearnim eksplozijama i nuklearnim reaktorima. Što se tiče upravljanja nuklearnog otpada, najvažniji izotopi itrija su 91Y i 90Y, čije je vrijeme poluraspada 58,51 dan za prvi i 64 sati za drugi.[24] Iako 90Y ima kratko vrijeme poluraspada, postoji u sekularnoj ravnoteži sa svojim dugoročnim roditeljskim izotopom, stroncijem-90 (90Sr) čije je vrijeme poluraspada 29 godina.[3]

Svi elementi 3. grupe imaju neparan atomski broj, te stoga imaju malo stabilnih izotopa.[6] Skandij ima jedan stabilni izotop, a sam itrij ima samo jedan stabilan izotop, 89Y, koji je također njegov jedini prirodni. Ipak, rijetki zemni elementi sadrže elemente parnih atomskih brojeva i puno stabilnih izotopa. Smatra se da je itrij-89 obilniji nego što bi inače bio, dijelom i zbog s-procesa, koji dozvoljava dovoljno vremena za izotope stvorene od drugih procesa da se raspadnu putem emisije elektrona (neutron → proton).[23][note 1] Takav polagan proces favorizira izotope s atomskim relativnom atomskom masom (A = protoni + neutroni) od oko 90, 138 i 208, koji imaju neobično stabilne atomske jezge s 50, 82 i 126 neutrona.[23][note 2][3] 89Y ima maseni broj blizu 90 te ima 50 neutrona u svojoj jezgri.

Proučavana su najmanje 32 sintetička izotopa itrija, a isti imaju raspon atomskog masenog broja od 76 do 108.[24] Najmanje stabilni od njih je 106Y s vremenom poluraspada od >150 nanosekundi (76Y ima poluraspad od >200 ns) a najstabilniji je 88Y s poluraspadom od 106.626 dana.[24] Uz izotope 91Y, 87Y i 90Y, s vremenom poluraspada od 58,51 dana, 79.8 sati i 64 sati, a svi ostali izotopi imaju vrijeme poluraspada manje od jednog dana a većina ovih imaju vrijeme poluraspada manje od jednog sata.[24]

Itrijevi izotopi s masenim brojem istim ili manjim od 88 raspadaju se većinom izbacivanjem pozitrona (proton → neutron) kako bi stvorili stroncijeve (Z = 38) izotope.[24] Itrijevi izotopi s masenim brojem od 90 ili manje raspadaju se većinom izbacivanjem elektrona (neutron → proton) te tako stvorili cirkonijeve (Z = 40) izotope.[24] Izotopi s masenim brojem od 97 ili iznad također imaju manji put raspada od β− kašnjenje izbacivanja neutrona.[25]

Itrij ima najmanje 20 nuklearnih izomera u rasponu masenog broja od 78 do 102.[24] Većina pobuđenih stanja uočena su za 80Y i 97Y.[24] Dok se za većinu itrijevih izomera očekuje da su manje stabilni nego njegovo osnovno stanje, 78mY, 84mY, 85mY, 96mY, 98m1Y, 100mY i 102mY imaju dulje vrijeme poluraspada od njihovih osnovnih stanja, jer se ti izomeri raspadaju beta raspadom, a ne izomernim prijelazom.[25]

Povijest

Godine 1787., vojni časnik i kemičar iz hobija Carl Axel Arrhenius pronašao je težak crni kamen u starom kamenolomu kraj švedskog sela Ytterby.[2] Pošto je smatrao da se radi o nepoznatom mineralu koji sadrži novo otkriveni element volfram,[26] nazvao ga je ytterbite[note 3] poslao je uzorke raznim kemičarima radi analize.[2]

Datoteka:Johan Gadolin.jpg
Johan Gadolin otkrio je itrijev oksid.

Johan Gadolin sa sveučilišta Åbo identificirao je novi oksid Arrheniusovom uzorku 1789., te je objavio svoju potpunu analizu 1794.[27][note 4] Anders Gustaf Ekeberg potvrdio je ovo otkriće 1797. te je nazvao novi oksid yttria.[28] Antoine Lavoisier je kasnije razvio prvu modernu definiciju kemijskih elemenata, te mu dao naziv yttrium [itrij].

Godine 1843., Carl Gustaf Mosander otkrio je da uzorci yttria sadrže tri oksida: bijeli itrijev oksid (yttria), žuti terbijev(III,IV) oksid i ružićasti erbijev(III) oksid (tada zvan terbija).[29] Četvrti oksid, iterbijev(III) oksid, izolirao je 1878. Jean Charles Galissard de Marignac.[30] Novi elementi kasnije će biti izolirani od svakog od ovih oksida, a svaki element dobiti će naziv po Ytterbyu, selu u čijoj su blizini nađeni u kamenolomu (vidi iterbij, terbij i erbij).[31] Sljedećih desetljeća, nekoliko novih metala otkriveno je u "Gadolinovom itriju".[2] Pošto je itrija ipak bio mineral a ne oksid, Martin Heinrich Klaproth preimenovao ga je u gadolinit u čast gospodinu Gadolinu.[2]

Itrijev metal prvi je izolirao Friedrich Wöhler 1828. kada je zagrijao itrijev(III) klorid s kalijem:[32][33]

[math]\displaystyle{ \mathrm{YCl_3 + 3 K \longrightarrow 3 KCl + Y} }[/math]

Do ranih 1920-ih, kemijski simbol Yt koristio se za taj element, nakon čega je dobio pojednostavljenu oznaku Y.[34]

Godine 1987., otkrilo se da itrij-barij bakar oksid postiže visokotemperaturnu supraprovodnost.[35] Bio je to tek drugi poznati materijal koji je pokazivao to svojstvo,[35] te je bio prvi poznati materijal koji je ostvario supraprovodnost iznad (ekonomsko značajne) točke vrenja dušika.[note 5]

Pojava

Datoteka:Yttrium sublimed dendritic and 1cm3 cube.jpg
Primjeri krutina koje se sastoje od 99% itrija.

Učestalost

Itrij se nalazi u većini rijetkih zemnih minerala,[7] kao i u nekoliko ruda uranija, ali ga nikada ne nalazimo i prirodi kao slobodan element.[36] Oko 31 ppm zemljine kore je sastavljeno od itrija,[4] što ga čini 28. najučestalijim elementom u zemljinoj kori, oko 400 puta učestalijim od srebra.[37] Itrij se nalazi u tlu u koncentracijama između 10 i 150 ppm dok se u morskoj vodi nalazi u koncentraciji od oko 9 ppt.[37] Uzorci stijena s mjeseca tijekom programa Apollo otkrili su relativno visoku koncentraciju itrija.[31]

Itrij nema nijednu poznatu biološku ulogu, iako se nalazi u većini organizama, najviše u jetri, bubrezima, slezeni, plućima i kostima ljudi.[38] U normalnim okolnostima, nalazimo ga u količini od 0,5 miligrama unutar cijelog ljudskog tijela; ljudsko mlijeko za dojenje sadrži ga u koncentraciji od 4 ppm.[39] Itrij se nalazi u jestivim biljkama u koncetracijama između 20 ppm i 100 ppm, a najviše ga ima u kupusu.[39]

Proizvodnja

Kemijska sličnost itrija s lantanoidima dovodi do toga da ga obogaćuju i isti procesi te završava u rudama koje sadrže lantanoide. Malena razlika otkriva se između lakih (LREE) i teških rijetkih zemnih elemenata (HREE) ali to odvajanje nikada nije potpuno. Itrij je koncentiran u skupinu HREE zbog svoje ionske veličine iako ima manju atomsku masu.[40][41]

mini|225px|Komadić itrija. Itrij se teško odvaja od drugih rijetkih zemnih elemenata Postoje četiri glavna izvora rijetkih zemnih elemenata:[42]

  • karbonit i fluorid koji sadrže rude kao što su LREE bastnäsit ([(Ce, La, etc.)(CO3)F]) sadrže prosječno 0,1%[3][40] itrija u usporedbi s 99,9% ostalih rijetkih zemnih elemenata.[40] Glavni izvor za bastnäsit od 1960-ih do 1990-ih bio je rudnik u Mountain Passu u Kaliforniji, što je tada činilo SAD najvećim proizvođačem rijetkih zemnih elemenata.[40][42]
  • Monazit ([(Ce, La, itd.)PO4]), koji je uglavnom fosfat, je naslaga pijeska koji se stvara tijekom prijenosa i gravitacijskog razdvajanja erodiranog granita. Monazit kao ruda rijetkog zemnog materijala sadrži 2%[40] (ili 3%)[43] itrija. Najveća nalazišta u 20. stoljeću bila su u Indiji i Brazilu, zbog čega su te dvije zemlje bile najveći proizvođači itrija tijekom ranog 20. stoljeća.[40][42]
  • Ksenotim je fosfat rijetkog zemnog elementa. Njegove rude sadrže 60% itrija i itrijevog fosfata (YPO4).[40] Najveći rudnik ovog minerala bilo je nalazište Bayan Obo u Kini, čime je Kina največi proizvođač rijetkih zemnih materijala od zatvaranja rudnika u Mountain Passu početkom 1990-ih.[40][42]
  • glina koja apsorbira ione, tzv. Loognanova glina, proizvod je granita i sadrži 1% rijetkih zemnih elemenata[40] Njene rude mogu sadržavati i do 8% itrija. Takva glina većinom se iskopava u Kini.[40][42][44] Itrij se nalazi i u samarskitu i fergusonitu.[37]

Jedna od metoda dobivanja čistog itrija iz miješanih ruda oksida je otapanje oksida u sumpornoj kiselini i razdijeliti ga ionoizmjenjivačkom kromatografijom. S dodatkom oksalne kiseline, taloži se itrijev oksalat. Oksalat se pretvara u oksid zagrijavanjem u kisiku. Reakcijom dobivenog itrijevog oksida s fluorovodonikom, dobiva se itrijev(III) fluorid.[45]

Godišnja svjetska proizvodnja itrijeva oksida dosegnula je 600 tona do 2001., a zalihe se procjenjuju na 9 milijuna tona.[37] Samo par tona itrijeva metala proizvodi se svake godine redukcijom itrijeva(III) fluorida u metalnu spužvu sa slitinom kalcija magnezija. Temperatura u peći iznad 1.600 °C dovoljna je da potom otopi itrij.[37][45]

Primjene

Potrošači

Datoteka:Aperture Grille.jpg
Itrij je jedan od elemenata koji se koriste za izradu crvene boje u katodnim monitorima

Itrijev(III) oksid (Y2O3) može se koristiti kao rešetka za dodavanje primjesa s Eu3+ kationima, a može poslužiti i kao reagens da bi se dobila primjesa itrijev ortovanadat YVO4:Eu3+ itrijev oksid sulfid Y2O2S:Eu3+ Svjetleći materijali koji daju crvenu boju lampama televizorima u boji,[3][4][note 6] iako se sama crvena boja u stvari emitira iz europija dok itrij skuplja energiju elektronskog topa te ga predaje svjetlećem materijalu.[46] Spojevi itrija mogu poslužiti i kao nositelji rešetke za dodavanje primjesa s različitim kationima lantandoida. Izuzev Eu3+, i Tb3+ se može koristiti kao agens za dodavanje primjesa koji dovode do zelene luminiscencije. Itrij se koristi i kao aditiv sinteriranju prilikom proizvodnje poroznog silicijuma nitrida[47] i kao česti početni materijal za znanost o materijalima kao i za proizvodnju ostalih spojeva itrija.

Spojevi itrija koriste se i kao katalizatori polimerizacije etena.[3] Kao metal, koristi se na elektrodama nekih svjećica za visoku učinkovitost.[48] Itrij se također koristi i za proizvodnju Auerove mrežice za svjetiljke propana kao zamjenu za torij, koji je radioaktivan.[49]

Cirkonij koji je stabiliziran itrijem koristi se kao solidan elektrolit i kao senzor kisika kod automobilskog ispušnog sustava.[4]

Granati

Datoteka:Yag-rod.jpg
Nd:YAG laserska šipka promjera 0,5 cm

Itrij se koristi za proizvodnju sintetičkih granata,[50] dok se itrija koristi za stvaranje itrijevih željeznih granata (Y3Fe5O12 ili YIG), koji su vrlo učinkoviti filteri mikro valova.[3] Granati od itrija, željeza, aluminija i gadolinija (npr. Y3(Fe,Al)5O12 i Y3(Fe,Ga)5O12) imaju važna magnetska svojstva.[3] YIG je isto tako vrlo učinkovit zvučni energetski predajnik i pretvornik.[51] Itrij aluminijev granat (Y3Al5O12 ili YAG) ima Mosovu skalu od 8,5 te se koristi kao dragulj u draguljarnicama (umjetni dijamanti).[3] Kristali itrija alumija granata s dodanom primjesom cerija (YAG:Ce) koriste se kao svjetleći materijali kako bi tvorili bijelu svjetleću diodu.[52][53][54]

YAG, itrija, itrijev litijev fluorid (LiYF4) i itrijev ortovanadat (YVO4) koriste se u kombinaciji s primjesama kao što su neodimij, erbij, iterbij u laserima emisijskog spektra blizu infracrvenog zračenja.[55][56] Nd:YAG laseri imaju sposobnost razviti jaku energiju te se koriste za bušenje i rezanje metala.[43] Pojedini kristali YAG-a s primjesama obično se proizvode Czochralskijevom metodom.[57]

Pojačavač materijala

Manje količine itrija (0,1 do 0,2%) koristile su se kako bi smanjile veličinu zrna kroma, molibdena, titanija i cirkonija.[58] Također se koristio za povećanje čvrstoće legura aluminija i magnezija.[3] Dodatak itrija slitinama uglavnom povećava njegovovu obradivost, pojačava otpornost rekristalizacije kod visokih temperatura te značajno pojačava otpornost oksido-redukcije na visokim temperaturama.[46]

Itrij se koristi i kao deoksidator vanadija i drugih metala koji ne sadrže željezo.[3] Itrija se koristi radi stabilizacije kubnog oblika cirkonija kod uporabe u draguljarnicama.[59]

