Bokelji - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-04-29T19:16:24Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 19:16, 29. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bokelji'''-->~~{{preusmjerava\|Bokelj\|nogometni klub iz [[Kotor]]a\|[[FK Bokelj Kotor]]}}		{{preusmjerava\|Bokelj\|nogometni klub iz [[Kotor]]a\|[[FK Bokelj Kotor]]}}
	'''Bokelji''' su stanovnici područja [[Boka Kotorska\|Boke]] u [[Crna Gora\|Crnoj Gori]].<ref>[[Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika]], Zagreb, 2015., {{ISBN\|978-953-0-40040-5}}, str. 100</ref> Od dolaska Slavena na Jadran i njihova pokrštavanja do izgradnje modernih nacionalnih identiteta u 19. stoljeća Bokelji su pripadnici hrvatskoga ''genusa'', katoličke su vjere i hrvatskoga jezika, odnosno do 1918. godine Hrvati. To se, između ostaloga očituje stvaranjem strukovnih udruga poput [[Bokeljska mornarica]] iz 809. godine, čiji je statut napisan 1463. godine, i današnje baštinice [[Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809.\|Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809.]], koje su nesumnjivo hrvatske.<ref>[https://www.glas-koncila.hr/dr-vinicije-lupis-s-instituta-drustvenih-znanosti-ivo-pilar-o-prijeporima-o-bokeljskoj-mornarici/ glas-koncila.hr], ''Početkom tridesetih godina XX. stoljeća postojala je inicijativa stvaranja saveza dalmatinskih historijsko-viteških udruženja, koju su trebale sačinjavati Viteško alkarsko društvo Sinj, Plemenito tijelo Bokeljske mornarice – Kotor, Kumpanjija iz Blata i Moreška iz Korčule. Isto tako od brojnih povijesnih dokaza o njezinu hrvatskom karakteru govori i činjenica da je potkraj devedesetih godina XIX. stoljeća u Kotoru djelovalo Hrvatsko radničko društvo »Napredak« (1897.), a po pravilu članovima su mogli biti radnici, obrtnici i trgovci nastanjeni u Kotoru i Boki hrvatske nacionalnosti. U statutu je postojala uredba da ako društvo prestane djelovati, njegova imovina prelazi na bratovštinu »Bokeljska mornarica«, što svjedoči i o hrvatskom karakteru bratovštine. Konačno je na blagdan sv. Vincence u Blatu 1996. potpisano bratimljenje Bokeljske mornarice, Viteškoga udruženja Sinj i Kumpanjije. Te hrvatske viteške postrojbe sudjelovale su i na prvom postrojavanju predsjedniku dr. Franji Tuđmanu tijekom polaganja vijenca na Oltaru domovine na Medvedgradu. Nikada se nitko od središnjice Bokeljske mornarice nije ogradio od toga čina, jasno priznajući da su hrvatska povijesna postrojba, mudro šuteći u tada olovnim vremenima za Hrvate Boke sredinom devedesetih.'', Tomislav Vuković, objavljeno 24. svibnja 2018., pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref> ''Nakon 1918. i ulaska Boke u sastav Kraljevine Jugoslavije, jača proces odhrvaćivanja ovoga područja.''<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]], natuknica Boka kotorska, sv. 3., {{ISBN\|953-7224-03-1}}, str. 94</ref><ref name='hic'>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/pecaric.htm www.hic.hr], ''Od većih i poznatijih gradova, pravoslavna većina 1910., a tako je bilo i prije, zabilježena je jedino u Risnu. Sva ostala gradska naselja: Kotor, Perast, Tivat, Dobrota, Prcanj, Herceg-Novi i Budva imali su katoličku, tj. hrvatsku, većinu pučanstva. Izrazito katolički predjeli bili su poluotok Vrmac u Boki kotorskoj te južni dio Spica, od Sutomora do granice prema Crnoj Gori. ... Kako je priključenje Boke Crnoj Gori uslijedilo tek 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), to je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci. Medjutim, karakterističan podatak je onaj iz Graf. 3 kako je broj Srba i Hrvata u Crnoj Gori, te 1948. god. bio isti, dok u 1991. godini imamo skoro 9 puta vise Srba.'', pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref> Dalji procesi nastupaju ''priključenjem Boke Crnoj Gori 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), te je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci.''<ref name='hic' /> [[Bokeljski Hrvati]] su početkom 21. stoljeća manjina, popis iz 2011. godine navod za Kotor 1.553 Hrvata od ukupno 22.601 stanovnika, što je manje od 7 %.<ref>[http://www.monstat.org/userfiles/file/popis2011/saopstenje/saopstenje%281%29.pdf monstat.org], Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine, Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori, Podgorica, 12. 07. 2011. godine, pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref>		'''Bokelji''' su stanovnici područja [[Boka Kotorska\|Boke]] u [[Crna Gora\|Crnoj Gori]].<ref>[[Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika]], Zagreb, 2015., {{ISBN\|978-953-0-40040-5}}, str. 100</ref> Od dolaska Slavena na Jadran i njihova pokrštavanja do izgradnje modernih nacionalnih identiteta u 19. stoljeća Bokelji su pripadnici hrvatskoga ''genusa'', katoličke su vjere i hrvatskoga jezika, odnosno do 1918. godine Hrvati. To se, između ostaloga očituje stvaranjem strukovnih udruga poput [[Bokeljska mornarica]] iz 809. godine, čiji je statut napisan 1463. godine, i današnje baštinice [[Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809.\|Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809.]], koje su nesumnjivo hrvatske.<ref>[https://www.glas-koncila.hr/dr-vinicije-lupis-s-instituta-drustvenih-znanosti-ivo-pilar-o-prijeporima-o-bokeljskoj-mornarici/ glas-koncila.hr], ''Početkom tridesetih godina XX. stoljeća postojala je inicijativa stvaranja saveza dalmatinskih historijsko-viteških udruženja, koju su trebale sačinjavati Viteško alkarsko društvo Sinj, Plemenito tijelo Bokeljske mornarice – Kotor, Kumpanjija iz Blata i Moreška iz Korčule. Isto tako od brojnih povijesnih dokaza o njezinu hrvatskom karakteru govori i činjenica da je potkraj devedesetih godina XIX. stoljeća u Kotoru djelovalo Hrvatsko radničko društvo »Napredak« (1897.), a po pravilu članovima su mogli biti radnici, obrtnici i trgovci nastanjeni u Kotoru i Boki hrvatske nacionalnosti. U statutu je postojala uredba da ako društvo prestane djelovati, njegova imovina prelazi na bratovštinu »Bokeljska mornarica«, što svjedoči i o hrvatskom karakteru bratovštine. Konačno je na blagdan sv. Vincence u Blatu 1996. potpisano bratimljenje Bokeljske mornarice, Viteškoga udruženja Sinj i Kumpanjije. Te hrvatske viteške postrojbe sudjelovale su i na prvom postrojavanju predsjedniku dr. Franji Tuđmanu tijekom polaganja vijenca na Oltaru domovine na Medvedgradu. Nikada se nitko od središnjice Bokeljske mornarice nije ogradio od toga čina, jasno priznajući da su hrvatska povijesna postrojba, mudro šuteći u tada olovnim vremenima za Hrvate Boke sredinom devedesetih.'', Tomislav Vuković, objavljeno 24. svibnja 2018., pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref> ''Nakon 1918. i ulaska Boke u sastav Kraljevine Jugoslavije, jača proces odhrvaćivanja ovoga područja.''<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]], natuknica Boka kotorska, sv. 3., {{ISBN\|953-7224-03-1}}, str. 94</ref><ref name='hic'>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/pecaric.htm www.hic.hr], ''Od većih i poznatijih gradova, pravoslavna većina 1910., a tako je bilo i prije, zabilježena je jedino u Risnu. Sva ostala gradska naselja: Kotor, Perast, Tivat, Dobrota, Prcanj, Herceg-Novi i Budva imali su katoličku, tj. hrvatsku, većinu pučanstva. Izrazito katolički predjeli bili su poluotok Vrmac u Boki kotorskoj te južni dio Spica, od Sutomora do granice prema Crnoj Gori. ... Kako je priključenje Boke Crnoj Gori uslijedilo tek 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), to je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci. Medjutim, karakterističan podatak je onaj iz Graf. 3 kako je broj Srba i Hrvata u Crnoj Gori, te 1948. god. bio isti, dok u 1991. godini imamo skoro 9 puta vise Srba.'', pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref> Dalji procesi nastupaju ''priključenjem Boke Crnoj Gori 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), te je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci.''<ref name='hic' /> [[Bokeljski Hrvati]] su početkom 21. stoljeća manjina, popis iz 2011. godine navod za Kotor 1.553 Hrvata od ukupno 22.601 stanovnika, što je manje od 7 %.<ref>[http://www.monstat.org/userfiles/file/popis2011/saopstenje/saopstenje%281%29.pdf monstat.org], Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine, Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori, Podgorica, 12. 07. 2011. godine, pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T07:54:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{preusmjerava|Bokelj|nogometni klub iz [[Kotor]]a|[[FK Bokelj Kotor]]}}
'''Bokelji''' su stanovnici područja [[Boka Kotorska|Boke]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]].<ref>[[Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika]], Zagreb, 2015., {{ISBN|978-953-0-40040-5}}, str. 100</ref> Od dolaska Slavena na Jadran i njihova pokrštavanja do izgradnje modernih nacionalnih identiteta u 19. stoljeća Bokelji su pripadnici hrvatskoga ''genusa'', katoličke su vjere i hrvatskoga jezika, odnosno do 1918. godine Hrvati. To se, između ostaloga očituje stvaranjem strukovnih udruga poput [[Bokeljska mornarica]] iz 809. godine, čiji je statut napisan 1463. godine, i današnje baštinice [[Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809.|Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809.]], koje su nesumnjivo hrvatske.<ref>[https://www.glas-koncila.hr/dr-vinicije-lupis-s-instituta-drustvenih-znanosti-ivo-pilar-o-prijeporima-o-bokeljskoj-mornarici/ glas-koncila.hr], ''Početkom tridesetih godina XX. stoljeća postojala je inicijativa stvaranja saveza dalmatinskih historijsko-viteških udruženja, koju su trebale sačinjavati Viteško alkarsko društvo Sinj, Plemenito tijelo Bokeljske mornarice – Kotor, Kumpanjija iz Blata i Moreška iz Korčule. Isto tako od brojnih povijesnih dokaza o njezinu hrvatskom karakteru govori i činjenica da je potkraj devedesetih godina XIX. stoljeća u Kotoru djelovalo Hrvatsko radničko društvo »Napredak« (1897.), a po pravilu članovima su mogli biti radnici, obrtnici i trgovci nastanjeni u Kotoru i Boki hrvatske nacionalnosti. U statutu je postojala uredba da ako društvo prestane djelovati, njegova imovina prelazi na bratovštinu »Bokeljska mornarica«, što svjedoči i o hrvatskom karakteru bratovštine. Konačno je na blagdan sv. Vincence u Blatu 1996. potpisano bratimljenje Bokeljske mornarice, Viteškoga udruženja Sinj i Kumpanjije. Te hrvatske viteške postrojbe sudjelovale su i na prvom postrojavanju predsjedniku dr. Franji Tuđmanu tijekom polaganja vijenca na Oltaru domovine na Medvedgradu. Nikada se nitko od središnjice Bokeljske mornarice nije ogradio od toga čina, jasno priznajući da su hrvatska povijesna postrojba, mudro šuteći u tada olovnim vremenima za Hrvate Boke sredinom devedesetih.'', Tomislav Vuković, objavljeno 24. svibnja 2018., pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref> ''Nakon 1918. i ulaska Boke u sastav Kraljevine Jugoslavije, jača proces odhrvaćivanja ovoga područja.''<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]], natuknica Boka kotorska, sv. 3., {{ISBN|953-7224-03-1}}, str. 94</ref><ref name='hic'>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/pecaric.htm www.hic.hr], ''Od većih i poznatijih gradova, pravoslavna većina 1910., a tako je bilo i prije, zabilježena je jedino u Risnu. Sva ostala gradska naselja: Kotor, Perast, Tivat, Dobrota, Prcanj, Herceg-Novi i Budva imali su katoličku, tj. hrvatsku, većinu pučanstva. Izrazito katolički predjeli bili su poluotok Vrmac u Boki kotorskoj te južni dio Spica, od Sutomora do granice prema Crnoj Gori. ... Kako je priključenje Boke Crnoj Gori uslijedilo tek 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), to je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci. Medjutim, karakterističan podatak je onaj iz Graf. 3 kako je broj Srba i Hrvata u Crnoj Gori, te 1948. god. bio isti, dok u 1991. godini imamo skoro 9 puta vise Srba.'', pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref> Dalji procesi nastupaju ''priključenjem Boke Crnoj Gori 1945. godine, kad su ustanovljene savezne jedinice nove Jugoslavije (za vrijeme rata govorilo se o Crnoj Gori i Boki kotorskoj, odnosno o Crnogorcima i Bokeljima), te je popis iz 1948. godine karakteriziran velikim pritiskom na pučanstvo da se očituju kao Crnogorci.''<ref name='hic' /> [[Bokeljski Hrvati]] su početkom 21. stoljeća manjina, popis iz 2011. godine navod za Kotor 1.553 Hrvata od ukupno 22.601 stanovnika, što je manje od 7 %.<ref>[http://www.monstat.org/userfiles/file/popis2011/saopstenje/saopstenje%281%29.pdf monstat.org], Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine, Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori, Podgorica, 12. 07. 2011. godine, pristupljeno 2. kolovoza 2018.</ref>

== Povijest ==

Bokelji su u 18. stoljeću imali više od 300 brodova i bijahu rival [[Dubrovnik]]u i [[Mlečani|Veneciji]]. Jedan od poznatijih Bokelja bio je Matej Zmajević ili [[Matija Zmajević]] (1680.-1735.), admiral baltičke mornarice i brodograditelj koji je ruskom caru [[Petar I. Veliki|Petru I. Velikom]] izgradio flotu u [[Voronjež]]u. Ovaj čovjek imao je velikih uspjeha u pomorskim bitkama protiv [[Švedska|Šveđana]], pa je iz toga razloga uz velike vojne počasti (odlikovan redom [[Aleksandar Nevski]]), sahranjen u katoličkoj crkvi u Moskvi. Petar I. Veliki čini još jednu čast, i šalje svoje mlađe časnike u [[Perast]] u Boku na studiranje pomorskih znanosti.

Od ostalih poznatih Bokelja, tu su još [[Tripun Kotoranin]], kotorski zlatar, koji je radio 1476. na dvoru [[Ivan Grozni|Ivana Groznog]] u Moskvi; [[Krsto Čorko]], koji je u 2. polovici 17. stoljeća postao španjolski markiz i guverner [[Baleari|Baleara]], inače je bio pomorski kapetan; kapetan [[Petar Želalić]] (Zhelalich), koji je postao član reda Malteških vitezova, a sa svojim malenim [[šambek]]om (tipom broda [[Berberski korsari|berberskih gusara]]), kojim je 19. rujna 1760. potukao turski brod naoružan sa 82 topa; [[Antun Luković]], glavni inženjer na projektu gradnje [[Sueski kanal|Sueskog kanala]] (1859.-1869.); [[Ivan Visin]] (1806. - 1868.), pomorski kapetan i istraživač koji je iz [[Antwerpen]]a 1852. krenuo na put oko svijeta na brodu "Splendido".

== Ime ==
Ime se izvodi od riječi [[Boka Kotorska]] (u starijih hrv.autora zabilježena i kao: ''Buka od Kotora'', gen. ''Buci''), u doslovnom prijevodu, "Kotorsko ždrilo".

== Kultura i povijest ==
Poslije nestanka [[Zapadno rimsko carstvo|Zapadnog rimskog carstva]] i dolaska Hrvata na ove prostore, područje oko grada [[Kotor]]a pripada [[Bizantsko carstvo|Bizantskom carstvu]]. Sjeverni dio Boke do [[Perast]]a je dio malene kneževine [[Travunja|Travunje i Konavala]], a počesto dio [[Humska zemlja|Huma]]. Južno od [[Kotor|Kotorske enklave]] počinje [[Duklja]]. <br>
[[Kotor]] veći dio svoje povijesti dijeli sudbinu ostalih gradova [[Bizant]]ske [[Dalmacija|Dalmacije]] ([[Dubrovnik]], [[Split]], [[Trogir]], [[Zadar]]) koji su nastali u velikim tvrđavama ili na otočićima ispred kopna i [[kvarner]]skih otoka ([[Cres]]a, [[Krk]]a, [[Pag]]a, [[Rab]]a i [[Mali Lošinj|Malog Lošinja]]), te skupa s njima dolazi pod upravu [[Kraljevina Hrvatska|Kraljevine Hrvatske]]. Nakon [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarske]] unije, neko vrijeme je pod [[Duklja|Dukljom]], a poslije i pod [[Srbija|Srbijom]] za vrijeme [[Nemanjići|Nemanjića]].

Tokom 12. stoljeća se događa ekonomski razvitak. Kotor postaje pomorsko trgovačko središte, a crkva Svetog Tripuna podignuta je [[1166.]] uz pomoć pomorskih trgovaca. [[Kotor]] postaje poznat po brodograđevnoj industriji.

Godine 1371. Kotor za vrijeme kralja [[Ludovik I. Anžuvinac|Ljudevita Velikog]] koji tjera Veneciju sa istočne obale Jadrana, [[Kotor]] se vraća [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Nakon smrti Ljudevita Velikog, hrvatsko-ugarski vazal, ban Bosne [[Stjepan Tvrtko I. Kotromanić]] ovlada sjevernim dijelom Boke i utemeljuje se [[Herceg Novi]], na zapadnoj strani zaljeva. Godine [[1391.]] ovaj umire a Kotor postaje nezavisni grad-država, što traje sve do 1420.

Dolaskom [[Osmansko Carstvo|Turaka]], sjeverni dio Boke pripast će Turcima, pa se ona stavlja pod zaštitu Mlečića i ostaje pod istom do [[1797.]] g. Kroz to vrijeme Bokelji postaju vješti pomorci brodograditelji, a razvija se i književnost. Mornarica Bokelja postaje među najjačima na Mediteranu.

Nakon prestanka [[Mleci|mletačke]] vlasti, [[Boka]] postaje dio [[Ilirske provincije|Ilirskih provincija]], pa [[Habsburška monarhija|austrijske]] [[Dalmacije]]. Skupa s ostatkom [[Hrvatska|Trojedine kraljevine]] 1918. ulazi u [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državu Slovenaca, Hrvata i Srba]], a kasnije i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]]. Za vrijeme te tvorevine nastupaju loši dani za [[Hrvati|Hrvate]] u [[Boka|Boki]], a događa se naseljavanje okolnog pravoslavnog pučanstva s lokalnih brda. 1910. su Hrvati imali (no tanku, nešto malo iznad pola) većinu u primorskom dijelu Boke. Doseljavanja su promijenila tu sliku.

Danas Hrvati Boke imaju u Crnoj Gori stranku [[Hrvatska građanska inicijativa|Hrvatsku građansku inicijativu]], a postoji i udruga ''[[Hrvatska Bratovština Bokeljska Mornarica 809]]'', koja ima ispostave u [[Zagreb]]u i [[Dubrovnik]]u, a zaštitnik joj je [[Sveti Tripun]], koji se već 12 stoljeća slavi 3. veljače.

== Poznate osobe ==
* Sv. [[Sveti Leopold Mandić|Leopold Bogdan Mandić]] (1866.-1942.),
* [[Dionisije Miković]] (1861.-1942.)
* [[Stjepan Mitrov Ljubiša]] (1824.-1878.),
* [[Visarion Ljubiša]] (1823.-1884.)
* Rade Andrović (17. stoljeće)
* Bl. [[Ozana Kotorska]] (isto poznata kao Katarina Kosić, 1493.-1565.),
* [[Stevan Štiljanović]] (15. stoljeće-1543.),
* Bl. [[Gracija Kotorski|Gracija iz Mula]] (1438.-1508.)
* [[Nikola Modruski]]
* [[Josip Marinović]]
* [[Luka Brajnović]]
* Andrija Paltašić (~1450.-1500.)

== Literatura ==
* Vanda Babić: "''Don Srećko Vulović o starosjediocima Boke Kotorske''", Zagreb, Diorama, 2001., {{ISBN|953-6573-11-3}}
* Šime Đodan: "''Crvena Hrvatska - Dubrovnik i Boka od Kotora''", Zagreb, Meditor : Iros, 2003., {{ISBN|953-6300-33-8}}
* Milenko M. Pasinović: "''Hrvati u Crnoj Gori: s posebnim osvrtom na Boku Kotorsku u drugoj polovici XX. st.''", Adamić, Rijeka/Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Kotor, 2005., {{ISBN|953-219-201-8}}
* Josip Pečarić: (razna djela)
* (skupina autora): "''Hrvati Boke Kotorske''", Zbornik Pomorskog muzeja Orebić, /Sveučilište u Zadru, Zadar, 2003., {{ISBN|953-98441-1-8}}

== Poveznice ==
* [[Bokeljski Hrvati]]

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.hic.hr/dom/259/dom08.htm Borba za povratak Boke u hrvatsku svijest]
*[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041022/feljton01.asp Kraj preslavne tradicije]
*[http://www.hrt.hr/arhiv/hrvati_u_svijetu/izbor_iz_emisija/06-2002/bokeljska_mornarica.html Bokeljska mornarica]

== Izvori ==

{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatska povijest]]
[[Kategorija:Povijest Crne Gore]]