Vidi kôd stranice Grigorij Aleksandrovič Potemkin

<!--'''Grigorij Aleksandrovič Potemkin'''-->[[datoteka:Princepotemkin.jpg|220px|mini|desno|Knez Potemkin]]

'''Grigorij Aleksandrovič, knez Potemkin-Tavričeskij''' ([[ruski]]: ''Григорий Александрович Потёмкин, князь Потёмкин-Таврический'')([[24. rujna]] [[1739.]] - [[16. listopada]] [[1791.]]) bio je [[Rusija|ruski]] [[feldmaršal]], državnik,  [[knez]] i miljenik [[Katarina II. Velika|Katarine II.]]

Njegovo ime ostat će trajno upamćeno po njegovom nastojanju da kolonizira novoosvojene i rijetko naseljene stepe južne [[Ukrajina|Ukrajine]], koje su pripale [[Rusija|Rusiji]] nakon ''mirovnog Ugovora iz Kučuk - Kajnardžije'' [[1792.]] Potemkin je osnovao gradove kao što su: [[Herson]], [[Mykolajiv]], [[Sevastopolj]] i [[Dnjipro (grad)|Dnjipro]]. Njegovo prezime ostat će čuveno po terminu [[Potemkinova sela]].

==Životopis==

''Grigorij'', je dijete nižeg časnika ''Aleksandra Potemkina'' i ''Darije Skuratove'', a daljni potomak [[Moskva|moskovskog]] diplomata ''Pjotra Potemkina''. Rođen u selu ''Čizovu'' u blizini [[Smolensk|Smolenska]]. Po završetku studija na ''Moskovskom sveučilištu'', stupio je u konjičku gardu. Sudjelovao je u pobuni [[1762.]] kojom ja zbačen [[Petar III., ruski car|Petar III.]] i ustoličena [[Katarina II. Velika]]. Unaprijeđen je u drugog  poručnika carske garde. ''Katarini'' su bili potrebni pouzdani suradnici i ona je uočila ''Potemkinovu'' energiju i organizacione sposobnosti.

==Ljubavnik Katerine Velike==

Godine [[1774.]] njihova veza je poprimila mnogo intimniji karakter. ''Potemkin'' je postao miljenik carice; primio je mnoga odlikovanja i ubrzo postavljen na brojne važne položaje. Tijekom narednih 17 godina, postao je najuticajniji čovjek u Rusiji. Potemkin je postao jako bogat, i često se razmetao svojim imetkom., i on je kao i carica ''Katarina II''., bio slijedbenik ideja [[Prosvjetiteljstvo|Prosvjetiteljstva]]. Zalagao se vjersku toleranciju i pružao zaštitu nacionalnim manjinama. Kao vrhovni zapovjednik Ruske vojske (od [[1784.]] godine), zalagao se za puno humaniji odnos prema vojnicima, tražeći od časnika da se prema vojnicima odnose kao dobri očevi.

Po nekim povjesničarima,  knez ''Potemkin'' i carica ''Katarina II.'' tajno su se vjenčali [[1775.]] u Vaznesenjskoj crkvi u [[Moskva|Moskvi]]. Čak su imali i kćer, ''Jelisavetu Grigorjevnu'', koja je imala prezime ''Tjomkin'', a to je bilo skraćeno očevo prezime.

Na molbu Katarine II. , austrijski car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] proglasio je ''Potemkina'' [[1776.]] ''princem'' [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Od [[1775.]] ,caričinu milost zadobio je novi izabranik ''Zavadovski''. Ali to nimalo nije utjecalo na vezu ''Potemkina'' i carice ''Katarine II.'', njihova veza postala je čisto prijateljska, ali njegov utjecaj na caricu nije nikada bio ozbiljnije poljuljan, ni tada ni kasnije, kad su došli noviji miljenici. Govorilo se i o tome da su se ''Katarina II.'' i ''Potemkin'' tajno vjenčali, baš u to vrijeme, ali to nikada nije potkrijepljeno ozbiljnim dokazima (ali ni osporeno). U svakom slučaju ''Potemkin'' je imao veliki utjecaj na caricu tijekom narednih 10 godina. 

==Guverner Nove Rusije==
[[datoteka:Spb 06-2012 Tauride Palace 01.jpg|mini|desno|235px|Potemkinova palača ''Taurida'' u Sankt Peterburgu]]
''Potemkin'' je postigao impresivan uspeh u novoosvojenim ruskim, južnim provincijama, u kojim je bio apsolutni vladar. Pomagao je i Ruske i strane koloniste, osnovao je nekoliko novih gradova, i stvorio ''Crnomorsku flotu''. Godine [[1783.]] sproveo je plan za aneksiju Krima , za koji je nagrađen titulom ''Presvjetli knez Tavričeski'', ili ''knez Tauride'', po antičkom imenu [[Krim|Krima]]. Četiri godine kasnije organizirao je ''Katarinin'' dugo najavljivani put, sa brojnom pratnjom, u nove južne provincije. To je ispao ''casus belli'' za [[Rusko-turski rat 1787.-1792.]] Kao vojni rukovodioc ''Potemkin'' je bio jako oprezan,  a to mu nije donosilo popularnost.

Njegov sistem kolonizacije bio je izložen već za njegova vremena, brojnim kritikama, iako je davao brze i po mnogočemu sjajne rezultate. Arsenal u [[Herson|Hersonu]] ( koji se počeo graditi 1778.), luka [[Sevastopolj|Sevastopolju]] i nova flota od petnaestak linijskih brodova i dvadeset i pet manjih plovila, spomenici su njegova rada. On je pretjerivao u svemu, nije štedio ni ljude, ni novac, ni sebe samog u nastojanju da sprovede svoje planove kolonizacije do kraja. Slabost njegove metode bili su troškovi, o kojima on nije vodio računa, tako da se od gotovo tri četvrtine njegovih projekata odustalo na pola puta.

Godine [[1790.]] vodio je ratne operacije na rijeci [[Dnjestar|Dnjestru]], nakon te ratne epizode vratio se u [[Sankt Peterburg]] [[1791.]] ,  i  nastojao zadobiti caričinu milost ( namjesto njenog novog ljubavnika, princa ''Platona Zubova''). Ostalo je zapamćno da je za 4 mjeseca potrošio 850 000 rubalja na velika slavlja i zabave u svojoj palači ''Taurida''. Carica mu je povjerila delikatan državnički posao, izaslanika na mirovnim pregovorima sa [[Otomansko carstvo|Otomanskim carstvom]]. Na putu za ''Jaši'' (gdje su se pregovori imali voditi) [[5. listopada]] [[1791.]],  preminuo je na oko 60 kilometara od ''Jašija''.

*Na ruskom se njegovo prezime izgovora ''Patjomkin'', ali je u [[hrvatski|hrvatskom]] jeziku uvriježen oblik ''Potemkin''.

{{GLAVNIRASPORED:Potemkin, Grigorije Aleksandrovič}}

[[Kategorija:Povijest Rusije]]
[[Kategorija:Povijest Ukrajine]]
[[Kategorija:Ruski i sovjetski vojni zapovjednici]]