Itrij je proučavan i za moguću uporabu u stvaranju žilavog lijeva, koji ima pojačanu duktilnost (grafit tvori kompaktne čvoriće umjesto pahuljica kako bi stvorio žilavi lijev).[3] Itrijev oksid može se koristiti i prilikom kermaičkih i staklenih mješavina, jer ima visoko talište i pruža otpor udaru i daje niska svojstva toplinske dilatacije.[3] Stoga se koristi u objektivima.[37]

Medicina

Radiokativni izotop itrij-90 koristi se za lijekove, kao što su edotreotid i ibritumomab radi tretmana raka, uključujući limfome, leukemije, te rak jajnika, crijeva, gušterače i kostiju.[39] Funkcionira tako da se veže za monoklonalna antitijela, koja se pak vežu za stanice raka te ih ubijaju putem intenzivnog β-zračenja kojeg oslobađa itrij-90.[60]

Igle napravljene od itrija-90, koje mogu rezati preciznije od skalpela, koristile su se za rezanje živaca koji prenose bol u leđnoj moždini,[26] a itrij-90 također se koristi za radionuklidnu sinovektomiju prilikom liječenja upaljenih zglobova, osobito koljena, kod osoba koje pate od reumatoidnog artritisa.[61]

Laser granata itrija-aluminija s primjesama neodimija koristio se u eksperimentalnoj prostatektomiji u pasa u pokušaju da se smanji kolateralna šteta živaca i tkiva,[62] dok se oni s primjesama erbija koriste u kozmetici.[4]

Supravodljivost

Datoteka:YBCO-modified.jpg
YBCO supravodič

Itrij se koristi kod supravodiča od itrijev barijevog bakar oksida (YBa2Cu3O7, poznatom kao 'YBCO' ili '1-2-3') kojeg su razvila sveučilišta Alabame i Houstona 1987.[35] Ovaj supravodič radi na 93 K, što je značajno jer je iznad točke vrenja tekućeg dušika (77,1 K).[35] Pošto je cijena tekućeg dušika niža od tekućeg helija, koji se primjenjuje na metalne supravodiče, operativni troškovi bi se smanjili.

Sam supraprovodni materijal često se piše kao YBa2Cu3O7–d, gdje d mora biti manje od 0,7 kako bi materijal bio supraprovodan.

Teorija o supraprovodnosti pri niskim temperaturama dobro je poznata od kada je BCS teorija predstavljena 1957. Temelji se na naročitosti međudjelovanja dvaju elektrona u kristalnoj rešetci. Ipak, BCS teorija ne objašnjava supraprovodljivost pri visokim temperaturama, a njen točan mehanizam i dalje je nepoznanica. Ono što se zna je da spoj materijala bakra oksida mora biti precizno kontroliran da bi se supraprovodljivst dogodila.[63]

Dobiveni materijal bio je crno-zelen, višekristalni mineral. Istraživači proučavaju skupinu materijala poznatih kao perovskiti koji su alternativne mješavine ovih elemenata, u nadi da će s vremenom razviti praktični supravodič na visokim temperaturama.[43]

Mjere opreza

Spojevi itrija topivi u vodi smatraju se blago otrovnima, dok njegovi spojevi netopljivi u vodi nisu otrovni.[39] U pokusima sa životinjama, itrij i njegovi spojevi uzrokovali su oštećenja pluća i jetre, iako razina toksičnosti varira ovisno o svakom itrijevom spoju. Kod štakora, udisanje itrijevog citrata uzrokovao je plućni edem i dispneju, dok je udisanje itrijevog klorida uzrokovao edem jetre, pleuralni izljev i plućnu hiperemiju.[5]

Izlaganje spojevima itrija izaziva plućne bolesti kod ljudi.[5] Radnici koji su bili izloženi prašinom u suspenziji itrijevog - europijevog vanadata doživjeli su blagu iritaciju oka, kože i gornjeg dišnog sustava, iako je možda krivac takvoj reakciji možda i vanadij, a ne itrij.[5] Kronično izlaganje spojevima itrija može uzrokovati manjak daha, kašljanje, bol u prsima i cijanozu.[5] Američki Nacionalni institut za radnu sigurnost i zdravlje (NIOSH) preporuča dozvoljeno izlaganje od 1 mg/m3 te kritičnu opasnost po život od 500 mg/m3.[64] Itrijeva prašina je također i zapaljiva.[5]

Bilješke

  1. ↑ U biti, neutron postaje proton dok se emitiraju jedan elektron i antineutrino.
  2. ↑ Vidi: čarobni broj. Smatra se da ova stabilnost nastaje zbog jako niskog nuklearnog udarnog presjeka. (Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4.). Elektornska emisija izotopa s takvim masenim brojevima je jednostavno manje učestala zbog njegove stabilnosti, što rezultira da su oni obilniji.
  3. ↑ Naziv Ytterbite dobiven je spajanjem naziva sela kraj kojeg je otkriven kamen i nastavka -ite kako bi se naznačilo da se radi o mineralu.
  4. ↑ Stwertka 1998, str. 115 navodi da se identifikacija odigrala 1789. ali ne navodi kada je objavljena. Van der Krogt (2005.) citira izvornu publikaciju, te navodi i godinu 1794., prema Gadolinu]].
  5. ↑ Tc za YBCO je 93 K dok je točka vrenja dušika 77 K.
  6. ↑ Emsley, John (2001). "Yttrium". Nature's Building Blocks: An A–Z Guide to the Elements. Oxford, England, UK: Oxford University Press. ISBN 0-19-850340-7., str. 497. navodi da se "Itrijev oksisulfid, dodan s primjesom europija (III), koristi za standardnu crvenu boju u televizorima u boji".

Literatura

  1. ↑ 1,0 1,1 IUPAC contributors (2005.). Edited by N G Connelly and T Damhus (with R M Hartshorn and A T Hutton). ed (PDF). Nomenclature of Inorganic Chemistry: IUPAC Recommendations 2005. RSC Publishing. str. str. 51. ISBN 0-85404-438-8. http://www.iupac.org/publications/books/rbook/Red_Book_2005.pdf Pristupljeno 17. prosinca 2007. 
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 an der Krogt, Peter (5 svibnja 2005.). "39 Yttrium". Elementymology & Elements Multidict. Pristupljeno 6. kolovoza 2008.
  3. ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 CRC contributors (2007. – 2008.). "Yttrium". Unutar Lide, David R.. CRC Handbook of Chemistry and Physics. svezak 4. New York: CRC Press. str. str. 41.. ISBN 978-0-8493-0488-0 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Cotton, Simon A. (15. ožujka 2006.). "Scandium, Yttrium & the Lanthanides: Inorganic & Coordination Chemistry". Encyclopedia of Inorganic Chemistry. doi:10.1002/0470862106.ia211. ISBN 0-470-86078-2 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 OSHA contributors (11. siječnja 2007.). "Occupational Safety and Health Guideline for Yttrium and Compounds". United States Occupational Safety and Health Administration. http://www.osha.gov/SLTC/healthguidelines/yttriumandcompounds/recognition.html Pristupljeno 3. kolovoza 2008.  (public domain text)
  6. ↑ 6,0 6,1 Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4., str. 946.}}
  7. ↑ 7,0 7,1 Hammond, C. R.. "Yttrium" (pdf). The Elements. Fermi National Accelerator Laboratory. str. str. 4. – 33.. ISBN 0-04-910081-5. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2008.. http://www-d0.fnal.gov/hardware/cal/lvps_info/engineering/elements.pdf Pristupljeno 26. kolovoza 2008. 
  8. ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 8,7 8,8 8,9 Daane, A. H. (1968). "Yttrium". In Hampel, Clifford A. The Encyclopedia of the Chemical Elements. New York: Reinhold Book Corporation. LCCN 68029938. OCLC 449569, str. 817.
  9. ↑ 9,0 9,1 Emsley 2001, str. 498
  10. ↑ Daane 1968, str. 810
  11. ↑ Daane, A. H. (1968). "Yttrium". In Hampel, Clifford A. The Encyclopedia of the Chemical Elements. New York: Reinhold Book Corporation. LCCN 68029938. OCLC 449569, str. 815
  12. ↑ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4., str. 945.
  13. ↑ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4.| page=str. 1234.}}
  14. ↑ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4., str. 948.
  15. ↑ Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.
  16. ↑ Cloke, F. Geoffrey N. (1993.). "Zero Oxidation State Compounds of Scandium, Yttrium, and the Lanthanides". Chem. Soc. Rev. svezak 22: str. 17. – 24.. doi:10.1039/CS9932200017 
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 Schumann, Herbert; Fedushkin, Igor L. (2006.). "Scandium, Yttrium & The Lanthanides: Organometallic Chemistry". Encyclopedia of Inorganic Chemistry. doi:10.1002/0470862106.ia212. ISBN 0-470-86078-2 
  18. ↑ Nikolai B., Mikheev; Auerman, L N; Rumer, Igor A; Kamenskaya, Alla N; Kazakevich, M Z (1992.). "The anomalous stabilisation of the oxidation state 2+ of lanthanides and actinides". Russian Chemical Reviews svezak 61 (broj 10): str. 990. – 998.. Bibcode 1992RuCRv..61..990M. doi:10.1070/RC1992v061n10ABEH001011 
  19. ↑ Kang, Weekyung; E. R. Bernstein (2005.). "Formation of Yttrium Oxide Clusters Using Pulsed Laser Vaporization". Bull. Korean Chem. Soc. svezak 26 (broj 2): str. 345. – 348.. doi:10.5012/bkcs.2005.26.2.345. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2011.. http://newjournal.kcsnet.or.kr/main/j_search/j_download.htm?code=B050237 Pristupljeno 8. lipnja 2014. 
  20. ↑ Turner, Jr., Francis M.; Berolzheimer, Daniel D.; Cutter, William P.; Helfrich, John (1920.). The Condensed Chemical Dictionary. New York: Chemical Catalog Company. str. str. 492.. http://books.google.com/?id=y8y0XE0nsYEC&pg=PA492&dq=%22Yttrium+chloride%22 Pristupljeno 12. kolovoza 2008. 
  21. ↑ Spencer, James F. (1919.). The Metals of the Rare Earths. New York: Longmans, Green, and Co. str. str 135.. http://books.google.com/?id=W2zxN_FLQm8C&pg=PA135&dq=%22Yttrium+chloride%22 Pristupljeno 12. kolvoza 2008. 
  22. ↑ Pack, Andreas; Sara S. Russell, J. Michael G. Shelley and Mark van Zuilen (2007.). "Geo- and cosmochemistry of the twin elements yttrium and holmium". Geochimica et Cosmochimica Acta svezak 71 (broj 18): str. 4592. – 4608.. Bibcode 2007GeCoA..71.4592P. doi:10.1016/j.gca.2007.07.010 
  23. ↑ 23,0 23,1 23,2 Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 24,5 24,6 24,7 NNDC contributors (2008.). "Chart of Nuclides". Unutar Alejandro A. Sonzogni (Database Manager). Upton, New York: National Nuclear Data Center, Brookhaven National Laboratory. http://www.nndc.bnl.gov/chart/ Pristupljeno 13. rujna 2008. 
  25. ↑ 25,0 25,1 Audi, Georges; Bersillon, O.; Blachot, J.; Wapstra, A.H. (2003.). "The NUBASE Evaluation of Nuclear and Decay Properties". Nuclear Physics A (Atomic Mass Data Center) svezak 729: str. 3. – 128.. Bibcode 2003NuPhA.729....3A. doi:10.1016/j.nuclphysa.2003.11.001 
  26. ↑ 26,0 26,1 Emsley 2001, str. 496.
  27. ↑ Gadolin 1794
  28. ↑ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4., str. 944.}}
  29. ↑ Mosander, Carl Gustaf (1843.). "Ueber die das Cerium begleitenden neuen Metalle Lathanium und Didymium, so wie über die mit der Yttererde vorkommen-den neuen Metalle Erbium und Terbium" ((njemački)). Annalen der Physik und Chemie svezak 60 (broj 2): str. 297. – 315.. Bibcode 1843AnP...136..297M. doi:10.1002/andp.18431361008 
  30. ↑ Britannica contributors (2005.). "Ytterbium". Encyclopædia Britannica, Inc. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/654309/ytterbium-Yb 
  31. ↑ 31,0 31,1 Stwertka, Albert (1998). "Yttrium". Guide to the Elements (Revised ed.). Oxford University Press. ISBN 0-19-508083-1., str. 115.
  32. ↑ Heiserman, David L. (1992.). "Element 39: Yttrium". Exploring Chemical Elements and their Compounds. New York: TAB Books. str. str. 150. – 152.. ISBN 0-8306-3018-X 
  33. ↑ Wöhler, Friedrich (1828.). "Ueber das Beryllium und Yttrium". Annalen der Physik svezak 89 (broj 8): str. 577. – 582.. Bibcode 1828AnP....89..577W. doi:10.1002/andp.18280890805 
  34. ↑ Coplen, Tyler B.; Peiser, H. S. (1998.). "History of the Recommended Atomic-Weight Values from 1882 to 1997: A Comparison of Differences from Current Values to the Estimated Uncertainties of Earlier Values (Technical Report)". Pure Appl. Chem. (IUPAC Inorganic Chemistry Division) svezak 70 (broj 1): str. 237. – 257.. doi:10.1351/pac199870010237 
  35. ↑ 35,0 35,1 35,2 35,3 Wu, M. K. et al. (1987.). "Superconductivity at 93 K in a New Mixed-Phase Y-Ba-Cu-O Compound System at Ambient Pressure". Physical Review Letters svezak 58 (broj 9): str. 908. – 910.. Bibcode 1987PhRvL..58..908W. doi:10.1103/PhysRevLett.58.908. PMID 10035069 
  36. ↑ Lenntech contributors. "yttrium". Lenntech. http://www.lenntech.com/periodic-chart-elements/y-en.htm Pristupljeno 26. kolovoza 2008. 
  37. ↑ 37,0 37,1 37,2 37,3 37,4 37,5 Emsley 2001, str. 497.
  38. ↑ MacDonald, N. S.; Nusbaum, R. E. and Alexander, G. V. (1952). "The Skeletal Deposition of Yttrium" (PDF). Journal of Biological Chemistry svezak 195 (broj 2): str. 837. – 841.. PMID 14946195. http://www.jbc.org/cgi/reprint/195/2/837.pdf 
  39. ↑ 39,0 39,1 39,2 39,3 Emsley, John (2001). "Yttrium". Nature's Building Blocks: An A–Z Guide to the Elements. Oxford, England, UK: Oxford University Press. str. 495. – 498. ISBN 0-19-850340-7., str. 495.
  40. ↑ 40,0 40,1 40,2 40,3 40,4 40,5 40,6 40,7 40,8 40,9 Morteani, Giulio (1991.). "The rare earths; their minerals, production and technical use". European Journal of Mineralogy svezak 3 (broj 4): str. 641. – 650.. http://eurjmin.geoscienceworld.org/cgi/content/abstract/3/4/641 
  41. ↑ Kanazawa, Yasuo; Kamitani, Masaharu (2006.). "Rare earth minerals and resources in the world". Journal of Alloys and Compounds svezak 408. – 412.: 1339. – 1343.. doi:10.1016/j.jallcom.2005.04.033 
  42. ↑ 42,0 42,1 42,2 42,3 42,4 Naumov, A. V. (2008.). "Review of the World Market of Rare-Earth Metals". Russian Journal of Non-Ferrous Metals svezak 49 (broj 1): str. 14. – 22.. doi:10.1007/s11981-008-1004-6. http://www.springerlink.com/content/y8925j378w4u4175/ 
  43. ↑ 43,0 43,1 43,2 Stwertka 1998, str. 116.
  44. ↑ Zheng, Zuoping; Lin Chuanxian (1996.). "The behaviour of rare-earth elements (REE) during weathering of granites in southern Guangxi, China". Chinese Journal of Geochemistry svezak 15 (broj 4): str. 344. – 352.. doi:10.1007/BF02867008 
  45. ↑ 45,0 45,1 Holleman, Arnold F.; Wiberg, Egon and Wiberg, Nils (1985.). Lehrbuch der Anorganischen Chemie. Walter de Gruyter. str. str. 1056. – 1057.. ISBN 3-11-007511-3 
  46. ↑ 46,0 46,1 Daane, A. H. (1968). "Yttrium". In Hampel, Clifford A. The Encyclopedia of the Chemical Elements. New York: Reinhold Book Corporation. LCCN 68029938. OCLC 449569., str. 818.
  47. ↑ Porous silicon nitride with rodlike grains oriented 
  48. ↑ Carley, Larry (prosinac 2000.). "Spark Plugs: What's Next After Platinum?". Counterman (Babcox). Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2008.. http://www.babcox.com/editorial/cm/cm120032.htm Pristupljeno 7. rujna 2008. 
  49. ↑ Yttrium oxide mantles for fuel-burning lanterns 
  50. ↑ Jaffe, H.W. (1951.). "The role of yttrium and other minor elements in the garnet group" (pdf). American Mineralogist: str. 133. – 155.. http://www.minsocam.org/ammin/AM36/AM36_133.pdf Pristupljeno 26. kolovoza 2008. 
  51. ↑ Vajargah, S. Hosseini; Madaahhosseini, H; Nemati, Z (2007.). "Preparation and characterization of yttrium iron garnet (YIG) nanocrystalline powders by auto-combustion of nitrate-citrate gel". Journal of Alloys and Compounds svezak 430 (broj 1–2): str. 339. – 343.. doi:10.1016/j.jallcom.2006.05.023 
  52. ↑ Aluminum fluoride flux synthesis method for producing cerium doped YAG 
  53. ↑ GIA contributors (1995.). GIA Gem Reference Guide. Gemological Institute of America. ISBN 0-87311-019-6 
  54. ↑ Kiss, Z. J.; Pressley, R. J. (rujan 1966.). "Crystalline solid lasers". IEEE. str. str. 1236. – 1248.. issn: 0018-9219. http://ieeexplore.ieee.org/xpls/abs_all.jsp?arnumber=1447042 Pristupljeno 16. kolovoza 2008. 
  55. ↑ Kong, J.; Tang, D. Y.; Zhao, B.; Lu, J.; Ueda, K.; Yagi, H. and Yanagitani, T. (2005.). "9.2-W diode-pumped Yb:Y2O3 ceramic laser". Applied Physics Letters svezak 86 (broj 16): str. 116.. Bibcode 2005ApPhL..86p1116K. doi:10.1063/1.1914958 
  56. ↑ Tokurakawa, M.; Takaichi, K.; Shirakawa, A.; Ueda, K.; Yagi, H.; Yanagitani, T. and Kaminskii, A. A. (2007.). "Diode-pumped 188 fs mode-locked Yb3+:Y2O3 ceramic laser". Applied Physics Letters svezak 90 (7). Bibcode 2007ApPhL..90g1101T. doi:10.1063/1.2476385 
  57. ↑ Golubović, Aleksandar V.; Nikolić, Slobodanka N.; Gajić, Radoš; Đurić, Stevan; Valčić, Andreja (2002.). "The growth of Nd: YAG single crystals". Journal of the Serbian Chemical Society svezak 67 (broj 4): str. 91. – 300.. doi:10.2298/JSC0204291G 
  58. ↑ PIDC contributors. Rare Earth metals & compounds. Pacific Industrial Development Corporation. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2008.. http://www.pidc.com/products_imaterials_oth.html Pristupljeno 26. kolovoza 2008. 
  59. ↑ Berg, Jessica. "Cubic Zirconia". Emporia State University. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2008.. http://www.emporia.edu/earthsci/amber/go340/students/berg/cz.html Pristupljeno 26. kolovoza 2008. 
  60. ↑ Adams, Gregory P. et al. (2004.). "A Single Treatment of Yttrium-90-labeled CHX-A–C6.5 Diabody Inhibits the Growth of Established Human Tumor Xenografts in Immunodeficient Mice". Cancer Research svezak 64 (broj 17): str. 6200. – 6206.. doi:10.1158/0008-5472.CAN-03-2382. PMID 15342405 
  61. ↑ Fischer, M.; Modder, G. (2002.). "Radionuclide therapy of inflammatory joint diseases". Nuclear Medicine Communications svezak 23 (broj 9): str. 829. – 831.. doi:10.1097/00006231-200209000-00003. PMID 12195084 
  62. ↑ Gianduzzo, Troy; Colombo Jr, Jose R.; Haber, Georges-Pascal; Hafron, Jason; Magi-Galluzzi, Cristina; Aron, Monish; Gill, Inderbir S.; Kaouk, Jihad H. (2008.). "Laser robotically assisted nerve-sparing radical prostatectomy: a pilot study of technical feasibility in the canine model". BJU International (Cleveland: Glickman Urological Institute) svezak 102 (broj 5): str. 598. – 602.. doi:10.1111/j.1464-410X.2008.07708.x. PMID 18694410 
  63. ↑ "Yttrium Barium Copper Oxide – YBCO". Imperial College. http://www.ch.ic.ac.uk/rzepa/mim/century/html/ybco_text.htm Pristupljeno 20. prosinca 2009. 
  64. ↑ NIOSH contributors (rujan 2005.). "Yttrium". NIOSH Pocket Guide to Chemical Hazards. Nacionalni institut za radnu sigurnost i zdravlje. http://www.cdc.gov/niosh/npg/npgd0673.html Pristupljeno 3. kolovoz 2008. 

