Vidi kôd stranice Isus na Maslinskoj gori

<!--'''Isus na Maslinskoj gori'''-->[[Datoteka:Gethsemane Carl Bloch.jpg|200px|desno|thumb|[[Carl Heinrich Bloch]]: Anđeo tješi Isusa u Getsemanskom vrtu.]]
[[Datoteka:Andrea Mantegna 036.jpg|200px|desno|thumb|[[Andrea Mantegna]]: Isus na Maslinskoj gori u Getsemanskom vrtu.]]
[[Datoteka:El Greco 019.jpg|200px|desno|thumb|[[El Greco]]: Isus na [[Maslinska gora|Maslinskoj gori]]]]
'''Isus na Maslinskoj gori''' događaj je iz Isusova života opisan u [[Novi zavjet|Novome zavjetu]]. 

[[Maslinska gora]] je [[planina]] istočno od [[Jeruzalem]]a obrasla [[maslina]]ma. U podnožju Maslinske gore nalazi se [[Getsemanski vrt]]. Dobio je ime od tijeska za [[maslinovo ulje]]. Isusova muka započela je u Getsemaniju. To je imalo simboliku, jer su prvi ljudi [[Adam]] i [[Eva]] sagriješili u rajskom vrtu, a [[Isus]] je započeo [[spasenje]] ljudi iz Getsemanskog vrta. 

Poslije [[Posljednja večera|Posljednje večeri]], Isus je s [[apostol]]ima krenuo prema Maslinskoj gori i Getsemanskom vrtu. Tamo je više puta došao prenoćiti, ako se dugo zadržao u Jeruzalemu. Isus se povukao na [[molitva|molitvu]] rekavši apostolima, da sjednu i čekaju. Jedino su [[Sveti Petar|Petar]], [[Jakov Zebedejev (stariji)|Jakov]] i [[Sveti Ivan Evanđelist|Ivan]], kao trojica najvjernijih pošli s njime. Isus je znao, da ga čekaju kušnja i slabost pa je samo trojici apostola dozvolio, da tome svjedoče, jer bi to ostali teško podnijeli. Zaokupile su ga misli o muci i smrti, bio je u tjeskobi i tuzi. Trojici apostola rekao je: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte ([[Evanđelje po Marku|Mk]] 14, 34)!" Udaljio  se i od njih, ali ne predaleko. Isus je imao običaj, moliti se [[Bog Otac|Bogu Ocu]] prije važnih događaja. Tako je činio i ovaj put. Kleknuo je i licem pao na [[tlo|zemlju]] od muke i [[strah]]a. To je trajalo oko sat vremena. Isus je znao, jer je Bog i čovjek, što će se dogoditi dan kasnije na [[Veliki petak]]. U glavi su mu prolazile slike mučenja. Osjetio je jake duševne bolove, oblijevao ga je hladan [[znoj]]. U Getsemanskom vrtu, Isus nije oplakivao toliko svoju muku i smrt, koliko ljudsku pakost i zloću. <ref>Dr. Rudolf Vimer:Isus Krist, život našeg Spasitelja, UPT Đakovo 2006.</ref> 

Iskušavao ge je [[đavao]], prvi put nakon [[Isusova kušnja|kušnje u pustinji]]. Prikazao mu je [[grijeh]]e svijeta, da ga odvrati od žrtve. U nevolji zavapio je: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti (Mt 26,39)." <ref>http://www.hbk.hr/biblija/pregled.php</ref> Nakon molitve otišao je do trojice apostola, koje je našao kako spavaju pa im je rekao: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? (Mt 26,40)". Apostolima je bilo neugodno. Isus im je još rekao: "Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo (Mt 26,41)." 
Isus se ponovno povukao na [[molitva|molitvu]] i trpio, zbog ravnodušnosti ljudi na njegovu muku i zbog toga što se neće svi ljudi spasiti, jer su dobrovoljno odbacili [[spasenje]]. Za vrijeme muke Isusu je došao [[anđeo]] i tješio ga. Slično se dogodilo i prilikom kušnje u pustinji. 

Nakon anđelova odlaska, Isus se nastavio moliti i znojio se [[krv]]avim znojem, zbog patnji i [[smrt]]i koje je imao podnijeti i budućih patnji pripadnika Crkve. Krvavi znoj, pojavio se uslijed velike uzbuđenosti i duševne borbe, kada je krv navrela u velikim količinama u [[glava|glavu]] i pomiješala se sa znojem. 

Isus je molitvom želio dati ljudima primjer, da se mole u teškoćama i pred važne životne događaje. Nakon molitve osjetio je [[mir]], odlučnost i duševnu snagu, što će nastaviti osjećati tijekom cijele muke i križnog puta. Isus je bdio, a učenici su spavali, dok ih nije probudio riječima: "Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica ([[Evanđelje po Mateju|Mt]] 26,45-46)". 
U Getesmanski vrt ušao je [[Juda Iškariotski|Juda]], neki članovi židovskog velikog svećeničkog viječa, sluge i vojnici. Imali su svjetiljke i bili su naoružani. Neki nisu znali kako Isus izgleda pa im je Juda bio vodič. Dogovorli su se, da će poljubac biti znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite (Mt 26,48)!" Tako je Juda izdao Isusa [[poljubac|poljupcem]]. Isus je znao, što se sprema pa ih je mirno dočekao. Nakon Judinog poljupca rekao je: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ ([[Evanđelje po Luki|Lk]] 22,48)?"  Mirno se predao vojnicima nakon što ih je upitao koga traže. Kada je rekao, da je on taj koga traže, vojnici su popadali na [[tlo|zemlju]], od snage Isusovih [[riječ]]i, a Isus nije pobjegao. Htio je pokazati, da se dobrovoljno predaje. Pri tome je zatražio, da [[apostol]]e ostave na miru i ne uhite ih. Kada su Isusu vezali ruke, apostoli su razmišljali o obračunu i pitali su Isusa: "Gospodine, da udarimo mačem (Lk 22,49)?" Isus nije još ni odgovorio, a Petar je već uzeo [[nož]] i napao jednog slugu. Posjekao mu je desno [[uho]], jer je  promašio glavu. Isus je apostole odvratio od borbe: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu (Mt 26,52)". Prekorio je Petra i rekao mu, da je htio, da je mogao zamoliti Boga Oca da pošalje mnoštvo anđela da ga brane, ali je htio da se ispune proroštva i [[Sveto pismo]]. Dotakao je posječeno uho sluge svećenika i ono je zacijelio. Svećenicima je poručio: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me (Mt 26,55)." 

Đavao se poslužio židovskim svećeničkim poglavarima, da ulovi i razapne Isusa. Vojnici su odveli Isusa, a apostoli su ostali. Dok su Isusa vodili u gluho doba [[noć]]i, jedan je mladić to primijetio i približio se. Vojnici su prišli da ga uhvate, ali im je pobjegao. Nije poznato ime mladića. Time se pokazalo, da bi vojnici rado uhitili i apostole, da im Isus nije zabranio. Isusa su prvo odveli veliku svećeniku.

== Izvori ==
{{izvori}}


{{Isus}}

[[Kategorija:Isus]]
[[Kategorija:Novi zavjet]]