WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-11T01:47:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Oružani sukob
|naziv = Bitka za Split
|dio = [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]
|slika = [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-049-1553-13, Kroatien, Split, Mauer mit Aufschrift.jpg|300px]]
|opis slike = ''[[Smrt fašizmu - sloboda narodu!|Smrt fašizmu - sloboda narodu]], natpis u Splitu u rujnu 1943., prilikom ulaska njemačkih snaga u grad''
|datum = [[11. rujna]] - [[2. listopada]] [[1943.]]
|mjesto = [[Split]] i okolica
|povod = Osovinski pokušaji zauzimanja Splita
|teritorij =
|ishod = pobjeda snaga Osovine
|sukobljeni1 = [[Datoteka:Flag_of_the_Democratic_Federal_Yugoslavia.svg|25x22px]] [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Jugoslavenski partizani]]|
|sukobljeni2 = [[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|25x22px]] [[Treći Reich]]<br>[[Datoteka:Flag of Independent State of Croatia.svg|25x22px]] [[NDH]] |
|sukobljeni3 =
|zapovjednik1 = [[Datoteka:Flag_of_the_Democratic_Federal_Yugoslavia.svg|25x22px]] [[Koča Popović]]
|zapovjednik2 = {{ZD|N|NNJE}} [[Rudolf Lüters]]{{nedostaje izvor}}
|zapovjednik3 =
|jačina1 = 20.000
|jačina2 = 30.000
|jačina3 =
|posljedice1 = nepoznato
|posljedice2 = preko 1000 izbačenih iz stroja
|posljedice3 = više stotina ubijenih civila
|bilješke =
}}

'''Bitka za Split''' vođena je između snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] i snaga [[Wehrmacht]]a i [[NDH]] od [[11. rujna]] do [[2. listopada]] [[1943.]], s ciljem obrane Splita nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]].

Nakon kapitulacije [[Italija|Italije]], narod [[Split]]a predvođen mjesnim [[narodnooslobodilački odbor|narodnooslobodilačkim odborima]] [[9. rujna]] je preuzeo vlast u gradu i okolini i razoružao jedinice talijanskog XVIII korpusa. Tijekom narednih dana u [[Split]] i okolinu stigli su [[Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ-a|Prva dalmatinska brigada NOVJ-a]] i [[Splitski partizanski odred]].

U okviru [[Operacija Osovina|Operacije Osovina]], a s ciljem preuzimanja talijanskog oružja i osiguravanja odanosti talijanske vojske, zapovjedništvo njemačke [[Druga oklopna armija Wehrmachta|2. oklopne armije]] uputilo je u prema Splitu dijelove [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen"|7. SS divizije]]. Ovi dijelovi su se zračnim desantom iskrcali u [[Sinj]]u, i zatim sa 27. ustaškom bojnom nastavili napredovanje prema [[Split]]u, zauzevši [[11. rujna]] [[Klis]]. Tu su bili zaustavljeni i opkoljeni od jedinica [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]]. Građanstvo [[Split]]a i okoline masovno se priključilo jedinicama NOVJ-a.

Obje strane morale su pojačavati svoje snage. Nijemci su prebacivali nove kontingente zračnim putem u Sinj, a preostali dio 7. SS divizije, ojačan 92. motoriziranim pukom, krenuo je u nastupanje kopnenim putem iz pravca [[Imotski|Imotskog]]. S druge strane, od [[16. rujna]] u srednju [[Dalmacija|Dalmaciju]] ušle su [[Prva proleterska divizija NOVJ-a|Prva proleterska]] i [[Četvrta krajiška divizija NOVJ-a]]. Kopnena njemačka kolona bila je poražena i odbačena [[18. rujna]] kod sela Zvečanja. [[Treća krajiška brigada NOVJ-a]] stigla je [[20. rujna]] u okolinu [[Sinj]]a i prekinula zračni promet.

Nakon neuspjelog napada [[Treća krajiška brigada NOVJ-a|Treće]] i [[Šesta krajiška brigada NOVJ-a|Šeste krajiške brigade]] na [[Sinj]] 22./23. rujna, situacija za branitelje znatno se pogoršala. Sedma SS divizija i 92. motorizirani puk sa mostobrana na [[Cetina|Cetini]] počevši od [[23. rujna]] snažno su prodirali prema liniji [[Split]] - [[Sinj]] sa istoka, a [[114. lovačka divizija Wehrmachta|114. divizija]] iz oblasti [[Šibenik]]a i [[Drniš]]a sa zapada. Štabovi [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]] donijeli su [[24. rujna]] odluku o uništenju svih vojnih postrojenja i evakuaciji [[Split]]a. Nakon borbi sa partizanskim zaštitnicama, dijelovi 7. SS divizije ušli su u [[Split]] [[27. rujna]]. Prilikom nastupanja prema Splitu i uspostavljanja njemačko-ustaške vlasti, ove formacije vršile su bezobziran teror i ubile više stotina civila.

Nakon ulaska u Split, njemačke snage nastavile su napad na položaje [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]] na planini [[Mosor]], radi osiguravanja [[Split]]a i uklanjanja prijetnji. Dana [[2. listopada]] jedinice [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]] povukle su se sa Mosora radi reorganizacije, formiranja [[Osmi dalmatinski korpus NOVJ-a|Osmog korpusa]] i sudjelovanja u borbama za [[Livno]].

== Preuzimanje narodne vlasti u Splitu ==
[[Datoteka:Odlazak Splićana u partizane 1943.jpg|thumb|300px|Masovni odlazak Splićana u partizane tijekom kapitulacije Italije 1943. godine.]]
U [[Split]]u je bilo sjedište talijanskog [[XVIII armijski korpus (Italija)|XVIII armijskog korpusa]] [[Druga armija (Italija)|2. armije]] ([[Druga armija (Italija)|SUPERSLODA]]). U gradu i okolini koncentrirala se glavnina divizije "Bergamo" (izuzev 25. puka u [[Sinj]]u), i znatne korpusne, karabinjerske i mornaričke snage. Povodom kapitulacije Italije, stožer 2. oklopne armije naredio je 7. SS diviziji da zaposjedne [[Dalmacija|Dalmaciju]] između [[Dubrovnik]]a i [[Split]]a, osigura lojalnost talijanskih snaga i ne dozvoli da njihovo oružje i oprema padnu u ruke snaga [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]].

U okolini [[Split]]a nije bilo jačih formacija [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]]. Tijekom prethodne godine, veliki broj boraca iz [[Dalmacija|Dalmacije]] u sastavu svojih jedinica borio se u drugim krajevima zemlje. Na primjer, [[Bitka na Sutjesci|na Sutjesci]] se borio 1091 Splićanin, a 557 ih je poginulo<ref>Viktor Kučan :PROZIVKA BORACA SA SUTJESKE, Beograd 1995.</ref>. Unatoč gubicima i odljevu boraca, borbeno raspoloženje bilo je i dalje snažno. Na poziv Narodnooslobodilačkog odbora, na ulice [[Split]]a [[9. rujna]] uvečer izašla je velika masa građana, i zahvaljujući tome, NOO je već tog dana preuzeo faktičku kontrolu nad gradom.

{{citat|Odazivajući se pozivu Gradskog NOO, nešto prije 19 sati slegla se na splitsku obalu ogromna masa ljudi. U isto vrijeme Talijani su - kao što su to već činili treću godinu svakog dana - spuštali na malom gatu svoju zastavu. Dok se zastava spuštala niz stijeg, iz tisuća grla zaorila je himna: »Hej Slaveni«. Bila je to simbolična i dirljiva slika. Posljednji put uz uobičajenu ceremoniju spuštala se zastava poražene nacije, dok se obalom razlijegala himna naroda pobjednika.

''Talijani hoće da rastjeraju masu. Najprije to pokušavaju varkom. Počeli su zavijati sirenama na uzbunu, ali narod se nije razilazio. Kad to nije pomoglo, na obalu dolaze tenkovi, nekoliko kamiona vojske pod ratnom spremom. U nakani, da se svijet raziđe, opalili su nekoliko metaka u zrak. U to građani skaču na tenkove i bratime se s talijanskim vojnicima.''<ref>Sibe Kvesić : DALMACIJA U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI</ref>}}

Partizanski predstavnici poveli su pregovore o predaji sa zapovjedništvom u [[Split]]u, kao i sa lokalnim zapovjedništvima u okolnim mjestima.

{{citat|... Tako su 9. 9. oko 17,30 sati, ušli u Split na pregovore s Talijanima prvi predstavnici NOVJ-a: Drago Gizdić i Ante Hrabar u počasnoj pratnji sedam talijanskih motociklista, i četiri partizana iz seoske straže u Žrnovnici (Mate, Petar i Ivan Perčić, te Šime Lolić).

''Prema dogovoru s Dragom Gizdićem general Bekuci je 10. 9. ujutro u Žrnovnicu poslao automobil, kojim su se na nastavak pregovora prevezli Ivo Ribar-Lola, Svetislav Stefanović-Ćeća, Vicko Krstulović, Ante Hrabar i Drago Gizdić. Ova delegacija zatekla je Split razdragan, okićen crvenim zastavama, spreman za akciju. Pregovori su, kao što je poznato, konačno doveli do potpisivanja sporazuma o predaji naoružanja 12. 9.''<ref name="Mate Šalov : 4. splitska brigada">Mate Šalov : 4. splitska brigada</ref>}}

Grupa bataljuna Branka Dude tijekom [[10. rujna|10.]] i [[11. rujna]] je bez borbe razoružala talijanske posade duž željezničke pruge Perković - Kaštel Stari, a Šibenski bataljun iz te grupe ušao je u [[Trogir]] i Divulje i tamo zajedno sa stanovništvom razoružao talijanske jedinice.

Konačan sporazum o predaji zapovjednik divizije general Becuzzi potpisao je u prisustvu britanskog bojnika [[William Deakin|Deakina]] [[16. rujna]]. U ime NOVJ-a predaju je prihvatio general [[Koča Popović]], zapovjednik [[Prvi proleterski korpus NOVJ-a|Prvog proleterskog korpusa NOVJ-a]].

== Suprotstavljene snage ==
===Snage Osovine===
*[[7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen"|7. SS divizija]]
*[[114. lovačka divizija Wehrmachta|114. lovačka divizija]]
*92. motorizirana pukovnija
*XXVII. stajaća djelatna bojna [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]]

===Partizanske snage===
*[[Prva proleterska divizija NOVJ-a]]
*[[Četvrta krajiška divizija NOVJ-a]]
*postrojbe IV. operativne zone Hrvatske

== Borbe oko Klisa i Sinja ==

[[Datoteka:Klis2.jpg|mini|desno|Mjesto i tvrđava Klis]]

{{citat|Split vri! Nismo ni mi bili svjesni da topovi sa Klisa tuku solinski most kuda smo svakog dana prolazili. »Kaži tajnu!« govorile su neumorne i gusto poredane straže duž širokog asfaltnog druma za Kaštele. U hotelu Palace klanjali su nam se i pružali pepeljare tupavi talijanski generali, dolazili kuriri sa otoka, organizirala se vojska Dalmacije. Radili smo kao u polusnu, omamljeni, neispavani, rastrgani. Oko nas more i suludo zujanje naših vozila i — »štuka«. Iz začaranog kruga nije bilo izlaska nikamo — osim u pobjedu.<ref>[http://www.znaci.net/00001/29_4.htm KOČA POPOVIĆ: BELEŠKE UZ RATOVANJE]</ref>|[[Koča Popović]]}}

Klis je mjesto i tvrđava koja svojim položajem dominira područjem [[Split]]a. U tvrđavi [[Klis]] nalazilo se oko 700 talijanskih vojnika. Dana [[10. rujna]] predstavnici [[Splitski partizanski odred|Splitskog partizanskog odreda]] pregovarali su o njihovoj predaji. Međutim, lokalni talijanski zapovjednik je odbio predati oružje, prihvativši obavezu savezničke borbe i pružanja otpora Nijemcima.

U [[Sinj]]u su se kao posada nalazili talijanska 25. pješadijska pukovnija i XXVII. ustaška bojna. Pripremajući se za talijansku kapitulaciju, 7. SS divizija prebacila je [[8. rujna]] zračnim transportom dvije satnije 1. bojne 1. (13.) SS pukovije. Ove snage su uz pomoć ustaša osigurale lojalnost Talijana.

Tijekom [[10. rujna]] i ostale satnije ove SS bojne prebačene su u [[Sinj]]. Ova bojna, ojačana ustaškim dijelovima, krenula je [[11. rujna]] u 11:45 u nastupanje prema [[Split]]u, da bi, prema naređenju, spriječila evakuaciju Talijana morskim putem. Istog dana na put između Sinja i Klisa izbili su dijelovi [[Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ-a|Prve dalmatinske brigade]]. Poslije konfuznih susretnih okršaja, njemačka bojna uspjela se probiti do [[Klis]]a. Nakon simboličnog otpora, talijanska posada predala se Nijemcima i dozvolila im ulazak u tvrđavu. Tako je već [[11. rujna]] zaprijetila neposredna opasnost od njemačkog prodora u Split.

Međutim, već tijekom tog dana formirane su prve jedinice splitskih dobrovoljaca, koje su izašle na položaje prema [[Klis]]u. Na komunikaciji između [[Klis]]a i [[Sinj]]a postupno su se prikupljali bataljuni 1. dalmatinske brigade. Nastala je složena situacija sa međusobno isprepletenim borbenim grupama i položajima.

Dana [[11. rujna|11.]] i [[12. rujna]] prebačene su avionima [[Junkers Ju 52]] na sinjski aerodrom 4. bojna 1. SS pukovnije i 7. topnička SS pukovnija 1. divizije, pionirska satnija iste pukovnije i vod topništva. Stožer 1. (13.) SS pukovnije, koji se [[10. rujna]] prebacio u [[Sinj]], formirao je od ovih snaga borbenu grupu "Petersen", i uputio je prema [[Klis]]u. Nakon oštrih borbi, ona se [[13. rujna]] uspjela probiti u [[Klis]], ali je nakon ovog prodora Klis blokiran, izolovan i podvrgnut pritisku. Bojnik Petersen preuzeo je zapovjedništvo nad oko 1.800 ljudi u izoliranom uporištu [[Klis]].

{{citat|Napadna grupa 'Petersen' kod Klisa, unatoč neprekidnoj podršci štuka, nije napredovala, zbog žestokog otpora neprijatelja.
''Prostor sjeverozapadno od Klisa kao i južno od ovoga zaposjednut od jakih banditskih snaga u izgrađenim poljskim utvrđenjima.
4/1. pod neprekidnim i teškim neprijateljskim napadima, te nakon odstranjivanja brojnih zapreka na cesti Sinj - Klis u 13.30 spojio se sa snagama u Klisu. Od 15.15 grupa vodi teške obrambene borbe sa nadmoćnim neprijateljem podržanim artiljerijom. Tvrđava i mjesto Klis u našim rukama.
Sedam stotima demoraliziranih Talijana u Klisu sudjelovalo u odbijanju neprijateljskih napada. Pri tome 5 Talijana poginulo a 8 ranjeno. Jedna grupa od 50 Talijana zarobljena od strane bandita.
Trenutno su borbe oko Klisa još u tijeku.
Neprijateljska artiljerijska vatra dobro vođena.
U poslijepodnevnim satima je iz aviona bačeno grupi Petersen u Klisu 1.000 kg namirnica, municije i sanitetskog materijala.''<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, mikroteka, NAV - B - T - 314 - 556/729 - 735.</ref>}}

[[14. rujna]] ujutro grupa "Petersen" krenula je iz Klisa u nastupanje prema Splitu. Napad je bio izvođen uz blisku intenzivnu podršku avijacije. Međutim, grupa "Petersen" naišla je na jak otpor grupe splitskih bataljuna sa jakom topničkom skupinom, i morala se povući nazad.
{{citat|Split ozbiljno ugrožen. Brani ga naoružani narod.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta - NOV - k. 1491, br. reg. 4/4 - 7. Knjiga depeša 4. operativne zone - depeša br. 640/468 od 14. 9. 1943.</ref>}}

Sjeverno od Klisa, na cesti prema Sinju, djelovala je Prva dalmatinska brigada i grupa ustaničkih bataljuna pod zapovjedništvom štaba [[Deveta dalmatinska divizija NOVJ-a|Devete divizije]], a između Klisa i Splita grupa bataljuna od koje će biti formirana [[Četvrta dalmatinska brigada NOVJ-a|4. splitska brigada]]. Obje grupe, a naročito druga, sastojale su se najvećim dijelom od dobrovoljaca koji su tek dobili oružje, bez ikakvog borbenog iskustva. Ipak, njihovo djelovanje bilo je uspješno.
{{citat|Tada mladi skojevac Ivo Bego, kasnije vodni delegat i zamjenik komesara čete u Brigadi, se sjeća: "Na položajima Kučinska lokva mene su odredili kao skojevca na jedan laki minobacač. Nisam prije toga nikada ni vidio takvo što. Pogledao sam talijanska uputstva, teoretski sam sve shvatio ali nisam imao nikakve prakse. Dali su mi sutradan dva Talijana koji su nešto znali rukovati minobacačem, ali su bili neobično plašljivi. Negdje predvečer između dva naleta 'štuka' došao je Jozo Pekić, kasnije zapovjednik čete u brigadi, da nam održi instruktažu iz rukovanja minobacačem. On je mogao objasniti tek osnovne elemente načina gađanja, jer je instruktaž trajao nepun sat. Navečer smo odmah sa bacačem izišli u prednju liniju i sa istočne strane gađali tvrđavu. Naravno pogodci nisu bili precizni. Srećom prostor tvrđave je bio velik a na njemu su bili jedino neprijateljski vojnici."<ref name="Mate Šalov : 4. splitska brigada"/>}}

[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-049-1553-16, Kroatien, Split, Einmarsch von Panzern.jpg|mini|Njemački laki tenk [[Hotchkiss H35]] u Splitu, rujan 1943.]]

Pod zapovjedništvom Vojmira Kljakovića formirana je od zaplijenjenog naoružanja topnička skupina.

{{citat|O tome Vojmir Kljaković kaže: »Rano ujutro 14. 9. 'štuke' su prvi put bombardirale Kučine i naše artiljerijske položaje. Čim bi odletjeli avioni artiljerija iz kliške tvrđave bi odmah otvarala vatru na naše artiljerijske položaje da bi nas ili blokirali ili uništili. Negdje oko podne vidjeli smo da se iz tvrđave kreću njemačke kolone i spuštaju cestom, poljem i padinama u pravcu Rupotine. Tada je neprijatelj pojačao artiljerijsku vatru na nas da onemogući naše osmatranje i tučenje. Shvatili smo odmah o čemu se radi. Naš prvi zadatak je bio da, bez obzira na rizik, otvorimo paljbu po isturenim dijelovima neprijateljevih kolona u nastupanju. One su se vidjele kao na dlanu, pa su predstavljale izvrstan cilj, a mi smo imali dosta municije i vrlo dobru poslugu na topovima.<ref name="Mate Šalov : 4. splitska brigada"/>}}

Poslijepodne u borbe kod Rupotine ubačeno je i šest zaplijenjenih talijanskih tenkova. Izvršen je protunapad, pa su esesovci bili prisiljeni na odstupanje natrag u tvrđavu Klis.

Tijekom noći [[Klis]] je bio napadnut sa dvije strane. Iako izložena snažnoj vatri, posada se održala zahvaljujući konfiguraciji mjesta kao prirodnog utvrđenja.

Nakon [[14. rujna]], grupa u Klisu se grčevito borila za opstanak, dok se grupa u [[Sinj]]u koja se stalno pojačavala, borila da se probije u [[Klis]] i deblokira ga. Ovi su pokušaji ostali bezuspješni i praćeni su mnogobrojnim žrtvama. Tijekom neuspjelog prodora [[15. rujna]] sa napadnom grupom bio je i ustaški ministar [[Edo Bulat]], koji je tom prilikom ranjen. Stožer 7. SS divizije u svom dnevnom izvještaju za 16. rujna izvjestio je zapovjedništvo [[Druga oklopna armija (Njemačka)|2. oklopne armije]] o neuspjelim borbama tog dana, prilikom pokušaja prodora 2. bojne 1. (13.) SS pukovnije iz [[Sinj]]a u [[Klis]]:
{{citat|Situacija u prostoru Klis - Split i dalje ozbiljna. Na položajima grupe Petersen kod Klisa cijelog dana artiljerijska i minobacačka vatra. 2/1. u 20.00 krenuo od Sinja i od 16. 09. 16.00 je u teškim borbama kod sv. Jakova, 10 km j. jz. Sinj, te sa artiljerijskom i minobacačkom vatrom napada daleko nadmoćnijeg neprijatelja jačine do 3.000 ljudi, u namjeri da se spoji sa grupom Petersen. Iz Klisa angažirane snage za rasterećenje u 19.00 dostigle raskrižje Kurtović 4 km s. i. Klis, ali nisu uspjeli uhvatiti vezu sa 2/1. Vlastiti gubici do sada 50 poginulih i 120 ranjenih.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta, (Arhiv vojske), mikroteka, NAV - N - T - 314 - 556/688 - 691.</ref>}}

Već [[12. rujna]] 7. SS divizija riješila je svoje zadatke u južnoj [[Dalmacija|Dalmaciji]], tako da je svoje resurse mogla koncentrirati u oblast [[Split]]a. Posada u [[Sinj]]u neprekidno je bila ojačavana zračnim putem u cilju prodora prema Klisu i Splitu. Stožer 7. SS divizije oformio je motoriziranu napadnu grupu, ojačanu 7. topničkom pukovnijom 8. divizije, sa kojom je pod osobnim rukovodstvom zapovjednika divizije oberfuhrera Carla Reichsrittera von Oberkampa, krenuo [[16. rujna]] u nastupanje prema Splitu pravcem [[Imotski]] - Zagvozd - Šestanovac - Žrnovnica, u cilju izbijanja obrani [[Klis]]a iza leđa.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta -mikroteka, NAV—N—T—314—314/556/720 do 679</ref> Ova borbena grupa bila je zaustavljena i potučena 17. rujna kod sela [[Zvečanje|Zvečanja]] od strane omiške grupe bojna ojačane talijanskim topništvom.

Vrhovni štab NOVJ-a naredio je [[Prva proleterska divizija NOVJ-a|Prvoj proleterskoj diviziji]] da nastupi na komunikaciju Imotski - Sinj, a Četvrtoj krajiškoj diviziji na komunikaciju [[Knin]] - [[Sinj]] i [[Livno]] - [[Sinj]]. Izašavši pred Sinj, [[Treća krajiška brigada NOVJ-a|3. krajiška brigada]] onemogućila je daljnji zračni promet i pojačala pritisak na grad<ref name="znaci.net">Ilija Radulović: HRONIKA TREĆE KRAJIŠKE PROLETERSKE BRIGADE - U Dalmaciji, - http://www.znaci.net/00001/36_20.htm</ref>.

[[19. rujna]] pristigla je u [[Metković]] ojačana 92. motorizirana pukovnija,<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta -mikroteka, NAV—N—T—314—556/676 do 679</ref> pa su stožeri [[Druga oklopna armija (Njemačka)|2. oklopne armije]] i [[15. brdski korpus (Njemačka)|15. brdskog korpusa]] kreirali plan kombiniranog napada na Split snagama 7. SS i 114. lovačke divizije, i 92. motorizirane pukovnije. Bilo je predviđeno da se u Splitsko polje spusti padobranski desant, sa ciljem da zarobi "banditske štabove u Splitu" i kompromitira položaje kod Klisa. Istovremeno bi motorizirane snage napale pravcem Sinj - Klis - Split, a snage 114. lovačke divizije pravcem [[Drniš]] - [[Perković]] prema [[Trogir]]u i pravcem [[Drniš]] - [[Muć]] prema Sinju.

U cilju izvršenja ovih planova stožer 7. SS divizije prebacio se [[21. rujna]] u [[Imotski]], gdje je u širem rajonu prikupio: 1. satniju oklopne brdsko-lovačke bojne divizije, tešku motoriziranu topničku diviziju, stožerne satnije divizije i 1. SS pukovnije, pionirsku bojnu divizije, dijelove svoje protuavionske divizije i kompletnu ojačanu 92. motoriziranu pukovniju. Od ovih snaga formirane su dvije borbene grupe; Hildebrandt i Bischof. Borbena grupa Hildebrandt napala je [[22. rujna]] u 6,30 pravcem [[Imotski]] - Lovreć - Cista, a borbena grupa Bischof smjerom Imotski - Studenci - [[Aržano]] - Vrpolje - Jabuka .<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta -mikroteka, NAV—N—T—314—556/650—655</ref>

Jedinice Imotskog sektora i 1. proleterska brigada napadale su ove grupe i nanosile im znatne gubitke, ali ih nisu uspjele zaustaviti. U zahvatu nastupanja, njemačke jedinice izvršile su masakre nad civilnim stanovništvom<ref>PRVA PROLETERSKA BRIGADA - SEĆANjA BORACA - Savo PUZIĆ: NA BEZIMENOM VISU KOD ARŽANA - http://www.znaci.net/00001/27_119.htm</ref>. Bezobzirnim nastupanjem, prethodnica borbene grupe Hildebrandt [[23. rujna]] u 10,30 sati izbila je na [[Cetina|Cetinu]] kod [[Trilj]]a, gdje su divizijska stožerna četa i stožerna četa 1. (13.) lovačkog puka formirale mostobran preko [[Cetina|Cetine]].

Još dok se pripremao prodor ovih motoriziranih grupa, u [[Sinj]] je bila prebačena [[19. rujna]] avionima jedna izviđačka satnija, a [[20. rujna]] i 2. bojna 2. SS pukovnije, ali bez 2. satnije koja se nije uspjela iskrcati zbog vatre Treće krajiške brigade na aerodrom, kojom je bio zapaljen jedan Junkers-52<ref>Nikola LATINOVIĆ: PROTIVTENKOVCEM SAM GAĐAO AVION - http://www.znaci.net/00001/31_147.htm</ref><ref>Milenko STUPAR: GAĐALI SMO AVIONE U SINjU - http://www.znaci.net/00001/31_148.htm</ref>. Tijekom noći [[22. rujna|22.]]/[[23. rujna]] [[Treća krajiška brigada NOVJ-a|Treća]] i [[Šesta krajiška brigada NOVJ-a|Šesta krajiška]] trebale su izvršiti napad na [[Sinj]] i likvidirati ovo njemačko-ustaško uporište. Treća krajiška brigada ostvarila je značajne uspjehe na svom sektoru, ali je u zoru morala obustaviti napad, pošto je 6. krajiška brigada bila zadržana borbama kod [[Vrlika|Vrlike]], pa je njezin napad izostao<ref name="znaci.net"/>. Štab 3. krajiške zadržao je jedinice na napadnim položajima, očekujući obnavljanje napada sljedeće noći. Do toga međutim nije došlo uslijed izbijanja borbene grupe Hildebrant u [[Trilj]]. Kad je tijekom [[24. rujna]] krenulo nastupanje 114. divizije iz [[Drniš]]a, štabovi Prvog proleterskog korpusa i 4. operativne zone Hrvatske donijeli su odluku o evakuaciji Splita.

== Završna faza obrane i evakuacija Splita ==

Pod zaštitom elastične zadržavajuće obrane, jedinice NOVJ-a evakuirale su talijanska skladišta naoružanja i opreme uz pomoć zaplijenjenih kamiona u pravcu Dinare. Ovaj pokret sistematski je bio ugrožavan njemačkim kopnenim i zračnim napadima.

Nakon deblokiranja Klisa [[26. rujna]], ojačana grupa "Petersen" krenula je u konačno nastupanje prema Splitu, dok je grupa "Hildebrant" štitila njezin napad sa pravca sjevera. Poslijednje zaštitnice grupe splitskih odreda izvukle su se prema [[Mosor]]u tijekom prijepodneva, tako da su tijekom dana [[27. rujna]], nakon 17 dana borbe, njemačke snage ušle u grad iz kojeg su se evakuirali splitski borci, kao i više tisuća civila.

U naređenju za nastupanje 26. rujna stožer 7. SS divizije izričito je naredio bezobzirni teror nad civilima:
{{citat|Trupe se osiguravaju uzimanjem talaca. Svaki i najmanji otpor treba slomiti bezobzirnim terorom.<ref>Arhiv Vojnoistorijskog instituta -mikroteka, NAV—N—T—314 - 556/544 - 545.</ref>}}

Postupajući po ovom naređenju, borbena grupa "Petersen", nastupajući od Klisa do Splita ubila je 150 civila prema podacima iznesenim na suđenju grupi časnika poslije rata u Beogradu. Prema izvještaju 6. oružničke pukovnije NDH od 25. listopada 1943., bila su ubijena 103 civila kod svojih kuća<ref>Zbornik NOR-a, Tom IV, knjiga 18, dokument 206</ref>

U Splitu je odmah nakon zaposjedanja bio zaveden njemačko-ustaški teror nad Židovima i antifašistički raspoloženim civilima.

Smatrajući da je Split i dalje ugrožen snagama koje se nalaze u njegovoj okolini, stožer 7. SS divizije naredio je istog dana nastavljanje napada radi odbacivanja dalmatinskih bataljuna sa masiva Mosora.

Te borbe potrajale su još 5 dana. Dana 2. listopada donešena je odluka da se područje Mosora napusti. Štab [[Prva proleterska divizija NOVJ-a|1. proleterske divizije]] [[1. listopada]] donio je odluku o napadu na [[Tomislavgrad]], [[Livno]], [[Kupres]] i povezana uporišta, pa je u skladu s tim tražio da dalmatinske jedinice zatvore pravce prema sjeveru.

== Značaj i rezultat operacije ==

{{citat|Split je tih dana bio najveći slobodan grad na kontinentu! Splitsko radništvo i građanstvo davalo je lekciju rodoljublja, volje, strategije čitavoj Europi...<ref>[http://www.znaci.net/00001/29_4.htm KOČA POPOVIĆ: BELEŠKE UZ RATOVANJE]</ref>|[[Koča Popović]]}}

Iako nisu uspjele zadržati Split u svojim rukama duže od 17 dana, za snage [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]] je ova obrana bila od velikog značenja. Ona je omogućila evakuaciju talijanskog naoružanja i opreme iz korpusnih skladišta. [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ-a]] je zaplijenila veliki broj topova, minobacača i jedan broj lakih tenkova. Time je njezina vatrena moć bila znatno pojačana.

Osim toga, obrana je omogućila priljev i organiziranje velikog broja novih boraca. U operativne jedinice NOVJ-a tada je stupilo preko 20.000 novih boraca iz [[Dalmacija|Dalmacije]]. Njima su bile popunjene jedinice Prve proleterske divizije i stvorene su nove jedinice. Ove jedinice su bile prisiljene da bez obuke i organizacijskih priprema odmah uđu u oštre borbe s njemačkim motoriziranim snagama podržavanima avijacijom.

Privremeno relativno zatišje nakon [[3. listopada]] omogućilo je dalmatinskim jedinicama najpotrebniju obuku i reorganizaciju. Tu su grupe bataljuna koje su već od sredine rujna funkcionirale kao brigade, kadrovski ojačane i formalno proglašene brigadama. Grupa splitskih bataljuna koja je 17 dana branila grad od pravca Klisa formirana je kao [[Četvrta dalmatinska brigada NOVJ-a]], a od grupa bataljuna u polukrugu [[Trogir]] - [[Sinj]] - [[Omiš]] formirane su još [[Treća dalmatinska brigada NOVJ-a|Treća dalmatinska]], [[Osma dalmatinska brigada NOVJ-a|Osma šibenska]], [[Deveta dalmatinska brigada NOVJ-a|Deveta trogirska]], [[Deseta dalmatinska brigada NOVJ-a|Deseta cetinska]] i [[Jedanaesta dalmatinska brigada NOVJ-a|Jedanaesta biokovska brigada]]. Bili su formirani i divizijski štabovi ([[Devetnaesta sjevernodalmatinska divizija NOVJ-a|19.]], [[20. dalmatinska divizija NOVJ-a|20.]] i [[26. dalmatinska divizija NOVJ-a|26. divizija]]), kao i štab [[Osmi dalmatinski korpus NOVJ-a|Osmog dalmatinskog korpusa]].

== Gubici ==

Prema popisu iz 1964., 2.271 poginulih boraca i žrtava fašističkog terora u Drugom svjetskom ratu rođeno je u Splitu.

7. SS divizija je nakon operacije izvjestila stožer korpusa o sljedećim vlastitim gubicima:
* poginulih 3 časnika, 9 dočasnika, 79 vojnika;
* ranjenih 20 časnika, 50 ddčasnika, 507 vojnika;
* nestalih 4 časnika, 4 dočasnika, 81 vojnik.
Ukupno: 25 časnika, 63 dočasnika, 667 vojnika.<ref>Zbornik NOR-a, Tom IV, knjiga 18, dokument 176</ref> Ovi podaci nisu u suglasnosti sa izvještajima borbenih grupa diviziji, kao ni izvještajima jedinica NOVJ-a prema kojima bi trebali biti veći.

Prema prikupljenim izvještajima sanitetske službe, gubici 7. SS divizije za rujan 1943. iznosili su 99 poginulih, 581 ranjen i 95 nestalih, odnosno ukupno 775 vojnika<ref>[http://www.vojska.net/eng/world-war-2/germany/casualties/1943/09/ German casualties in Yugoslavia, September 1943 - vojska.net]</ref>.

Potpukovnik (SS-Obersturmbannführer) Heinrich Petersen, zapovjednik 13. SS pukovnije, direktni naredbodavac ubojstva preko sto civila u Splitskom polju, 13. studenog 1943. bio je odlikovan viteškim križem za zasluge<ref>Popis nositelja viteškog križa iz 7. SS divizije - http://www.axishistory.com/index.php?id=1972</ref>.

Ušavši u [[Split]], njemačke snage su bez otpora zarobile 3 talijanska generala, 202 časnika i 9.000 vojnika i podčasnika. Od strane njemačkog prijekog vojnog suda na smrt su osuđeni i strijeljani:
* general-bojnik Pelligra, zapovjednik topništva 18. talijanskog korpusa,
* general-bojnik Fulgosi, zapovjednik 17. obalne brigade,
* general-bojnik Poticardi, zapovjednik pionira 18. korpusa
* još 54 časnika iz divizije "Bergamo".

== Izvori ==

{{izvori|2}}

== Literatura ==

* Mirko Novović, Stevan Petković: [http://www.znaci.net/00001/108.htm Prva dalmatinska proleterska NOU brigada] - Vojnoizdavački zavod, Beograd 1986.
* Vladimir Marković: 1.000 ratnih dana - Prva dalmatinska proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada - Narodna armija, Beograd 1976.
* Mate Šalov: Treća dalmatinska brigada - Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split 1988.
* Mate Šalov: [http://www.znaci.net/00001/89.htm Četvrta dalmatinska (splitska) brigada] - Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split 1980.
* Sibe Kvesić: [http://www.znaci.net/00001/124.htm Dalmacija u narodnooslobodilačkoj borbi (2. dopunjeno i prerađeno izd.)] Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split 1979.

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Battle for Split (1943)‎}}
* [http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/operacija/geiserich-1943/ Operacija GEISERICH]
* [http://www.znaci.net/00001/29_4.htm#a9 Koča Popović: BELEŠKE UZ RATOVANjE]
* [http://www.znaci.net/00001/5_4.htm Vilijem Dikin: BOJOVNA PLANINA, EPILOG]
* [http://forum.axishistory.com/viewtopic.php?t=104967 axis history forum]

{{Drugi svjetski rat u Hrvatskoj}}
[[Kategorija:Povijest Splita]]
[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Bitke u Drugom svjetskom ratu]]

Bitka za Split 1943. - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 15:56, 28. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bitka za Split 1943.'''-->~~{{Oružani sukob		{{Oružani sukob
	\|naziv = Bitka za Split		\|naziv = Bitka za Split
	\|dio = [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]		\|dio = [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]]

←Starija inačica		Inačica od 07:28, 17. studenoga 2021.
Redak 183:		Redak 183:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Battle for Split (1943)‎}}~~
	* [http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/operacija/geiserich-1943/ Operacija GEISERICH]		* [http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/operacija/geiserich-1943/ Operacija GEISERICH]
	* [http://www.znaci.net/00001/29_4.htm#a9 Koča Popović: BELEŠKE UZ RATOVANjE]		* [http://www.znaci.net/00001/29_4.htm#a9 Koča Popović: BELEŠKE UZ RATOVANjE]