WikiSysop: bnz

2022-05-13T07:03:53Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 07:03, 13. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Ban'''-->~~[[Datoteka:Ban standard.PNG\|mini\|220px\|Oznaka hrvatskog bana od 1848. godine]]		[[Datoteka:Ban standard.PNG\|mini\|220px\|Oznaka hrvatskog bana od 1848. godine]]
	'''Ban''' je naslov visokog [[Država\|državnog]] dostojanstvenika u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]] koji se javlja još od [[srednji vijek\|ranog srednjeg vijeka]]. Ban je bio na čelu uprave, [[vojska\|vojske]] i sudstva, kao kraljev zamjenik i predstavnik u Hrvatskoj.<ref name="Šišić, F., str. 363">Šišić, F., str. 363.</ref> U slučajevima kad bi [[herceg]] vršio vlast u Hrvatskoj, ban je bio njegov zamjenik. Sve do potkraj [[18. stoljeće\|18. stoljeća]] ban nije bio nikom drugom podložan, doli izravno [[kralj]]u pa je stoga u izvorima često nazivan i potkraljem ([[latinski jezik\|lat.]] ''prorex'').<ref name="Šišić, F., str. 363"/>		'''Ban''' je naslov visokog [[Država\|državnog]] dostojanstvenika u [[Hrvatska\|Hrvatskoj]] koji se javlja još od [[srednji vijek\|ranog srednjeg vijeka]]. Ban je bio na čelu uprave, [[vojska\|vojske]] i sudstva, kao kraljev zamjenik i predstavnik u Hrvatskoj.<ref name="Šišić, F., str. 363">Šišić, F., str. 363.</ref> U slučajevima kad bi [[herceg]] vršio vlast u Hrvatskoj, ban je bio njegov zamjenik. Sve do potkraj [[18. stoljeće\|18. stoljeća]] ban nije bio nikom drugom podložan, doli izravno [[kralj]]u pa je stoga u izvorima često nazivan i potkraljem ([[latinski jezik\|lat.]] ''prorex'').<ref name="Šišić, F., str. 363"/>
	{{Izdvoji\|Bosanski ban}}		{{Izdvoji\|Bosanski ban}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-23T12:01:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Ban standard.PNG|mini|220px|Oznaka hrvatskog bana od 1848. godine]]
'''Ban''' je naslov visokog [[Država|državnog]] dostojanstvenika u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] koji se javlja još od [[srednji vijek|ranog srednjeg vijeka]]. Ban je bio na čelu uprave, [[vojska|vojske]] i sudstva, kao kraljev zamjenik i predstavnik u Hrvatskoj.<ref name="Šišić, F., str. 363">Šišić, F., str. 363.</ref> U slučajevima kad bi [[herceg]] vršio vlast u Hrvatskoj, ban je bio njegov zamjenik. Sve do potkraj [[18. stoljeće|18. stoljeća]] ban nije bio nikom drugom podložan, doli izravno [[kralj]]u pa je stoga u izvorima često nazivan i potkraljem ([[latinski jezik|lat.]] ''prorex'').<ref name="Šišić, F., str. 363"/>
{{Izdvoji|Bosanski ban}}
{{Izdvoji|Mačvanski ban}}
Kasnije se istovjetan naslov pojavljuje u srednjovjekovnoj [[Banovina Bosna|Bosni]], isprva kao oznaka vladara, a kasnije vojnog zapovjednika u [[Jajačka banovina|Jajačkoj]] i [[Srebrenička banovina|Srebreničkoj banovini]] te od [[15. stoljeće|15. stoljeća]] u [[Mačvanska banovina|Mačvi]] i [[Severin]]u, kao vojno-administrativna služba.<ref name="ReferenceA">Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 157.</ref>

== Etimologija ==

Naziv vjerojatno dolazi od [[mongolski jezik|mongolsko]]-[[turski jezik|turske]] riječi ''bajan'' (bogat, imućan), koja je u hrvatski jezik ušla preko [[Avari|Avara]]. Postoje i pretpostavke da se radi o [[Iliri|ilirskoj]] izvedenici.<ref name="ReferenceA"/> kao i od riječi "Banniabik".

[[Vučedolska kultura]] posljednja je eneolitska kultura u regiji, koja pokazuje karakterističnu uobičajenu uporabu ratne sjekire u obliku "Banniabik".

Osim ovih teorija izvedenica postoji i teorija vezana o Iranskom porijeklu Hrvata. [[Stjepan Krizin Sakač|Stjepan Krzin Sakač]] je povezao hrvatski bân s izjavama iz dva perzijska rječnika (objavljeni 1893. i 1903.); imenica bàn (gospodar, gospodar, proslavljeni čovjek, poglavica), sufiks bân (straža) i sasanijski naslov merz-bân (مرزبان marz-bān, Marzban).

Smatrao je da rani [[Hrvati]] potječu od [[Sarmati|Sarmata]]. Pogled na moguće iransko podrijetlo (od bana; čuvar, čuvar), osim Avariana, dijelili su i moderni znanstvenici poput Vladimira Košćaka, Horacea Lunta i Tibora Živkovića.

Objašnjena samih titula [[Merzban|Merzbana]] i [[Paygosban|Paygosbana]] takoder je povezana je u Hrvatskoj sa titulama Ban i [[Banovac (dužnosnik)|Banovac (Podban]]).

== Povijest ==

U ranom srednjem vijeku, ban (''ban Hrvata'') je [[kralj]]ev upravitelj područja [[Lika|Like]], [[Gacka (pokrajina)|Gacke]] i [[Krbava|Krbave]], a kasnije najviši državni dužnosnik nakon [[kralj]]a i, ponekad, njegov suvladar i [[prijestolonasljednik]].

Nakon izbora [[Koloman]]a za hrvatskog kralja i [[Pacta Conventa|personalne unije s Ugarskom]] [[1102.]] godine, ban je kraljev predstavnik u Hrvatskoj od [[Drava|Drave]] do [[Jadransko more|Jadrana]]. U razdoblju od 13. do 15. stoljeća ban vrši upravne (saziva [[Sabor]] i predsjedava mu, potvrđuje zaključke Sabora, osniva gradove i daje im povlastice, kuje novac i ubire daće, imenuje svojeg zamjenika, podbana i [[župan]]e), vojne (vrhovni je zapovjednik vojske koju podiže insurekcijom) i sudske poslove (sudio je sâm i na sudskim skupštinama zajedno s plemićima).
{{Izdvoji|Hrvatski ban}}
{{Izdvoji|Slavonski ban}}
Od [[13. stoljeće|13. stoljeća]] pojavljuju se dva bana - jedan za središnju i južnu Hrvatsku s dalmatinskim gradovima ([[Hrvatska|Hrvatsku]] i [[Dalmacija|Dalmaciju]]) pod nazivima "primorski ban" (''banus maritimus''), "ban Hrvata" i "ban Hrvatske i Dalmacije", a drugi za sjevernu (cijelu [[Slavonija|Slavoniju]]) pod nazivima "slavonski ban" ili "ban čitave Slavonije" (''totius Sclavonie''). Taj će se proces dovršiti u razdoblju anžuvinske vladavine sredinom 14. stoljeća

[[Slika:Ivan Zasche, Portret bana Josipa Jelacica.jpg|190px|desno|mini|Ban Josip Jelačić Bužimski]]

Na razvoj banskog položaja važan je utjecaj imalo razdoblje od kraja 13 i početkom 14. stoljeća, kada je banska čast bila nasljedna u obitelji [[šubići|Šubića Bribirskih]]. Svojevremeno je čast primorskog bana bila nasljedna, kao što je to bio slučaj sa [[Šubići]]ma, što im je zajamčio [[1293.]] protivnik Anžuvinaca, kralj [[Andrija III. Mlečanin|Andrija III.]] ([[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavlu I. Šubiću]], njegovoj braći i njihovim nasljednicima). Šubići Bribirski su izgubili nasljednu bansku čast [[1322.]] godine.<ref>[http://www.matica.hr/hrrevija/revija2007_2.nsf/AllWebDocs/Zlatni_vijek_Bribira_ Hrvatska revija br.2/2007.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130509083503/http://www.matica.hr/hrrevija/revija2007_2.nsf/AllWebDocs/Zlatni_vijek_Bribira_ |date=9. svibnja 2013. }} Zlatni vijek Bribira</ref>.

Od [[1476.]] godine banska je čast ponovno cjelovita za područje čitavog [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]] i sjedinjena u jednoj osobi, iako su ponekad su za isto područje bila imenovana po dva ravnopravna bana. Poseban ugled dostiže tijekom protuturskih ratova, osobito u doba [[Petar Berislavić|Petra Berislavića]].

U razdoblju [[Hrvatska pod Habsburzima|vladavine Habsburgovaca]] banske su ovlasti često krnjene, a dio hrvatskog teritorija izuzet je iz njegove jurisdikcije i podvrgnut neposrednoj austrijskoj vojnoj upravi ([[Vojna granica]]). Ugled banske časti unatoč tome još je više porastao, jer su upravo banovi predvodili borbu protiv centralizatorskih tendencija bečkoga dvora (npr. [[Nikola Zrinski|Nikola]] i [[Petar Zrinski]]).

[[Sabor]] je samo potvrđivao bana, kralj ga je birao. Ban nije polagao prisegu Saboru, nego u Saboru kralju. On je od kralja dobivao naloge putem Ugarske kancelarije, a kasnije, zbog jačanja središnjih kraljevih ureda, i od Dvorske kancelarije i Dvorskog ratnog vijeća, ali i od Kraljevske ugarske komore. U isto je vrijeme ban provodio i zaključke Sabora. Odluke koje je donio ban morao je, kao i odluke Sabora, da bi one postale pravovaljane, potvrditi vladar.

Ban je bio najviši upravni dužnosnik Kraljevstva i vrhovni vojni zapovjednik s naslovom vrhovnog kapetana Kraljevstva. Ban, kojeg je Sabor imenovao vrhovnim kapetanom Kraljevstva, imao je pod sobom banderij od 1.000 konjanika i banderije velikaša. Brinuo se za uzdržavanje vojske i pripremanje hrane, pisao izvješća o pokretima turske vojske, nadzirao okupljanja banderijalne vojske, slao dopise Dvorskom ratnom vijeću, naredbe zapovjednicima utvrda. Predsjedao je [[Banski stol|Banskim stolom]]. Uslijed ustrojavanja Vojne granice, došlo je do njegovih vojnih ovlasti. Ban je bio podređen tijelima vojne uprave i zapovjedništvu izvan Kraljevine, bez utjecaja Sabora. Također je izgubio pravo zapovjedništva nad većim dijelom Kraljevine (imenovan je vrhovnim kapetanom Kraljevine samo za područje Banske krajine, današnje [[Banija|Banije]], gdje je jedino imao položaj vrhovnog zapovjednika od 1704.).<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 165.</ref> Zamjenik hrvatskog bana se zvao [[Banovac (dužnosnik)|banovac]] ili podban, a u sudskim poslovima bana je zamijenjivao [[protonotar]].

Ukidanjem staleškog društva u Hrvatskoj 1848. položaj bana izmijenio se u skladu sa zahtjevima narodnog pokreta te je ban trebao upravljati svim hrvatskim zemljama. Taj je cilj djelomice ostvaren imenovanjem [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]], ali se sve njegove službe (hrvatsko-dalmatinski-slavonski ban, guverner Dalmacije i Rijeke, vrhovni vojni zapovjednik Vojne granice) nije uspjelo spojiti na ustavnoj razini.
===Nagodbeno razdoblje (1868.-1918.)===
{{glavni|Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija}}
Osuvremenjivanjem državne uprave i na osnovi [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] iz [[1868.]] godine, banski je položaj oslabljen. Ban je po položaju predsjednik hrvatske vlade, a funkcija mu je znatno reducirana, jer ga je po ''Nagodbi'' imenovao kralj na prijedlog ugarskog ministra predsjednika i nije više smio biti vojna osoba. Njegove upravne djelatnosti bile su: predsjedanje sjednicama [[Sabor]]a i predsjedanje [[Hrvatsko kraljevsko vijeće|Hrvatskog kraljevskog vijeća]].

===Položaj bana 1918.-1921.===
Poslije propasti [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i sjedinjenjem hrvatskih zemalja s okolnim [[Južni Slaveni|slavenskim]] zemljama u novu političku tvorevinu [[1918.]] godine, banska je služba ukinuta [[Vidovdanski ustav|Vidovdanskim ustavom]] iz [[1921.]] godine.<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 158.</ref> Za vrijeme [[šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]] postavljani su banovi za tadašnje banovine, ali oni su bili samo najviši upravni činovnici, čvrsto podređeni centralističkoj vlasti u Beogradu.
===Banovina Hrvatska (1939.-1941.)===
[[Sporazum Cvetković-Maček|Sporazumom Cvetković-Maček]] iz [[1938.]] ustrojena je posebna teritorijalno-administrativna jedinica unutar [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], pod imenom [[Banovina Hrvatska]]. Banska funkcija je dobila nešto šire ovlasti. Za bana je imenovan političar [[Ivan Šubašić]]. Kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije i uspostavom [[NDH]] u [[travanj|travnju]] [[1941.]] ukinuta je funkcija i položaj hrvatskog bana.<ref name="ReferenceA"/>

== Banovac (podban) ==
{{glavni|Banovac (dužnosnik) }}
Zamjenik bana bio je podban (lat. ''vicenbanus''). Podbana je birao [[Sabor]] većinom glasova, dok je ban predlagao kandidate. Podban je dolazio iz redova najbogatijih plemića, a do 1756. bio je i veliki župan Križevačke i [[Zagrebačka županija (1868.-1918.)|Zagrebačke županije]], dok te dvije županije nisu dobile zasebne županijske uprave. Podban je sudjelovao u radu Oktavalnog suda, a od 1723. i u radu [[banski stol|Banskog stola]], kao banov zamjenik. U sastav banske kancelarije ulazio je i banski protonotar kojeg je birao [[Sabor]] na prijedlog bana.

U drugoj polovici 18. stoljeća javlja se institucija banskog namjesnika. Najprije su bila birana dvojica namjesnika. Prvi je, obično [[zagrebačka biskupija|zagrebački biskup]], bio zadužen za pravne poslove, dok je drugi, velikaš u kojeg je kralj imao povjerenja, bio zadužen za vojne poslove. Uskoro je (1773.) kralj uveo samo jednog banskog namjesnika.

== Sjedište ==
{{glavni|Banski dvori}}
[[Datoteka:Pavao Rauch and dignitaries in Zagreb.JPG|200px|thumb|Ban [[Pavao Rauch]] i dostojanstvenici ispred Banskih dvora]]
U početku je ban stolovao u svom vlastitom dvorcu ili utvrdi koje je posjedovao te nije bilo stalnog sjedišta banske vlasti. Kako je ban u početnom razdovlju bio i vrhovni vojni zapovjednik Hrvatske, sjedište je određivao i ovisno o vojnim potrebama obrane kraljevine od Osmanlija. Od 16. stoljeća u Zagrebu se sve više koncentriraju političke institucije te sabor sve češće zasjeda upravo na zagrebačkom Gornjem gradu, pa tako i ban mora sve češće tu boraviti. [[1808.]] slijedom zaključka Sabora ban [[Ignjat Gyulay]] kupio je privatnu palaču baruna [[Franjo Kulmer|Franje Kulmera]] na zapadnoj strani Markovog trga kako bi dobio novu kraljevinsku kuću za trajan stan banova, sjedište sudova, pohranu javnih spisa i kraljevinskih knjiga, odnosno saborskih zapisnika. Kupoprodajni ugovor o prodaji palače skopljen je 1. kolovoza 1808. Takvim je rasporedom u prvom redu riješeno pitanje stana za bana pa je palača i dobila naziv "banska palača", a kasnije "banski dvori".<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 |accessdate=16. veljače 2015. |title=''Povijest saborske palače'', www.sabor.hr |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120504171647/http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=484 |archivedate=4. svibnja 2012. }}</ref> Do početka 1809. palača je renovirana i nadograđena te su u njoj smješteni kraljevski [[Hrvatski državni arhiv|Zemaljski arhiv]], Banski i zemaljski sudbeni stol, te hrvatska sabornica. Godine 1837. od obitelji Rauch kupljen je i sjeverni kompleks, sjeverno krilo sadašnjih Banskih dvora, a nakon dogradnje zapadnog i sjevernog krila zgrade u taj dio palače premješta se Banski i Sudbeni stol. Posljednja velika nadogradnja i proširenje sjeverozapadnog dijela kompleksa obavljena je 1882., pri kraju banovanja prvog bana pučanina [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]].

== Obilježja banske časti ==
{{Dvostruka slika|right|Ignjat Gyulay.jpg|100|Flag of Croatia (Josip Jelačić).JPG|220|Tradicionalna crvena banska zastava Ignjata Gyulaya s grbovima kraljevina, 1806.|Instalacijska zastava bana Jelačića iz 1848. prva je [[Hrvatska zastava#Povijesne hrvatske zastave|hrvatska trobojnica]]}}
===Banska zastava ===
Banu je prilikom instalacije do 1869. uručivana banska zastava kao simbol njegove vlasti. Obično je bila bogato izvezena i urešena, u obliku [[Konjanik|konjaničkih]] ''guidona'', te simbolizira banski vojni autoritet.<ref name="fame">Heimer, Željko: [http://zeljko-heimer-fame.from.hr/hrvat/hr-othis.html#hr-banjj Banska zastava], fame.hr</ref> Na često jednobojnom, crvenom licu je nosila grbove [[Trojednica|kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]], a na naličju osobni grb bana ili grb njegove obitelji te obično banov [[monogram]]. Instalacijska zastava bana Jelačića iz [[1848.]] prva je uporaba crveno-bijelo-plave trobojnice kao zastave koja predstavlja Hrvatsku.<ref name="fame"/> Osim zastave, i stijeg je bio bogato ukrašen i izrezbaren, a na vrhu je obično bio pričvršćen plamenac (vrpca) sa sloganom. Ban [[Levin Rauch]] prilikom instalacije 1869. na vrpci je nosio slogan "Za kralja, dom i zakon.-Barun Levin Rauch, ban 1869.",<ref>Szabo, 168.</ref> a banu [[Jelačić]]u 1848. na darovanoj vrpci bilo je ispisano "Jelačiću banu - domorodne děvojke".
===Bansko žezlo ===
Osim banske zastave, ban je imao i bansko žezlo ([[buzdovan]]) kao simbol banske vrhovne sudbene i upravne vlasti. Od [[Ivan Mažuranić|Mažuranićevog]] vremena i njegovih liberalnih reformi uvedena je dioba vlasti te ban više nije imao vrhovnu sudbenu vlast u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji te je bansko žezlo izgubilo i simboličnu važnost.

==Instalacija bana==
[[Datoteka:Crkva sv. Marka (Zagreb).jpg|220px|minijatura|lijevo|Crkva sv. Marka u Zagrebu, gdje su se održavale prisege hrvatskih banova]]
Od srednjeg vijeka pa sve do 1869. hrvatski ban je ustoličavan na dužnost na [[Trg svetog Marka|trgu]] i u [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|crkvi svetog Marka]] u Zagrebu, u svečanoj ceremoniji, s plemićkim povorkama i raskošnim ceremonijalom. Obično se za prigodu uzimalo prvo zasjedanje sabora nakon kraljevog imenovanja bana. Ban je polagao prisegu te su mu predavane banska zastava kao simbol vojne te žezlo kao simbol sudbene vlasti.<ref>Smičiklas, str. 371-372.</ref> Obično u crkvi sv. Marka, držeći u desnoj ruci žezlo, a u lijevoj zastavu, stojeći na uzvišenu mjestu, izricao bi ban prisegu okupljenom plemstvu i predstavnicima staleža.<ref>Smičiklas, str. 104.</ref> Prisegu bi mu čitao kraljev povjerenik. Ban bi preuzimanjem zastave i svečanim okupljanjem banskog [[banderija]] postajao vojni zapovjednik Kraljevine u svojim ovlastima, što je bilo narušeno pri prisezi 1615.<ref>Horvat, Rudolf: [[s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Ban Benko Turoc|Instalacija i banovanje]] [[Benedikt Thuroczy|Benedikta Thuroczyja]], 1615.-1616., ''Povijest Hrvatske I.'', Zagreb, 1924. Poglavlje 79.</ref>
{{multiple image
| align = right
| direction = vertical
| header =
| width = 220

| image1 = Instalacija Esterhazy 1783.PNG
| caption1 = Instalacija bana Esterhazyja na Trgu sv. Marka 20. listopada 1783.
| image2 = Jelačić instalacija.PNG
| caption2 = Ulazak bana Jelačića u Zagreb povodom instalacije, 4. lipnja 1848.
}}
1739. na Trgu je izgrađena kraljevska kuća kako bi se na stalnom mjestu smjestio sabor i državne instucije, a od 1776. tu stalno zasjeda [[Hrvatski sabor]]. Otkako je na Trgu stalno smješten Sabor, ban bi obično bio u svečanoj povorci, praćen crkvenim, gradskim i plemićkim izaslanstvima sa zastavama [[Hrvatske županije|županija]] te zastavama Hrvatske, Slavonije i Dalmacije doveden na Trg sv. Marka te bi onda ušao u sabornicu, gdje je čitana kraljeva odluka o imenovanju banom. Uglavnom bi odluku i pozdravni govor čitao [[Zagrebačka biskupija|zagrebački biskup]] ili drugi crkveni velikodostojnik. Ban je potom u Saboru polagao prisegu pred [[Feudalno društvo|staležima]], u kojoj bi obećao da će se držati ustava i zakona. Time se isticala autonomija plemstva i redova Kraljevine Hrvatske. Potom bi ga, uz pucnjavu topova i zvonjavu zvona, plemstvo diglo triput zajedno sa stolicom u zrak, uzvikujući "vivat!" ([[Latinski jezik|lat.]] "živio!"). Nakon toga, iz sabornice bi ban otišao u crkvu sv. Marka na misu zahvalnicu, dok bi dva plemića pred njim nosila [[žezlo]] i zastavu, čime bi završavao službeni dio instalacije.<ref>Ferdo Šišić: Hrvatska povijest, Svesci 1-3, Dionička tiskara, 1906, str.18-19.</ref>

Od 18. st. banovi su prigodom ustoličenja (instalacije) nosili crvenu odoru [[Kraljevina Ugarska|ugarskog]] [[Konjaništvo|konjaništva]], a [[ban Jelačić]] je prvi koji je dao načiniti odoru u bojama hrvatske trobojnice i u narodnom kroju.<ref>Hotko, Jelena: [http://hismus.hr/media/site_structure/documents/2011/10/21/Jelacic_rb_lektura.pdf Radna bilježnica uz izložbu „uspomene / na / jednog bana“, Ostavština Jelačić u Hrvatskom povijesnom muzeju,] HPM, Zagreb 2010., str. 8.</ref> Kasnije su banovi prilikom instalacije uglavnom nosili plemićka odijela, dok se [[Ivan Mažuranić]], prvi ban pučanin, u svom svečanom nastupu pred Saborom [[1873.]] pojavio u građanskom odijelu.<ref>Miroslav Šašić: [http://radio.hrt.hr/ep/vjerujem-u-hrvatsku/100789/ Zagrebački vremeplov - "Vjerujem u Hrvatsku!"], Radio Sljeme, emitirano 20. veljače 2015.</ref> Instalacijske svečanosti trajale bi više dana, organizirale su se pučke svečanosti, bakljade i svečani plesovi.<ref>Vjera Katalinić: [http://hrcak.srce.hr/31229 BAN I/ILI KRALJ? GLAZBENE SVEČANOSTI U ČAST VELIKODOSTOJNIKA U ZAGREBU U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA], Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol.45 No.2. prosinca 2008..</ref> Od kraja 18. stoljeća u počast novog bana spjevali bi se i hvalospjevi i pozdravne pjesme - primjerice, 1783. u čast instalacije [[Franjo Eszterházy|Franje Eszterházyja]] tiskana je pjesnička zbirka A. Hoffmana ''Componimenti poetici…''.<ref>Tatjana Radauš (1998): [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5754 Eszterházy], natuknica, Hrvatski biografski leksikon</ref> Banu u čast prigodom ustoličenja pisali bi se i svečani govori kojim bi ga kakav vrsan govornik dočekao (primjerice, Ivan pl. Bedeković-Komorski održao je govor banu Franji Vlašiću prilikom njegova dolaska na ustoličenje u Zagreb 1832.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1561 ''BEDEKOVIĆ KOMORSKI''], [[Hrvatski biografski leksikon]], Bartol Zmajić (1983)</ref>).

Osobito su svečane bile instalacije bana [[Ivan V. Drašković|Ivana V. Draškovića]] 1732. te posebno ona [[Ban Jelačić|bana Jelačića]] 5. lipnja 1848., prilikom koje je njegova banska crveno-bijelo-plava zastava postala hrvatskom zastavom. Instalacija bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]] 8. i [[9. rujna]] [[1869.]] bila je posljednja svečana tradicionalna instalacija bana [[Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]], održana u [[Feudalizam|feudalnom]] duhu.<ref>Polić, str. 99-100</ref>

Kako je nakon 1868. [[Trojednica#Sabor|Hrvatski sabor]] izgubio pravo predlaganja i potvrde bana, koji je postao više činovnik [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|ugarske vlade]] nego izvršni, vojni i sudski poglavar kraljevine, banske instalacije su ukinute. Kasniji banovi su nakon imenovanja od strane kralja svoj prvi svečani nastup imali nastupnim govorom u Saboru u kojem bi izlagali svoj program, uz kasniju pozdravnu misu u crkvi sv. Marka te uz eventualni doček činovnika i zastupnika na trgu ili ispred [[Banski dvori|Banskih dvora]].

== Poveznice ==
* [[Popis hrvatskih banova]]
* [[Bansko vijeće]]
* [[Banski stol]]

== Literatura ==
*Blagec, Ozren: ''Hrvatski podbanovi i župani Zagrebačke i Križevačke županije od sredine 16. do sredine 18. stoljeća'', Cris, god. XIII., br. 1/2011., str. 300 - 318
*Horbec, Ivana: "Homo principis et homo statuum - banska služba za vladavine Marije Terezije", ''Povijesni prilozi'' 37 (2009); 283-316
*Horbec, Ivana: [https://bib.irb.hr/datoteka/472801.Politicke_ustanove.pdf Političke ustanove-Doba promjena na hrvatskome sjeveru, doba kontinuiteta na hrvatskome jugu], 2013.
*Klaić, Vjekoslav: [http://www.liberius.net/livres/Crtice_iz_Hrvatske_proslosti_000000417.pdf Crtice iz hrvatske prošlosti], Zagreb: Matica Hrvatska, 1928.
*Opačić, Nives: [http://www.matica.hr/vijenac/232/Mrvice%20s%20banskoga%20stola/ "Mrvice s banskoga stola"], [[Vijenac]] 232, 23. siječnja 2003.
*Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. II, Zagreb, 2005. {{ISBN|953-7224-02-3}}
*Polić, Martin: [https://books.google.hr/books?id=2oMDAAAAMAAJ&printsec=frontcover&hl= ''Parlamentarna povjest Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije: sa bilježkama iz političkoga, kulturnoga i družtvenoga života, Opseg 1''], Komisionalna naklada kr. sveučilištne knjižare F. Suppana, 1899.
*Smičiklas, Tadija: [https://books.google.hr/books?id=_TcGAQAAIAAJ&printsec=frontcover&hl= ''Poviest hrvatska, Opseg 2''], Naklada "Matice hrvatske", 1879.
*Szabo, Gjuro: [http://www.mgz.hr/UserFiles/file/Instalacija%20nagodbenoga%20bana%20Raucha%20NS_1934_34_5_Szabo%5B1%5D.pdf Instalacija nagodbenoga bana barona Levina Raucha 1869.], ''Narodna starina'', Vol.13, No.34, Prosinac 1934.
* Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda 1526.-1918., drugi dio, Split, 2004. {{ISBN|953-214-198-7}}
* Šulek, Bogoslav: [https://books.google.hr/books?id=-bEAAAAAcAAJ&pg=PA81&lpg=PA81&dq= Hrvatsko-ugarski ustav ili konstitucija], Zagreb: Brzotis A. Jakić, 1861.

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5627 ''Ban''], pristupljeno 16. veljače 2015.
* [https://web.archive.org/web/20120723181606/http://hupi.hr/povijest/banovi.html Banovi u Hrvatskom Kraljevstvu 925. - 1918]
*[https://books.google.hr/books?id=ee8DAAAAYAAJ&pg=PA124&lpg=PA124&dq=bansko+%C5%BEezlo&source=bl&ots=LHKTfBsFl9&sig=PjO7oQ1-bP6YajX7RIUe-QlxA3M&hl=hr&sa=X&ei=q1PhVP37A4qdgwS23oOQBQ&ved=0CDEQ6AEwBg#v=onepage&q=bansko%20%C5%BEezlo&f=false Instalacija bana Jelačića 1848.], Rudolf Horvat: Najnovije doba hrvatske povjesti, "Matica hrvatska", 1906, str. 124-125.

{{Slavenski nazivi za administrativne jedinice}}

[[Kategorija:Hrvatski banovi| ]]
[[Kategorija:Titule]]
[[Kategorija:Administrativne jedinice|Banovina]]

Ban - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica