WikiSysop: bnz

2022-04-30T20:34:27Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 20:34, 30. travnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Britanske podmornice klase E'''-->~~{{Infookvir klasa brodova		{{Infookvir klasa brodova
	\|naziv klase=Klasa "E"		\|naziv klase=Klasa "E"
	\|slika broda=[[Datoteka:AE2 (AWM H17538).jpg\|250px]]		\|slika broda=[[Datoteka:AE2 (AWM H17538).jpg\|250px]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-05T06:36:00Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir klasa brodova
|naziv klase=Klasa "E"
|slika broda=[[Datoteka:AE2 (AWM H17538).jpg|250px]]
|opis slike = [[HMAS AE2]]
|Graditelji=
|Operateri=[[Britanska kraljevska ratna mornarica]]
|Prethodna klasa=[[Britanske podmornice klase D|Klasa D]]
|Klasa nasljednica=[[Britanske podmornice klase L|Klasa L]]
|Podklase=
|Razdoblje građenja=
|Cijena=
|Razdoblje u službi=
|Ukupno izgrađeno brodova = 56
|Ukupno planirano brodova=
|Ukupno dovršeno brodova=
|Ukupno otkazano brodova=
|Ukupno aktivno brodova=
|Ukupno izgubljeno brodova=
|Ukupno povučeno brodova=
|Ukupno očuvano brodova=
|istisnina=
|dužina broda=
|širina broda=
|visina=
|gaz=
|pogon=
|brzina=
|doplov=
|izdržljivost=
|dubina zarona=
|brodski čamci=
|kapacitet=
|posada=30
|trupe=
|radari=
|streljivo=
|oklop=
|avioni=
|zrakoplovna oprema=
|napomene=
}}

'''Klasa E''' je oznaka za 56 plovnih jedinica izrađenih za [[Britanska kraljevska ratna mornarica|kraljevsku ratnu mornaricu]]. Sve podmornice iz prve grupe, i neke podmornice iz druge grupe su dovršene prije početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].

== Razvoj ==
Rezultati i iskustva stečena pri izgradnji i eksploataciji podmornica [[Britanske podmornice klase D|klase D]] vrlo brzo su bili primijenjeni na novu klasu oceanskih podmornica, koja je dobila oznaku E. Podmornice tog tipa uskoro će postati kralježnicom britanske podmorničarske flote i podnijet će najveći teret podmorskih operacija. Izgradnja ove klase započela je [[14. veljače]] [[1911.]] polaganjem kobilice za podmornicu E1. Do kolovoza [[1916.]], kad je porinuta posljednja iz serije, bilo je sagrađeno 56 podmornica ove klase.<br>
Od prvih 26 podmornica, njih 20 je bilo sagrađeno i kompletirano u [[Vickers]]ovu brodogradilištu u Barrow-in-Furnesu, a šest u brodogradilištu u Chatamu. Preostalih 30 podmornica sagrađeno je u čak 12 drugih brodogradilišta (Armstrong, Cammell Lairds, Beardmore, Yarrow, Thorneycroft, J. Brown, Fairfield, Palmers, Swan Hunter Denny), a dvije i u [[SAD]]-u. Neka od tada su prvi put zakoračila na polje podmorničarske konstrukcije.
=== Dizajn ===
[[Datoteka:HMAS AE2 Sydney.jpg|minijatura|desno|200px|HMAS AE2]]
Podmorničarska klasa E predstavljala je tehnološki napredak u odnosu na sve svoje prethodnice pa čak i na podmornice klase D. Njezine posebnosti ponajprije se odnose na oblik njezina trupa, naoružanje i unutrašnju konstrukciju. Naime, razmišljanja i želje britanskih pomorskih stratega išli su u smjeru da se određena manevarska ograničenja nadoknade mogućnošću da podmornica gotovo iz bilo koje prostorne pozicije može ispaliti torpedo na protivničko plovilo. Zbog tog razloga na podmornice ove klase ugrađivane su osim pramčanih i krmenih još i dvije poprečne [[Torpedo|torpedne]] cijevi. Pomoću tih torpednih cijevi podmornice su mogle gađati protivničke [[brod]]ove koji su plovili u paralelnim kursevima bez potrebe da se prema njima okreću pramcem ili krmom. To je u velikoj mjeri povećalo taktičke mogućnosti, ali i u velikoj mjeri zakompliciralo samu konstrukciju i dizajniranje njezine unutrašnjosti. Zbog poprečnih torpednih cijevi, poprečni presjek je bio znatno širi u odnosu na prethodne klase i dostizao je gotovo 7 m. Zbog povećanog korisnog [[volumen]]a unutar čvrstog trupa, na klasi E je prvi put primijenjezina metoda ugradnje poprečnih vodonepropusnih pregrada kojima se znatno povećala sigurnost podmornice, ali i čvrstoća same konstrukcije. U fizičkom smislu, to su bile podmornice tek za 5-6 metara dulje i gotovo za čitav metar šire od prve oceanske D klase. Međutim, njihovi površinski i podvodni [[deplasman]]i bili su od 180 do 190 tona veći od onih kojima su raspolagale podmornice klase D.
=== Podgrupe ===
[[Datoteka:HMS E11 crew photo.jpg|minijatura|desno|200px|HMS E11 sa posadom]]
Klasa E se može podijeliti na tri podgrupe ovisno o vremenu gradnje i primijenjenim tehničkim rješenjima i opremi (ponajprije o konfiguraciji naoružanja, tipu električne baterije i električnih motora). Kod šest podmornica klase E kasnijeg datuma izgradnje (E24, E34, E41, E45, E46 i E51) izvršene su konstrukcijske preinake kojima su ove podmornice pretvorene u podvodne [[minopolagač]]e i o njima će više riječi biti u posebnom poglavlju. Zanimljivo je da su se podmornice te klase, naručene prije rata, gradile između 20 i 30 mjeseci, dok je podmornica E19 započeta i dovršena u rekordnom roku od samo osam mjeseci. Sve podmornice klase E bile su opremljene dizelskim [[motor]]ima, koje je gradila Vickersova tvornica motora. U trenutku izbijanja [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]], britanskoj mornarici bilo je isporučeno 9 novih podmornica E klase, koje su uglavnom korištene za patroliranje i borbene prepade na [[Njemačka|njemačku]] flotu Visokog (Otvorenog) mora na [[Sjeverno more|Sjevernom moru]], ali isto tako za prepade u Helgolandskom zaljevu.
== Povijest korištenja ==
[[Datoteka:HMS E15 wreck.jpg|minijatura|desno|200px|Olupina HMS E15]]
Prvi ratni podmorničarski uspjeh postigla je upravo jedna od podmornica te klase, E9, koja je [[13. rujna]] [[1914.]] uspjela s dva torpeda pogoditi i potopiti njemačku krstaricu Hela u blizini otoka [[Helgoland]]a. Osim u Sjevernom moru, podmornice klase E imale su značajnog udjela na još dva važna pomorska bojišta. u [[Baltičko more|Baltičkom moru]] i u [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]], gdje su dale veliki doprinos u Dardanelskoj operaciji.<br>
Tijekom nekoliko godina, koliko je trajala izgradnja klase E, na njima je obavljeno nekoliko konstrukcijskih eksperimenata, među kojima su bili ugradnja štitnika hidrofilnih površina i pokušaj ukrcaja hidrotrakoplova. Ustoličivši se kao vjerojatno najvažnija, ali i najuspješnija britanska podmorničarska klasa, klasa E je pretrpjela i najveće gubitke. Od ukupno 56 plovnih jedinica čak njih 28 ili 50% izgubljeno je tijekom ratnih operacija. Tri od njih, E1, E8 i E9, uništile su i potopile vlastite posade u baltičkoj luci Helsingforts u noći s [[3. travnja|3.]] na [[4. travnja]] [[1918.]] da ne bi pale u ruke Nijemcima kad su [[Rusija|ruske]] boljševičke vlasti potpisale mirovni ugovor s Njemačkom. U posljednjoj godini rata, na Mediteranu je borbeno djelovalo 10 podmornica ovog tipa, od čega su 4 bile bazirane u [[Italija|talijanskim]] bazama na [[Jadransko more|Jadranu]]. Glavna baza iz koje su djelovale bio je Harwich, u kojem je bilo stacionirano i do 18 podmornica.<br>
Ostale baze bile su u Teesu i Blythu, a početkom 1918. i u Killybegsu u [[Irska|Irskoj]]. Najveći dio podmornica E klase koje su preživjele rat ponuđen je na prodaju i otpisan tijekom [[1919.]] i [[1920.]] godine.

== Poveznice ==
{{WProjekti
|commons = British E class submarine
|commonshr = British E class submarine
|commonscat = British E class submarine
|commonscathr = British E class submarine
}}

== Izvori ==
{{Hrvatski vojnik}}
*[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2232009/podmornica.asp Povijest britanskog podmorničarstva - oceanske podmornice br. 223]

{{Klase britanskih podmornica}}

[[Kategorija:Vojne podmornice]]

Britanske podmornice klase E - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica