WikiSysop: bnz

2022-04-29T10:59:33Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 10:59, 29. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Alberto Fortis'''-->~~[[Datoteka:Alberto Fortis.jpg\|mini\|Alberto Fortis, 1822.]]		[[Datoteka:Alberto Fortis.jpg\|mini\|Alberto Fortis, 1822.]]
	'''Alberto Fortis''' ([[Padova]], [[9. studenoga]] [[1741.]] – [[Bologna]], [[21. listopada]] [[1803.]]), bio je [[Italija\|talijanski]] teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik.		'''Alberto Fortis''' ([[Padova]], [[9. studenoga]] [[1741.]] – [[Bologna]], [[21. listopada]] [[1803.]]), bio je [[Italija\|talijanski]] teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-16T00:45:47Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Alberto Fortis.jpg|mini|Alberto Fortis, 1822.]]
'''Alberto Fortis''' ([[Padova]], [[9. studenoga]] [[1741.]] – [[Bologna]], [[21. listopada]] [[1803.]]), bio je [[Italija|talijanski]] teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik.

== Životopis ==
[[Datoteka:Fortis viaggio in Dalmazia.jpg|mini|Naslovnica djela ''Viaggio in Dalmazia'' iz [[1774.]]]]

Alberto Fortis rođen je kao '''Giovanni Battista Francesco Antonio Fortis'''. Rođen je iz drugog braka oca plemića.<ref>Motterle, T., "Dal Conte Azzolino ad Alberto Fortis. Cinque secoli di storia al monastero di San Pietro al Costo. Precisazioni biografiche sulla giovanezza del Fortis dal 1741 al 1778", ''Valle del Chiampo – Antologia 1975'', str. 232. i 248. {{Ita oznaka}}</ref> [[Krštenje|Krsni]], a kasnije i na [[Sveta potvrda|potvrdi]], mu je kum bio profesor Antonio Vallisnieri koji je mnogo svog znanja iz područja [[Prirodne znanosti|prirodoslovlja]] prenio na mladoga Fortisa. Nakon očeve smrti 1747. godine, a vjerojatno radi slabijeg imovnog stanja, nakon polubrata i sâm s nepunih trinaest godina dne [[22. travnja]] [[1754.]] stupio je u sjemenište. Ne završivši sjemenište, godine 1757. stupa u [[augustinci|pustinjački red sv. Augustina]]. Ova njegova odluka vjerojatno je motivirana nadom da će kao augustinac imati veću slobodu izbora studija, ali i slobodu kretanja nego kao svjetovni svećenik.<ref>Motterle, T., "Dal Conte Azzolino ad Alberto Fortis. Cinque secoli di storia al monastero di San Pietro al Costo. Precisazioni biografiche sulla giovanezza del Fortis dal 1741 al 1778", ''Valle del Chiampo – Antologia 1975'', str. 233. i 249. {{Ita oznaka}}</ref>

Putovao je po [[Europa|Europi]], naročito po [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Primorje|Primorju]] i [[Istra|Istri]], o čemu je objavio niz djela, od kojih je najbitnije ''Put po Dalmaciji'' (''Viaggio in Dalmazia'', [[1774.]]), nastalo kao rezultat putovanja od 1771. do 1773. godine, u kojem u dvije knjige predstavlja Dalmaciju i Primorje europskoj publici. U prvoj knjizi najveću pozornost dobiva poglavlje u kojem se idealizira život seljaka u zaleđu Dalmacije (''[[Morlaci|Morlaka]]''), dok se u drugoj knjizi raspravlja o mnogim zemljopisnim, gospodarskim i etničkim pitanjima. U djelu se nalazi i verzija [[Hasanaginica|Hasanaginice]] dana u izvorniku i prijevodu na talijanski. Knjiga je imala velik odjek, a na [[hrvatski jezik|hrvatski]] je u potpunosti prevedena tek [[1984.]] godine. Knjiga nailazi na kritike prosvjetitelja i izaziva zgražanje nad Morlacima, dok ih Fortis vidi kao miroljubive, plemenite, poštene i gostoljubive.

Njegova kronološki prva knjiga ''Ogled'' nastala [[1771.]] godine donosi zapažanja o otocima [[Cres]]u i [[Osor]]u. Zasnovana je kao minerološka studija, ali izašla je kao studija o stanovništvu i narodnoj kulturi. Donosi podatke o jeziku i usmenoj književnosti. Ta prirodoslovna misija bila je pothvat kojeg je financirao Fortisov mecena John Stuart, škotski plemić i grof od Bute. Njemu je Fortis posvetio i svoje najpoznatije poglavlje iz ''Puta po Dalmaciji'', poglavlje o Morlacima, zato što se i sam Stuart zanimao za morlakizam.

Zbog svoje sklonosti putovanjima bez znanja njegovih nadležnih i znanstvenim istraživanjima Dalmacije bio je prisiljen napustiti svoj duhovni red. Za život zarađuje dalje svojim znanstvenim radom, istraživanjem, pisanjem i suradnjom sa raznim znanstvenim časopisima.

== Djela ==
=== Objavljeno na hrvatskom ===
* ''Put po Dalmaciji'', (Marjan tisak, [[Split]], 2004.) preveli Mate Maras i Darko Novaković; {{ISBN|953-214-123-5}}
* ''Ogled zapažanja o otocima Cresu i Lošinju'', (Split, 2014.) preveo [[Dubravko Balenović]]; {{ISBN|978-953-163-405-2}}
* O uzgoju kestena i o njegovu uvođenju u primorsku i unutrašnju Dalmaciju (Zadar – Znanstvena knjižnica Zadar); preveli Mirela Kalcina i Marin Buovac, 2017.

=== Objavljeno na talijanskom ===
* ''Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero'' (Rasprava i razmatranja o otoku Cresu i Lošinju), Venecija, 1771.
* ''Viaggio in Dalmazia I, II'' (Putovanje po Dalmaciji, 2 sveska), Venecija, 1774.
* ''Della coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medditerranea'' (O uzgoju kestena i o sadnji u primorskoj i unutrašnjoj Dalmaciji), Napulj 1780.; Venecija 1794.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* M. Krleža (ur.): Jugoslavenska enciklopedija. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1979.
* M. Krleža (ur.): Opća enciklopedija. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1979.
* L. Lago, C. Rossit: Descriptio Histriae. Lint, Trieste 1981.
* A. Fortis: Put po Dalmaciji, prijevod: Viaggio in Dalmazia, 1774. (priredio J. Bratulić, s talijanskog preveo M. Maras, prilog s latinskog preveo D. Novaković). Globus, Zagreb 1984, 303 str.
* A. Pandžić: Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske, katalog izložbe. Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb 1988, str. 112.
* M. Marković: Descriptio Croatiae. Naprijed, Zagreb 1993.
* M. Kozličić, V. Lozić: Starije zemljopisne karte u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, katalog izložbe. Sveučilišna knjižnica u Splitu, Split 1994.
* Ž. Domljan (ur.): Enciklopedija hrvatske umjetnosti, knj. I. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 1995, str. 257.
* A. Sošić: Kartografi Istre, magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996, str. 101.
* I. Racetin: Kartografija i kartografi u Muzeju grada Trogira, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1997.
* M. Roglić: Hrvatski kartografi Makarskog primorja, doline Neretve, Pelješca i Korčule, diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.
* I. Racetin: Kartografija i kartografi u Muzeju grada Splita, Arhivu nadbiskupije i Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 2002.
* [https://www.academia.edu/4558118/Antroponimi_hagionimi_i_teonimi_u_djelu_Alberta_Fortisa_Put_po_Dalmaciji_Anthroponyms_hagionyms_and_theonyms_in_the_work_of_Alberto_Fortis_Travel_into_Dalmatia_u_Zagora_izme%C4%91u_sto%C4%8Darsko-ratarske_tradicije_te_procesa_litoralizacije_i_globalizacije_Zadar_Zagreb_Split_2011 M. Buovac: Antroponimi, hagionimi i teonimi u djelu Alberta Fortisa “Put po Dalmaciji“ / Anthroponyms, hagionyms and theonyms in the work of Alberto Fortis “Travel into Dalmatia“, u: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar – Zagreb – Split, 2011.]

{{GLAVNIRASPORED:Fortis, Alberto}}
[[Kategorija:Životopisi, Italija]]
[[Kategorija:Talijanski znanstvenici]]
[[Kategorija:Etnolozi]]

Alberto Fortis - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica