Ivo Lozica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Ivo Lozica (Lumbarda, 10. lipnja 1910. - Lumbarda, 27. ožujka 1943.), bio je hrvatski kipar.

Životopis

Datoteka:Vladimir Nazor 1007.JPG
Nadgrobni spomenik na grobu Vladimira Nazora, rad Ive Lozice.[1]

Ivo Lozica rođen je 10. lipnja 1910. godine u Lumbardi, prvi sin u obitelji Anice i Antuna Lozica Barbareško. Kamenoklesarsku školu izučio u Korčuli (1923.-1925.). Na preporuku svog mentora, kipara Frana Kršinića, 1926. godine kao prvi u klasi akademije, sa šesnaest godina primljen je u klasu Ivana Meštrovića na Likovnu akademiju u Zagrebu.[2] Radio je u kamenu, bronci, mramoru, sadri, drvo i terakoti, a najbolja je djela ostvario u kamenu s posebnim osjećajem za harmoniju i ljepotu oblika. Radio je ekspresivne likove težaka, ribara i aktove naglašene voluminoznosti.[3]

Usavršavao se u Parizu i kod Ivana Meštrovića. Godine 1931. dobio je francusku stipendiju te je poslije toga u Parizu specijalizirao na Sorboni.[4] Nakon godine dana specijalizacije po povratku u Meštrovićevu atelijeru u Splitu klesao je karijatide za njegov Spomenik neznanom junaku na Avali u Beogradu (1935.-1938.). U Zagrebu postao je docent, a kasnije i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1938.-1942.).[5]

Kipar Frano Kršinić bio je često u društvu svojega mladog učenika. Lozica je jednom prilikom napisao:

„Frano i ja, stalno sanjamo da smo u Lumbardi. Čini mi se da bismo oba bili sretni kada bismo mogli ribu loviti kao što smo negda činili.”
([6])


Ivo Lozica izradio je brojne skulpture koje imaju istaknuto mjesto u novijem hrvatskom kiparstvu. Tu su i aktovi Poslije kupanja, Proljeće i Ženski torzo. Na posljednjim skulpturama odmaknuo se od krutog realističkog oblikovanja i naglašavanja pojedinosti, te prelazi u cjelovito obuhvaćanje oblika. U mramornom Ženskom torzu, koji je izradio pred kraj života, čistoćom oblika i blagim prijelazima potpuno se približio modernom shvaćanju kiparske forme.[7]

Strijeljali su ga talijanski fašisti 1943. godine zbog sudjelovanja u partizanskom pokretu.[5]

Izabrana djela

  • Pržinar
  • Žena s mijehom
  • Poslije kupanja
  • Proljeće

Izvori

  1. ↑ Ivan Markešić, Nadgrobni spomenici - vjerni pokazatelji hrvatskoga religijskog, narodnosnog i ideolosko-političkog identiteta, str. 15., u: Zbornik radova sa Znanstevnog skupa Hrvatski identitet, Zagreb, Matica hrvatska / Horvat, Romana (ur.). Zagreb : Matica hrvatska, 2010. Str. 233-254., hrstud.unizg.hr, (pristupljeno 27. ožujka 2013.)
  2. ↑ Ivan Lozica, korcula.net, (pristupljeno 29. ožujka 2013.)
  3. ↑ Lozica, Ivan, enciklopedija.lzmk.hr, (pristupljeno 27. ožujka 2013.)
  4. ↑ Ubijen Ivan Lozica, vijesti.hrt.hr, 27. ožujka 2015., (pristupljeno 27. ožujka 2018.)
  5. ↑ 5,0 5,1 Lozica, Ivan, enciklopedija.hr, (pristupljeno 27. ožujka 2018.)
  6. ↑ Ivo Milat, 28/03/2010 Lumbarda Spomen na pok. Ivana Lozicu, str. 55, Korcula.NET - Vijesti 2010., (pristupljeno 27. ožujka 2018.)
  7. ↑ Na današnji dan, hrt.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 21. svibnja 2008.), (pristupljeno 27. ožujka 2013.)