WikiSysop: bnz

2022-05-01T09:06:26Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 09:06, 1. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antička književnost'''-->~~{{Književnost}}		{{Književnost}}
	'''Antička književnost''' ili ''klasična književnost '' je [[književnost]] koja je napisana u [[antika\|antičko doba]], pri čemu se misli na [[stara Grčka\|staru Grčku]] i na [[Rimsko Carstvo]]; mada se tu često uračunava i prapovijesna književnost od razvitka prvog pisma i književnosti u [[Mezopotamija\|Mezopotamiji]], [[Stari Egipat\|Egiptu]], [[Perzija]], Indiji, i Palestini sve do [[Europska srednjovjekovna književnost\|srednjovjekovne književnosti]]. S klasičnom literaturom misli se često na književnost napisanu na nekom od klasičnih jezika: [[Starogrčki jezik\|grčkom]], [[Starohebrejski jezik\|hebrejskom]] i [[latinski jezik\|latinskom]] tijekom vremena koje se poklapa s antičkim dobom i to je književnost koja je zapisana a ne usmena.		'''Antička književnost''' ili ''klasična književnost '' je [[književnost]] koja je napisana u [[antika\|antičko doba]], pri čemu se misli na [[stara Grčka\|staru Grčku]] i na [[Rimsko Carstvo]]; mada se tu često uračunava i prapovijesna književnost od razvitka prvog pisma i književnosti u [[Mezopotamija\|Mezopotamiji]], [[Stari Egipat\|Egiptu]], [[Perzija]], Indiji, i Palestini sve do [[Europska srednjovjekovna književnost\|srednjovjekovne književnosti]]. S klasičnom literaturom misli se često na književnost napisanu na nekom od klasičnih jezika: [[Starogrčki jezik\|grčkom]], [[Starohebrejski jezik\|hebrejskom]] i [[latinski jezik\|latinskom]] tijekom vremena koje se poklapa s antičkim dobom i to je književnost koja je zapisana a ne usmena.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-12T00:05:36Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Književnost}}
'''Antička književnost''' ili ''klasična književnost '' je [[književnost]] koja je napisana u [[antika|antičko doba]], pri čemu se misli na [[stara Grčka|staru Grčku]] i na [[Rimsko Carstvo]]; mada se tu često uračunava i prapovijesna književnost od razvitka prvog pisma i književnosti u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]], [[Stari Egipat|Egiptu]], [[Perzija]], Indiji, i Palestini sve do [[Europska srednjovjekovna književnost|srednjovjekovne književnosti]]. S klasičnom literaturom misli se često na književnost napisanu na nekom od klasičnih jezika: [[Starogrčki jezik|grčkom]], [[Starohebrejski jezik|hebrejskom]] i [[latinski jezik|latinskom]] tijekom vremena koje se poklapa s antičkim dobom i to je književnost koja je zapisana a ne usmena.

== Prva književnost, predklasično doba ==
[[Datoteka:Amarna letter mp3h8878.jpg|mini|lijevo|Klinasto pismo, dio [[Pisma iz Amarne]].]]
Najstarije poznato pismo je [[sumerani|sumersko]] [[klinasto pismo]] nastalo prije oko 5000 godina. Sustav pisanja širi se i razvija u [[Orijent]]u, Indiji i Kini. Sumerska književnost se uglavnom bavila praktičnim stvarima - tu su natpisi na nadgrobnim spomenicima - a kao i egipatska književnost bila je uglavnom religijske naravi. U ranu egipatsku književnost spada između ostalog ''[[Knjiga mrtvih]]''. [[Hamurabijeva stela|Hamurabijevi zakoni]] i drugi svjetovni tekstovi mogu se naći dobro očuvani, iako napisani prije nekoliko milenija pr. Kr. Asirsko-babilonska književnost nastavlja sa sumerskom tradicijom, ali daje i doprinose razvoju [[filozofija|filozofije]], [[pravo|prava]] i [[astronomija|astronomije]].

Beletristika nastaje otprilike istovremeno u svim ovim oblastima; himne ([[Eknaton]]ova ''Himna suncu'', [[Rigveda]], Odena), lirika ([[Pjesma nad pjesmama]]), [[saga]], i [[ep]] o ([[Gilgameš]]u, Epovi sa sedam tabli). [[Mitovi o stvaranju]] su bili čest književni motiv. Književnost mudrosti pojavljuje se na cijelom Bliskom istoku ([[Mudre izreke]], Amenemopov nauk). Otprilike istovremeno nastaje i [[vede|vedska]] književnost u Indiji i proročki natpisi iz kineske [[Dinastija Shang|dinastije Shang]].

Najstariji svjetski poznati pisac računa se Shin-Eqi-Unninni,<ref>http://www.clt.astate.edu/wnarey/Religious%20Studies%20Program/Religion%20Studies%20Program/Religious%20Studies%20Program%20Files/the_epic_of_gilgamesh.htm</ref> koji se smatra piscem epa o Gilgamešu (2000 pr.Kr.), a ponekad i kćerka [[Sargon Akađanin|Sargona Akađanina]], [[Enheduana]], koja je također bila i pjesnikinja.<ref>http://womenshistory.about.com/od/womenwritersancientworld/p/enheduanna.htm</ref>

Oko 500 pr.Kr. dolazi do velikih promjena u tim oblastima, što se obično računa kao granica s klasičnim dobom. U tom razdoblju nastaje nekoliko religija i pojavljuje se nekoliko velikih filozofa. Ta treća epoha koja se stavlja u razdoblje od 20.g do 500.g naziva se [[kasna antika]].

== Žanrovi tijekom prapovijesti i u klasičnom periodu ==
[[Datoteka:GilgameshTablet.jpg|mini|left|Glinena ploča epa o [[Gilgameš]]u na akadskom jeziku]]
Prvi tekstovi su bili praktičnog značenja i pokušali su dokumentirati obećanja, dužinu vladavina, zakone i sl. S vremenom književnost dobiva vjerski karakter i obrađuje mitove, u obliku nastanka svijeta ili pričama o životu poslije smrti, kao i proročanstva. Beletristika nastaje s [[Vjera|vjerskim]] [[himna]]ma i [[pjesma]]ma, koje kasnije prerastaju u kazališta. Epovi i sage nastaju u oblasti između legendi i povijesti. Beletristika je obično pisana u stihovima i izvođena uz [[Glazba|glazbu]] i [[ples]], dok su tekstovi svjetovnog karaktera pisani u prozi. Neke priče iz Egipta napisane su u prozi a u kasnijoj antičkoj dobi počinje proza polagano prelaziti u epiku. Uslijed razvoja znanosti dolazi do stvaranja znanstvenih tekstova, kako u Babilonu, tako i u Indiji, Kini i Egiptu, a kasnije i u helenizmu.
Znanstvena književnost je jedna od najstarijih grana književnosti i važan prethodnik filozofiji. Značaj oblika književnog žanra postaje ubrzo važan. U indijskoj književnosti nastaju gramatike (Jaska i Panini) i poetska zbirka, skupljena u Vedangi.<ref>http://www.hinduwebsite.com/hinduism/concepts/vedangas.asp</ref>
Neposredno prije i tijekom [[helenizam|helenizma]] uvodi se gramatika, katalogizacija, poetika, retorika i drugi metaknjiževni studiji na Bliskom istoku i Europi između ostalih od strane [[Kalimah|Kalimaha iz Cirene]], [[sofisti|sofista]], [[Platon]]a i [[Aristotel]]a.

== Književnost starog Egipta ==
[[Datoteka:Egyptian papyrus.jpg|mini|desno|Papirus iz ''[[Knjiga mrtvih|Knjige mrtvih]]''.]]
Najstariji očuvani tekstovi su religijske naravi s ''Tekstovima pirmaida'' koji su najstariji poznati religijski tekstovi. Razvoj materijala za pisanje, [[papirus]]a, otvorio je nove mogućnosti pa su tako svi tekstovi mogli biti pisani na jednostavniji i brži način. Najstariji zapisi na papirusu su ''Abusir zapisi'' iz oko 2400 godina pr.Kr. Kasnije dolazi do stvaranja prvih beletrističkih radova. Među najpoznatijima su: ''Princ s tri sudbine'', ''Priča o dva brata'' (može se naći i u Orbiney papirusima), ''Ramzes II. i bahtanska princeza'', ''Sunuhojeve pustolovine'', ''Priča o rječitom seljaku'' i ''Venamonova plovidba''.

== Hebrejska književnost ==
[[Datoteka:Köln-Tora-und-Innenansicht-Synagoge-Glockengasse-040.JPG|mini|left|[[Tora]] kao [[svitak]], književno djelo i oblik iz antike]]
Najstariji očuvani zapis na [[Starohebrejski jezik|hebrejskom]] je Gezer kalendar, iz 10. stoljeća pr.Kr. Drugi tekstovi na arhaičkom hebrejskom su natpisi; Meša ploča, Siloamski natpis i jedan [[ostrakon]] koji opisuje [[Nabukodonosor II.|Nabukodonosorovo]] osvajanje [[Jeruzalem]]a 586. pr.Kr.<ref name="Hebrew 101languages.net">[http://www.101languages.net/hebrew/history.html Hebrew 101languages.net]</ref> Sva ta književnost je dokumentarne naravi.

Klasični hebrejski, ili biblijski hebrejski, nastaje u 6. stoljeću pr.Kr. i koristi aramejsko pismo. Tijekom tog perioda nastaju knjige iz [[Tanakh]]e/[[Stari zavjet|Starog zavjeta]] kao i [[apokrifi]], koje su sačinjavale priče o nastanku svijeta, zakoni, lirika, povijesne priče, knjige mudrosti i proročanstva. [[Svitci s Mrtvog mora]] nastaju između 3.stoljeća pr.Kr. i 2. stoljeća., [[Jeruzalemski Talmud]], [[Mišna]] i Tosefta napisani su tijekom ranog rabinskog razdoblja 2.-4. stoljeća, kao i pismo [[Bar Kohba|Bar Kohbea]] i Bakarni svitci.<ref name="Hebrew 101languages.net"/> Veliki dio hebrejske književnosti je uglavnom anoniman, dok je u [[Biblija|Bibliji]] ponekad spomenut pisac.

Poslije [[Opsada Jeruzalema (70.)|uništenja Jeruzalema]] 70., židovska [[dijaspora]] počinje pisati i na drugim jezicima kao materinskim, npr. povjesničar [[Josip Flavije]] koji je pisao na latinskom kao i Justus tiberijski. [[Novi zavjet]] i njegovi apokrifi napisani su, kako se najviše vjeruje, na [[Koine grčki|koine grčkom]].

== Perzijska književnost ==
[[Datoteka:Bodleian J2 fol 175 Y 28 1.jpg|300px|desno|mini|Jasna 28.1. - Iz zbirke ''[[Avesta]]'' oko 500.g pr.Kr. ]]
Najpoznatija [[perzijska književnost]] sabrana je u zbirci ''[[Avesta]]'', napisanoj oko 500.g pr.Kr., ali nađena su i starija djela. Kao i druga literatura iz ove epohe, napisana je u stihovima. ''Avesta'' je bilo najvažnije djelo [[Zoroastrizam|zoroastrizma]], sastavljeno od 21 knjige ali većina knjiga je izgubljena kada je [[Aleksandar Veliki]] osvojio [[Iran|Perziju]], a danas je samo jedna knjiga sačuvana. U očuvanu književnost pripadaju himne. U vrijeme oko [[Isus]]ova rođenja dolazi do nastanka pehlevi-književnosti: [[roman]]i u [[proza|prozi]] ali i religijske legende između ostalog o [[Zaratustra|Zaratustri]]. Pjesništvo nastaje na dvoru. Klasično doba perzijske književnosti predstavljaju radovi iz 10. stoljeća.

== Starogrčka književnost ==
{{glavni|Starogrčka književnost}}
[[Datoteka:2007 Greece Epidavros theater.jpg|mini|lijevo|[[Starogrčko kazalište]] u gradu [[Epidaur (Grčka)|Epidauru]]]]
Književnost, čak i beletristika, preko [[Hetiti|Hetita]] dolazi do Grčke. Grčka klasična književnost započinje s [[Heziod]]om i [[Homer]]ovom ''[[Ilijada|Ilijadom]]'' i ''[[Odiseja|Odisejom]]'' iz 8.stoljeća pr.Kr. Lirika se pojavljuje u 6.stoljeću pr.Kr. ([[elegija]] i pjesništvo) s pjesnicima poput [[Arhiloh]]a, [[Sapfa|Sapfe]] i [[Alkej]]a.

Dok su u kulturama [[Orijent]]a, Indije i Kine tijekom klasičnog perioda djelovali uglavnom religijski pisci, Grčka postaje prvenstveno oblast za nastanak filozofskih tekstova koje su pisali ([[Heraklit]], [[Tales]], [[Platon]], [[Aristotel]]) i dr. S filozofijom dolazi do nastanka [[estetika]], a kasnije i kanona.
Nastanak antičke grčke drame je nejasan. U Egiptu nastaju dramatizacije u religijskim kultovima, ali u staroj Grčkoj drama postaje literarna i izvan rituala. Velika imena grčke tragedije su: [[Eshil]], [[Sofoklo]] i [[Euripid]], dok je najpoznatiji pisac komedija bio [[Aristofan]].

S [[Herodot]]om i [[Tukidid]]om dolazi do nastanka povijesnih tekstova, koji su za razliku od slične tematike u drugim kulturama to pokušali [[sekularizacija|sekularno]] opisati. Kod zemljopisaca [[Androsten]]a i [[Pauzanija (zemljopisac)|Pauzanije]] povijest, [[etnologija]], religija i druge znanosti korištene su da bi se opisale geografske razlike. [[Klaudije Ptolomej]] napisao je revolucionarna djela o astronomiji, zemljopisu, matematici, prirodnim znanostima. [[Prirodne znanosti]] bile su dio filozofije prirode, kao kod [[Teofrast]]a.
Od helenizma pa nadalje u antičkom dobu, Grci su djelovali i u drugim područjima uz obale Sredozemnoga mora. Neki od njih su pisali na latinskom kao npr. Dioniz iz [[Halikarnas]]a i [[Amijan Marcelin]], koji su djelovali u Rimu.

{{Karta starogrčkih narječja}}

== Helenistička književnost ==
Pod [[helenizam|helenizmom]] dolazi do [[sinkretizam|sinkretizma]] između različitih kulturnih grana. Helenističku beletristiku su činile uglavnom idile, epiloni i [[epigram]]i, a prepoznatljivi znak su bile imitacije. Helenistički pisci bili su [[Kalimah]] i [[Teokrit]]. Pjesništvo na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] počinje gubiti na snazi u ovom periodu. Dok aramejski jezik postaje poslovni jezik na Orijentu i oblasti Sredozemnoga mora, grčki je postao književni jezik tamo gdje su u prvu ruku živjeli etnički Grci koji su podržavali novonapisana literarna djela. Istovremeno započinje pisanje prve književnosti na latinskom.
Prvi pokušaj pisanja romana dolazi, pored ostalih, kod Longoa.

== Rimska književnost ==
{{glavni|Rimska književnost}}
[[Datoteka:Res Gestae.jpg|mini|left|Dio autobiografije cara [[August]]a, ''Res Gestae Divi Augusti'', Monumentum Ancyranum.]]
Rimska kultura je naslijedila grčku, uglavnom je to bio jezik po kojem su se razlikovale. U najstariju rimsku knjževnost spada komedija s predstavnicima poput [[Terencije|Terencija]] i [[Plaut]]a. Lirika nastaje u prvom stoljeću pr.Kr. s [[Lukrecije]]m i [[Katul]]om s poezijom i epikom. [[Vergilije]] je oponašao Homera sa svojim epom ''[[Eneida]]'' a [[Teokrit]] s tzv. bukolskim pjesmama (govedo, grč. bukolos). Druga velika imena iz tog doba bila su: [[Ovidije]], [[Tibulije]] i [[Sekst Propercije]]. Rimsku književnost sponzorirale su [[mecena|mecene]] (patroni).

Doprinos rimske književnosti je proza koja se koristila u povijesnim opisima, pisanju pisama, [[retorika|retorici]] i filozofiji.
[[Marko Porcije Katon Stariji]] je poznat po svojim opisma povijesti kao i [[Salustije]] i Livije. Najveće ime retorike bio je [[Ciceron]], koji je također pisao filozofska djela. [[Gaj Julije Cezar]] i [[August]] (''Res Gestae Divi Augusti'')
napisali su djela autobiografskog karaktera.

U tzv. rimskoj srebrnoj dobi (kasna antika) nastaju dramska djela i epika, s piscima [[Seneka Mlađi|Senekom]] i [[Lukan]]om; prepoznatljiva po estetici mješanja nasilja i [[stoicizam|stoicizma]]. [[Juvenal]]ove satire su tipične za ovaj period. [[Stacije]] je stvorio tzv. slučajnu poeziju, a pojavljuje se i kao jedan od likova [[Dante]]ove ''[[Božanstvena komedija|Božanstvene komedije]]'' u Čistilištu. Proza tog doba odlikuje se "modernizmom"; s djelima pisaca [[Tacit]]a, [[Svetonije|Svetonija]], [[Plutarh]]a i Seneke mlađeg. [[Petronije]] i [[Apulej]] nastavljaju s razvojem [[satira|satiričnih]] i [[Pikarski roman|pikarskih]] romana. [[Lukijan]] razvija [[fikcija|fiktivni]] način pričanja. Značaj lirike opada u ovom dobu mada su je neki nastavili pisati; car [[Hadrijan]], [[Auzonije]] i [[Klaudije Klaudijan|Klaudijan]].
[[Datoteka:DaoDeJingWangBi.jpg|mini|desno|Daodejing je kineska zbirka kratkih aforizama; [[taoizam|taoistički]] najstariji i najpoznatiji dokument]]
S [[kršćanstvo|kršćanstvom]] dolazi do razvoja [[novoplatonizam|novoplatonizma]] na osnovi učenja filozofa [[Plotin]]a, ali istovremeno se pojavljuju pisci ne-religijskih knjiga, npr. [[Marko Aurelije]]. Zapisi [[Crkveni oci|crkvenih otaca]] pripadaju antičkom dobu.

== Književnost antičke Kine ==
Povijest kineske književnosti započinje s proročkim zapisima iz [[Dinastija Shang|dinastije Shang]]. Iz razdoblja dinastije [[Dinastija Chou|Chou]] potječu povijesno djelo ''Dokumenti'' ([[Shūjīng]], 書經) i proročka knjiga ''Pretvorbe'' ([[Knjiga promjene]], I Ching, 易經). Prvu zbirku s 305 pjesama iz razdoblja od 11. st. do 7. st. pr. Kr. (Knjiga pjesama, [[Shījīng]] 詩經, ši ili odena, kineski izrazi za poeziju ili pjesmu) prikupio je [[Konfucije]]. Zbirku su sačinjavale narodne i dvorske pjesme, ali i religijske himne.
[[Dinastija Han]] nastavlja sa sličnim razvojem proze kao rimska književnost, s povijesnim djelima i filozofijom; najstarije djelo u 24 knjige "Opća povijest" pripada antičkom dobu, a napisao ga je [[Sima Qian]]. Za vrijeme iste dinastije dolazi do pojave stihovne proze, ''fu''.

Od 722. to 481. pr. Kr. nastaju [[Proljetni i jesenji anali]] (Chūnqiū, 麟經), službena kronika države [[Lu]]. Konfuciju se pripisuje [[Lúnyǔ]] ( 論語) ili ''Dijalozi'', zbirku izreka i ideja, a tradicionalno se vjeruje da su ih zapisali [[Konfucijevi učenici|njegovi sljedbenici]]. Smatra se da su nastali za vrijeme [[Razdoblje zaraćenih država|Razdoblja zaraćenih država]] (475. pr. Kr. – 221. pr. Kr.), a vjerojatno su konačno oblik poprimili sredinom vladanja dinastije Han (206. pr. Kr. – 220.). U [[Pet klasika]] kineske književnosti pored navedenih spada i [[Knjiga obreda]] (Lǐjì).

Oko 100. godine nastaje peterac u četiri strofe, koji se koristi za pjevanje pjesama uz pratnju frule i bubnja. Primjer ove književnosti je [[taoizam|taoističko]] djelo [[Daodejing]].

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Književna povijest]]

Antička književnost - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica