Vidi kôd stranice Splitski crkveni sabori

<!--'''Splitski crkveni sabori'''-->[[Slika:Splitski crkveni sabor Celestin Medović.JPG|250px|desno|mini|Splitski crkveni sabor 925., rad [[Celestin Medović|Celestina Medovića]]]]
'''Splitski crkveni sabori''', skupni naziv za više crkvenih sabora koji su se održali u [[Split]]u u [[Srednji vijek|ranom srednjem vijeku]], a čiji su zaključci imali značaj za prostor čitave ondašnje [[Hrvatsko Kraljevstvo|hrvatske države]].

U ovom kontekstu, osobito su važna dva sabora održana u [[10. stoljeće|10. stoljeću]], a sazvana u doba [[papa|pape]] [[Ivan X.|Ivana X.]]

== Prvi crkveni sabor iz 925. ==

Prvi crkveni sabor sazvao je [[papa]] [[Ivan X.]], a održan je u Splitu [[925.]] godine. Glavna zadaća tog sabora bila je riješavanje pitanja crkvene jurisdikcije (pravosuđa) na području [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Dalmacija|Dalmacije]] te iskorjenjivanje "Metodijeve nauke", odnosno [[slavenski jezici|slavenskog jezika]] u liturgiji i [[glagoljica|glagoljice]].<ref>Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 278.-279.</ref><ref name="Povijest, srednji vijek, str. 92">Povijest, srednji vijek, str. 92.</ref>

Uoči održavanja sabora, papa je poslao dva legata; [[Ancona|ankonskog]] biskupa Ivana i palestrinskog biskupa Leona koji su uručili dva pisma. Jedno slavenskim vladarima, a drugo splitskom nadbiskupu i ostalim dalmatinskim biskupima.<ref>Zelić-Bučan, Benedikta, Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, str. 135.</ref> Na saboru su bili prisutni svi dalmatinski biskupi: splitski Ivan, [[zadar]]ski Formin te [[Rab|rapski]], [[Krk|krčki]], [[osor]]ski, [[Dubrovnik|dubrovački]], [[kotor]]ski, [[nin]]ski i [[ston]]ski biskupi.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 58.</ref>

Na saboru, odlučeno je da će celibat bit obvezan, te su se zabranili nošenje brade i bogoslužje na narodnom jeziku. Nazočio je i hrvatski kralj [[Tomislav]] († o.928.) i [[zahumlje|zahumski]] knez [[Mihajlo Višević]], hrvatsko plemstvo, te srpsko plemstvo (vjerojatno se radilo o prognanom [[Raška|raškom]] knezu [[Zaharija Pribislavljević|Zahariji]] i njemu odanim plemićima), raspravljalo se o raznim crkveno-organizacijskim i disciplinskim pitanjima te je doneseno petnaest zaključaka. Najvažnije je bilo pitanje sjedišta nove crkvene pokrajine za Dalmaciju i Hrvatsku. Na [[metropolija|metropolitansku čast]] pretendirali su splitski nadbiskup [[Ivan II., splitski nadbiskup|Ivan]], kao nasljednik [[salonitanska biskupija|salonitanske Crkve]] koju je osnovao još navodni učenik [[apostol]]a [[Sveti Petar|Petra]] [[Sveti Dujam|sv. Dujam]], zadarski biskup [[Formin, zadarski biskup|Formin]] i [[ninska biskupija|ninski biskup]] [[Grgur Ninski]]. Odlukom sabora (točka 1.), odlučeno je da će metropolitansku vlast zadobiti ''ona crkva i grad, gdje počivaju svete kosti blaženoga Dujma''<ref>Goldstein, I., Hrvatski rani srednji vijek, str. 279.</ref>, dakle Split.

Nadalje, točkama 2, 3, 8 i 9. dogovoreno je pitanje granica među pojedinim biskupijama, a točkama 4. i 5. regulirani su crkveni posjedi. Što se tiče svećenstva, točkom 14. definira se neraskidivost kršćanske ženidbe i školovanja svećeničkog podmlatka, dok se točkom 15. regulira pitanje svećeničke ženidbe. Kazne u slučaju teških zločina kao što su ubojstvo gospodara, [[svećenstvo|svećenika]] ili [[monarhija|vladara]] sadržane su u točkama 6, 7 i 13. Točkom 11. posebno se naglašava da je od sada i ninski biskup sufragan splitskog metropolite. Donesena je i odluka uperena protiv glagoljaškog svećenstva kojom se zabranjivalo zaređivanje i promicanje u više redove onima koji nisu znali [[latinski jezik|latinski]] (točka 10.).<ref name="ReferenceA">Zelić-Bučan, Benedikta, Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti, str. 136.</ref>

Pošto u spisima sa ovoga sabora nije kao jedan od navedenih sudionika bio spomenut [[Bizantsko Carstvo|bizantski]] strateg [[Dalmacija|Dalmacije]], te pošto je navedeno da je Grguru bila ponuđena [[Sisačka biskupija]], povijesničari to smatraju dokazom da je [[Tomislav]] vladao dalmatinskim gradovima i područjem nekadašnje [[Panonska Hrvatska|Panonske Hrvatske]], odnosno savsko-dravskim međuriječjem.

== Drugi crkveni sabor iz 928. ==

Budući da se [[Grgur Ninski]] žalio papi na odluku splitskog sabora, papa je naredio sazivanje drugog crkvenog sabora koji bi razriješio sporna pitanja. Drugi je sabor održan [[928.]] godine, također u Splitu pod predsjedanjem papina legata, biskupa Madalberta. Na tom saboru je potvrđen prvobitni zaključak o primatu splitskog nadbiskupa kao metropolite, a donesena je i odluka o ukidanju ninske biskupije, jer nije imala [[antika|antičku]] tradiciju. Grguru je u zamjenu ponuđen izbor jedne od tri slobodne biskupije, da bi kasnije po nalogu pape [[Lav VI.|Lava VI.]] preuzeo [[skradin]]sku.<ref name="Povijest, srednji vijek, str. 92"/> Splitskom nadbiskupu dano je pravo na župe i na teritoriju Hrvatske, a svi biskupi su ujedno strogo prekoreni zbog posezanja za tuđim područjima i svima se nalaže poslušnost splitskom nadbiskupu.<ref name="ReferenceA"/>

== Drugi važniji crkveni sabori u Splitu ==

=== Splitski crkveni sabor iz 1060. godine ===

Godine [[1054.]] dogodio se definitivni rascijep jedinstvene kršćanske Crkve na zapadnu (rimokatolička) i istočnu (pravoslavna). Kao odgovor na taj krupan događaj, novi je papa [[Nikola II., papa|Nikola II.]] (1059.-1061.) pregnuo da se u zapadnoj Crkvi provedu reforme koje su trebale učvrstiti i stabilizirati Crkvu i njenu organizaciju. S tim u vezi održan je 1059. godine [[Lateranski sabor]] u [[Rim]]u čiji su se zaključci odnosili na izbor pape, papinski imetak, na strogu zabranu svećenicima da budu oženjeni, na [[crkvena desetina|crkvenu desetinu]] i protiv [[simonija|sinomije]].

Crkveni sabor u Splitu sazvao je na papin zahtjev, papinski legat Majnard. Na tom saboru sudjelovali su, uz splitskog nadbiskupa [[Ivan IV., splitski nadbiskup|Ivana]] i biskupi Drago rapski, Juraj krčki, [[Lovro Dalmatinac|Lovro osorski]], Andrija zadarski, Rainer ninski, Ivan trogirski, kao i [[opat]]i svih dalmatinskih samostana. Poslije rasprave, sabor je donio većinom iste zaključke kao i lateranski, samo prilagođene uvjetima i prilikama u Hrvatskoj i Dalmaciji. Zaključke je iste godine potvrdio papa Nikola II., a nakon što je on odmah poslije toga umro, potvrdio ih je i njegov nasljednik [[Aleksandar II., papa|Aleksandar II.]] (1061.-1073.).<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 68.</ref>

Splitski crkveni sabor iz 1060. godine nije ukinuo slavensku službu Božju niti uporabu [[glagoljica|glagoljice]], ali je naredio da svećenici moraju znati i [[latinski jezik]] u govoru i pismu.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 66.-68.</ref> Nakon što je lateranski sabor [[1061.]] godine prihvatio zaključke splitskog crkvenog sabora, razvio se otpor kod hrvatskog klera na području kvarnerskih otoka, na čelu kojeg je stao neki svećenik Vulfo (''Ulfus''), pristaša protupape [[Honorije II., protupapa|Honorija II.]] (1061.-1064.), kojega je izabrala protureformna stranka. Poslije smrti protupape Honorije II., [[1064.]] godine, papa Aleksandar II. poslao je u Hrvatsku i Dalmaciju legata Ivana koji je, uz pomoć kralja [[Petar Krešimir IV.|Petra Krešimira IV.]] (1058.-1074.) uhvatio i utamničio Vulfa, čime je skršen protureformistički pokret na istočnoj obali [[Jadransko more|Jadrana]].<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 69.-70.</ref>

=== Splitski crkveni sabor iz 1074. godine ===

Papinski [[legat]] Gerard sazvao je crkveni sabor u Splitu u studenom [[1074.]] godine. Zaključci ovog sabora nisu sačuvani, ali poznato je da su potvrđeni sinodalni zaključci prethodnog sabora iz [[1060.]] godine, koji su se odnosili na svećeničku ženidbu i [[simonija|simoniju]]. Raspravljalo se i o unutrašnjem uređenju hrvatsko-dalmatinske crkve pa je obnovljena ninska biskupija koja je bila ukinuta 928. godine.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600. - 1526., prvi dio, str. 146.</ref>

=== Splitski crkveni sabor iz 1185. godine ===

Za razliku od prethodnih crkvenih sabora, na ovome nije bilo svjetovnih velikodostojnika, već samo crkvenih. Opći crkveni sabor sazvao je nadbiskup [[Petar VII. Ugrin|Petar Ugrin]] [[1185.]] godine, u vrijeme pape [[Lucije III.|Lucija III.]] (1181.-1185.). Na saboru su bili prisutni kninski biskup Flasko, trogirski Mihovil, skradinski Mihovil, ninski Matej, senjski Mirej, krbavski Matej, hvarski Miha te brojni opati i drugi svećenici.<ref>Novak, Grga, Povijest Splita, knjiga prva, str. 103.-104.</ref>

Na saboru koji je počeo s radom [[1. svibnja]] određene su granice pojedinih biskupija, dogovoreno je da se od dijela splitske dijaceze oduzme jedan dio na sjeveru i oformi [[krbavska biskupija]] kao sufraganska splitskoj nadbiskupiji. Zaključeno je i da se vjernici ne smiju udruživati u [[bratovština|bratovštine]], potvrđeno je da se svećenici ne smiju ženiti, utvrđena su crkvena prava i još jednom osuđena simonija.

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==

* ''[[Ivo Goldstein|Goldstein, Ivo]], Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.'' {{ISBN|953-175-043-2}}
* ''[[Grga Novak|Novak, Grga]], Povijest Splita, knjiga prva, Škuna, Split, 2005.'' {{ISBN|953-97861-7-7}}
* ''Povijest, srednji vijek, Zagreb, 2003.'' {{ISBN|953-0-60573-0}}
* [[Benedikta Zelić-Bučan|Zelić-Bučan, Benedikta]], ''[[Članci i rasprave iz starije hrvatske povijesti]]'', HKD sv. Jeronima, Zagreb, 1994.'' {{ISBN|953-6111-06-3}}

[[Kategorija:Hrvatska za narodnih vladara]]
[[Kategorija:Splitsko-makarska nadbiskupija]]
[[Kategorija:Katoličanstvo u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Povijest Splita]]