Milivoj Magdić
| Milivoj Magdić | |
| Rođenje | 22. svibnja 1900. |
|---|---|
| Smrt | 3. ožujka 1948. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | kao urednik tjednika Spremnost |
| Zanimanje | novinar, publicist, pravnik |
| Portal o životopisima | |
Milivoj Magdić (Koprivnica, 22. svibnja 1900. - Zagreb, 3. ožujka 1948.[1], neki izvori navode 1947.[2]) je bio jednim od najboljih hrvatskih novinara svog vremena.[3] Bio je i pravnik i publicist.[1]
Ideološki je prvo bio komunist.[3] 1920-te se ideološki vezao uz marksizam i bio je istaknutim članom KPJ.[1] 1930-ih je godina napustio komunizam, zbog utiska kojeg su na nj ostavili moskovski procesi.[1] Nakon toga zagovara hrvatsku neovisnost[1], zbog čega se zamjerio komunističkom pokretu koji je sve više djelovao teroristički, pa je jedva preživio pokušaj linča koji su mu organizirali zadrti komunisti.[1]
Kad je uspostavljena NDH, vlasti su ga bile zatvorile, no u pritvoru je boravio kratko vrijeme. [1] Uskoro se pridružio ustaškom pokretu. [4] Pisao je za ustaški list Spremnost, čijim je bio urednikom. Bio je značajnim kao i Tias Mortigjija. Iako kao ni Mortigjija nije bio pouzdanim i omiljenim za vrijeme ustaške vlasti u NDH (Magdić zbog komunističke prošlosti)[4], koja ih je obojicu držala pod prismotrom.[5], iako je objavio nekoliko protukomunističkih brošura.[1] Zbog suradnje s tim listom, nakon rata su ih komunističke vlasti osudile na smrt i smaknule, a u biti nisu shvatili niti razumjeli o čemu su i kako su njih dvojica pisali[3]. Radi se o tome što je Magdić u svojim prikazima zapadnih demokracija u Spremnosti neizravno kritizirao ustaški režim, jer je priželjkivao zapadnu demokraciju u Hrvatskoj.[4]
Svibanjska katastrofa 1945. nije zaobišla ni njega. Zajedno s mnoštvom hrvatskog naroda se povukao prema Zapadu u nadi da će se moći predati zapadnim Saveznicima koji bi ih zaštitili od indoktriniranih jugokomunističkih partizana i konvertiranih četnika. Kad je bio u Austriji, u Lavamündu je zajedno s Tiasom Mortigjijom i Jurom Petričevićem sastavio Memorandum skupine hrvatskih intelektualaca upućen nadležnim mjestima Britanske armije.[1]. Povlačeći se dalje stigao je do Rima. Ondje su ga 1947. uhitili Saveznici i predali Jugoslaviji. Jugokomunističke vlasti su mu organizirale montirano suđenje na kojem su ga osudili na smrt i smaknuli.[1]
Za najuzornijeg je europskog pisca smatrao Thomasa Manna.[4]
Djela
Napisao je ove knjige:
- Jagodina ljubav, Zagreb, 1934., (ponovna izdanja: Delnice : Spectrum, 2005.;[6] Ognjište, Zagreb, 2013.)
- Klerikalizam nastupa, Zagreb, 1934.[7] (2 izdanja)
- Fašizam i radnička klasa[5],Zagreb: 1935.
- Abesinija, 1935. (suautor Mirko Kus-Nikolajev)[7]
- A. G. Matoš, 1936.[8]
- Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj, 1940.[9]
- Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu, 1942, Zagreb: Naklada "Putovi"[10]
- Najstrašnije razdoblje života seljačtva u Sovjetskoj Uniji, 1943.
- Slučaj Vere Wagnerove, 1944.
Nedovršeno djelo:
- U vučjoj jami (Nastalo u izbjeglištvu. U djelu nastoji objasniti uzroke neuspjeha novije hrvatske politike.)[7]
Autor je brojnih članaka i eseja. Osobito je pisao o dru Milanu Šufflayu.[5]
Vidi
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 1,9 Politički zatvorenik br. 230, svibanj 2011. Memorandum skupiine hrvatskih intelektualaca, Lavamünd, Austrija, 29. svibnja 1945.
- ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža Bibliografija Hrvatske revije. Milivoj Magdić (1900―1947) * Magdić, Milivoj U: Hrvatska revija. 5 (1955) 4. Ispod slavoluka smrti : u domovini ...., str. 371-373, pristupljeno 10. prosinca 2011. (vidljivo na Googlevu pretraživanju)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Dragovoljac.com Bruno Bušić – Hrvatski ustaše i komunisti 4. dio. Uredio: R. Arapović, 7. kolovoza 2011., pristupljeno 10. prosinca 2011.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Hrvatski internet portal u Švicarskoj Ivica Matičević: "U NDH su književni kritičari hvalili Krležu (Razgovarala: Barbara Matejčić)(izvor:net.hr), pristupljeno 10. prosinca 2011.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Hrsvijet.net Kolumna - Thor Einar Leichhardt: Ernst Jünger, Njemačka Konzervativna i Hrvatska Historijska Revolucija ( njeni korifeji i sudionici ), 8. travnja 2011., pristupljeno 10. prosinca 2011.
- ↑ Delnice Planinarski centar Petekovac
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 249.-250.
- ↑ Google knjige A. G. Matoš
- ↑ Google knjige Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj
- ↑ Google knjige Milivoj Magdić: Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu