WikiSysop: bnz

2022-05-01T06:44:33Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 06:44, 1. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antemurale Christianitatis'''-->~~[[Latinski]] naslov '''Antemurale Christianitatis''' ("predziđe kršćanstva"), je papa [[Lav X.]] dao [[Hrvatska\|Hrvatskoj]] godine [[1519.]] u pismu banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]]. To nije bio jedini naslov takvog tipa i on se pojavljuje i u drugih kršćanskih država u sukobu s [[Osmansko Carstvo\|Osmanlijama]], kod [[Ugarska\|Ugarske]] i [[Poljska\|Poljske]].		[[Latinski]] naslov '''Antemurale Christianitatis''' ("predziđe kršćanstva"), je papa [[Lav X.]] dao [[Hrvatska\|Hrvatskoj]] godine [[1519.]] u pismu banu [[Petar Berislavić\|Petru Berislaviću]]. To nije bio jedini naslov takvog tipa i on se pojavljuje i u drugih kršćanskih država u sukobu s [[Osmansko Carstvo\|Osmanlijama]], kod [[Ugarska\|Ugarske]] i [[Poljska\|Poljske]].

	Papa međutim nije bio prvi koji je dao Hrvatskoj takav naslov. Plemstvo južnih hrvatskih krajeva uputilo je [[10. travnja]] [[1494.]] sa sabora u [[Bihać]]u pismo papi [[Aleksandar VI.\|Aleksandru VI.]] i [[Rimsko-njemački car\|rimsko-njemačkom caru]] [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva\|Maksimilijanu I.]] tražeći pomoć protiv osmanskih napada u kojem je Hrvatsku nazvalo ''kulom i predziđem kršćanstva'':		Papa međutim nije bio prvi koji je dao Hrvatskoj takav naslov. Plemstvo južnih hrvatskih krajeva uputilo je [[10. travnja]] [[1494.]] sa sabora u [[Bihać]]u pismo papi [[Aleksandar VI.\|Aleksandru VI.]] i [[Rimsko-njemački car\|rimsko-njemačkom caru]] [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva\|Maksimilijanu I.]] tražeći pomoć protiv osmanskih napada u kojem je Hrvatsku nazvalo ''kulom i predziđem kršćanstva'':

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-17T10:31:37Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Latinski]] naslov '''Antemurale Christianitatis''' ("predziđe kršćanstva"), je papa [[Lav X.]] dao [[Hrvatska|Hrvatskoj]] godine [[1519.]] u pismu banu [[Petar Berislavić|Petru Berislaviću]]. To nije bio jedini naslov takvog tipa i on se pojavljuje i u drugih kršćanskih država u sukobu s [[Osmansko Carstvo|Osmanlijama]], kod [[Ugarska|Ugarske]] i [[Poljska|Poljske]].

Papa međutim nije bio prvi koji je dao Hrvatskoj takav naslov. Plemstvo južnih hrvatskih krajeva uputilo je [[10. travnja]] [[1494.]] sa sabora u [[Bihać]]u pismo papi [[Aleksandar VI.|Aleksandru VI.]] i [[Rimsko-njemački car|rimsko-njemačkom caru]] [[Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva|Maksimilijanu I.]] tražeći pomoć protiv osmanskih napada u kojem je Hrvatsku nazvalo ''kulom i predziđem kršćanstva'':

<blockquote>"Ovu silu mi već sedamnaest godina zaustavljamo gubeći naša tijela, živote i sva moguća naša dobra, te '''poput kule i predziđa kršćanstva''' branimo svakodnevnim ratovanjem kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće ljudski moguće. Neka Vam dakle po nama bude rečeno ovo: ako bi mi popustili Turcima, tada bi oni u svako doba mogli zaskočiti kršćanstvo iz Hrvata."<ref>Milan Kruhek, ''Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća'', Zagreb 1995. str. 49</ref></blockquote>

[[Datoteka:82Johannes von Capestrano.jpg|mini|desno|200px|Fra Ivan Kapistran]]
Kad su Turci god. [[1453.]] osvojili [[Carigrad]], papa [[Kalist III.]] pozvao je sve kršćanske narode u križarski rat. U kršćanskoj vojsci koja je u srpnju godine [[1456.]] porazila 150 000 turskih vojnika pod [[Beograd]]om, sudjelovao je veliki broj Hrvata koje je pokrenuo franjevac [[Ivan Kapistran]] (1386.-1456.). Protuosmanlijski križar i branitelj kršćanstva, Ivan Kapistran umro je god. 1456. u [[Ilok]]u, a zbog mnogobrojnih posmrtnih čudesa i viđenja proglašen je svecem.

Godine [[1521.]] pao je Beograd pod osmansku vlast, a hrvatski pisci i diplomati ukazali su na dramatičnost i ozbiljnost situacije pišući da je taj grad ''bedem kršćanstva, ključ Europe, ključ Ugarske, tvrđava čitavoga Kraljevstva i ugarska stražica''. Sljedeće godine, na njemačkom državnom saboru u Nürnbergu upotrebljen je za Hrvatsku izraz ''Zwingermaurer'' (tvrđava), a [[Austrija|austrijski]] nadvojvoda [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand Habsburški]] govorio je da “viteški kršćanski narod” Hrvatā “poput štita” stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske, te cijele srednje Europe i zapadnoga kršćanskog svijeta. Na sjednici je knez [[Bernardin Frankopan|Bernardin Frankapan]] (1453.-1529.) molio za pomoć, podsjećajući da je "Hrvatska štit i vrata kršćanstva", dok je njegov sin [[Krsto I. Frankapan Brinjski|Krsto]], [[1. srpnja]] [[1523.]] godine, u memorijalu papi [[Hadrijan VI.|Hadrijanu VI.]] upozorio da je Hrvatska "predziđe ili dver kršćanstva, a naročito pograničnih zemalja Koruške, Kranjske, Istre, Furlanije i Italije".<ref>[http://www.iis.unsa.ba/pdf/historijski_mitovi.pdf Historijski mitovi na Balkanu]</ref> U istom značenju su i stihovi iz pjesme ''Trublja slovinska'', baroknog pjesnika [[Vladislav Menčetić|Vladislava Menčetića]] koji [[1665.]] godine piše:
{{Citat5|Od ropstva bi davno u valih
potonula Italija

o hrvatskijeh da se žalih

more otmansko ne razbija!|}}

Protiv višestruko brojčano jačih turskih osvajača, [[Hrvatska|Hrvati]] su vodili najžešće ratove u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] i [[17. stoljeće|17. stoljeću]] koja su nazvana "''[[duo plorantes saecula Croatiae]]''" ("dva plačuća stoljeća Hrvatske"). Većinu obrane financirali su austrijski unutarnji staleži (otprilike iznad 95 %), a obrani granice nije sudjelovao samo hrvatski etnički element, nego i njemački, mađarski, te etnicitet kojeg se obično naziva "vlaški", a čiji su pripadnici uglavnom (ne isključivo) pravoslavne vjeroispovijesti.

U skoro 400 godina dugom ratovanju protiv osmanlijskih osvajača proslavili su se mnogi imenima znani i neznani hrvatski ratnici i junaci. Najpoznatiji među njima bili su: branitelj [[Zemun]]a [[Marko Skoblić]] kojeg su [[Osmansko Carstvo|Turci]] svezanog bacili pod bijesnog slona jer se nije htio poturčiti i pokloniti turskom caru, ban [[Petar Berislavić]] (1475.-1520.) koji je zbog sjajne pobjede kod [[Hrvatska Dubica|Dubice]] na Uni god. [[1513.]] dobio na dar blagoslovljeni mač i klobuk od pape [[Lav X.|Lava X.]], senjski kapetan [[Petar Kružić]] (1491.-1537.) koji je punih 15 godina branio okruženi [[Klis]], vrhovni kapetan [[Nikola Jurišić]] (o. 1490.-1545.) koji je god. [[1532.]] sa samo 700 Hrvata zaustavio 140 000 Sulejmanovih vojnika na njihovom vojnom pohodu za Beč, ban [[Nikola Šubić Zrinski]] (1508.-1566.) koji je god. [[1542.]] s 400 Hrvata spasio [[Pešta|Peštu]] od sigurne propasti. Godine 1566. [[Sulejman II.|Sulejmana II.]] koji je krenuo s preko 100.000 vojnika osvojiti Beč i potom čitavu Europu, zaustavio je pod [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Sigetom]] [[Nikola Šubić Zrinski]] s 2 500 hrvatskih ratnika, pri čemu su poslali na drugi svijet preko 30 000 Turaka, a sami su zbog hrabrosti i junačke smrti "ušli u legendu" svjetske ratne i vojne povijesti.
[[Datoteka:Oton Ivekovic, Nikola Subic Zrinski.jpg|mini|lijevo|150px|Nikola Šubić Zrinski]]

Još neki poznati i slavni ratnici bili su: hrvatski ban [[Toma Erdödy]] (1558.-1624.) koji je s hrvatskim ratnicima ostvario sjajnu pobjedu god. [[1593.]] kod [[Sisak|Siska]] koja je ujedno bila prekretnica u ratu Hrvata s Turcima, ban [[Ivan III. Drašković]] († 1648.) jedini Hrvat na položaju ugarskog [[palatin]]a u to vrijeme kojeg su nazvali "defensor Croatiae", ban [[Nikola VII. Zrinski]] (1620.-1664.) i ban [[Petar Zrinski|Petar IV. Zrinski]] (1621.-1671.) koji su nanijeli velike gubitke turskoj vojsci, ban [[Ivan Karlović]] (1485.-1531.), ban [[Petar Keglavić]] (1478.-1554.), [[Krsto I. Frankapan Brinjski]] (1482.-1527.), general [[Ivan Lenković]] († 1569.), kapetan [[Grgur Orlovčić]] († 1526.), ban [[Matko Talovac]] († 1445.), ban [[Juraj V. Zrinski]] (1599.-1626.), zapovjednik [[Marko Horvat Stančić]] (o. 1520.-1561.), zapovjednik [[Vid Hallek]], ban [[Petar II. Erdődy]] (1504.–1567.), svećenik [[Marko Mesić]] (1640.-1713.), fra [[Luka Ibrišimović]] (1626.-1698.) i mnogi drugi.

==Bilješke==
{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatska povijest (1527. – 1790.)]]

Antemurale Christianitatis - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica