WikiSysop: bnz

2022-04-30T20:43:08Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 20:43, 30. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Andrija II.'''-->~~{{zaglavlje}}		{{zaglavlje}}
	{{Infookvir monarh		{{Infookvir monarh
	\| ime = Andrija II.<br /><small>''II. András''</small>		\| ime = Andrija II.<br /><small>''II. András''</small>

WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

2022-03-07T07:57:42Z

čišćenje redirekcija za infookvir monarh

←Starija inačica		Inačica od 07:57, 7. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Andrija II.'''-->{{zaglavlje}}		<!--'''Andrija II.'''-->{{zaglavlje}}
	{{~~Monarh~~		{{Infookvir monarh
	\| ime = Andrija II.<br /><small>''II. András''</small>		\| ime = Andrija II.<br /><small>''II. András''</small>
	\| slika = [[Slika:Andrew II of Hungary th.jpg\|200px]]		\| slika = [[Slika:Andrew II of Hungary th.jpg\|200px]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-04T05:31:16Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{zaglavlje}}
{{Monarh
| ime = Andrija II. ''II. András''
| slika = [[Slika:Andrew II of Hungary th.jpg|200px]]
| opis = Kralj Andrija II. Arpadović
| titula = [[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]] i [[Hrvatski vladari|hrvatski kralj]]
| vladavina = [[1205.]] – [[1235.]]
| krunidba = [[29. svibnja]] [[1205.]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]]
| prethodnik = [[Ladislav III.]]
| nasljednik = [[Bela IV.]]
| regent =
| supruga = Gertruda Andechs-Meranski Jolanda de Courtenay Beatrice d'Este
| djeca = Ana Marija [[Sveta Elizabeta Ugarska]] [[Bela IV.]] [[Koloman (herceg)|Koloman]] Jolanda [[Stjepan Postum]]
| puno ime =
| posthumno ime =
| dinastija = [[Datoteka:Alex K Kingdom of Hungary.svg|15px]] [[Arpadovići]]
| vladarska himna =
| otac = [[Bela III.]]
| majka = [[Ana Chatillon]]
| datum rođenja = [[1177.]]
| mjesto rođenja = [[Ostrogon]]
| datum smrti = [[21. rujna]] [[1235.]]
| mjesto smrti = [[Eger]]
| datum pokopa =
| mjesto pokopa =
| potpis =
| zanimanje =
| vjera = [[katolicizam]]
}}
'''Andrija II.''' ([[mađarski]]: ''II. András'' ili ''Endre'', [[slovački]]: ''Ondrej'') (Ostrogon, 1177. - Eger, 21. rujna 1235.), [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko- ugarski kralj]] (1205. - 1235.) iz dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]]. U sukobu s bratom, kraljem [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerikom]] (1196.-1204.) stekao je [[herceg|hrvatsko herceštvo]] 1197. godine.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, prvi dio, str.187.-188.</ref> Njegovu vladavinu obilježio je sukob s plemstvom i velikašima zbog kojih je bio prisiljen izadati privilegij ''[[Zlatna bula Andrije II.|Zlatna bula]]'' [[1222.]] godine.<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/23972/Andrew-II Anderw II (king of Hungary) - Encyclopedia Britannica]</ref>

== Životopis ==

=== Sukob s bratom Emrikom za nasljeđe Dalmacije i Hrvatske ===

Andrija II. je bio drugi sin hrvatsko-ugarskog kralja [[Bela III.|Bele III. Arpadovića]] (1172.-1196.) i [[Antiohija|antiohijske]] kneginje [[Ana Chatillon|Ane Chatillon]].

[[Bela III.]] je iskoristio borbe za vlast u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]], u kojoj su se trojica pretendenata borila za položaj kneza. Na poziv [[boljari|boljara]] za pomoć, provalio je [[1189.]]<ref>[http://www.kresy.co.uk/galicja.html Halicka Province]</ref> godine i pokorio Galiciju, proglasio se ''kraljem Galicije'' i postavio joj na čelo mlađeg sina Andriju. No nakon četiri godine izbio je [[ustanak]], koji je potpomagala [[Poljska]], pa je Andrija morao pobjeći u Ugarsku.

Kralj Bela želio je tijekom života poći u [[Treći križarski rat|križarski rat]] u [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]], ali mu to zbog političkih prilika i bolesti nije pošlo za rukom. Stoga je ostavio Andriji poveću svotu novca da prikupi vojsku i krene u [[križarski ratovi|križarski rat]], a Andrija mu je prisegnuo da će to učiniti. Bela III. je svojim reformama ukinio načelo [[seniorat]]a i uveo načelo primogeniture pri nasljkeđivanju prijestolja, a također je ukinuo i pravo da kraljev brat dobije na upravu titulu [[herceg|hrvatskog hercega]] (''dux Dalmatiae et Croatiae'') i [[Kraljevina Hrvatska|Kraljevinu Dalmaciju i Hrvatsku]] u leno, što je nakon njegove smrti izazvala spor i sukob među njegovim sinovima.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, prvi dio, str. 187.</ref>

Belu III. nasljedio je [[1196.]] godine stariji sin [[Emerik, hrvatsko-ugarski kralj|Emerik]]. Andrija je nakon očeve smrti počeo prikupljati vojsku kako bi ispunio očev zavjet, ali umjesto protiv nevjernika zaratio [[1197.]] godine protiv brata kralja Emerika kako bi, protiv očeve odredbe, preuzeo [[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Dalmacija|Dalmaciju]] kao svoju baštinu. Andrija se nije obazirao ni na [[papa|papine]] prijetnje o izopćenju ne krene li smjesta u križarski rat. Godine [[1198.]] pobijedio je brata i dobio titulu [[herceg]]a i upravu nad ''Kraljevinom Hrvatskom i Dalmacijom'', gdje je vladao gotovo kao nezavisni vladar. Obnašao je dužnost vrhovnog suca i zapovjednika vojske, te je samostalno ratovao protiv [[Hum]]a i [[Kraljevina Srbija|Srbije]]. Herceg Andrija je kovao i svoj novac i postavljao [[biskup]]e i [[nadbiskup]]e, a [[Zadar|Zadrani]] su ga izabrali za gradskog kneza.

Andrija je [[1199.]] godine podigao novu bunu protiv brata. Kralj Emerik je nanio poraz buntovničkoj vojsci, a Andrija se sklonio u [[Austrija|Austriju]] kod vojvode [[Leopold VI.|Leopolda VI]]. Emerik je iz osvete provalio i poharao austrijske pokrajine. Kralj se posredovanjem pape i nadbiskupa [[Mainz]]a izmirio s bratom i vojvodom Leopoldom VI., a Andrija je ponovno dobio čast hercega, ali sa znatno suženim ovlastima, jer je kralj pridržao vrhovnu vlast i u Hrvatskoj. Kralj se ujedno obvezao papi da će se uputiti na križarsku vojnu, a s pripremama je otpočeo [[1201.]] godine. Andriju je odredio za [[regent]]a za svog odsustva, no morao je odustati zbog rata protiv Srbije.

Andrija se [[1203.]] godine vjenčao s Gertrudom, kćerkom [[Istra|istarskog]] markgrofa [[Bertold VI. Andechs-Meranski|Bertolda VI. Andechs-Meranskog]] († 1251.). Iste godine se po treći put pobunio protiv Emerikove vlasti, ali je poražen i zatočen u Knegincu kod [[Varaždin]]a.<ref name="ReferenceA">Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, prvi dio, str. 188.</ref>

Kralj Emerik je [[1199.]] godine sa suprugom [[Konstanca Aragonska|Konstancom Aragonskom]] dobio sina Ladislava, kojem je želio osigurati vlast, pa ga je još za svoga života okrunio po [[splitsko-makarska nadbiskupija|splitskom nadbiskupu]] [[Bernard iz Perugie|Bernardu I.]] (1198.-1217.) za [[hrvatski vladari|hrvatsko-dalmatinskog kralja]], a [[Kaločko-bačka nadbiskupija|kaločki]] ga je nadbiskup posebno okrunio [[1204.]] godine za ugarskog kralja, jer se bojao da mu Andrije ne preotme vlast.<ref name="ReferenceA"/> Pred smrt se pomirio s bratom i imenovao ga skrbnikom mladog sina. Nakon Emerikove smrti [[1204.]] godine, kraljica udovica Konstanca pobjegla je s kraljem [[Ladislav III.|Ladislavom III.]] (1204.-1205.) u Austriju, no malodobni kralj je nakon osam mjeseci umro, pa je Andrija ipak nasljedio [[kruna svetog Stjepana|krunu]].

=== Kraljevska vladavina Andrije II. ===

Dolaskom Andrije II. na prijestolje okončani su sukobi unutar dinastije, za kojih su ojačali svjetovni i duhovni velikaši, a oslabila kraljeva vlast i ugled. Sam kralj je bio nestalan, neodlučan i rasipan, pa je loše stanje dodatno pogoršao, a njegova supruga Gertruda takvo je stanje još dodatno pogoršala, jer je preuzela kraljeve poslove. Njen mladi brat [[Bertold VII. Andechs-Meranski]], iako posve nesposoban, postao je [[1206.]] kaločki nadbiskup i [[ban|hrvatski ban]] (1209.-1211.). I drugim je rođacima dijelila najznačajnije državne službe i časti, te imanja. Ovakva politika dovela je do velikog nezadovoljstva i urote velikaša, zbog sve većeg upliva njemačkog plemstva na dvoru, u kojoj je kraljica ubijena [[1213.]] godine, a njen brat se bijegom uspio spasiti.

Andrija se ponovno vjenčao [[1216.]] godine Jolantom de Courtenay, sestrom careva [[Latinsko carstvo|Latinskog carstva]] [[Balduin I. Flandrijski|Balduina]] i [[Henrik Flandrijski|Henrika]]. Kako bi podignuo svoj pali ugled, [[kralj]] je [[1217.]] godine krenuo u pohod na [[Galicija (srednja Europa)|Galiciju]] i tamo postavio svog mlađeg sina [[Koloman (herceg)|Kolomana]] za galičkoga kralja, no nakon dvogodišnje vladavine izbila je buna. Kralj Koloman je svrgnut i zatočen 1219., a pušten je tek nakon dvije godine tamnovanja.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, prvi dio, str. 190.</ref>

=== Križarski pohod kralja Andrije II. ===

Andrija je još ocu [[Bela III.|Beli III.]] obećao da će poći u križarski rat, ali to nije učinio, no nakon svih nedaća koje su ga zadesile, naposljetku je ipak odlučio ispuniti dati zavjet. Pred odlazak u Svetu zemlju, postavio je ostrogonskog nadbiskupa Ivana za namjesnika Ugarske, a templarskog meštra Poncija de Crucea za namjesnika Hrvatske. Andrija je krenuo u križarski pohod, u kojem su mu se pridružili Babonići i drugi plemići. Kako nije imao novca za prijevoz, odrekao se [[1216.]] godine u korist [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] prava na [[Zadar]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2627 Andrija II. Arpadović - Hrvatska opća enciklopedija]</ref>

Križarska vojna kralja Andrije nije postigla nikakav značajniji uspjeh te se kralj vratio u [[Europa|Europu]] kopnenim putem preko [[Istanbul|Carigrada]], noseći sobom više dragocjenih [[relikvije|relikvija]].

Kralj Andrija II. je po povratku zatekao državu u velikom neredu i besparici. Stoga je odlučio provesti državne reforme. Prvo je starijeg sina [[Bela IV.|Belu]] proglasio ''hrvatskim hercegom'' i okrunio ga "mlađim kraljem" (''rex Hungariae junior''), a onda je počeo oduzimati plemićima na nedopušten način stećena dobra. Međutim, uskoro je počeo zalagati državne prihode [[Židovi]]ma, kvariti novac i rasipati ga, pa je izbila buna nižeg plemstva, na čelo koje je stao kraljev najstariji sin, herceg Bela. Niže plemstvo je tražilo poštivanje zakona i svojih prava te je kralj bio prisiljen sazvati [[1222.]] godine Sabor i izdati [[Zlatna bula Andrije II.|Zlatnu bulu]], kojom je ograničena kraljeva vlast i samovolja velikaša. Zlatna je bula u početku bila samo privilegij, a kasnije je postala najznačajniji zakon. Na nju su prisezali svi hrvatsko-ugarski kraljevi prilikom krunidbe. Međutim, ona je vrijedila jedino u Ugarskoj i u Hrvatskoj do Gvozda (u Slavoniji), a ne u užoj Hrvatskoj.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, prvi dio, str. 191.-192.</ref>

Za vrijeme ovih sukoba ojačalo je plemstvo u Hrvatskoj i [[Ugarska|Ugarskoj]]. Najjači velikaški rodovi su u Hrvatskoj bili [[Snačići]], koji su vladali Cetinskom županijom, [[Kačići|Kačići Omiški]], gospodari primorja od ušća Žrnovnice do [[Omiš]]a, [[Šubići|Šubići Bribirski]], vladari Bribirske županije i [[Frankapani|knezovi Krčki]], vladari modruške županije i [[Vinodol]]a. Zbog čestih sukoba unutar i između pojedinih [[hrvatsko plemstvo|velikaških porodica]], dalmatinski gradovi su birali članove velikaških rodova za svoje knezove, kako bi ih zaštitili.

U Hrvatskoj je dužnost hercega obnašao kraljev najstariji sin Bela, a [[1226.]] godine postao je suvladar svog oca. Na položaju hrvatskog hercega naslijedio ga je [[1226.]] mlađi brat Koloman. Koloman je prvo primirio hrvatsko plemstvo, protiv kojeg je morao voditi pravi rat. Herceg je [[1229.]] godine pobijedio, a potom se okrenuo [[Bosna|Bosni]], gdje je tada vladao ban [[Matej Ninoslav]]. Da suzbije [[Crkva bosanska|Crkvu bosansku]], koja je optužena za krivovjerje, provali on u Bosnu, a nato se ban i njegovi podanici odreknu bilo kakve hereze i vrate pravovjernom katoličanstva. Ugarska je zaratila i s Austrijom u kojoj je vladao vojvoda [[Fridrik II. Ratoborni]]. On je često pomagao kraljeve neprijatelje, a u sukobu koji se vodio [[1233.]] i [[1234.]] godine pobijedio je kralj Andrija.

Andrija je iz prvog braka s Gertrudom od Andechs-Merana imao sinove Belu, Kolomana i Andriju, te kćeri Mariju i [[Sveta Elizabeta Ugarska|Elizabetu]], koju je [[papa]] [[Grgur IX.]] proglasio svetom [[27. svibnja]] [[1235.]], dok je Andrija bio još živ. Iz drugog braka s [[Jolanda de Courtenay|Jolantom de Courtenay]] kći Jolantu, a iz trećeg braka s [[Beatrice Ferrarska|Beatricom Ferrarskom]] se poslije njegove smrti rodio sin Stjepan.

Kralj Andrija II. je umro [[21. rujna]] [[1235.]], a naslijedio ga je sin i suvladar [[Bela IV.]].

== Bilješke ==
{{izvori}}

== Literatura ==

* ''Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda, prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004.'' {{ISBN|953-214-197-9}}
* ''Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata I, Zagreb, 1980.''

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/23972/Andrew-II Anderw II (king of Hungary) - Encyclopedia Britannica] {{eng icon}}
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2627 Andrija II. Arpadović - Hrvatska opća enciklopedija] {{hr icon}}
* [http://proleksis.lzmk.hr/8661/ Andrija II. Arpadović - Proleksis enciklopedija] {{hr icon}}
* [http://www.kresy.co.uk/galicja.html Halicka Province] {{eng icon}}

{{Redoslijed|
|prethodnik = [[Ladislav III.|Ladislav III. (1204. - 1205.)]]
|gl_članak_funkcija=[[Dodatak:Popis hrvatskih i hrvatsko-ugarskih kraljeva|Andrija II. (1205. - 1235.)]]
|nasljednik=[[Bela IV.|Bela IV. (1235. - 1270.)]]
}}

[[Kategorija:Hrvatski vladari]]
[[Kategorija:Mađarski vladari]]
[[Kategorija:Arpadovići]]
[[Kategorija:Hrvatski hercezi]]

Andrija II. - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: čišćenje redirekcija za infookvir monarh

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica