Knezovi Zrinski

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Predložak:Infookvir hrvatski velikaši

Zrinski su hrvatska velikaška obitelj koja je tijekom srednjeg vijeka, sve do kraja 17. stoljeća značajno utjecala na politički, kulturni i društveni život u Hrvatskoj.

Povijest

Podrijetlo knezova Zrinskih

Počeci uspona obitelji sežu u 12. stoljeće, kada knezovi Bribirski iz starog hrvatskog plemena Šubića, zajedno s predstavnicima ostalih hrvatskih velikaških rodova, sklapaju državni ugovor (Pacta Conventa) s ugarskim kraljem Kolomanom iz dinastije Arpadovića. Vrhunac dosižu početkom 14. stoljeća za vladavine Pavla I. Šubića Bribirskog koji je nosio časti bana Hrvata i gospodara Bosne te pod svojom vlašću imao cjelokupni prostor stare Hrvatske.

Moć obitelji Šubić skršili su vladari iz Anžuvinske dinastije već u sljedećem naraštaju, za banovanja Pavlovog sina Mladena II. Godine 1347. bili su prisiljeni predati strateški važnu utvrdu Ostrovicu s Lučkom županijom, za koju je kralj Ludovik I. Anžuvinac, Grguru IV. i njegovom štičeniku Jurju III. Bribirskom, osnivaču loze Zrinskih (kao Juraj I. Zrinski), predao utvrđeni grad Zrin, na Zrinskoj gori u tadašnjoj Slavoniji, koji je postao sjedište obitelji. Od tada se taj odvjetak roda Šubića počinje nazivati knezovima Zrinskim.[1]

Uspon obitelji Zrinski

Datoteka:Stari grb Zrinskih (do 1554).JPG
Stari grb Zrinskih, iskovan na srebrnom taliru Nikole III. u Gvozdanskom početkom 16. stoljeća
Datoteka:Grb obitelji Zrinski.jpg
Novi grb obitelji kojeg je dobio Nikola IV. (Sigetski) od kralja Ferdinanda 1554. godine
Datoteka:Hollósy Zrínyi kirohanása.jpg
Simon Hollósy (1896.): Zrinski u napadu.

Po dolasku u Slavoniju i novo sjedište Zrin, obitelj je postupno širila posjede između gornje Kupe i Une.[2] Tako su u drugoj polovici 15. stoljeća posjedovali vlastelinstva Pedalj, Gvozdansko, Pastuški grad, Završki grad, Stupnički grad, Semidraž, Jamnički grad, Dobriljin i Podmilanski grad.

Sve do kraja 15. stoljeća obitelj se nije previše isticala u javnom životu Hrvatske.[3] Održavala je veze s ostalim članovima roda Bribirskih, pa je tako Petar I. (1400.-1440) baštinio posjede Jakova Bribirskog.[3]

Zrinski su od 16. stoljeća, uz Frankapane, bili najmoćnija hrvatska velikaška obitelj. Uspon obitelji započeo je s Nikolom III. († 1534.) koji je znatno proširio posjede na račun Vranskog priorata i baštine bana Ivana Karlovića s kojim je sklopio baštinski ugovor nakon vjenčanja s njegovom kćerkom Jelenom.[1]

Na saboru u Cetinu 1526. godine podupirao je Ferninanda Habsburškog. Njegovi sinovi bili su Nikola IV. Šubić Zrinski († 1566.) i Ivan I. († 1541.), istaknuti protuturski ratnici koji su za odanost dinastiji nagrađeni posjedima i gradovima Kostajnica, Medvedgrad, Čakovec i Međimurje, Ozalj i Bakar.[1] U to vrijeme sjedište obitelji postaje grad Čakovec. Preuzimanjem novih stečevina posjedi obitelji Zrinski protezali su se od Mure do Jadrana.

Nikolini sinovi Juraj IV. (1549.-1603.) i Nikola V. (1559.-1605.) bili su pristaše protestantizma, dok su se Jurjevi sinovi Nikola VI. († 1625.) i Juraj V. (1589.-1626.), hrvatski ban i sudionik Tridesetogodišnjeg rata, vratili katoličkoj vjeri.[1]

Vrhunac moći i pad

Sinovi bana Jurja, Nikola VII. (1620.-1664.) i Petar IV. (1621.-1671.), hrvatski banovi, bili su istaknuti protuturski ratnici u 17. stoljeću. Nasilni kraj obitelji u drugoj polovici 17. stoljeća uzrokovan je sukobom s bečkim dvorom, poznatim kao urota zrinsko-frankopanska koji je izbio zbog nezadovoljstva hrvatskih i ugarskih velikaša politikom centralizacije i germanizacije.[4]

Posljednji ban iz roda Zrinskih, Petar IV., ubijen je u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine zajedno sa svojim šurjakom Franom Krstom Frankopanom. Petrova supruga Katarina i njihov Ivan Antun Baltazar Zrinski († 1703.) proveli su ostatak života zatočeni u tamnici u Grazu. Njihovi posjedi su opljačkani i predani Dvoru.

Nikolin sin Adam Zrinski zadržao je svoje posjede i časti, no poginuo je 1691. u bici kod Slankamena ne ostavivši potomke nakon čega su i njegovi posjedi pripali bečkom dvoru.

Slomom obitelji Zrinski i njihovim nestankom s povijesne scene znatno se umanjila otpornost hrvatskog plemstva da se odupre centralističkim tendencijama bečkog dvora.

Grčki ogranak Zrinskih

Krajem 20. stoljeća pojavile su se vijesti o postojanju grčke loze obitelji Zrinski. Te tvrdnje do danas nisu znanstveno valorizirane, iako je Hrvatski plemićki zbor, krovna udruga hrvatskog plemstva, potvrdio autentičnost njihova podrijetla.[5] Prema tradiciji grčke obitelji Sdrinias, u 16. stoljeću je jedan pripadnik obitelji Zrinski imenom Martin stupio u službu Mletačke Republike i bio imenovan vojnim zapovjednikom na otoku Kefalonija.[6] Podatak o tome zabilježen je u Libro D'Oro (Zlatna knjiga) kefalonskog plemstva u kojoj se prezime navodi u oblicima Sdrin, Sdrinia, Sdrigna i Zrin.[6]

U drugoj polovici 19. stoljeća jedan ogranak obitelji preselio se u Atenu, dok su drugi članovi ostali na Kefaloniji. Potomak jednog od članova grčke obitelji, Dionisios Sdrinias, živi danas u Grčkoj.

Vidi još

Bilješke

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 398.
  2. http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=11053
  3. 3,0 3,1 Hrvatska opća enciklopedija, str. 777.
  4. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 399.
  5. http://plemstvo.hr/sdrinias-ob.htm
  6. 6,0 6,1 http://www.croatianhistory.net/etf/subich.html

Literatura

Datoteka:Zrinski grofovi potpis.jpg
Autografi Nikole i Petra Zrinskog

Obiteljsko rodoslovlje

Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće.
Podrobniji članak o temi: Obiteljsko stablo knezova Zrinskih
  • A. Pavao II. Šubić Bribirski, knez trogirski i ostrovički († srpanj 1346.); supruga: Elizabeta Frankopan († poslije 1347.),
  • B1. Juraj I. Zrinski ( = Juraj III. Šubić Bribirski) (†1361.), od kralja Ludovika I. Anžuvinca dobio utvrdu Zrin u zamjenu za Ostrovicu kod Bribira
  • C1. Elizabeta I.; ∞ suprug: Tomislav Kurjaković, knez Krbavski (unuk Kurjaka Gusića iz starohrvatskog roda Gusića)
  • C2. Pavao I., (*1357., †Zagreb, 1414.); ∞ 1.supruga: nepoznata; 2.supruga: Elizabeta
  • D1. [1. brak] Petar I., oko 1408.-40.
  • K3. [2. brak] Barbara
  • K4. [2. brak] Elizabeta II.; suprug: Toma Erdödy
  • K5. [2. brak] Suzana; 1. suprug: Albert Lenković; 2. suprug: grof Nikola Nádasdy
  • I6. Petar III., † Beč, 1547.
  • D2. [2. brak] Nikola I., †1439.
  • D3. Ana I., *1410.
  • D4. Margareta I., *1410.

Vanjske poveznice