Vidi kôd stranice O tempora, o mores!

''O tempora, o mores!''''' slavna je [[Ciceron]]ova rečenica u njegovom [[Protiv Katiline|Prvom govoru protiv Katiline]]. Prevodi se izrazom '''Čudnih li vremena, čudnih li običaja!'''

Na početku svojeg govora protiv [[Katilina|Katiline]], koji ga je prethodno htio ubiti, Ciceron oplakuje zlobu i pokvarenost Katilinine dobi. Ciceron je frustriran što, unatoč svim dokazima koji su prikupljeni protiv Katiline koji se urotio radi svrgavanja rimske vlasti, te činjenice da je Senat donio [[senatus consultum ultimum]], Katilina još nije osuđen. Ciceron nastavlja opisivati različita vremena u rimskoj povijesti kada su konzuli ubijali urotnike čak uz manje dokaza. Ponekad se, kao u slučaju ubojstva Gaja Grakha (jednog od [[Gracchi|braće Grakho]]) koje je izvršio bivši konzul Lucije Opimije, odluka temeljila samo na "quasdam seditionum suspiciones", tj. ''pouzdanim sumnjama na ustanak'' (odlomak 2, lineja 3)

Ova se sentencija danas koristi kao usklik u kritiziranju trenutačnih stavova i trendova, često u [[parodija|šali]] ili uz [[ironija|ironiju]].

==Više informacija==
*[[Mores]]
*[[Quousque tandem abutere, Catilina, patientia nostra?]]
*[http://la.wikisource.org/wiki/Oratio_in_Catilinam_Prima_in_Senatu_Habita Cjelovit tekst] [[Protiv Katiline|govora protiv Katiline]] na [[latinski jezik|latinskom]] [[Wikizvor]]u

[[Kategorija:Latinske poslovice]]