WikiSysop: bnz

2022-05-08T05:43:22Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 05:43, 8. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Autarijati'''-->~~[[Datoteka:Map of ancient Epirus and environs (English).svg\|mini\|300px\|<center>Karta koja približno pokazuje razmještaj južnih ilirskih plemena na granici s [[Grci]]ma i [[Tračani]]ma.]]		[[Datoteka:Map of ancient Epirus and environs (English).svg\|mini\|300px\|<center>Karta koja približno pokazuje razmještaj južnih ilirskih plemena na granici s [[Grci]]ma i [[Tračani]]ma.]]

	'''Autarijati''' ([[grčki jezik\|grčki:]] Αὐταριάται) su bili [[Iliri\|lirsko]] [[pleme]] koje je doživjelo svoj uspon između 6. i 4. stoljeća pr. Kr. Pleme je [[kelti]]zirano u 4. st. pr. Kr.<ref>J. J. Wilkes, ''Dalmatia Tome 2 of History of the provinces of the Roman Empire'', 1969., str. 400.</ref>. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima [[Balkan]]a postoje mnogi povijesni podaci, [[filologija\|filološki]] nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i [[glasinačka kultura\|glasinačkoj kulturi]] ([[Glasinac]], visoravan u općini [[Sokolac]]) iz starijeg [[željezno doba\|željeznog doba]] započela su krajem 19. stoljeća. Krajem 20. stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu, ali usprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena.		'''Autarijati''' ([[grčki jezik\|grčki:]] Αὐταριάται) su bili [[Iliri\|lirsko]] [[pleme]] koje je doživjelo svoj uspon između 6. i 4. stoljeća pr. Kr. Pleme je [[kelti]]zirano u 4. st. pr. Kr.<ref>J. J. Wilkes, ''Dalmatia Tome 2 of History of the provinces of the Roman Empire'', 1969., str. 400.</ref>. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima [[Balkan]]a postoje mnogi povijesni podaci, [[filologija\|filološki]] nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i [[glasinačka kultura\|glasinačkoj kulturi]] ([[Glasinac]], visoravan u općini [[Sokolac]]) iz starijeg [[željezno doba\|željeznog doba]] započela su krajem 19. stoljeća. Krajem 20. stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu, ali usprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-19T02:06:37Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Map of ancient Epirus and environs (English).svg|mini|300px|<center>Karta koja približno pokazuje razmještaj južnih ilirskih plemena na granici s [[Grci]]ma i [[Tračani]]ma.]]

'''Autarijati''' ([[grčki jezik|grčki:]] Αὐταριάται) su bili [[Iliri|lirsko]] [[pleme]] koje je doživjelo svoj uspon između 6. i 4. stoljeća pr. Kr. Pleme je [[kelti]]zirano u 4. st. pr. Kr.<ref>J. J. Wilkes, ''Dalmatia Tome 2 of History of the provinces of the Roman Empire'', 1969., str. 400.</ref>. O njihovom prisustvu u zapadnim i centralnim dijelovima [[Balkan]]a postoje mnogi povijesni podaci, [[filologija|filološki]] nalazi i veliki broj tragova materijalne prirode. Istraživanja o Autarijatima i [[glasinačka kultura|glasinačkoj kulturi]] ([[Glasinac]], visoravan u općini [[Sokolac]]) iz starijeg [[željezno doba|željeznog doba]] započela su krajem 19. stoljeća. Krajem 20. stoljeća značajno je porastao interes za ovu temu, ali usprkos intenzivnom istraživanju, sveobuhvatna studija o Autarijatima još uvijek nije izrađena.

==Podrijetlo==

Prema antičkom mitu, po [[Apijan]]u, sin Ilirija – Autarij je osnivač plemena Autarijata.

Podrijetlo Autarijata se može pratiti unazad kroz historiju sve do proto-Ilirskih stanovnika koji su u [[brončano doba]] naseljavali područja u jugoistočnoj [[Bosna|Bosni]] i gornjem [[Podrinje|Podrinju]]. Seobe naroda [[Kultura žarnih polja|kulture žarnih polja]] su značajno izmijenile etničku i kulturnu strukturu [[Podunavlje|Podunavlja]], ali njihove seobe nisu u značajnoj mjeri utjecale na područje glasinačke kulture u kasnom brončanom dobu<ref>Mada se smatra da su nosioci glasinačke kulture bili Autarijati i da se čitav kulturni kompleks može vezati za Ilire ima i drugačijih tvrdnji.</ref>. Stabilizacija koja je uslijedila nakon seoba pokrenula je brzi etnički, kulturni i [[politika|politički]] razvoj zajednice Autarijata. Kao posljedica toga, njihova društvena i politička struktura postala je složenija; plemenska organizacija je prerasla u principate-kneževine s utvrđenim teritorijama oko 8. stoljeća pr. Kr. U tumulima napravljenim između 7. i 6. stoljeća pronađeni su veoma bogati "kneževski grobovi" u kojima su sahranjivani pripadnici mjesnih dinastija<ref>U [[Zemaljski muzej|Zemaljskom muzeju]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] čuva se predmeti pronađeni u grobnim gomilama na Glasincu kao dio stalne postavke "Bosna i Hercegovina u prapovijesno doba".
</ref>[https://web.archive.org/web/20120226142644/http://www.zemaljskimuzej.ba/arheologija/prahistorija.php Glasinački nalazi.].

==Povijest==

Zbog brojnih vanjskih političkih i [[ekonomija|ekonomskih]] faktora, zajednice Autarijata su se u kasnom 6. stoljeću pr. Kr. ujedinile u jedno ''političko biće'' oko rijeka [[Lim]], [[Tara]]<ref>Tvrdi se da je planina Tara u Srbiji dobila ime prema plemenu Autarijata.</ref> i [[Piva]] te planina [[Povlen]] i [[Maljen]] do [[Pešter]]a. Nakon ujedinjenja, Autarijati se počinju širiti; pretežno na istok, te su u 5. stoljeću pr. Kr. prodrli su dublje u teritoriju današnje [[Srbija|Srbije]]. Prije pohoda na [[Perzija|Perziju]], [[Aleksandar Makedonski]] je u cilju učvršćivanja sjevernih granica carstva pokorio ilirsko pleme [[Tribali]], a Autarijati su iskoristili priliku i proširili se i na teritorije oslabljenih Tribala. Osim toga, proširili su se i na jug gdje su nadvladali Ardijejce, njihove stare suparnike s kojima su se dugo vremena borili za kontrolu nad pašnjacima i slanim izvorima. Povjesničar i arheolog [[John J. Wilkes]] navodi da se jedan od slanih izvora oko koga su se ova dva ilirska plemena sukubljavala nalazio u blizini Orahovice, mjesta u gornjem toku rijeke [[Neretva|Neretve]], kod [[Konjic]]a<ref>Wilkes, J. J. ''The Illyrians'', 1992., str. 223. {{ISBN|0631198075}}</ref>.

Djelovanje Autarijata na prijelazu iz 6. u 5. stoljeće pr. Kr. ostavilo je dubok utjecaj na susjede koje su bili pogođeni njihovom ekspanzijom. Ardijejci su se pomjerili k obalama [[Jadran]]skog mora, a Tribali dalje na istok. Ekspanzija Autarijata omogućila im je uspostavljanja [[hegemonija|hegemonističke]] kontrole nad datim dijelom balkanskog poluotoka.

Vladajuća klasa dostigla je vrhunac svog političkog i ekonomskog razvoja u 5. St. pr. Kr., što se može zaključiti iz velikog broja bogatih kraljevskih tumula i grobova iz tog vremena. Grčki povjesničar, geograf i filozof [[Strabon]] (oko 64. pr. Kr.-24. god.) napisao je o Autarijatima da su "nekada bili najveći i najjači među Ilirima", vjerojatno misleći na navedeni period. Nakon dostizanja ovog vrhunca kod Autarijata počinje razdoblje postupnog opadanja koje završava oko 310. pr. Kr. njihovim iznenadnim nestankom, i to prije rimskih osvajanja, a vjerojatno zbog migracija [[Kelti|Kelta]] <ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992., str. 75.</ref>.

Smatra se da su se Autarijati spojili s keltskim plemenom [[Skordisci]]ma u dolini donjeg toka rijeke Morave (Srbija) nakon [[313. pr. Kr.]]. Na to navode nalazi grobnica obaju naroda u istim grobljima, kao npr. [[Pećine]], u blizini [[Kostolac|Kostolca]]<ref>Jovanović 1984., 1985., 1991.; Theodossiev 2000.: 120.-121., kat. br. 113. s potpunom bibliografijom.</ref> gdje je pronađeno 9 starijih grobova Autarijata iz 4. st. pr. Kr. i oko njih brojni raštrkani grobovi i Autarijata i Kelta. Dakle, Nine ove dvije nisu ratovale, već su se pomiješale <ref>Jovanović 1985. i 1992.</ref> čime je područje donje Morave postalo mjestom keltsko-ilirsko-tračanske interakcije<ref>[http://www.caorc.org/programs/mellonpubs/Theodossiev.pdf Theodossiev.pdf]</ref>.

===Antički povjesničari o Autarijatima===

Povjesničar [[Apijan]] (oko 95.-165. godine pr. Kr.) navodi grčku legendu da su Iliri dоbili imе pо mitskom Ilirijonu koji je imao sinove Еnhеlеja, Autarija, Dardana, Mеda, Taulanta i Pеrеba, a kćеrke Partu, Daоrtu, Dasaru i drugе, i svi oni su bili rodonačelnici plemena; redom: [[Enhilejci|Enhilejaca]], Autarijata, [[Dardanci|Dardanaca]], [[Medi|Meda]], [[Taulanti|Taulanata]], [[Perebi|Pereba]], [[Partini|Partina]], [[Daorsi|Daorsa]] i [[Desareti|Desareta]]. Autarijеj jе imaо sina Panоnija ili Pajоna, a Pajоn sinоvе Skоrdiska i Tribala i po njima su dobili svoja imena [[Skordisci]] i Tribali.

[[Pseudo-Skilaks]] (Skilaks iz Karijande, grčki istraživač iz 4. st. pr. Kr.) smješta Autarijate sjeverno od "velikog jezera", moguće [[Skadarsko jezero|Skadarskog jezera]] (ili možda [[Hutovo blato|Hutovog blata]]). Strabon navodi da ih je bilo i u donjem [[Pomoravlje|Pomoravlju]].

[[Teopomp]] (grčki povjesničar, oko 38.0-300. pr. Kr.) zabilježio je priču koja govori o tome kako su Kelti, jer nisu mogli nadjačati Autarijate, pribjegli lukavstvu; znajući da im je neprijatelj sklon piću, priredili su gozbu i potrudili se da Autarijati saznaju za nju. Autarijati su napali, a Kelti se odmah povukli pa su Autarijati navalili na hranu i piće i toliko se opili da su ih Kelti lako savladali.

[[Diodor]] (grčki povjesničar iz 1. stoljeća) kaže da ih je grčki vladar [[Kasandar]] (vladao Makedonijom od 305.-297. Pr. Kr.) raselio oko planina Orbela ([[Belasica]]). Nedugo zatim tu su ih asimilirali Dardanci.

==Kulturna i ostavština==

Jedan od običaja koji su Autarijati prakticirali bilo je ubijanje slabih i ranjenih članova njihove zajednice. Ovim su vjerojatno pokušali spriječiti da njihovi nejaki pripadnici padnu u ruke neprijateljskih plemena i da tamo budu mučeni. Naime, J.J. Wilkes navodi da su Autarijati koristili lubanje neprijatelja kao vrčeve za piće a neprijateljske zarobljenike sakatili i zato nisu željeli da slična ili ista sudbina zadesi i njihove pripadnike<ref>J. J. Wilkes, ''The Illyrians'', 1992., str. 243.</ref>.

Autarijati su tipičan primjer naroda "gorštaka" koji je sačuvao i sve karakteristike gorštačkog mentaliteta, što je vidljivo iz njihovog pridržavanja uz stara vjerovanja. Dokaz za to su pogrebni običaji spaljivanja mrtvih u tumulima, običaji koji su ostali neizmijenjeni sve do kraja glasinačke kulture. [[Arheologija|Arheološki]] nalazi ukazuju da su Autarijati u svojim [[vjera|vjerskim]] običajima poštovali [[kult]] predaka i kult [[bog]]a sunca. Također se mogu pronaći brojni dokazi o postojanju kulta sunca na područjima koja su nekada bila pod kontrolom Autarijata.

Autarijati su za sobom ostavili veliki broj tragova materijalne prirode. Do sada je otkriveno više od 100 ostataka ''gradina'' u kojima su Autarijati obitavali i nekoliko tisuća tumula u kojima su sahranjivani. Manji predmeti poput nakita (npr. veoma veoma lijepo izrađene i ukrašene narukvice) i oružja (koplja, mačevi, kacige) otkrivaju mnoge posebnosti originalne etno-kulture Autarijata. Autarijati su imali i kontinuiranu tradiciju proizvodnje [[metal]]nih i [[keramika|keramičkih]] predmeta. Pronađene metalne pločice na bogato ukrašenim [[zlato|zlatnim]] i [[srebro|srebrnim]] pojasevima tipa ''Mramorac'' ukazuju na vrijednost ove tradicije. Njihova ekonomija bila je zasnovana na uzgoju stoke, obradi metala, rukotvorinama i [[trgovina|trgovini]]. Ovo je ilirsko pleme izražavalo značajnu potražnju za dobrima koja su prizvodili Grci i [[Italici]] i to je bio razlog veoma razvijenoj trgovini koju su imali sa grčkim i italskim trgovcima u 7. i 6. st. pr. Kr.

==Bilješke i izvori==
*J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., {{ISBN|0631198075}}
{{Izvori}}

==Vanjske poveznice==

*[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23087&pregled=1&datum=12.12.2008%208:35:23 Tragovi prethistorijskih zajednica u Hrvatskoj culturnet.hr]
*[https://web.archive.org/web/20120226142644/http://www.zemaljskimuzej.ba/arheologija/prahistorija.php Zemaljski muzej u Sarajevu]
*[http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/predslovenski/crna_gora_do_doseljavanja_slovena.htm Digitalna knjižnica Montenegrina]
*[http://elvewan.atspace.com/etnicka_slika.htm Etnička slika Ilirije]

{{Iliri}}

[[Kategorija:Iliri]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina prije dolaska Slavena]]
[[Kategorija:Povijest Crne Gore]]
[[Kategorija:Srbija i Srbi prije seobe]]

Autarijati - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica