WikiSysop: bnz

2022-04-29T10:21:47Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 10:21, 29. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Alben'''-->~~[[Plemstvo\|Plemićka]] obitelj Alben u hrvatskim zemljama pojavljuje se krajem [[14. stoljeće\|14. stoljeća]]. Albeni su rođaci kraljice Barbare, što znači rođaci [[Celjski grofovi\|Celjskih]]. Nosili su pridjev "de Sulzbach" i smatraju se [[Nijemci\|njemačkog]] podrijetla. Najvjerojatnije da su potekli iz pokrajine [[Rheinland-Pfalz]].		[[Plemstvo\|Plemićka]] obitelj Alben u hrvatskim zemljama pojavljuje se krajem [[14. stoljeće\|14. stoljeća]]. Albeni su rođaci kraljice Barbare, što znači rođaci [[Celjski grofovi\|Celjskih]]. Nosili su pridjev "de Sulzbach" i smatraju se [[Nijemci\|njemačkog]] podrijetla. Najvjerojatnije da su potekli iz pokrajine [[Rheinland-Pfalz]].

	== Povijest ==		== Povijest ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-25T07:16:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Plemstvo|Plemićka]] obitelj Alben u hrvatskim zemljama pojavljuje se krajem [[14. stoljeće|14. stoljeća]]. Albeni su rođaci kraljice Barbare, što znači rođaci [[Celjski grofovi|Celjskih]]. Nosili su pridjev "de Sulzbach" i smatraju se [[Nijemci|njemačkog]] podrijetla. Najvjerojatnije da su potekli iz pokrajine [[Rheinland-Pfalz]].

== Povijest ==
Svoj uspon u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu]] Albeni započinju zahvaljujući srodstvu sa zagrebačkim [[biskup]]om Eberhardom, jednim od najvjernijih ljudi [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]]. Eberhard je uz kralja aktivno sudjelovao u borbama (jedna od njih je bitka protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]] na Nikopolju [[1396.]] godine). Kasnije je sudjelovao i u sukobima s pobunjenim velikašima. Vršio je službu zagrebačkog biskupa ([[1397.]] - [[1406.]] i [[1409.]] - [[1419.]]). Prvo je bio upravitelj ([[1406.]]), a potom biskup Varaždinske biskupije ([[1406.]] - [[1409.]]). Također je bio upravitelj pečujske biskupije ([[1409.]]), te kraljevski vrhovni kancelar ([[1404.]] - [[1419.]]). Kratko vrijeme obnašao je dužnost hrvatskog i slavonskog bana ([[1402.]]). Iako se u historiografiji relativno dugo smatralo da je Eberhard pripadao obitelji Alben, danas znamo da nije bio njezin član, već je s njome bio povezan preko svoje sestre čije ime nije poznato, a koja je bila udana za Rudolfa Albena. Eberhar ne samo da je pomagao uspon svojih nećaka, već ih je i doveo u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo, te ovoj obitelji, dotada nevelikog imetka, osigurao da ih kralj obdari značajnim posjedima. Eberhard je iz braka svoje sestre i Rudolfa Albena imao šestoricu nećaka i tri nećakinje. Nećaci su Ivan stariji, Petermann (Petar), Herman, Ivan mlađi, Henrik i Rudolf, a nećakinje Elizabeta (Leys), Magdalena i Loreta.

Albeni su, uz različite posjede u Ugarskoj, držali više posjeda i u hrvatskim zemljama. Ubrzo po njihovom dolasku u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo u njihove je ruke došao Medvedgrad, njihov najvažniji posjed, po kojem nose i pridjevak de Medwewar odnosno Medvedgradski.
Kralj Žigmund dao je Medvedgrad prvo biskupu Eberhardu na ime zaloga, a potom ga je potvrdio i njegovim nećacima.
Same kraljevske isprave, koje se odnose na prepuštanje Medvedgrada Albenima,nisu nam sačuvane, već o navedenim događajima
saznajemo iz protesta, koje je Zagrebački kaptol uložio pred Stolnobiogradskim (17.kolovoza 1399.) i Varadinskim kaptolom (16. listopada 1399.) protiv toga darovanja.
Stekavši Medvedgrad, Albeni su dobili i kontrolu nad Zagrebačkim poljem odnosno Turopoljem, te njihove medvedgradske kaštelane u više navrata nalazimo ondje kao župane.

'''Banovi Petermann i Ivan ml.'''
Rudolfov sin i Eberhardov nećak Petermann (Petar) bio je hrvatsko-dalmatinski ban od [[1411.]] - [[1414.]] Prije toga, u ime je svoga ujaka 1409. kao occupator upravljao Pečuškom biskupijom, a znamo da je obnašao i dužnost župana Križevačke županije. Kao ban, Petermann se istakao ratujući protiv Venecije u Dalmaciji [[1412.]] godine, a treba spomenuti i da je Mlečanima uspio preoteti Skradin. Protiv Hrvoja Vukčića Hrvatinića u Hrvatskoj i Dalmaciji ([[1413.]]) Na banskoj stolici Petermanna je zamijenio brat Ivan mlađi, koji je dalmatinsko-hrvatskim banom bio od [[1414.]] do [[1419.]] godine. Ivan je umro vjerojatno krajem [[1420.]] ili početkom [[1421.]] godine.

'''Biskupi Ivan stariji i Henrik'''
Iako su, kao što smo vidjeli, dvojica Rudolfovih sinova, Petermann i Ivan mlađi, obnašala i dužnost hrvatsko-dalmatinskog bana, najznačajniju ulogu odigrao je, ipak, treći Rudolfov sin Ivan stariji. Još u Njemačkoj Ivan je ušao u benediktinski red, te je bio redovnik u opatiji Hornbach u pokrajini Rheinland-Pfalz.
U Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo došao je, vjerojatno, nakon što je Eberhard imenovan zagrebačkim biskupom. Time započinje i njegova blistava karijera, koja ga je dovela do visokih crkvenih dužnosti, ali i na sam vrh državne administracije. Prva značajnija dužnost, koju je obnašao u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, bila je ona opata cistercitske opatije u [[Topusko|Topuskom]]. Nakon što je napustio službu topuskog opata, Ivan je bio opat u Pannonhalmi ([[1405.]] - [[1406.]]), pa izabrani veszprémski biskup ([[1406.]] - [[1410.]]), biskup u Pečuhu ([[1410.]] - [[1421.]]), te naposlijetku, nakon Eberhardove smrti, zagrebački biskup. Iako ga je papa Martin V. potvrdio za zagrebačkog biskupa [[26. veljače]] [[1421.]] godine, zapravo je tu funkciju vršio već i [[1420.]] godine.
Istovremeno, Ivan je, nakon što je od [[1409.]] (ili čak i ranije) bio kraljičin kancelar, naslijedio svoga ujaka i na položaju vrhovnog kancelara kraljevstva ([[1420.]]). Godine [[1423.]] postaje kancelar Svetog Rimskog Carstva i predstojnik ugarske tajne kancelarije. Na taj je način u svojim rukama koncentrirao ogromnu moć i imao potpunu kontrolu nad svim Žigmundovim pečatima.
Ivan je, osim duhovnih i administrativnih dužnosti, izvršavao zadaće i na bojnom polju. Godine [[1420.]] i [[1425.]] sudjelovao je u pohodima na Češku, a krajem [[1425.]] borio se protiv husita kod Bratislave. Žigmunda je [[1426.]] pratio u Nürnberg na zasjedanje Reichstaga.

== Literatura ==
*Krčelić, Baltazar Adam; Povijest Stolne crkve zagrebačke, prijevod Zlatko Šešelj; Zagreb, Institut za suvremenu povijest, 1994., 176. Djelo je prvi puta tiskano pod naslovom ''Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis'' u Zagrebu 1770. godine.
*Šišić, Ferdo; “Nekoliko isprava iz početka XV st.”; Starine 39 (1938.), 134, bilj. 8.
*Klaić, Vjekoslav; Povijest Hrvata, 5 sv.; Zagreb, Nakladni zavod MH, 1982.

== Vanjske poveznice ==
* [http://deutsche-gemeinschaft.eu/wp-content/uploads/2013/10/Jahrbuch-20121.pdf Jahrbuch]

[[Kategorija:Povijest Hrvatske (1102. – 1527.)]]
[[Kategorija:Plemstvo]]

Alben - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica