Mato Paljug

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Mato Paljug
Pravo ime Mato Paljug
Rođen 19. prosinca 1911.
Hrašće kod Odre
Umro (?) 1946.
(?) oko Varaždinskih Toplica
Zaređen 1935.
Najvažnija djela privremeni župnik u Hrvatskom zagorju, vojni dušobrižnik, vjeroučitelj
Portal: Kršćanstvo

Mato Paljug (Hrašće kod Odre, 19. prosinca 1911. - Varaždinske Toplice (?)1946.), hrvatski svećenik, pjesnik i mučenik. [1]

Životopis

Rođen je 19. prosinca 1911. u Hrašću kod Odre od roditelja Pavla Paljuga i Marije rodene Berc. [1] Otac mu je još u djetinjstvu stradao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Pučku školu polazio je u Slavetiću, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Tamo je studirao bogosloviju u četiri semestra i klasičnu fiologiju na Filozofkom fakultetu. [2]

Za svećenika je zaređen 1935. [2] Imenovan je nadstojnikom nauka na Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 1937. do 1941. bio je vjeroučitelj na Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru. [2] Djelovao je i kao vojni dušobrižnik.

Od prosinca 1941. kateheta je Domobranske akademije u Zagrebu. Tijekom 1942. i 1943. bio je među hrvatskim vojnicima u Stockerauu u Austriji, a zatim dušobrižnik domobranstva u Varaždinu. [2] Ondje je dočekao prvi val partizana. Preživjevši prvi val progona, imenovan je privremenim upraviteljem župe u Ludbregu, pa u Brdovcu i Varaždinskim Toplicama. [2]

U siječnju 1946. je nestao. Pretpostavlja se da je omamljen obećanjem da će biti odbačen preko granice, što je i osobno želio, ali je ubijen i bačen u neku od jama grobnica. [1]

Pisani radovi [2]

Od rane mladosti je objavljivao u katoličkom tisku: Anđelu čuvaru, Luči, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj straži, Obitelji, Gospinoj krunici, Nedjelji, Selu i gradu, Glasniku sv.Josipa i Kalendaru sv.Ante. [2]

Pjesme

  • Večer
  • Večernja molitva sela
  • Domovina

Prozni radovi

  • Misa
  • Ispod žumberačkih vrleti-Sličice
  • Svećenik i beletristika
  • Anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti
  • Na Goru Gospodnju
  • Estetika u liturgijskoj praksi, tiskana u kalendaru Craotia orans iz 1936.

U tekstu Svećenik i beletristika, svom prilogu Anketi o hrvatskoj katoličkoj književnosti piše:

„Svećenik je ognjeni stup. Grad na gori. Svijeća, koja treba svima da svijetli... I nije dosta, da svećenik samo pomaže dobru literaturu, katoličku štampu, književni rad uopće. On mora shvatiti, uživjeti se i s razumijevanjem i interesom pratiti literarno stvaranje modernog doba, a osobito katoličku književnost. On mora u sebi odgojiti literarni ukus, on mora steći zdrav, kritički pogled... Svećenik i štampa. Svećenik i literatura. To su pitanja, koja zasijecaju u pastoralni rad svećenikov baš kao i organizacija i ostalo socijalno prosvjetno djelovanje njegovo.”


Drugi o njemu

  • Fra Paškal Cvekan zapisao je:
„Bio je duhovit, vješt govornik, pjesnički nadaren, vrlo sposoban svećenik i s mnogo kvaliteta ljudskosti [2]”
„Njegove religiozne pjesme nadahnute su mu ljubavlju prema Bogu, Kristu i Mariji, protkane i socijalnim motivima.”
  • Msgr. Juraj Batelja je u svojoj knjizi "Mate Paljug - Prorok prigorske vrčeti" napisao:
„U sveukupnom Matijinom stvaralaštvu osjeća se njegov jednostavan, argumentiran i smion govor. Nažalost nadjačali su ga ratni gromovi i prekinula tragična smrt. No, proroci su, prema ljudskom sudu, gotovo uvijek prerano umirali.”


Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 MATO PALJUG Prorok prigorskih vrleti, Blog.hr, pristupljeno 14. svibnja 2015.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Glas Koncila, broj 19 (2133), 10. svibnja 2015., str.21

Literatura

  • Msgr. Juraj Batelja, Mate Paljug - Prorok prigorske vrleti, Zagreb, 1991.