WikiSysop: bnz

2022-03-22T09:12:04Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 09:12, 22. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Šime Mazzura'''-->'''~~Šime Mazzura-Marov''' ([[Tisno]], Murter, [[21. listopada]]/[[31. listopada]]<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/36781/ Šime Mazzura] Proleksis enciklopedija </ref> [[1840.]] – Zagreb, [[14. prosinca]] [[1918.]])<ref name="proleksis"/> je bio hrvatski [[publicist]] i [[političar]]. Otac je hrvatskog političara i odvjetnika [[Lav Mazzura\|Lava Mazzure]].<ref>[http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_M/Mazzura_Lav_1876_1930.xml Šime Mazzura], Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, , Bd. 6 (Lfg. 27, 1974), S. 177f.</ref> Bio je markantna figura hrvatskog političkog i intelektualnog života kojem je velika tjelesna visina od skoro dva metra još više pojačavala njegovu pojavnost. Bio je jedan od vlasnika novina [[Obzor (novine)\|Obzora]].<ref name="proleksis"/>		Šime Mazzura-Marov''' ([[Tisno]], Murter, [[21. listopada]]/[[31. listopada]]<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/36781/ Šime Mazzura] Proleksis enciklopedija </ref> [[1840.]] – Zagreb, [[14. prosinca]] [[1918.]])<ref name="proleksis"/> je bio hrvatski [[publicist]] i [[političar]]. Otac je hrvatskog političara i odvjetnika [[Lav Mazzura\|Lava Mazzure]].<ref>[http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_M/Mazzura_Lav_1876_1930.xml Šime Mazzura], Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, , Bd. 6 (Lfg. 27, 1974), S. 177f.</ref> Bio je markantna figura hrvatskog političkog i intelektualnog života kojem je velika tjelesna visina od skoro dva metra još više pojačavala njegovu pojavnost. Bio je jedan od vlasnika novina [[Obzor (novine)\|Obzora]].<ref name="proleksis"/>

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-12T03:00:46Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Šime Mazzura-Marov''' ([[Tisno]], Murter, [[21. listopada]]/[[31. listopada]]<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/36781/ Šime Mazzura] Proleksis enciklopedija </ref> [[1840.]] – Zagreb, [[14. prosinca]] [[1918.]])<ref name="proleksis"/> je bio hrvatski [[publicist]] i [[političar]]. Otac je hrvatskog političara i odvjetnika [[Lav Mazzura|Lava Mazzure]].<ref>[http://www.biographien.ac.at/oebl/oebl_M/Mazzura_Lav_1876_1930.xml Šime Mazzura], Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, , Bd. 6 (Lfg. 27, 1974), S. 177f.</ref> Bio je markantna figura hrvatskog političkog i intelektualnog života kojem je velika tjelesna visina od skoro dva metra još više pojačavala njegovu pojavnost. Bio je jedan od vlasnika novina [[Obzor (novine)|Obzora]].<ref name="proleksis"/>

== Životopis ==
Rodio se je 1840. u Tisnom na otoku Murteru u imućnoj obitelji koja je bila vlasnikom mjesne tvornice svijeća. U Tisnom je završio pučku školu. Gimnazije je pohađao u Splitu, Dubrovniku i Zadru (klasičnu gimnaziju). Maturirao u Zadru nakon školske godine 1860./1861.<ref>[http://www.gimnazija-vnazora-zd.skole.hr/skola?ms_nav=aaa Popis maturanata] Gimnazija Vladimira Nazora Zadar</ref> U Zadru je položio ispit zrelosti 1862. godine. Školovanje je nastavio u Zagrebu. Izbor mjesta školovanja određen je njegovim stavom od rane mladosti: bio je pristaša ujedinjenja Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Zbog toga nije postupio kao ostali njegovi suvremenici intelektualci iz južnih hrvatskih krajeva pod habsburškom vlašću. Oni su nasuprot njemu, visoke škole stjecali u Italiji, čime su trajno ostali izloženi duhu [[Risorgimento|risorgimenta]] i [[liberalizam|liberalizma]]. Studirao je od 1862. do 1864. pravo u Pravoslovnoj akademiji.

Publicistički rad počeo je u zadarskom [[Narodni list|Narodnom listu]] (Il Nazionaleu), organu [[Narodna stranka (Dalmacija)|hrvatske narodne stranke]] u vrijeme dok je urednik bio [[Natko Nodilo]]. Kvalitetnim i zanesenjačkim pisanjem o Zagrebu, zagrebačka mu je intelektualna elita vrlo brzo izrazila simpatije, među njima: [[Ivan Kukuljević Sakcinski]], [[Ivan Perkovac]], [[Matija Mrazović]], [[Ambroz Vranyczany Dobrinović]] i ostali. Kod Perkovca je stekao toliko povjerenje da mu je dao mjesto izvjestitelja zagrebačkog [[Pozor (Zagreb, 1860.)|Pozora]] za talijanski tisak. Surađivao je s [[Il Tempo]]m iz Trsta, lista koji je bio hrvatofilski te [[Perseveranza|Perseveranze]] iz Milana.

Preko novinarstva ušao je u politiku. Bio je aktivni pristaša [[Narodna stranka|Narodne stranke]]. Aktivno je borio se protiv bečkog centralizma i branio slobodu tiska. Zbog toga mu zagrebačka Pravoslovna akademija zbog tekstova u Perseveranzi i Nazionalu dala [[consilium abuendi atiori inviatione]] (za vrijeme Mažuranićeve vlade) te je bio relegiran. [[Franjo Rački]] ga preporučuje biskupu [[Strossmayer]]u koji ga podupire te mu omogućuje nastaviti i završiti studij prava u Grazu. Novinarstvo nije zapustio. [[Bogoslav Šulek]] ga poziva te zajedno s [[Mirko Divković|Mirkom Divkovićem]] zajedno uređuju zagrebački Pozor.

Nakon što je završio studij, počeo je raditi u pisarnici u Zagrebu kod odvjetnika [[Matija Mrazović|Matije Mrazovića]]. Sljedeće godine postao je odgovornim urednikom Pozora. To je upalo u vrijeme koje nije bilo sretno po tisak u Hrvatskoj. Bilo je to doba kad je Hrvatskom drmao zloglasni režim baruna [[Levin Rauch|Levina Raucha]] koji je bio gori od [[Bachov apsolutizam|zloglasnog Bachova apsolutizma]]. Mazzura kao urednik bio je smetnja bečkom režimu. Pisao je biranim riječima, a ne napadačkim rječnikom. Te 1867. glavnog urednika Pozora Mazzuru optužili su da je smetao javni red i mir kao vođa nekih mladeških demonstracija te su ga osudili na jednomjesečni zatvor, a istom presudom obustavljeno je i izlaženje Pozora.

1871. u Grazu postao je doktor pravnih znanosti. Za Vakanovićeve vlade travnja 1873. godine dobio je [[stallum agendi]] i postao je odvjetnikom u Zagrebu. Bio je prvi intelektualac iz Dalmacije koji je postao istaknuta ličnost u Zagrebu i tu ostao. Oženio se s kćerju [[Slavoljub Vrbančić|Slavoljuba Vrbančića]], zagrebačkog uglednika. Za razliku od stranačkih kolega u vodstvu stranke koje se bavilo visokom politikom, Mazzura je bio praktičar. Potakao je osnivanje [[Dionička tiskara|Dioničke]] tiskare koja je poslije bila višegodišnji tiskar zagrebačkog Obzora (i [[Pozor]]a i [[Vienac|Vienca]]), u kojem je pisao uvodnike, utječući na hrvatsko javno mnijenje. Bio je najveći dioničar, ali ne i najjačeg političkog utjecaja u tiskari (dioničari su bili Ivan Bauer, Josip Hofman, Hinko Janušić, Šime Mazzura, Franjo Švrljuga, Ladislav Mrazović, Ivan Vončina, Spiro Brusina i Franjo Rački).<ref name="Vujnović">Marina Vujnović: [http://books.google.hr/books?id=t27PFSJW6tEC&pg=PA106&lpg=PA106 Forging the Bubikopf Nation: A Feminist Political-economic Analysis of Ženski list..., 2008. str. 106.</ref> Ostalo je zabilježeno da su se on i uredništvo Obzora protivili primanju [[Marija Jurić Zagorka|Marije Jurić Zagorke]] u uredništvo Obzora, no na izričit nalog biskupa [[Strossmayer]]a, Marija Jurić primljena je u uredništvo.<ref>Aleksandar Vojinović: [http://www.jutarnji.hr/trebam-li-se-odreci-svojih-knjiga-zato-sto-me-toliki-citaju-/190048/ Trebam li se odreći svojih knjiga zato što me toliki čitaju?], Jutarnji list, 1. kolovoza 2008. </ref><ref name="Vujnović"/>

Kao odvjetnik 1874. zastupao je državne klijente: zagrebačku općinu, zagrebačku nadbiskupiju i dijacezu i dr.
1875. bio je predsjednikom zagrebačkog odbora za pomaganje bosanskim prebjezima u sjevernoj Hrvatskoj tijekom [[bosansko-hercegovački ustanak|bosansko-hercegovačkog ustanka 1875. - 1878.]] . Odboriima je zadaća bila pomagati ustanak, da od bosanskih izbjeglica formira čete i šalje ih preko granice. Odbor je skupljao novce u Zagrebu, razašiljao ih gdje je bilo potrebno, a kroz kroz svoje dopisnike u pograničnim mjestima dobivali su obavijesti o svakoj novoj potrebi. Već u početku ustanka 18. kolovoza Mazzurin je Obzor objavio proglas: "''Sve rodoljube hrvatske pako pozivljemo, da se u ovom ozbiljnom i odsudnom času za našu braću u Hrvatskoj Turskoj, u Bosni i Hercegovini sjete svojih velikih dužnosti.''" <ref>[[Dragutin Pavličević]]: [http://hrcak.srce.hr/file/86258 Odbori za pomaganje i bosanski prebjezi u sjevernoj Hrvatskoj tijekom bosansko-hercegovačkog ustanka l875. - 1878.] </ref>

Bio je članom skupine [[disident|disidenata]] Narodne stranke koji su se odvojili i osnovali 1881. [[Neodvisna narodna stranka|Neodvisnu narodnu stranku]]. U njegovu skupinu pripadali su Mrazovićem, Rački, Vojnović i još neki. Ondje je bio jednim od glavnih osoba. U uzničkim vremenima [[Khuen Héderváry|Khuenove]] tiranije u Hrvatskoj, Mazzurina je stranka predstavljala slobodnomisleće intelektualce. 1884. ušao je u Hrvatski sabor kao zastupnik kotara [[Klanjec|Klanjca]]. Djelovao je kao član Neodvisne narodne stranke. U trogodišnjem mandatu bio je aktivan, posebice se zalažući za reforme u političkoj upravi.

Nakon što su [[Vladimir Vidrić]], [[Stjepan Radić]]<ref>[http://croatia.ch/zanimljivosti/120620.php Radićevo političko sazrijevanje među češkim seljacima], Croatia.ch</ref> i drugi đaci [[Spaljivanje mađarske zastave u Zagrebu 16. listopada 1895.|prosvjedno spalili mađarsku zastavu]], na suđenju studenoga 1895. godine branili su ih Mazzura i ugledni zagrebački odvjetnici [[Marijan Derenčin]], [[August Harambašić]], Kornitzer, M. Petračić, [[Franko Potočnjak]], [[Ivan Ružić]] i [[Mile Starčević]].

U veleizdajničkom procesu branio je S. Kalenbera.<ref>[http://www.hrleksikon.info/definicija/mazzura.html Šime Mazzura] Hrvatski leksikon</ref>

1897. se vratio u saborske klupe kao član Neodvisne narodne stranke. Zastupničku dužnost obnašao je do 1902. godine. Opet je zastupao klanječki kotar. Iz tog vremena datira njegov [[:s:saborski govor Šime Mazzure o teritorijalnoj pripadnosti grada Rijeke Hrvatskoj|saborski govor]] o teritorijalnoj pripadnosti grada Rijeke Hrvatskoj.

Protivio se načelima [[Riječka rezolucija|Riječke rezolucije]] iz 1905. godine.<ref name="proleksis"/> Protivio se hrvatsko-srpskom sporazumu.<ref>Pavao Jerolimov: [http://www.zadarskilist.hr/clanci/30102008/sime-mazzura Na današnji dan. Šime Mazzura], Zadarski list, 2. lipnja 2014.</ref>

Pratio je službene listove iz Beča, [[Fremdenblatt]] i službeni list ruskog dvora [[Journal de Sct. Petersbourgh]].

Hrvatski književnik [[Milutin Cihlar Nehajev]] o Mazzuri je zapisao da "''nikada nije bio govornik, ni u sudbenoj dvorani, a pogotovu ne na skupštini''", da je "''svoju analizu polako spremao, pojačavao, servirao u klimaksima''", bez zanosa, koja ne govori srcu i ne djeluje na masu, da nikad nije mario za efekt svojeg nastupa te da je čvrsto dogmatski vjerovao u moć pravnog argumenta. Za Mazzuru je pisani zakon bio [[ipso facto]] koercitivne snage. Cihlar Nehajev je primijetio da je Mazzura kao polemičar "'' ujedljiv, načas i strastven, ali ton njegov bijaše ton žurnalizma Tempsa ili Timesa.''"

1918. proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba.<ref>[http://www.zagreb.hr/default.aspx//UserDocsImages/UserDocsImages/default.aspx?id=1388 Zagreb.hr] Počasni građanin Grada Zagreba</ref>

== Djela ==
Napisao je mnoštvo političkih članaka, ponajviše u području [[državno konstitucionalno pravo|državnog konstitucionalnog prava]]. Tekstove je potpisivao i kao Š. i pod pseudonimom Razumčić.<ref>[http://www.hrleksikon.info/definicija/mazzura.html Šime Mazzura] Hrvatski leksikon</ref>

== Citat ==
{{citat|Draga djeco, pozdravlja vas i blagoslivlje onaj veliki čovjek i Mecena hrvatskog naroda i poručuje vam, da ste vi oni, koji ste strgli ploču s groba hrvatske javnosti!|Izjava na suđenju zagrebačkim đacima koji su prosvjedno spalili mađarsku zastavu u Zagrebu 1895. godine.}}
Za ovu ga je izjavu kaznio sud.

== Izvori ==
* Irvin Lukežić: [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=58-59&C=25 Gjuro Ružić i Šime Mazzura], [[Sušačka revija]] br. 58/59
* Dom i svijet, 1. lipnja 1900.
{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Murter]]

Šime Mazzura - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica