WikiSysop: bnz

2022-04-08T15:52:44Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 15:52, 8. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Adam Mickiewicz'''-->~~[[Datoteka:Adam Mickiewicz.PNG\|mini\|'''Adam Mickiewicz''']]		[[Datoteka:Adam Mickiewicz.PNG\|mini\|'''Adam Mickiewicz''']]
	[[Datoteka:Pan Tadeusz 1834.jpeg\|mini\|[[Gospodin Tadija]], 1834. godine]]		[[Datoteka:Pan Tadeusz 1834.jpeg\|mini\|[[Gospodin Tadija]], 1834. godine]]
	'''Adam Bernard Mickiewicz''' [adam bernard mickjevič], (Zaosie kod Nowogródeka, današnja [[Bjelorusija]], [[24. prosinca]] [[1798.]] – [[Carigrad]], [[26. studenog]] [[1855.]]), [[Poljska\|poljski]] pjesnik.		'''Adam Bernard Mickiewicz''' [adam bernard mickjevič], (Zaosie kod Nowogródeka, današnja [[Bjelorusija]], [[24. prosinca]] [[1798.]] – [[Carigrad]], [[26. studenog]] [[1855.]]), [[Poljska\|poljski]] pjesnik.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T02:18:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Adam Mickiewicz.PNG|mini|'''Adam Mickiewicz''']]
[[Datoteka:Pan Tadeusz 1834.jpeg|mini|[[Gospodin Tadija]], 1834. godine]]
'''Adam Bernard Mickiewicz''' [adam bernard mickjevič], (Zaosie kod Nowogródeka, današnja [[Bjelorusija]], [[24. prosinca]] [[1798.]] – [[Carigrad]], [[26. studenog]] [[1855.]]), [[Poljska|poljski]] pjesnik.

== Životopis ==

Podrijetlom je iz sitnoplemićke obitelji. Studirao je književnost u [[Vilnius]]u, od 1819. do 1823. godine gimnazijski nastavnik u [[Kaunas|Kovnu]]. Stekao je vrlo solidnu naobrazbu, dopunjujući je samoobrazovanjem u društvu prijatelja s kojima je osnovao Filomatsko društvo (1817.). Ondje je pisao prve pjesničke pokušaje u klasicističkom duhu. Odvojen od prijatelja, prolazio je kroz krizu, potaknutu smrću majke te udajom M. Wereszczakówne, Maryle – objekta platonske [[ljubav]]i i uskoro pjesničkog ideala.

Godine 1922. u Vilniusu je izišao prvi svezak ''Pjesama'' (''Poezje''), koji sadrži ''Balade i romance'' (Ballady i romanse) te druge pjesme; njegova je pojava prijelomna i smatra se početkom [[Romantizam|romantizma]] u poljskoj književnosti. Slijedi drugi svezak Pjesama (Poezje, 1823) s poemom ''Grażyna'' te 2. i 4. dijelom ''Dušnog dana'' (Dziady). Pod optužbom za urotničku djelatnost, 1823. u Vilniusu je carski namjesnik Novosilcov pokrenuo proces protiv Filomata, pa Mickiewicz šest mjeseci provodi u zatvoru. Osuđen je na izgon u [[Rusija|Rusiju]] ([[Petrograd|Sankt Peterburg]], [[Odesa]] i [[Moskva]] do 1828.). Ondje nastaju ciklusi ljubavnih ''Odeskih soneta'' (''Sonety odeskie'') te – nakon putovanja po [[Krim]]u – putopisno-metafizičkih ''Krimskih soneta'' (''Sonety krymskie''), oba objavljena u Moskvi 1826.: prvi s prevagom klasicističko-sentimentalističke poetike, drugi – kao vrhunac romantične lirike. Mickiewicza već tada smatraju pjesničkim genijem.

Budući da je prijateljevao s ruskom intelektualnom elitom ([[Aleksandar Sergejevič Puškin|A. S. Puškinom]] i dr.), ostvario je niz (salonskih) veza pa boravak u Rusiji ne nalikuje na kaznu; no, nakon objavljivanja poeme ''Konrad Wallenrod'' (Sankt Peterburg, 1828.), u kojoj je pokrenuo problem rodoljubivog makjavelizma i koja je izazivala Novosilcovu sumnju, pjesnik je u svibnju 1829. napustio Rusiju. Prije toga tiskano je dopunjeno dvosveščano izdanje ''Pjesama''. Potom je otišao u [[Berlin]], [[Prag]], Karlsbad; u [[Weimar]]u je posjetio J. W. [[Johann Wolfgang von Goethe|Goethe]]a, u [[Bonn]]u A. W. Schlegela, zatim stiže u [[Rim]], sa Z. Krasinskim posjećuje [[Švicarska|Švicarsku]]. Svu poeziju nastalu u tom razdoblju tiskao je u trećem svesku Pjesama (Poezje, 1833).

U [[Pariz]] je stigao polovicom 1831., a odatle, s lažnom putovnicom, brzao preko [[Leipzig]]a i [[Dresden]]a u [[Velikopoljsko_vojvodstvo|Velikopoljsku]], ne bi li se priključio ustanku, ali svi pokušaji prebacivanja postaju besmisleni jer se ustanak već ugasio. Vratio se u Dresden, gdje su, u tri mjeseca, nastale neke važnije pjesme to 3. dio ''Dušnog dana'', "kvintesencija" poljske romantične drame.

Iduće razdoblje (1832. – 1839.) Mickiewicz je u Parizu, a njegov angažman usmjeren je na poljsku emigraciju, na osmišljavanje duhovnog programa nakon poraza ustanka - poljskog mesijanizma – koji tumači u ''Knjigama poljskog naroda i poljskog hodočasništva'' (Księgi narodu polskiego i pielgrzymstwa polskiego, 1832), te na književnost u funkciji održavanja nade: riječ je o nacionalnom, idiličnom epu ''[[Gospodin Tadija|Gospodin Tadija ili Posljednji nasrt u Litvi]]'' (Pan Tadeusz czyli ostatni zajazd na Litwie, 1834.), remek-djelu poljske književnosti. Napisao je i dvije drame na francuskom jeziku, ali ih nije uspio postaviti na pariške pozornice. Razočaranja su sve dublja: Mickiewicz upada u vjersku krizu, povlači se iz javnog života i prestaje pisati.

Godine 1834. oženio se s Celinom Szymanowskom, s kojom je imao šestero djece i, bez stalnog zaposlenja, živio na rubu bijede. Od 1839. predavao je rimsku književnost na sveučilištu u [[Lausanna|Lausanni]] (gdje je nastao ciklus tzv. lozanske lirike), ali je već 1840. prihvatio poziv da predaje slavensku književnost na Collège de France u Parizu; učinio je to pod utjecajem mističnog naučavanja Andrzeja Towiańskoga, ali pod pritiskom poljske i francuske javnosti 1844. dobiva otkaz. Nakon razlaza s Towiańskim osniva vlastitu sektu u duhu kršćanskog socijalizma. Godine 1848. otišao je u Rim tražiti od pape da stane na čelo narodno-preporodnih pokreta u Europi; osnovao je poljske legije; u Parizu, zajedno s francuskim socijalistima, utemeljio je dnevnik "La Tribune des Peuples" – vjerujući u napoleonsku ideju i revolucionarni preobražaj kontinenta. Nakon zabrane lista radio je kao knjižničar. Po izbijanju [[Krimski rat|Krimskog rata]], 1855. je otišao u [[Turska|Tursku]], ne bi li potaknuo organiziranje poljskih legija. Umro je po nekima otrovan, ali najvjerojatnije od [[Kolera|kolere]].

Mickiewicz je ne samo najveći poljski pjesnik, već i najveći duhovni autoritet, čije je djelovanje – i ne samo pjesničko – bilo odlučujuće za formiranje poljske kolektivne svijesti. Njegovo književno djelo referentno je u odnosu na veći dio poljske književnosti XIX. i XX. stoljeća. Ipak, izazivalo je i sporove, a često se prisvajalo kao argument u ideološko-političkim raspravama.

Mickiewicz je nedvojbeno veliko ime poljskog romantizma, njegov ideolog i prvi pjesnik, liričar "malih-velikih" stvari; on je prevladao goetheovsko-byronovski uzorak romantizma, začetnik je velike poljske romantične drame (''Dušni dan''), historiozof i mesijanist, ali i pjesnik koji sretno spaja prošlo, sadašnje i buduće: sentimentalizam, romantizam i realizam (''Gospodin Tadija'') te na taj način otvara put daljnjem razvoju poljske književnosti. Reformirao je poljski jezik te bitno utjecao na njegovu standardizaciju. Snažno je odjeknuo u pjesništvu hrvatskih [[Romantizam|romantičara]] (npr. [[Franjo Marković]]).

== Djela ==
* ''Pjesme''
* ''Grażyna''
* ''Soneti''
* ''[[Gospodin Tadija|Gospodin Tadija ili Posljednji nasrt u Litv]]i''
* ''Konrad Wallenrod''
* ''Dušni dan'' (''Dziady'')
* ''Knjige poljskog naroda i poljskog hodočasništva''
* ''Slavenska književnost''

== Vanjske poveznice ==
{{Commons|Adam Mickiewicz}}

{{GLAVNIRASPORED:Mickiewicz, Adam}}
[[Kategorija:Poljski književnici]]
[[Kategorija:Poljski pjesnici]]

Adam Mickiewicz - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica