WikiSysop: bnz

2022-05-01T08:49:33Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 08:49, 1. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Antiohija'''-->~~{{nedostaju izvori}}		{{nedostaju izvori}}
	'''Antiohija (Antiohija na Orontu)''' ([[Grčki jezik\|grč.]]: Αντιόχεια η επί Δάφνη, Αντιόχεια ή επί Ορόντου ili Αντιόχεια η Μεγάλη; [[Latinski jezik\|lat.]]: ''Antiochia ad Orontem''; [[Arapski jezik\|arap.]]: انتاكيّة; [[Turski jezik\|tur.]]: Antakya) je drevni grad na [[Bliski Istok\|Bliskom istoku]]. Nalazi se 30 [[Kilometar\|km]] od [[More\|mora]] na lijevoj obali rijeke [[Oront (rijeka)\|Oront]].		'''Antiohija (Antiohija na Orontu)''' ([[Grčki jezik\|grč.]]: Αντιόχεια η επί Δάφνη, Αντιόχεια ή επί Ορόντου ili Αντιόχεια η Μεγάλη; [[Latinski jezik\|lat.]]: ''Antiochia ad Orontem''; [[Arapski jezik\|arap.]]: انتاكيّة; [[Turski jezik\|tur.]]: Antakya) je drevni grad na [[Bliski Istok\|Bliskom istoku]]. Nalazi se 30 [[Kilometar\|km]] od [[More\|mora]] na lijevoj obali rijeke [[Oront (rijeka)\|Oront]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T02:33:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{nedostaju izvori}}
'''Antiohija (Antiohija na Orontu)''' ([[Grčki jezik|grč.]]: Αντιόχεια η επί Δάφνη, Αντιόχεια ή επί Ορόντου ili Αντιόχεια η Μεγάλη; [[Latinski jezik|lat.]]: ''Antiochia ad Orontem''; [[Arapski jezik|arap.]]: انتاكيّة; [[Turski jezik|tur.]]: Antakya) je drevni grad na [[Bliski Istok|Bliskom istoku]]. Nalazi se 30 [[Kilometar|km]] od [[More|mora]] na lijevoj obali rijeke [[Oront (rijeka)|Oront]].

== Drugi nazivi ==

Zbog postojanja većeg broja [[grad]]ova pod imenom ''Antiohija'' u [[Antika|antici]] i [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] često su rabljena i imena:
*''Velika Antiohija''
*''Sirijska Antiohija''

== Zemljopisni položaj ==

[[Datoteka:Hatay_Turkey_Provinces_locator.gif|mini|300px|Antiohija na jugu Turske, u helenističko je doba pripadala Siriji.]]
Grad Antiohija nalazi se na 36°14’ [[zemljopisna širina|sj. z. š.]] i 36°07’ [[zemljopisna dužina|ist. z. d.]]

Zemljopisne značajke područja sjeverno i sjeveroistočno od Oronta činile su od njega prirodno središte [[Sirija|Sirije]], dok su njome vladale zapadne sile. S druge strane, u vrijeme [[Arapi|arapske]] vlasti, grad je zapostavljen u korist [[Damask|damaščanske]] oaze. Dva najlakša puta od [[Sredozemno more|Sredozemlja]] prema unutrašnjosti, koji prolaze dolinom Oronta i prijevojem Beilan, sastaju se u dolini Antiohijskog jezera ([[turski jezik|tur.]] ''Balük Geut''; [[arapski jezik|arap.]] ''El Bahr''), a ondje im se pridružuju putevi koji dolaze sa sjevera.

Usto, dolina s rijekom i jezerom davala je uvijek dovoljne zalihe žita, maslina, grožđa, a more, rijeka i jezero bogati su ribom.

== Povijest ==
=== Pretpovijest ===

[[Datoteka:Antakya225.jpg|mini|250px|desno|Rijeka Oront u Antiohiji, današnjoj Antakyji.]]
Čini se da u pretpovijesti mjesto gdje je danas Antiohija nije bilo u potpunosti nenastanjeno. U istočnim predgrađima grada postoje arheološki ostaci mjesta Meroe, u kojem je bilo svetište božice Anaite, što su je [[Grci]] nazivali perzijskom [[Artemida|Artemidom]]. Postojalo je također i mjesto na obližnjem brdu koje je u kasnijim spisima poznato kao Jo ili Jopol, a u klasično su se doba stanovnici Antiohije hvalili kako, upravo zbog imena toga mjesta, vuku korijene od drevnih [[Jonjani|Jonjana]]. Moguće je da je Jo doista bila mala [[kolonija]] grčkih trgovaca. Usto, u dolini rijeke smjestilo se i manje selo imenom Botija.

=== Utemeljenje grada ===

Prema izvješću Libanija iz 4. stoljeća, [[Aleksandar Veliki]] jednom se utaborio na području Antiohije, te sjeverozapadno od budućega grada posvetio oltar [[Zeus]]a Botijskog. Pretpostavlja se da je ovo samo pokušaj mnogo kasnijeg pisca da poveća ugled Antiohije.
Prava povijest Antiohije započinje njenim utemeljenjem, što je učinio [[Seleuk I. Nikator]] oko [[300. pr. Kr.]] Mjesto za grad izabrao je tako što je orlu, simbolu Zeusa, dao meso žrtvene životinje. Grad je utemeljen ondje gdje je orao položio taj prinos. Uskoro će Antiohija prerasti ostale gradove što ih je osnovao Seleuk, te od Seleucije Pierije preuzeti naslov glavnog grada Sirije.

=== Helenističko razdoblje ===

Izvorni tlocrt i način gradnje Antiohije bitno je [[helenizam|helenistički]], a slijedi način izgradnje [[Aleksandrija|Aleksandrije]]. Tako je gradska utvrda smještena na brdu Silpiju, a sam se grad smjestio sjeverno od utvrde, u dolini uz rijeku. Dvije glavne ulice s kolonadama sjekle su se u središtu grada.

Vjerojatno je [[Antioh I. Soter]] dao izgraditi još jednu četvrt koja je bila ograđena vlastitim zidinama, a treći dio grada, također s vlastitim zidinama, počeo je graditi [[Seleuk II.]], a dovršio [[Antioh III. Veliki]]. Četvrti i posljednji dio dogradio je [[Antioh IV. Epifan]] ([[175. pr. Kr.|175]].-[[164. pr. Kr.]]), pa se Antiohija otada popularno naziva Tetrapol, »Četverograd.« Promjer grada od zapada prema istoku bio je oko 6 km, a nešto manji od sjevera prema jugu.

U gradu je bilo miješano stanovništvo, sastavljeno od domaćeg stanovništva, potom od [[Atena (polis)|Atenjana]] dovedenih iz obližnje Antigonije, [[Makedonci (antički)|Makedonaca]] i [[Židovi|Židova]]. U početku je mogla imati između 17.000 i 25.000 stanovnika, ne računajući robove. Čini se da će u vrijeme svoga najvećeg razvoja, na prijelazu iz helenističkog u rimsko razdoblje imati oko 500.000 stanovnika, da bi se onda njihov broj opet smanjio u bizantsko vrijeme, pa [[sveti Ivan Zlatousti]] spominje oko 200.000 stanovnika. Suvremeni povjesničari drže da je grad u 1. stoljeću mogao imati ne više od 100.000 stanovnika, čemu bi se onda moglo pribrojiti robove i stanovnike područja koje mu je gravitiralo.

Osim Antiohije, Seleuk I. utemeljio je i mjesto Dafna, malo naselje s parkovima i mnogo vode, unutar kojeg se uzdizao [[Apolon]]ov hram. Kasnije će tome [[Dioklecijan]] pridodati i [[Hekata|Hekatin]] hram.

Za Antioha I. Antiohija postaje glavnim gradom Sirije i prijestolnicom [[Seleukovići|Seleukovića]]. Od građevina, poznato je bilo [[kazalište]] na obroncima Silpija, te kraljevska palača koja se vjerojatno nalazila na otoku. Antiohija je bila slavna po svojoj [[književnost]]i i [[umjetnost]]i, premda je tek nekoliko poznatih imena iz toga razdoblja došlo do nas. Među njima su [[stoicizam|stoik]] Apolofan i pisac Feb. Čini se da je velika većina stanovništva bila tek naizgled helenistička, a zapravo su govorili [[aramejski jezik|aramejskim jezikom]]. Nadimci što su ih davali svojim kraljevima bili su aramejski, a i božanstva, osim Apolona i [[Dafna (mitologija)|Dafne]] bila su zapravo velika sirijska božanstva.

Budući da su joj nazivu dodavali i »Zlatna«, može se zaključiti da je Antiohija izgledala veličanstveno, iako je zahtijevala neprestane obnove zbog česte [[seizmologija|seizmičke]] aktivnosti tla. Prvi veliki zabilježeni potres dogodio se [[148. pr. Kr.]], a načinio je ogromnu štetu.

Godine [[64]]. Antiohija, zajedno sa cijelom Sirijom, prelazi pod vlast [[rimski imperij|Rima]], ali zadržava status slobodnog grada ([[latinski jezik|lat.]] ''civitas libera'').

=== Rimsko razdoblje ===

[[Rimljani]] su općenito osjećali [[prijezir]] prema miješanom stanovništvu Antiohije, no [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]]evi vidjeli su u tome gradu moguću prijestolnicu istočnog dijela carstva, koja bi imala mnogo bolji položaj od izolirane [[Aleksandrija|Aleksandrije]]. [[Gaj Julije Cezar]] bio je u Antiohiji [[47. pr. Kr.]] i potvrdio njezinu slobodu. Vjerojatno zaslugama [[August]]ovom, izgrađen je na brdu Silpiju veliki [[hram]] [[Jupiter (mitologija)|Jupiter]]a Kapitolskog. U tom je razdoblju nastao i [[forum (trg u antičkim gradovima)|forum]] rimskoga tipa, a [[Tiberije]] je izgradio dvije velike kolonade prema Silpiju. Uz njega, i [[Marko Vipsanije Agripa|Agripa]] je proširio kazalište, a dovršio ga je [[Trajan]]. [[Antonin Pio]] dao je popločiti glavni [[decumanus]] granitom, a izgrađeno je i više [[terme|termi]], te dva [[akvedukt]]a, od kojih je jedan izgradio [[Hadrijan]]. Gradio je u Antiohiji i [[Herod I. Veliki|Herod Veliki]].

I u rimsko su vrijeme život grada obilježili potresi. Snažan je bio onaj [[37]]. godine, zbog kojeg je car [[Kaligula]] poslao dva [[Rimski senat|senat]]ora u Antiohiju kako bi procijenili štetu. Drugi se dogodio [[115.]] godine dok je [[Trajan]] bio u gradu, te je neko vrijeme morao odsjedati u ambijentima [[amfiteatar|amfiteatra]]. On i njegovi nasljednici obnovili su grad, no mnogo je ponovno uništeno [[526.]] godine kad su tisuće kršćana poginule u ruševinama osmerokutne crkve. Kao posebno strašni po svojim posljedicama, spominju se i potresi od [[29. studenog]] [[528.]] i [[31. listopada]] [[588.]]

[[Germanik]] je umro u Antiohiji [[19]]. godine, a njegovo je tijelo spaljeno na forumu. [[Komod]] je također bio u Antiohiji na [[Olimpijske igre|Olimpijskim igrama]]. Grad su [[256.]] na prepad zauzeli [[Perzija]]nci, te mnoge stanovnike pobili u kazalištu. Kroz [[4. stoljeće]] Antiohija je bila jedan od tri najvažnija grada istočnog dijela [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], skupa s [[Aleksandrija|Aleksandrijom]] i [[Carigrad]]om, što je dovelo do toga da je proglašena sjedištem jednog od pet ranih kršćanskih [[patrijarhat]]a. [[387.]] podigli su se veliki nemiri zbog novih poreza što ih je nametnuo car [[Teodozije I. Veliki]], a za kaznu grad je izgubio metropolitanski status. [[Zenon, bizantski car|Zenon]] je preimenovao grad u Teopolis, te obnovio mnoge njegove građevine, no sve će opet uništiti veliki potres [[526.]] i, dvanaest godina kasnije, parzijski kralj [[Hozroje I. Anuširvan]] Pritom je Antiohija izgubila oko 300.000 ljudi. Premda je car [[Justinijan I.]] nastojao oko obnove, o čemu piše i [[Prokopije]], Antiohija je ipak nepovratno izgubila svoj stari sjaj.

=== Rano kršćansko-bizantsko razdoblje ===

[[Datoteka:Antioch_Saint_Pierre_Church_Front.JPG|mini|250px|desno|Pročelje crkve svetog Petra u Antiohiji.]]
Prema kršćanskoj tradiciji i [[Novi zavjet|novozavjetnim]] spisima (usp. [[Djela apostolska]]), u Antiohiji je boravio i naviještao evanđelje apostol [[sveti Petar|Petar]], što podiže važnost i ugled antiohijskog patrijarhata. Uz njega, ovdje su djelovali i [[sveti Pavao|Pavao]] i [[sveti Barnaba|Barnaba]]. Nova vjernička skupina u Antiohiji je prvi puta nazavana »kršćanima.« Kasnije su u Antiohiji djelovali mnogi drugi veliki kršćanski likovi, među kojima i [[sveti Ignacije Antiohijski]]. Između [[252.]] i [[300.]] godine u ovom su se gradu održali mnogi crkveni [[sinod]]i, što govori o njegovoj važnosti kao kršćanskog središta. To je i potvrđeno uzdizanjem antiohijske biskupske stolice na razinu patrijarhata (uz Antiohiju, tu su čast imali još [[Rim]], [[Aleksandrija]] i [[Jeruzalem]], kojima će biti pridodan [[Carigrad]]).

Danas poglavar Antiohijske pravoslavne Crkve nosi naslov antiohijskog patrijarha, no stvarno sjedište nije mu u Antiohiji, nego u Damasku.

==== Egzegetska škola ====

Grad je bio poznat po [[Egzegeza|egzegetskoj]] antiohijskoj školi koja je imala vodeću ulogu u Crkvama u [[Sirija|Siriji]] i [[Palestina|Palestini]], a naglašavala je povijesni ili doslovni smisao teksta [[Biblija|Svetoga pisma]], ne odbacujući duhovni smisao, koji je ipak imao mnogo jače zagovornike u helenističkoj [[Aleksandrija|aleksandrijskoj]] sredini.

Poznati predstavnici su:
*Diodor Tarški (oko [[300.]] – [[390.]])
*Teodor Mopsuestijski (oko [[350.]] – [[428.]])
*Teodorit Cirski (oko [[393.]] – [[466.]])
*[[Sveti Ivan Zlatousti|Ivan Zlatousti]] ([[349.]] – [[407.]])

Na području [[Kristologija|kristologije]], antiohijska škola postala je poznata po sporovima koji su doveli do [[Efeški sabor|Efeškog sabora]], to jest trećeg [[ekumenski sabor|ekumenskog sabora]]. Glavni oponent predstavnicima Antiohije tada je bio [[Ćiril Aleksandrijski]]. Načelno, antiohijski teolozi naginjali su odvajanju ljudske od božanske naravi u [[Isus|Kristu]], tj. dokazivanju neovisne ljudske naravi, što je ohrabrilo [[nestorijanstvo]].

=== Razdoblje arapskih kalifa ===

[[Datoteka:AntiochRamparts.jpg|mini|250px|desno|Zidine Antiohije iz križarskog razdoblja.]]
[[638.]], u vrijeme vladavine [[Heraklije|Heraklija]], Antiohiju su osvojili [[Arapi]], te je nazvali arapskim imenom Antakija. Budući da nisu uspjeli prodrijeti i u [[Anatolija|Anatoliju]], Antiohija je ostala pogranično mjesto kroz sljedećih 350 godina, što je dovelo do njezina propadanja. Bizantski car [[Nikefor II. Foka]] ponovno je [[969.]] osvojio grad, a [[1084.]] osvajaju ga [[Seldžuci]], no zadržavaju ga samo 14 godina, do dolaska križara.

=== Križarsko i mamelučko razdoblje ===

U [[Prvi križarski rat|Prvom križarskom ratu]] Antiohija je bila devet mjeseci pod opsadom, te su je, uz pomoć izdaje, križari konačno osvojili, te stavili po upravu [[Taranto|tarantskog]] princa Bohemunda. Ostala je prijestolnicom latinske Antiohijske prinčevine kroz sljedeća dva stoljeća. [[Mameluci]] je osvajaju [[1268.]] U to vrijeme Antiohija je već sasvim izgubila svoje značenje, već i stoga što se u koritu Oronta nataložilo toliko [[mulj]]a, da veći brodovi više nisu mogli pristati u gradskoj luci, te je važnost preuzeo obližnji lučki grad Aleksandretta, danas [[Iskenderun]].

== Arheologija ==

Od arheoloških ostataka stare Antiohije ističu se ruševine akvedukta, te dijelovi rimskih zidina.

Između [[1932.]] i [[1939.]], poduzeta su arheološka istraživanja pod vodstvom »Odobra za iskapanje Antiohije i njezine okolice«, koji je bio sastavljen od predstavnika pariškog muzeja Louvre, baltimorskog Museum of Art, Muzeja umjetnosti iz Worcestera, Sveučilišta u Princetonu i, kasnije (1936.), Muzeja umjetnosti »Fogg« Sveučilišta u Harvardu.

Arheolozi nisu uspjeli naći važnije građevine, pa tako ni Konstantinovu oktogonalnu crkvu, no našli su izuzetno kvalitetne rimske [[mozaik]]e antiohijskih vila i termi. Jedan od tih mozaika oslikava put od grada do Dafne s pripadajućim građevinama. Danas se mozaici nalaze u Arheološkom muzeju »Hatay« u [[Antakya|Antakyji]].

== Poveznice ==
* [[Aleksandrija]]

[[Kategorija:Gradovi u Turskoj]]
[[Kategorija:Gradovi na Svilenom putu]]

Antiohija - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica