WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-05T03:57:12Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Pigment Berliner Blau.JPG|mini|desno|300px|Berlinsko modrilo, pariško plava ili prusko plava.]]

[[datoteka:Great Wave off Kanagawa2.jpg|mini|desno|300px|"[[Veliki val kod Kanagawe]]" je monumentalni obojeni [[drvorez]] japanskog umjetnika [[Hokusai Katsushika|Katsushike Hokusaija]], gdje se uvelike koristi berlinsko modrilo.]]

[[datoteka:Vincent van Gogh Starry Night.jpg|mini|desno|300px|[[Vincent van Gogh]] na slici "[[Zvjezdana noć]]" je koristio berlinsko modrilo.]]

[[datoteka:Thomas Gainsborough - The Blue Boy (The Huntington Library, San Marino L. A.).jpg|mini|desno|300px|"[[Dječak u plavom]]" engleskog slikara [[Thomas Gainsborough|T. Gainsborough]], oko 1770.]]

'''Berlinsko modrilo''', '''pariško plava''' ili '''prusko plava''', Fe4[Fe(CN)6]3, željezni(III) heksacijanoferat(II), je anorganski [[pigment]] koji se zbog čistoće tona, stalnosti i neotrovnosti mnogo upotrebljava. Dobiva se [[kemijska reakcija|kemijskom reakcijom]] između [[otopina]] [[kalij]]eva heksacijanoferata i soli [[Valencija (kemija)|trovalentnog]] [[željezo|željeza]]. Koristi se u [[slikarstvo|slikarstvu]] i u smjesi sa [[škrob]]om kao plavilo za [[rublje]]. <ref> '''berlinsko modrilo''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7127] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 9. 6. 2020. </ref> Proizvodnja pigmenata u industrijskom smislu započela je u 18. stoljeću otkrićem berlinskog modrila, [[Kromova žuta|kromovog žutila]] i [[Kobaltna plava|kobaltovog modrila]]. Berlinsko modrilo ne odgovara za mazanje [[vapno]]m. Postoji i ''topljivo berlinsko modrilo''; kalijev željezov(III) heksacianoferat(II) ( KFe[Fe(CN)6]).

== Otkriće i nomenklatura ==
Berlinsko je modrilo dobilo ime prema mjestu otkrića ([[Berlin]]) i prema svojoj boji (tamno plava). Oko 1704., dok je pokušavao napraviti crvenu boju, berlinski je proizvođač slikarskih boja H. Diesbach slučajno dobio tamno plavi talog. Uvidjevši kako je dobio dobro i jeftino bojilo, počeo ga je odmah proizvoditi. Njegov je proizvod postao poznat kao berlinsko modrilo na njemačkom, odnosno prusko modrilo na francuskom i engleskom govornom području (Berlin je glavni grad njemačke savezne države Pruske koja je u to doba bila samostalna kraljevina). Budući da se je nekad kod nas najviše rabila njemačka literatura, u hrvatskom se je jeziku zadržala njemačka inačica.

== Cijanidni pigmenti ==
{{Glavni|Pigment}}

Od cijanidnih pigmenata najvažniji su [[cijanid]]ni složeni spojevi [[željezo|željeza]]. Ti su pigmenti poznati pod različitim nazivima kao modrilo, plavilo i plava ([[boja]]): berlinsko modrilo, prusko modrilo, pariško modrilo, milori plava, kineska plava i tako dalje. Međutim, ti se nazivi ne upotrebljavaju uvijek jednoznačno i često unose zabunu jer se uglavnom radi samo o različitim plavim nijansama, o razlikama u finoći, izdašnosti i čistoći proizvoda, a rjeđe o različitom sastavu. Tako je, na primjer, općenito uzevši, ta vrsta pigmenta najpoznatija pod nazivom berlinsko modrilo, ali se takav čisti pigment bez primjesa ponekad naziva pariškim modrilom. U posljednje se vrijeme u stručnoj njemačkoj i anglosaksonskoj literaturi za sve cijanidne pigmente željeza uvriježio naziv '''željezno modrilo'''.

Cijanidni pigmenti željeza bili su u obliku taloga pripravljeni prvi put na početku 18. stoljeća i ubrajaju se među najstarije umjetne (sintetske) pigmente. To su složeni spojevi željeza općenite jednadžbe M(I) Fe(III) [Fe(II) (CN)6]∙H2O, u kojoj rimski brojevi u zagradi označuju [[oksidacijski broj]] [[kemijski element|kemijskog elementa]], a M je najčešće [[ion]] [[kalij]]a, ali može biti i ion [[natrij]]a ili [[amonij]]ev ion. Jednadžbi K{ Fe [Fe (CN)6]}, što odgovara tipičnom plavom cijanidnom pigmentu željeza, pripada racionalno ime kalijev željezo(III) heksacijanoferat(II). Poznati su i mnogi slični složeni spojevi u kojima M nije alkalijskog svojstva, ali takvi spojevi nemaju svojstva pigmenta.

Sinteza cijanidnih pigmenata željeza temelji se na [[kemijska reakcija|kemijskoj reakciji]] [[soli]] željeza(II) sa složenim cijanidima željeza(II). Kao željezne soli uzimaju se kristalni željezni sulfat ili željezni klorid, a kao složeni cijanidi služe alkalijski heksacijanoferati, u prvom redu kalijev heksacijanoferat(II) K4 [Fe (CN)6]. Njihovim međusobnim djelovanjem nastaje prvo takozvano berlinsko bjelilo K2 {Fe(II) [Fe(II) (CN)6]}. [[Suspenzija (kemija)|Suspenzija]] berlinskog bjelila zagrijava se neko vrijeme, a zatim se u kiselom mediju [[Oksidacija|oksidira]] [[kalij]]evim [[klor]]atom KClO3, ili natrijevim kloratom, pa se taloži plavi pigment kalijev željezo(III) heksacijanoferat(II). Čestice [[precipitacija|precipitata]] vrlo su sitne i [[Taloženje|talože]] se polagano, pa je zbog toga [[filtracija]] i ispiranje otežano.

Cijanidni pigmenti željeza vrlo su postojani prema [[svjetlost|svjetlu]] i otporni prema djelovanju [[Atmosferilije|atmosferilija]]. Stabilni su na povišenim [[temperatura]]ma do 180 °C, pa se mogu upotrijebiti kao plavi pigmenti u pečenim [[lak]]ovima. Upravo obrnuto od plavog [[ultramarin]]a, otporni su prema [[kiseline|kiselinama]], ali su osjetljivi na djelovanje već i slabih [[Lužine (kemija)|lužina]]. Izdašni su i dobro pokrivaju, ali se teško [[Disperzija|dispergiraju]]. U obliku [[prah]]a zapaljivi su, ali ne i eksplozivni; na [[zrak]]u se lako zapale već na 140 °C.

Primjena je cijanidnih pigmenata željeza raznolika. Najveće se količine troše za pripravu plavih tiskarskih boja, posebno za duboki [[tisak]]. Mnogo se troše za bojenje [[fungicid]]a kako bi oni, inače većinom bezbojni spojevi, postali lako uočljivi na zemljištu i biljkama. Cijanidni pigmenti željeza upotrebljavaju se i u proizvodnji [[lak]]ova, osobito za lakiranje [[vozilo|vozila]], zatim za bojenje [[papir]]a, [[tapete|tapeta]], kao pigmenti za [[emajl]] i tako dalje. Služe i za bojenje nekih [[plastika|plastičnih masa]]. Tako su, na primjer, vrlo prikladni za bojenje [[polietilen]]a, ali nepovoljno utječu na stabilnost [[PVC]]-a. Vrlo čisti plavi pigmenti bez primjesa služe u proizvodnji [[Kromova zelena|kromovih zelenih pigmenata]]. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Berlinsko modrilo u slikarstvu ==
Prusko plava je pronađena početkom 18. stoljeća. Zbog rane proizvodnje u [[Pariz]]u drugi naziv joj je parisko plava. Sadašnji način proizvodnje daje kvalitetniji pigment nego ranije. Sitno zrno djeluje skoro crno u suhom stanju, ima jaku moć bojanja. Ne koristi se u [[Freska|fresko]] slikanju ni s [[kazein]]skim [[vezivo|vezivima]] jer postaje smeđa. Otporna je prema [[kiseline|kiselinama]]. Iako se priprema s više ulja suši brzo, a osušeni premaz je kompaktan i postojan, uslijed žućenja ulja premazi dobiju zelenkastu nijansu. Lošije vrste s uljem postanu smeđe, u [[akvarel]]u i [[tempera|temperi]] blijede ako su sa [[Cinkovo bjelilo|cinkovim bjelilom]]. Čak i kada je najkvalitetniji proizvod (kinesko plava, milori plava) nije prvoklasan pigment. Zamijenjena je [[ftalocijanin]]skom plavom. <ref> "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [https://slikarskatehnologija.wordpress.com/], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020. </ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Category:Prussian blue}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija: Materijali]]
[[Kategorija:Spojevi željeza]]

Berlinsko modrilo - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica