Vidi kôd stranice Wolfram von Eschenbach

<!--'''Wolfram von Eschenbach'''-->[[Datoteka:Codex Manesse 149v Wolfram von Eschenbach.jpg|230px|mini|desno|Portret Wolframa u Codexu Manesse (početak 14. stoljeća).]]
'''Wolfram von Eschenbach''' (Frankonija, oko 1170.- Obereschenbach, 1220.) bio je [[Nijemci|njemački]] [[vitez]] i [[pjesnik]], poznat kao autor [[ep]]a [[Parzival]], jednog od najdubljih [[srednji vijek|srednjovjekovnih]] književnih djela.<ref>https://www.britannica.com/biography/Wolfram-von-Eschenbach Preuzeto 12. ožujka 2018.</ref>

Za njega se zna da je kao osiromašeni [[Bavarska|bavarski]] vitez bio u službi čitavog niza [[Franačka|franačkih]] [[feudalac]]a tadašnjih gospodara gradova Abensberga, Wildenberga i Wertheima. Također se zna da je često boravio na dvoru grofa Hermanna I. od Tiringije, gdje se upoznao s velikim srednjovjekovnim lirskim pjesnikom Walterom von der Vogelweideom. Po svemu sudeći izleda da je Wolfram bio samouk, ali je unatoč tome poprilično poznavao tadašnju [[njemačka književnost|njemačku]] i [[francuska književnost|francusku književnost]].

Od Wolframovoga književnog opusa, koji nose [[pečat]] njegove orginalnosti, pored epskog Parzivala, preostalo je osam [[lirska poezija|lirskih pjesama]] ([[njemački|njem]]. tagelieder), koje pjevaju o razdvojenim ljubavnicima, nedovršeni ep Willehalm, koji je [[životopis]] križara Guillauma Akvitanskog i fragmenti još jednog epa zvanog Titurel, koji obrađuje tragičnu ljubavnu priču Sigune.

Wolfram je svog Parzivala vjerojatno napisao između [[1200.]] i [[1210.]] To je poema od 25,000 redaka u 16 [[knjiga]], najvjerojatnije je zasnovan na nedovršenom djelu pisca Chrétien de Troyesa: "Perceval; ou, le conte du Graal". Wolfram je njime uveo temu [[Sveti gral|Svetog grala]] u njemačku književnost, ali su njegov uvod i kraj bili potpuno novi, rezultat njegove [[mašta|mašte]], iako ih se pripisuje nekom neidentificiranom i vjerojatno nepostojećem provansalskom pjesniku Kyotu (Kiotu i Guiotu). To je priča o neukom i prostodušnom [[junak]]u, koji srlja u svoje [[avantura|avanture]] bez puno razmišljanja. 

Wolfram se koristio klasičnim bajkovitim motivom - bezgrešne budale, koji iako neuk svojom [[nevinost|nevinošću]] ipak postiže svoj cilj, do kojega i puno mudriji ne mogu doći. Wolfram koristi dramatičan Parzivalov napredak od folklorne budale do mudrog i odgovornoga čuvara Svetoga grala, kako bi ispričao suptilnu [[alegorija|alegoriju]] čovjekovoga duhovnoga [[obrazovanje|obrazovanja]] i razvoja. Složenost Wolframove teme korespondira s njegovim ekscentričnim [[stil]]om, kojega karakteriziraju retoričke bravure, dvosmislena [[sintaksa]] i slobodno korištenje [[dijalekt]]a.

Wolframov utjecaj na kasnije pjesnike bio je velik, zbog toga ga se uz Hartmanna von Aua i Gottfrieda von Strassburga ubraja u [[trijumvirat]] srednjovjekovnih njemačkih pjesnika.

Njegov Parzival bio je inspiracija [[Richard Wagner|Richardu Wagneru]] za njegovu posljednju operu - Parsifal iz [[1882.]]

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Eschenbach, Wolfram von}}
[[Kategorija:Njemački književnici]]
[[Kategorija:Srednjovjekovni književnici]]
[[Kategorija:Skladatelji srednjovjekovne glazbe]]