WikiSysop: bnz

2022-04-29T23:31:46Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 23:31, 29. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Alois Aehrenthal'''-->~~[[Datoteka:Alois Lexa von Ährenthal.jpg\|thumb\|right\|Alois Aehrenthal]]		[[Datoteka:Alois Lexa von Ährenthal.jpg\|thumb\|right\|Alois Aehrenthal]]
	Grof '''Alois Aehrenthal''' (Veliki Skal (''Gross-Skal''), [[Češka]], [[27. rujna]] [[1854.]] – [[Beč]], [[17. veljače]] [[1912.]]), od 1909. grof Lexa, [[Austro-Ugarska\|austrougarski]] diplomat i zajednički ministar vanjskih poslova od 1906. do 1912. godine.		Grof '''Alois Aehrenthal''' (Veliki Skal (''Gross-Skal''), [[Češka]], [[27. rujna]] [[1854.]] – [[Beč]], [[17. veljače]] [[1912.]]), od 1909. grof Lexa, [[Austro-Ugarska\|austrougarski]] diplomat i zajednički ministar vanjskih poslova od 1906. do 1912. godine.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T03:38:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Alois Lexa von Ährenthal.jpg|thumb|right|Alois Aehrenthal]]
Grof '''Alois Aehrenthal''' (Veliki Skal (''Gross-Skal''), [[Češka]], [[27. rujna]] [[1854.]] – [[Beč]], [[17. veljače]] [[1912.]]), od 1909. grof Lexa, [[Austro-Ugarska|austrougarski]] diplomat i zajednički ministar vanjskih poslova od 1906. do 1912. godine.

== Životopis ==

Njegov otac bijaše neko vrijeme zastupnik velikog posjeda u praškom saboru, a majka grofica Thun-Hohenstein. Sveučilište je polazio u [[Bonn]]u i [[Prag]]u. Stupivši u službu ministarstva vanjskih poslova bijaše ataše u [[Pariz]]u i [[Petrograd]]u. U Petrogradu, služeći pod poslanikom [[Gustav Sigmund Kalnoky|Gustavom Sigmundom Kalnokyjem]], počeo je Kalnokvjevim očima prosuđivati ruske i slavenske prilike, ali je marljivo učio ruski jezik i rusku književnost. Kad je Kalnoky 1881. postao ministrom vanjskih poslova, dođe i Aehrenthal s njim u [[Beč]]. Uska veza između Kalnokyja i [[Otto von Bismarck|Bismarck]]a jako je djelovala na izgradnju njegova međunarodno-političkog gledanja. Godine 1895. – 1899. bijaše poslanik u [[Bukurešt]]u, a 1899. – 1906. poslanik u [[Petrograd]]u. U duhu Bismarckovu zagovarao je podjelu interesnih sfera na Balkanu između Austro-Ugarske i [[Rusija|Rusije]], ali se nikako nije sporazumio s mogućnošću rješenja pitanja [[Carigrad]]a i [[Dardaneli|Dardanela]] prema ruskom programu. Podjela interesnih sfera na Balkanu, po njegovu nazoru, imala bi se provesti putem saveza, trgovačkih ugovora i vojnih konvencija. U tom je duhu živo sudjelovao na sporazumu između Austro-Ugarske i Rusije, sklopljenu u Mürzstegu [[9. studenog]] [[1903.]], u pitanjima reforme u Makedoniji.

Ministrom vanjskih poslova Austro-Ugarske postao je [[24. listopada]] [[1906.]] i na tom položaju ostao do [[16. veljače]] [[1912.]] U prvom ekspozeu, koji je u prosincu 1906. dao pred delegacijama bečkog i budimpeštanskog parlamenta, odlučno se založio za podržavanje iskrenog prijateljstva između Austro-Ugarske i Rusije, naglasivši svoje prijateljske veze s ruskim ministrom vanjskih poslova Izvoljskim i izričući svoje simpatije za [[Srbija|Srbiju]]. Taj smjer politike jasnije je obrazložio pred austro-ugarskim zajedničkim ministarskim vijećem 27. listopada 1907. Tada je izjavio, da bi se politika u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] imala voditi u smjeru da se »gravitacijska točka srpsko-hrvatskog naroda smjesti u monarhiju«. Doskora se njegovi nazori izmijeniše. Svoju balkansku politiku htio je osnovati na antagonizmu između Srbije i [[Bugarska|Bugarske]]. Sve se više kod njega utvrđivalo uvjerenje da s pomoću Bugarske treba obuzdati Srbiju. To ga je, uz njegovo neodređeno gledanje na Carigrad i Dardanele udaljavalo od Izvoljskoga. Kad su se obojica sastala 15. i 16. rujna 1908. u Buchlauu, dvorcu grofa Berchtolda u Moravskoj, nisu ni otvoreno ni pošteno raspravili međunarodne prilike uoči bosansko-hercegovačke aneksijske krize. Nije se slagao ni sa šefom generalnoga stožera Conradom von Hotzendorffom u pogledu položaja Austro-Ugarske u [[Trojni savez|Trojnom savezu]].

Poslužio se mladoturskom revolucijom i nepovoljnim međunarodnim i vojničkim položajem Rusije nakon njezina poraza u sukobu s [[Japan]]om da [[5. listopada]] [[1908.]] pismom cara i kralja [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] proglasi aneksiju Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj. S ozbiljne austrijske strane zamjerali su mu što je proveo »aneksiju« kad se ni stvarno ni pravno-politički Bosna i Hercegovina nisu mogle anektirati ni samoj Austriji ni samoj Ugarskoj, a ni monarhiji kao cjelini. Upisali su mu u grijeh što je čitavo pitanje shvatio samo u vanjskopolitičkom smislu, a da nije prodro u njegovu pravu bit.

U studenom 1910. sukobio se Aehrenthal s [[Tomáš Masaryk|Tomášem Masarykom]], tada profesorom, kad je ovaj u delegacijama iznio neke činjenice koje odavahu da je austrougarsko poslanstvo u Beogradu stajalo u vezi s falsificiranjem dokumenata koji su bili od presudnog značenja u [[Friedjungov proces|Friedjungovu procesu]] 1909. Radi te afere pao mu je ugled.

== Izvori ==
{{hrvenc}}

{{GLAVNIRASPORED:Aehrental, Alois}}
[[Kategorija:Političari]]
[[Kategorija:Austro-Ugarska]]

Alois Aehrenthal - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica