Ivo Banac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivo Banac
Datoteka:Ivo Banac.jpg
Rođenje 1. ožujka 1947.
Dubrovnik
Smrt 30. lipnja 2020.
Zagreb
Polje povijest
Alma mater Sveučilište Fordham
Sveučilište Stanford

Ivo Banac (Dubrovnik, 1. ožujka 1947. – Zagreb, 30. lipnja 2020.), bio je hrvatski povjesničar, pisac, političar i polemičar[1]

Životopis

Ivo Banac rodio se u Dubrovniku 1947. godine. Ime je dobio po djedu,

  1. PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor koji je u Janjini bio općinski liječnik i koji je na Pelješcu, vjeruje se, utjecao na srpskokatoličko raspoloženje.[2] Godine 1959., s majkom emigrira u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine).[3] U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola, a potom studira i diplomira (1969.) na Sveučilištu Fordham. Magistrirao je (1971.) i doktorirao (1975.) na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, Kalifornija.[4] Od 1977. do 2009. godine predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus na katedri vezanoj uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee.[3][5] Od 1994. do 1999. godine također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (University Professor), [4] gdje je upravljao i Institutom za Jugoistočnu Europu. Od 2008. godine redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. godine dopisni član HAZU.

Preminuo je 30. lipnja 2020. godine, nakon teške bolesti.[6] Ispraćen je na groblju sv. Mihajla u Dubrovniku, 6. srpnja 2020. godine.[7]

Politička karijera

U siječnju 2003. godine, na 3. redovitom izbornom saboru Liberalne stranke (LS), izabran je za predsjednika stranke, pobijedivši u drugom krugu dotadašnjeg predsjednika Zlatka Kramarića.[8] Banac se zalagao za ujedinjenje stranke sa HNS-om i Liberalnim demokratima[9]. Bio je predsjednik Liberalne stranke do 2005. godine, kada vodstvo stranke preuzima Zlatko Kramarić, nakon čega Banac napušta stranku[10].

Djela

  • The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics, Cornell University Press, Ithaca, 1984. (Hrvatsko izd. Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: porijeklo, povijest, politika, Globus, Zagreb, 1988., Durieux, Zagreb, 1995.)
  • With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell University Press, Ithaca, 1984. (Hrvatsko izd. Sa Staljinom protiv Tita: informbiroovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu, Globus, Zagreb, 1990.)
  • Grbovi: biljezi identiteta, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.
  • Hrvatsko jezično pitanje, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1991.
  • Dubrovački eseji, Matica hrvatska, Dubrovnik, 1992.
  • Protiv straha: članci, izjave i javni nastupi, 1987.-1992., Slon d.o.o., Zagreb, 1992.
  • Cijena Bosne: članci, izjave i javni nastupi, 1992.-1993., Europa danas, Zagreb, 1994. (2. prošireno izdanje, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996.)
  • Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra, (urednik), Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998.
  • Raspad Jugoslavije: eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima, Durieux, Zagreb, 2001.
  • Protiv Močvare, Buybook, Sarajevo, 2003.
  • Acta turcarum: zapisi s putovanja po Turskoj, Durieux, Zagreb, 2006.
  • Hrvati i crkva: kratka povijest hrvatskog katoličanstva u modernosti, Profil knjiga/Svjetlo Riječi, Zagreb/Sarajevo, 2013.

Nagrade i priznanja

Nagrade

  • 1984.: Nagrada Wayne S. Vucinich (za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja rusko i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics)[11]
  • 1990.: Nagrada Josip Juraj Strossmayer (za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine: Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu)[11]

Priznanja

Ocjene

“ Hrvatska i Banac razumijevali su se mnogo lošije nego Banac i Amerika. Dok je Amerika otvorila vrata jugoslavenskom emigrantu i klasnom neprijatelju, omogućivši mu da postane relevantni tumač suvremene jugoslavenske i hrvatske povijesti, nove-stare hrvatske elite u posljednjih su tridesetak godina nastojale zatvoriti baš sva vrata renomiranom profesoru s Yalea, koji je svojim znanjem i iskustvom ustrajno i do samoga kraja nastojao promijeniti hrvatski politički, društveni i nadasve znanstveni život. ”

— Višnja Starešina[14]

Izvori

  1. ↑ Jurasić, Marinko: Oštar polemičar, često neočekivanog stava Večernji list, 3. srpnja 2020.
  2. ↑ Tolja, Nikola (2011.). Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, str. 376.. Dubrovnik 
  3. ↑ 3,0 3,1 Nacional: Ivo Banac - Američki profesor protiv balkanskih političara Preuzeto 11. svibnja 2011.
  4. ↑ 4,0 4,1 Odsjek za povijest - Filozofski fakultet u Zagrebu: dr. sc. Banac, Ivo, redoviti profesor Preuzeto 11. svibnja 2011.
  5. ↑ (engl.) Ivo Banac, Bradford Durfee Professor of History Emeritus (Arhivirano 21. kolovoza 2010.) Preuzeto 11. svibnja 2011.
  6. ↑ Nakon teške bolesti u Zagrebu je preminuo povjesničar Ivo Banac, dnevnik.hr, pristupljeno 30. lipnja 2020.
  7. ↑ Pandža, Zvonimir Uz ‘Amazing Grace’ na posljednji je počinak ispraćen dr. sc. Ivo Banac Dulist, 6. srpnja 2020.
  8. ↑ Ivo Banac novi predsjednik Liberalne stranke (index.hr)
  9. ↑ Slobodna Dalmacija Zvonimir Krstulović: Za predsjednika LS-a izabran Zlatko Benašić, 24. listopada 2004. (pristupljeno 30. travnja 2016.)
  10. ↑ Ivo Banac napustio LS (index.hr)
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 Ivo Banac - Nagrade i priznanja Preuzeto 11. svibnja 2011.
  12. ↑ (boš.) Oslobođenje, br. 20. 739, str. 3, 27/10/2004, Odlukom Gradskog vijeća Ivo Banac počasni građanin Sarajeva Preuzeto 11. svibnja 2011.
  13. ↑ (boš.) Oslobođenje: Ivo Banac odgovara Ivi Josipoviću: Čita li predsjednik svoje izjave Preuzeto 11. svibnja 2011.
  14. ↑ Starešina, Višnja: Profesor kojem nisu dali podučiti Hrvatsku slobodi: Ivu Banca politička i akademska elita ovih dana je ispratila šutljivom suzdržanošću Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 2020.

Vanjske poveznice