Ante Josipović - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-05-01T05:31:15Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 05:31, 1. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ante Josipović'''-->~~'''Ante Josipović''' ([[Baška Voda]], [[1925.]]-Zagreb, 15.12.2019.), [[Hrvatska\|hrvatski]] [[političar]], [[komunist]] i [[pravnik]]. Otac bivšeg hrvatskoga predsjednika [[Ivo Josipović\|Ive Josipovića]].		'''Ante Josipović''' ([[Baška Voda]], [[1925.]]-Zagreb, 15.12.2019.), [[Hrvatska\|hrvatski]] [[političar]], [[komunist]] i [[pravnik]]. Otac bivšeg hrvatskoga predsjednika [[Ivo Josipović\|Ive Josipovića]].

	Rođen je i odrastao u Baškoj Vodi. Otac Ivan bio je vlasnik skromne brodice kojom je po istočnoj obali Jadrana prevozio rasute terete. Obitelj je živjela vrlo skromno i djeca, njih petero, nisu imali prije Drugog svjetskog rata prilike steći kvalitetnije obrazovanje. Bio je član [[Savez komunističke omladine Jugoslavije\|SKOJ-a]] i od 1941. je sudjelovao u ilegalnom pokretu otpora. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskoga rata]] 1942. Ante Josipović se kao sedamnaestogodišnji mladić priključio [[partizan]]ima na [[Biokovo\|Biokovu]] kao član malog partizanskog odreda u kojem je bio i njegov devet godina stariji brat Ratko. Kada su nakon kapitulacije Italije, krajem 1943. i početkom 1944., Nijemci, pretpostavljajući da će se saveznici iskrcati na istočnu obalu Jadrana, zauzeli cijelu Dalmaciju, oko 30 tisuća ljudi s dalmatinska obale, otoka i Zagore bojeći se njemačke odmazde izbjeglo je na Vis. Glavni štab NOVJ i Britanci donijeli su odluku da se stanovništvo koje nije sposobno za borbe evakuira u južnu Italiju, a potom u logor El Shatt na Sinaju, u Egiptu. S izbjeglicama je u El Shatt, nakon što je kraće vrijeme bio na Hvaru i Visu, otišao i Ante Josipović, po zadatku. Tamo je obavljao poslove organizacije života u izbjegličkom logoru. U Jugoslaviju se vratio po raspuštanju logora u El Shattu, 1946. godine. Isprva je radio u omladinskoj organizaciji u Makarskoj te je upućen na školovanje u Beograd i Zagreb. Početkom veljače 1948. godine, kao mlad čovjek s 22 godine, odlazi na dužnost u CK Narodne omladine u Beograd, gdje se školuje i boravi do srpnja 1953. godine. Sudjelovao je na više radnih akcija te bio aktivan u sindikatu i Omladini, za što je dobio i više odlikovanja. Ante Josipović je u Zagreb došao 1954. godine sa suprugom Milicom, učiteljicom, također porijeklom iz Baške Vode. U Zagrebu su isprva bili u podstanarskom stanu da bi kasnije na korištenje dobili društveni stan. Uz rad, upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je stekao diplomu pravnika. U Zagrebu im se 1957. rodio sin [[Ivo Josipović]], koji je izabran [[2010.]] za trećeg [[predsjednik Republike Hrvatske\|predsjednika Republike Hrvatske]]. Godine 1960. dobili su i kćer Višnju Josipović-Smojver koja radi kao profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.		Rođen je i odrastao u Baškoj Vodi. Otac Ivan bio je vlasnik skromne brodice kojom je po istočnoj obali Jadrana prevozio rasute terete. Obitelj je živjela vrlo skromno i djeca, njih petero, nisu imali prije Drugog svjetskog rata prilike steći kvalitetnije obrazovanje. Bio je član [[Savez komunističke omladine Jugoslavije\|SKOJ-a]] i od 1941. je sudjelovao u ilegalnom pokretu otpora. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskoga rata]] 1942. Ante Josipović se kao sedamnaestogodišnji mladić priključio [[partizan]]ima na [[Biokovo\|Biokovu]] kao član malog partizanskog odreda u kojem je bio i njegov devet godina stariji brat Ratko. Kada su nakon kapitulacije Italije, krajem 1943. i početkom 1944., Nijemci, pretpostavljajući da će se saveznici iskrcati na istočnu obalu Jadrana, zauzeli cijelu Dalmaciju, oko 30 tisuća ljudi s dalmatinska obale, otoka i Zagore bojeći se njemačke odmazde izbjeglo je na Vis. Glavni štab NOVJ i Britanci donijeli su odluku da se stanovništvo koje nije sposobno za borbe evakuira u južnu Italiju, a potom u logor El Shatt na Sinaju, u Egiptu. S izbjeglicama je u El Shatt, nakon što je kraće vrijeme bio na Hvaru i Visu, otišao i Ante Josipović, po zadatku. Tamo je obavljao poslove organizacije života u izbjegličkom logoru. U Jugoslaviju se vratio po raspuštanju logora u El Shattu, 1946. godine. Isprva je radio u omladinskoj organizaciji u Makarskoj te je upućen na školovanje u Beograd i Zagreb. Početkom veljače 1948. godine, kao mlad čovjek s 22 godine, odlazi na dužnost u CK Narodne omladine u Beograd, gdje se školuje i boravi do srpnja 1953. godine. Sudjelovao je na više radnih akcija te bio aktivan u sindikatu i Omladini, za što je dobio i više odlikovanja. Ante Josipović je u Zagreb došao 1954. godine sa suprugom Milicom, učiteljicom, također porijeklom iz Baške Vode. U Zagrebu su isprva bili u podstanarskom stanu da bi kasnije na korištenje dobili društveni stan. Uz rad, upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je stekao diplomu pravnika. U Zagrebu im se 1957. rodio sin [[Ivo Josipović]], koji je izabran [[2010.]] za trećeg [[predsjednik Republike Hrvatske\|predsjednika Republike Hrvatske]]. Godine 1960. dobili su i kćer Višnju Josipović-Smojver koja radi kao profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T19:59:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ante Josipović''' ([[Baška Voda]], [[1925.]]-Zagreb, 15.12.2019.), [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]], [[komunist]] i [[pravnik]]. Otac bivšeg hrvatskoga predsjednika [[Ivo Josipović|Ive Josipovića]].

Rođen je i odrastao u Baškoj Vodi. Otac Ivan bio je vlasnik skromne brodice kojom je po istočnoj obali Jadrana prevozio rasute terete. Obitelj je živjela vrlo skromno i djeca, njih petero, nisu imali prije Drugog svjetskog rata prilike steći kvalitetnije obrazovanje. Bio je član [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ-a]] i od 1941. je sudjelovao u ilegalnom pokretu otpora. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskoga rata]] 1942. Ante Josipović se kao sedamnaestogodišnji mladić priključio [[partizan]]ima na [[Biokovo|Biokovu]] kao član malog partizanskog odreda u kojem je bio i njegov devet godina stariji brat Ratko. Kada su nakon kapitulacije Italije, krajem 1943. i početkom 1944., Nijemci, pretpostavljajući da će se saveznici iskrcati na istočnu obalu Jadrana, zauzeli cijelu Dalmaciju, oko 30 tisuća ljudi s dalmatinska obale, otoka i Zagore bojeći se njemačke odmazde izbjeglo je na Vis. Glavni štab NOVJ i Britanci donijeli su odluku da se stanovništvo koje nije sposobno za borbe evakuira u južnu Italiju, a potom u logor El Shatt na Sinaju, u Egiptu. S izbjeglicama je u El Shatt, nakon što je kraće vrijeme bio na Hvaru i Visu, otišao i Ante Josipović, po zadatku. Tamo je obavljao poslove organizacije života u izbjegličkom logoru. U Jugoslaviju se vratio po raspuštanju logora u El Shattu, 1946. godine. Isprva je radio u omladinskoj organizaciji u Makarskoj te je upućen na školovanje u Beograd i Zagreb. Početkom veljače 1948. godine, kao mlad čovjek s 22 godine, odlazi na dužnost u CK Narodne omladine u Beograd, gdje se školuje i boravi do srpnja 1953. godine. Sudjelovao je na više radnih akcija te bio aktivan u sindikatu i Omladini, za što je dobio i više odlikovanja. Ante Josipović je u Zagreb došao 1954. godine sa suprugom Milicom, učiteljicom, također porijeklom iz Baške Vode. U Zagrebu su isprva bili u podstanarskom stanu da bi kasnije na korištenje dobili društveni stan. Uz rad, upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je stekao diplomu pravnika. U Zagrebu im se 1957. rodio sin [[Ivo Josipović]], koji je izabran [[2010.]] za trećeg [[predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]]. Godine 1960. dobili su i kćer Višnju Josipović-Smojver koja radi kao profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Ante Josipović je tijekom karijere radio u Narodnoj omladini, bio na čelu granskog sindikata u obrazovanju, a 1960-ih i hrvatski zastupnik u Saveznoj skupštini u Beogradu. Na vrhuncu političke karijere bio je član Izvršnog komiteta Centralnoga komiteta [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]] [[1971.]] godine za vrijeme [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]], a u djelokrugu odgovornosti bili su mu sindikati i kultura. Bio je na čelu ideološke komisije koja se bavila ispitivanjem pojave nacionalizma unutar Saveza komunista Hrvatske.<ref name='dnevno2017'>{{Citiranje novina|title=FOTO Gdje je prava istina o Anti Josipoviću, ocu bivšeg predsjednika? {{!}} Dnevno.hr|url=https://m.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/gdje-je-prava-istina-o-anti-josipovicu-ocu-bivseg-predsjednika-1059528/|work=Dnevno.hr|date=2017-09-06|accessdate=2018-08-12|language=hr-HR}}</ref> I sam je jedno vrijeme bio pod optužbama da je, navodno, ”na Savkinoj strani“.<ref name='dnevno2017' />

Nakon završetka političke karijere, od 1974. pa do umirovljenja 1982. godine obnašao je dužnost generalnog direktora zagrebačkoga [[Croatia osiguranje|Croatia osiguranja]].<ref>[http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/sdp-ovac-koji-je-devet-godina-izbjegavao-racana globus.jutarnji.hr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141021080438/http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/sdp-ovac-koji-je-devet-godina-izbjegavao-racana |date=21. listopada 2014. }}, preuzeto 16. studenoga 2013.</ref> U vrijeme njegovog upravljanja tom tvrtkom provedene su značajne reforme poslovanja i ostvareni zapaženi rezultati u razvoju tvrtke, među kojima je i izgradnja i useljenje u neboder [[Zagrepčanka|Zagrepčanke]] 1976., koja je sljedećih trideset godina bila najviša poslovna zgrada u Hrvatskoj.<ref>{{Citiranje časopisa|title=Zagrepčanka|url=https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zagrep%C4%8Danka&oldid=5044817|date=2018-03-08|journal=Wikipedija|accessdate=2018-08-13}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Josipović, Ante}}
[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Hrvatsko proljeće]]