[[Datoteka:|mini|150px|desno|Zdenko Sila]]
Zdenko Sila (Prag, 2. veljače 1915. – Rijeka, 25. siječnja 1997.), arhitekt i urbanist.
Rođen u Pragu, otac Slovenac Emil Sila i majka Čehinja Alojzija Doležalova. Bježeći od Drugog svjetskog rata preselili su se u Maribor gdje je Zdenko završio gimnaziju[1]. Arhitekturu studirao kod Jože Plečnika u Ljubljani[2] na Tehničkom fakultetu[3]. Nakon toga se 1941. zbog posla preselio u Rijeku[1]. Tu ga je zatekao Drugi svjetski rat, te je mobiliziran. Poslije je bio u partizanima, i jedva preživio[1].
Radio je na urbanističkim planovima Rijeke, Poreča, Rovinja, Rapca, Crikvenice, Raba[2]. Bio je autor nekoliko poznatih spomenika, kao Spomenik 26 smrznutih partizana na Matić poljani, i koautor Spomenika osloboditeljima Rijeke u Rijeci i Spomen kosturnice u Trsatskom parku[4]. Projektirao je i planinarski dom na Snježniku, jedan od ljepših u Hrvatskoj[4]. Bavio se slikarstvom i fotografijom za koju je dobio par priznanja[5]
Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1990.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Sušačka revija, pristupljeno 3. travnja 2018.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 3. travnja 2018.
- ↑ Društvo arhitekata Rijeka, pristupljeno 3. travnja 2018.
- ↑ 4,0 4,1 Narodni list, pristupljeno 3. travnja 2018.
- ↑ Hrvatski radio, pristupljeno 3. travnja 2018.
| Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam |
|---|
| Godišnja nagrada |
|---|
|
1965. Neven Šegvić •
1966. Josip Uhlik & Bernardo Bernardi •
1970. Ante Rožić •
1971. Boris Krstulović •
1972. Grozdan Knežević •
1973. Dinko Kovačić & Mihajlo Zorić •
1974. Ivan Filipčić & Borislav Šerbetić •
1975. Ante Vulin •
1976. Zdenko Kolacio & Igor Emili •
1977. Ante Marinović-Uzelac & Jerko Rošind •
1978. Dražen Janković, Zrinka Supek-Andrijević & Josip Hitil •
1979. Boris Magaš •
1980. Milan Mitevski •
1982. Radovan Tajder & Mladen Anšel •
1983. Branko Kincl •
1984. Marina Dropulić & Duško Dropulić •
1985. Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance •
1986. Ivan Juras & Emil Špirić •
1987. Dražen Juračić •
1988. Ines Filipović •
1989. Velimir Neidhardt •
1990. Andrija Mutnjaković •
1991. Nikola Bašić •
1992. Nenad Fabijanić •
1994. Nikola Bašić •
1995. Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance •
1996. Hildegard Auf-Franić & Tonči Žarnić •
1997. Ante Kuzmanić & Eugen Širola •
1998. Branko Silađin •
1999. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović & Silvije Novak) •
2000. Miroslav Genc •
2001. Vinko Penezić & Krešimir Rogina •
2002. Lenko Pleština •
2003. Iva Letilović & Morana Vlahović •
2004. Studio Capsula (Ivana Ergić, Vanja Ilić, Vesna Milutin) •
2005. Saša Randić & Idis Turato •
2006. Goran Rako •
2007. STUDIO UP (Lea Pelivan & Toma Plejić) •
2008. Marijan Hržić •
2009. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović & Silvije Novak)
2010. Nikola Bašić •
2011. Nenad Fabijanić •
2012. Neno Kezić i Emil Šverko •
2013. Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan •
2014. Vedran Pedišić, Emil Špirić, Erick Velasco Farrera i Juan José Núñez Andrade •
2015. Radionica arhitekture i Vanja Ilić •
2016. Vjera Bakić •
2017. Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić i Maja Furlan Zimmermann •
2018. Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić •
2019. studio 3LHD
|
| | |
|
