Joja Ricov
Joja Ricov (Kali na Ugljanu 25. ožujka 1929. - Zagreb, 23. siječnja 2017.[1]) hrvatski književnik i profesor, antitotalitarist.[2]
Životopis
U osnovnu školu je krenuo u Kalima, nastavio u Zadru i završio školovanje u Zagrebu. Profesor je slavistike, pjesnik, prevoditelj, književni i likovni kritičar, esejist, publicist i dramski pisac. U partizanima je od srpnja 1943., zatočenik u nacističkom logoru Musapstan kraj Zadra 1944.[3] Ni nova vlast nije bolja, od srpnja 1959. do travnja 1961. zatočenik je u konclogoru "Grgur" do Golog otoka zbog "kontrarevolucionarne" poezije Marabunte. Umjetnički je savjetnik kazališta "Trebbo" T. Comella u Milanu (1962.-1963.), dopisni urednik milanskog periodika "D'Ars Agency" (1963.-1967.), urednik "Hrvatskog književnoga lista" i Zajednice samostalnih pisaca TIN (1968.-1969.), audio-rehabilitator u Centru SUVAG (1968.-1984.), lektor hrvatskoga i srpskog jezika i književnosti na Državnome i Katoličkom sveučilištu u Milanu od 1973. do 1975. Član je specijalističke ekipe stručnjaka Verbotonalnoga sustava P. Guberine, uveo je u Italiji VM i AVGS metodu za rehabilitaciju slušnooštećenih i učenje stranih jezika.
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Nepotpun popis djela
- Ivo Mašina-pitate me, tko je to?, Lumin, Zagreb, 1994.[4]
- "Zadre moj domajo" Zagreb 2007. ISBN 978-953-227-051-8
- "Moj antifašizam : autobiografija", HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2006., ISBN 953-227-043-4
- "Verige: drame" Zagreb 2000.
- "Marabunta : pjesme" Zagreb 1968.
- spomen-knjiga Stošinečki spomendan (o Plešivičkom sastanku)[5]
Pjesme su mu izašle i na stranicama Hrvatskog slova, Zadarske revije i drugih listova.
Nagrade i priznanja
- 2015.: Plaketa "Dobrojutro, more", s pjesničkih susreta u Podstrani.
Izvori
- ↑ Andrina Lulić: Preminuo Joja Ricov, prešućivani velikan zadarske kulture, Zadarski list, 23. siječnja 2017. Pristupljeno 26. siječnja 2017.
- ↑ Ja sam antisilnik, prezritelj sluganije ideologijskih pandura dupelizaca, vlat osame u guštiku i na čistini, gomolj rezistencije konformiji - antitotalitarist! Spoznah to šestogodišnjim dječakom kada je žandar, uzbrdicom mojega didovinskoga kamenjara grabio za mnom ričući: "Begaj, begaj, majku ti hrvatsku - ja ću da te sredim". ... Onda je pao još jedan zastor, po smrti mojeg oca, s drugom tuđinskom čizmom kada se čeljad na mom zavičajnom tlu glagoljaških otoka pred Zadrom, preko noći zatekla u raljama, ne više čaršijskoga šakala nego - rimske vučice., Joja Ricov, Moj antifašizam, str. 5, HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2006.
- ↑ Joja Ricov, Moj antifašizam, str. 7, HKD Sv. Jeronim, Zagreb, 2006.
- ↑ Croatian history Ivo Mašina, stranice Darka Žubrinića
- ↑ Ivan Cerovac komentira Juraj Kolarić: Doprinos skupine iz Stošinca na Plešivici stvaranju hrvatske demokracije