Bibliografija

  • Daane, A. H. (1968). "Yttrium". Unutar Hampel, Clifford A.. The Encyclopedia of the Chemical Elements. New York: Reinhold Book Corporation. str. 810–821. LCCN 68-29938 
  • Emsley, John (2001). "Yttrium". Nature's Building Blocks: An A-Z Guide to the Elements. Oxford, England, UK: Oxford University Press. str. 495–498. ISBN 0-19-850340-7 
  • Gadolin, Johan (1794). "Undersökning af en svart tung Stenart ifrån Ytterby Stenbrott i Roslagen". Kongl. Vetenskaps Academiens Nya Handlingar 15: 137–155 
  • Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2nd ed.). Oxford: Butterworth-Heinemann. ISBN 0-7506-3365-4 
  • Stwertka, Albert (1998). "Yttrium". Guide to the Elements (Revised ed.). Oxford University Press. str. 115–116. ISBN 0-19-508083-1 
  • van der Krogt, Peter (5. svibnja 2005.). "39 Yttrium". Elementymology & Elements Multidict. http://elements.vanderkrogt.net/element.php?sym=Y Pristupljeno 6. kolovoza 2008. 


Vanjske poveznice

Logotip Wječnika
 Potraži Itrij u
Wječniku, slobodnom rječniku.
Periodni sustav elemenata
H   He
Li Be   B C N O F Ne
Na Mg   Al Si P S Cl Ar
K Ca Sc   Ti V Cr Mn Fe Co Ni Cu Zn Ga
Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
 As
Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
 Br Kr
Rb Sr Y   Zr Nb Mo Tc Ru Rh Pd Ag Cd In Sn
Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
 Te I Xe
Cs Ba La Ce Pr Nd Pm Sm Eu Gd Tb Dy Ho Er Tm Yb Lu Hf Ta W Re Os Ir Pt Au Hg Tl Pb Bi
Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
Halogen-Metaloid.svg
 Rn
Fr Ra Ac Th Pa U Np Pu Am Cm Bk Cf Es Fm Md No Lr Rf Db Sg Bh Hs Mt Ds Rg Cn Nh Fl Mc Lv Ts Og

Alkalijski metali Zemnoalkalijski metali Lantanoidi Aktinoidi Prijelazni metali Slabi metali Polumetali Nemetali Halogeni elementi Plemeniti plinovi
 
Dobavljeno iz "https://croatianschoolsydney.com/index.php?title=Itrij&oldid=406933"