Vidi kôd stranice Ivo Frank

<!--'''Ivo Frank'''-->{{Infookvir političar
|ime             = Ivo Frank
|slika           = 
|veličina        = 175px
|opis slike      = 
|malaslika       = 
|opis male slike = 
|datum rođenja   = [[17. prosinca]] [[1877.]]
|datum smrti     = [[19. prosinca]] [[1939.]]

|položaj         = zastupnik u Hrvatskom saboru 
|mandat_start    = [[1911.]]
|mandat_kraj     = [[1918.]]
|podpredsjednik  = 
|podpremijer     = 
|zamjenik        = 
|premijer1       = 
|predsjednik1    = 
|prethodnik      = 
|nasljednik      =

|čin2            = 
|mandat_start2   = 
|mandat_kraj2    = 
|podpredsjednik2 = 
|podpremijer2    = 
|zamjenik2       = 
|premijer2       = 
|predsjednik     =
|prethodnik2     = 
|nasljednik2     =

|čin3            = 
|mandat_start3   = 
|mandat_kraj3    = 
|podpredsjednik3 = 
|podpremijer3    = 
|zamjenik3       = 
|premijer3       = 
|predsjednik3    = 
|prethodnik3     = 
|nasljednik3     =

|čin4            = 
|mandat_start4   = 
|mandat_kraj4    = 
|podpredsjednik4 = 
|podpremijer4    = 
|zamjenik4       = 
|premijer4       = 
|predsjednik4    = 
|nasljednik4     = 
|prethodnik4     =

|čin5            = 
|mandat_start5   = 
|mandat_kraj5    = 
|podpredsjednik5 = 
|podpremijer5    = 
|zamjenik5       = 
|premijer5       = 
|predsjednik5    = 
|prethodnik5     = 
|nasljednik5     =

|stranka         = [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatska stranka prava]]
|supruga         = 
|suprug          = 
|zanimanje       = [[politika|političar]]
|fusnote         = 
}}

'''Ivo Frank''' ([[Zagreb]], [[17. prosinca]] [[1877.]] – [[Budimpešta]], [[19. prosinca]] [[1939.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] pravnik, političar, jedan od vođa [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatske stranke prava]] i borac protiv [[Mađarizacija|mađarske]] i [[Velikosrpska ideologija|velikosrpske]] hegemonije.

==Podrijetlo i školovanje==
Dr. Ivo Frank je rođen u Zagrebu [[17. prosinca]] [[1877.]] Odrastao je s petero braće u uglednoj hrvatsko-[[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj]] obitelji [[Josip Frank|Josipa Franka]] i Olge Rojčević-Frank.<ref>Ognjen Kraus, 1998, str. 174</ref><ref name="ig1">Ivo Goldstein, 2001, str. 94</ref> Frank je [[1895.]] završio [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u [[Zagreb]]u<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}, str. 919.</ref> , a [[1905.]] doktorirao je pravo na [[Pravni fakultet u Zagrebu|Pravnom fakultetu u Zagrebu]].<ref name="hip">[[Stjepan Matković]], »Prilozi za politički životopis Ive Franka i evoluciju pravaštva«, ''Časopis za suvremenu povijest (Hrvatski institut za povijest)'', sv. 40 br. 3, Zagreb, kolovoz / rujan 2008., str. 1067. – 1085., {{ISSN|1848-9079}} {{Hrčak|id=62426}}</ref><ref>{{Citiranje www|naslov=Frank, Ivo|url=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20418|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Leksikografski zavod Miroslav Krleža|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=21. prosinca 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Brat [[Vladimir Frank|Vladimira Franka]].<ref>Stjepan Matković: [http://shp.bizhat.com/Frank.html Tko je bio Ivo Frank? U povodu prijenosa njegovih posmrtnih ostataka iz Budimpešte na Mirogoj], Stina hrvatskih pradidova. Pristupljeno 10. srpnja 2016.</ref>

==Karijera i politika==
===U Austro-Ugarskoj monarhiji===
Pravo vođenja odvjetničkog ureda stekao je [[1908.]] godine. Govorio je odlično njemački, engleski, francuski i talijanski jezik, dok mađarski nikada nije u potpunosti savladao unatoč višegodišnjem životu u [[Budimpešta|Budimpešti]].<ref name="hip"/>

Političku inicijaciju imao je u listopadu [[1895.]] godine tijekom dolaska kralja [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] u Zagreb, kada je sa skupinom srednjoškolaca i studenata [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] sudjelovao u [[Spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 16. listopada 1895.|skidanju mađarskog stijega]] s prigodnog slavoluka na [[Zagrebački Glavni kolodvor|Glavnom kolodvoru]]. Uslijedila je rasprava na Kraljevskom sudbenom stolu protiv svih sudionika prosvjeda. Zajedno s bratom [[Vladimir Frank|Vladimirom]] bio je osuđen na četiri mjeseca zatvora. Za vrijeme boravka kralja Franje Josipa I. u Zagrebu, Frank je također prosvjedovao ispred Srpske crkvene općine i pravoslavne crkve. Povod za prosvjede bilo je vješanje srpskog barjaka na zgradi Pravoslavne crkve, što je u dijelu [[Stranka prava|pravaške]] mladeži shvaćeno kao otvorena provokacija koja je potvrđivala čvrstu vezu između režima [[ban]]a [[Károly Khuen-Héderváry|Khuen-Hédervárya]] i srpske politike u banskoj Hrvatskoj. Sljedeću javnu akciju izveo je dvije godine kasnije, [[1897.]] Povod je bila javna kleveta [[Vjekoslav Fleišer|Vjekoslava Fleišera]], urednika suparničkog dnevnika [[Hrvatska domovina (Zagreb)|Hrvatska domovina]], koji je nazvao Franka “rogonjom”. Na to je Frank, tada student prava, na ulici pljusnuo Fleišera. U [[protusrpski prosvjedi 1902.|protusrpskim prosvjedima]] puno širih razmjera sudjelovao je i u rujnu [[1902.]] godine. Tada je [[Stjepan Radić]] prozvao Franka da je “''skupljao čete rulje, postavljao im predvodnike, davao naloge i primao izvješća o razbijanju i pljački srpskih dućana i stanova''”. Frank je bio oslobođen krivnje, za razliku od 72 drugih osoba, uključujući Radića, koje su bile osuđene tijekom rujanskih događaja.<ref name="hip"/>

Frank je bio prozvan zbog sudjelovanja u još jednim protusrpskim ispadima. Riječ je o događajima koji su bili posljedica [[Sarajevski atentat|sarajevskog atentata]], kad je ubojstvo prijestolonasljednika-nadvojvode [[Franjo Ferdinand|Franje Ferdinanda]] i njegove supruge Sofije izazvalo nemire usmjerene protiv Srba u raznim mjestima [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|banske Hrvatske]] te [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosne i Hercegovine]]. Frank je apostrofiran kao glavni začetnik zagrebačkih prosvjeda. Tu je ocjenu prihvatio, tumačeći da je to bila “patriotska dužnost”, ali nije prihvatio ocjenu da je bio intelektualni začetnik srpanjskih izgreda. Ogradio se od paljenja i pljačkanja trgovina u vlasništvu Srba uz obrazloženje da su događaji bili pod nadzorom dok ih je vodila Stranka prava, a kad se uključila policija onda je do izražaja došla “bijesna svjetina”, što je bio povod za uvođenje prijekog suda u Zagrebu.<ref name="hip"/>

Osim sudjelovanja u prosvjedima, Frank se počeo baviti i drugim uobičajnim oblicima političkih djelatnosti. Sve se redovitije nalazio uz oca koji je vrlo često održavao javne skupove radi promicanja stranačkih interesa. Tako je Frank zajedno sa ocem nastupao na pučkim skupštinama tijekom [[Narodni pokret 1903. godine|nemira iz 1903. godine]], kojima je uskoro zaključeno razdoblje krute Khuen-Héderváryjeve vladavine u banskoj Hrvatskoj.<ref name="hip"/>

Frank je dva puta uzastopce biran za saborskog zastupnika. Prvi put se neuspješno kandidirao [[1906.]] u sisačkom kotaru. U [[Hrvatski sabor]] je ušao prvi put [[1911.]] godine i to izborom u kotaru [[Vojni Križ]]. Izbor je potvrdio i na sljedećim izborima dvije godine kasnije. Prije njega je u tom kotaru od [[1887.]] do smrti bio uzastopce biran njegov otac. Tijekom saborskog razdoblja [[1913.]] – [[1918.]] bio je vrlo aktivan zastupnik. Uz to je bio jedan od vodećih ljudi pravaške stranke koja se nakratko ujedinila 1911., da bi dvije godine kasnije ponovno došlo do podjele na “[[frankovci|frankovce]]” i “[[Starčevićeva stranka prava|milinovce]]”. Prevladavalo je mišljenje da je u tom razdoblju Frank zajedno s [[Aleksandar Horvat|Aleksanderom Horvatom]] bio čelna osoba Hrvatske stranke prava, kako se u tom razdoblju službeno nazivala “frankovačka” skupina.<ref name="hip"/>

Neposredno nakon početka [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] Frank je u kolovozu [[1914.]] unovačen. Služio je vojsku u činu poručnika topništva, a sudjelovao je i u borbama na [[Galicija (srednja Europa)|galicijskom]] bojištu protiv ruske vojske u sastavu druge bitnice "6. poljsko-topničke pukovnije". Nakon obnove parlamentarnog života u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj Monarhiji]] ponovno se vratio u saborske klupe, gdje je ustrajno branio načela HSP-a prigodom rasprava o [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarskoj nagodbi]], tumačenja hrvatskih interesa u Monarhiji i komunalnim problemima njegova izbornog kotara. Ipak, u središtu njegovih saborskih istupa bilo je suzbijanje bilo kakvog vezivanja hrvatske sa srbijanskom politikom, a osobito je pobijao ideju rušenja Habsburške Monarhije, prema njemu jedinog jamstva da Hrvati “''ne postanu žrtvom nezasitnih talijanskih aspiracija, te da se hrvatski narod ne bi utopio u moru velikog srpstva, koje je jednako jugoslavenstvu''”. Ivo Frank je držao da srpski političari iz redova [[Srpska samostalna stranka|Srpske samostalne stranke]] i članice [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatskosrpske koalicije]], koja je imala saborsku većinu, bez ograda prate zov [[Beograd]]a. Prema Franku srbijanska politika je “''uzela cilj da anektira hrvatske zemlje” tako da za “hrvatski narod ne može ništa dobra izaći iz suradnje s takvim saveznikom''". Još za vrijeme rata polovicom 1918. godine, zbog veza frankovačkih prvaka s visokim krugovima izvan banske Hrvatske, došlo je do optužbi iz redova Hrvatsko-srpske koalicije da se Frank zajedno s Aleksandrom Horvatom zalagao za ukidanje ustavnog stanja i uvođenje vojnog komesarijata.<ref name="hip"/>

Frank je bio dijelom [[Dvorac Belvedere u Beču|Belvedere]] kruga. Riječ je o skupini političara raznih nacionalnih pripadnosti koja se okupljala oko prestolonasljednika Franje Ferdinanda radi izrade planova vezanih uz njegovo preuzimanja trona. Frank je nakon ubojstva Franje Ferdinanda nastavio tražiti rješenja hrvatskog pitanja pod habsburškom dinastijom. Tijekom rata često je putovao u Budimpeštu i [[Beč]], pokušavajući u pregovorima s mađarskim i austrijskim političarima postići povoljniji položaj za Hrvate u sklopu Monarhije. Zajedno sa stranačkim predsjednikom dr. Aleksandrom Horvatom bio je na proljeće [[1918.]] godine u audijenciji kod kralja [[Karlo I. Austrijski|Karla I. Austrijskog]]. Usporedno s neuspješnim pokušajima pronalaska povoljnijih rješenja za hrvatski položaj uz pristanak dvora i austrijskih državnika, Frank je nastojao držati otvorenim vrata i za dogovore s ugarskim državnicima.<ref name="hip"/>

===U Kraljevini SHS i izgnanstvu===
U [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina SHS]] Frank je bio proganjan zbog svojih političkih svjetonazora. 1918. godine Frank je bio uhićen i to unatoč tome što je bio saborski zastupnik. Vlasti Kraljevine SHS nisu se prigodom progona protivnika osvrtale na zastupnički imunitet. Prema izvješćima [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća SHS]], bio je optužen da je "predvodio ''pijane'' vojnike zajedno sa [[Zvonimir Vukelić|Zvonimirom Vukelićem]]. U zatvoru je Franka posjetio katolički prezbiter [[Juraj Tomac]].<ref>[[Ivica Miškulin]], »Župnik Juraj Tomac i vlasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1919.-1923.«, ''Croatica Christiana Periodica'', vol. 29 br. 55, Zagreb, lipanj 2005., str. 190., {{ISSN|0350-7823}} {{Hrčak|id=62426}}</ref> Istraga međutim nije potvrdila tu optužbu tako da je Frank za Božić 1918. pušten na slobodu. Krajem siječnja [[1919.]] u Beču je iznijeta ideja o stvaranju jedne skupine koja bi se zalagala za obnovu Habsburške Monarhije, te da bi hrvatsku stranu predvodio Frank, što je ujedno značilo i njegov odlazak iz Hrvatske u inozemstvo. U svibnju iste godine Frank je prešao granicu neznajući da se više nikada neće vratiti u domovinu. Frank je došao u [[Graz]], prešavši granicu pješice kod [[Spielfield]]a u austrijskoj saveznoj pokrajini [[Štajerska|Štajerskoj]], na poziv već ustrojenoga "[[Hrvatski komitet|Hrvatskog komiteta]]" u [[Austrija|Austriji]]. Prema zapisima Frankove supruge Aglaje konačni cilj komiteta je bio stvaranje samostalne Hrvatske, samostalne [[Crna Gora|Crne Gore]] i priključenje [[Vojvodina|Vojvodine]] Mađarskoj. Frank je sa suradnicima, uz suglasnost Generalnog konzulata Crne Gore u [[Rim]]u, sudjelovao u organizaciji crnogorskoga emigrantskog tiska u Italiji kao što su bile novine "L’Eco del Montenegro" i "Il Montenegro". U međuvremenu su se vlasti u Kraljevini SHS pobrinule da, prema spisu [[Kraljevinski stol sedmorice|Kraljevinskog stola sedmorice]] od [[21. svibnja]] 1920. godine, se Franku “utrne pravo odvjetovanja”. Prije toga mu je akademski Senat u srpnju [[1920.]] godine oduzeo doktorat prava. U Austriji, Frank je otpočetka je sudjelovao u radu "Hrvatskog komiteta" kao njegov predsjednik. Frank je u početku računao na talijansku potporu u borbi - otporu protiv Srba. [[Kraljevina Italija|Italija]] je otvoreno nastupila prema "Hrvatskom komitetu", ali se nije upuštala u davanje veće pomoći. Nakon propasti dogovora s Talijanima, Frank se trajno vratio u Budimpeštu. Neuspjesi su izazvali sukobe u "Hrvatskom komitetu", koji su završili i njegovim slomom. Razmjena kritika o načinu vođenja taktike potpuno je posvađala vodeće osobe. Frank je ušao u spor sa [[Stjepan Duić|Stjepanom Duićem]] koji je završio i oružanim sukobom. Tom je prilikom Frank bio lakše ranjen u ruku. Tijekom [[Seljačke bune]] u moslavačkom selu Ludini pronađen je trobojni letak s napisom “Živio Dr. Ivo Franck” koji je uznemirio žandarmeriju. Ludina je bila dio bivšega izbornog kotara (za Austro-Ugarske križkog, a za Kraljevine SHS čazmanskog kotara) u kojemu je Frank pobijedio na posljednjim izborima za Sabor. Sada je taj kotar postao jedno od središta seljačke bune. Tijekom [[seljačka buna u Velikom Grđevcu 1920.|seljačke bune u Velikom Grđevcu]] [[1920.]] godine, općinske vlasti u Križu objavile su proglas u kojemu su iznijele da:<ref name="hip"/>
 
1.) ''Dr. Ivica Frank stoji u svezi s neprijateljima našim: Crnogorskim raskraljem [[Nikola I. Petrović Njegoš|Nikolom]], Talijanima, Madžarima i Nijemcima''<ref name="hip"/>
 
2.) ''Dr. Ivica Frank od tih naših neprijatelja dobiva silne svote novaca''<ref name="hip"/>
 
3.) ''tim novcem Dr. Ivica Frank sjajno živi u inozemstvu''<ref name="hip"/>
 
4.) ''tim novcem Dr Ivica Frank plaća i k nama šalje razne agente sa svrhom da medju nama razpire nezadovoljstvo i plemenske mržnje, što bi išlo u prilog našime neprijateljima''<ref name="hip"/>

Već sljedeće godine pokrenut je u Zagrebu proces protiv [[Milan Šufflay|Milana Šufllaya]] i [[Ivo Pilar|Ive Pilara]] radi veleizdaje. Optužnica ih je teretila za veze s [[hrvatska emigracija|hrvatskim emigrantskim]] pokretom na čelu s Frankom za kojeg je režim istaknuo da se “predstavljao u inozemstvu pred inostranim vlastima kao zastupnik hrvatskog naroda, a naročito kao punomoćenik Stjepana Radića”.<ref name="hip"/>

Frank se povukao iz aktivnoga političkog života nakon [[Rapallski ugovor|Rapallskog ugovora]] kada je raspustio "Hrvatski komitet", te se stalno nastanio u Budimpešti, gdje je do kraja života zarađivao kao vrtlar blizu gradskog groblja. Ipak, tijekom lipnja [[1927.]] godine Frank je uputio povjerljivo pismo talijanskom poslaniku u Budimpešti [[Ercole Durini di Monza|Ercoleu Duriniju]]. Tim pismom je Frank pokušao ponovno privući pozornost prema hrvatskom pitanju, ističući da je u zadanim okolnostima “Italija jedini spas Hrvata” (''Che l’Italia sia la sola salvezza dei Croati''). U ideološkom i geopolitičkom smislu Frank je kasnije promišljao okupljanje podunavskih zemalja oko krune [[Zemlje Krune sv. Stjepana|sv. Stjepana]], ne izbjegavajući zaključiti da je konačni cilj hrvatskog pitanja ujedinjenje [[Kraljevina Dalmacija|Dalmacije]], [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosne]] i [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatske-Slavonije]] u jednu nezavisnu i slobodnu Hrvatsku. Frank je vjerovao u reviziju europskog poretka i slom Kraljevine Jugoslavije, upućivao je hrvatsku politiku na uske veze s Mađarskom, pri tome ističući hrvatsko pravo na državno samoodređenje.<ref name="hip"/>

Frank je bio ujak [[Eugen Dido Kvaternik|Eugena Dide Kvaternika]].<ref name="ig1"/><ref name="hip"/> Frank se rano udaljio od [[Ante Pavelić]]a i njegove fašitičke politike.<ref name="ig2">Ivo Goldstein, 2001, str. 95</ref> Paveliću je jako zamjerio što je uvukao Kvaternika u organizaciju [[Marseille|marseillskog]] atentata na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević]]a. Prilikom Kvaternikovog boravka u Italiji, Frank ga je pismom pozvao k sebi u Mađarsku poručivši mu da "[[fašizam]] nije za Hrvate!".<ref name="hip"/>

==Smrt i pokop u Hrvatskoj 2007. godine==
Dr. Ivo Frank umro je [[19. prosinca]] [[1939.]] u Budimpešti. Frankovu smrt u Hrvatskoj je zabilježio poznati pravaš [[Stipe Vučetić]]. Vučetić je opisao Franka kao “pravog barjaktara prave hrvatske misli”.<ref name="hip"/>

Tek po uspostavi [[Dan neovisnosti (Hrvatska)|Hrvatske neovisnosti]] ispunjena je želja dr. Ive Franka da mu posmrtni ostatci budu položeni u rodnome gradu. Zbog političkih okolnosti moralo je proći skoro sedamdeset godina da dr. Ivo Frank, zajedno sa svojom suprugom Aglajom, bude [[2. lipnja]] [[2007.]] godine dostojno pokopan u obiteljsku grobnicu na [[Mirogoj]]u.<ref name="hip"/><ref>{{hr icon}} Gradska groblja Zagreb: Ivo Frank, Mirogoj RKT-78-I-1</ref>

==Citati==
{{citat|Ovakav izdajnički Sabor radi o glavi hrvatskom narodu i Habsburškoj monarhiji. Juče ubijeni u Sarajevu je jedina uzdanica Hrvata.<ref>[[Željko Karaula]], »Sarajevski atentat – reakcije Hrvata i Srba u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji«, ''Interdisciplinarni je znanstveni časopis "Radovi Zavoda za hrvatsku povijest"'', vol.43, br. 1, Zagreb, prosinac 2011., str. 268., {{ISSN|0353-295X}} {{Hrčak|id=113497}}</ref>|Dr. Ivo Frank 1914. godine nakon atentata na prijestolonasljednika-nadvojvodu [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]]}}

{{citat|Za [[Srpska samostalna stranka|Srpsku samostalnu stranku]] mjerodavna je jedino politika Beograd koja je u dijametralnoj opreci s hrvatskom politikom.<ref name="hip"/>|Dr. Ivo Frank 1917. godine}}

{{citat|Srbijanska politika uzela je za cilj da anektira hrvatske zemlje tako da za hrvatski narod ne može ništa dobra izaći iz suradnje s takvim saveznikom.<ref name="hip"/>|Dr. Ivo Frank 1917. godine}}

==Izvori==
{{Hrvatski institut za povijest, znanstveni rad dr. sc. Stjepana Matkovića "Prilozi za politički životopis Ive Franka i evoluciju pravštva"}}
{{Izvori}}

== Literatura ==
* {{Citiranje knjige|last=Kraus|first=Ognjen|title=Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj|year=1998|publisher=Židovska općina Zagreb|location=Zagreb|isbn=953-96836-2-9|ref=harv}}
* {{Citiranje knjige|last=Goldstein|first=Ivo|title=Holokaust u Zagrebu|year=2001|publisher=Novi Liber-Židovska općina Zagreb|location=Zagreb|isbn=953-6045-19-2|ref=harv}}

{{GLAVNIRASPORED:Frank, Ivo}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Židovi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški političari]]
[[Kategorija:Političari u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Hrvatska politička emigracija (1918.-1941.)]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret]]