WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-28T06:54:41Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Panna.jpg|mini|desno|300px|[[Peć]] za centralno grijanje na [[ogrjevno drvo]].]]

[[datoteka:Vieux la Romaine Villa hypocauste.jpg|mini|300px|desno|[[Hipokaust]] ispod poda u [[Rimska vila|rimskoj vili]] u mjestu Vieux-la-Romaine, blizu [[Caen]]a, [[Francuska]].]]

[[datoteka:Active Indirect Water Heater Diagram.svg|300px|mini|desno|[[Toplovodno grijanje]]: 1: [[Vodovodna mreža]], 
2: Sabirni ili izlazni [[cjevovod]] iz dodatnog (pasivnog) izvora topline; na primjer od [[toplinske pumpe]] ili [[Sunčev toplovodni sustav|toplovodnog Sunčevog kolektora]], 
3: Ulazni cjevovod iz dodatnog (pasivnog) izvora topline, 
4: [[Crpka]] ([[pumpa]]), 
5: Glavni grijač vode ([[peć]] ili električni [[bojler]]), 
6: Spremnik ili [[rezervoar]] tople vode, 
7: Topla voda za [[Kućni uređaji|kućanske aparate]].]]

[[datoteka:District heating.gif|mini|desno|300px|[[Parno grijanje]] se uglavnom koristi za [[daljinsko grijanje]].]]

[[datoteka:Radiator op blauw-wit-gestreepte tegels.JPG|mini|desno|300px|[[Radijator]] centralnog grijanja.]]

[[datoteka:Calderas 1.jpg|300px|desno|mini|Izgled postrojenja s [[kotao|kotlovima]].]]

[[datoteka:Firebox on a steam train.jpg|mini|desno|300px|[[Ložište (kotao)|Ložište]] [[vatrocijevni kotao|vatrocijevnog kotla]] kod [[parna lokomotiva|parne lokomotive]].]]

[[datoteka:Expansion tank.jpg|300px|mini|desno|Primjer ekspanzijske posude za centralno grijanje.]]

[[datoteka:Household radiator.jpg|mini|desno|300px|Stariji oblik [[radijator]]a od [[sivi lijev|sivoga lijeva]].]]

'''Centralno grijanje''' je vrsta [[grijanje|grijanja]] kojemu je svojstveno da se [[toplina]] proizvodi centralno u zajedničkom uređaju ili postrojenju (kotlovnici) te pomoću nekog prijenosnika topline (topla voda, para ili zrak) dovodi u pojedine prostorije, a kod [[daljinsko grijanje|daljinskoga grijanja]] i skupine zgrada ili cijelih gradskih blokova. Toplom vodom griju se stambene zgrade. Kod klasičnoga centralnoga grijanja voda se zagrije na 80 do 90 °C u [[kotao|kotlu]], koji je zajedno s pripadajućim uređajima obično smješten u kotlovnici, te se odvodi [[cijev]]ima do [[radijator]]a u stambenim prostorijama. Kruženje ili cirkulacija tople vode od kotla do ugrijanih tijela i natrag u kotao može biti prirodna (zbog razlike gustoće toplije i hladnije vode) ili prisilna s pomoću [[crpka|crpke]] (pumpe). <ref> '''grijanje''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23388] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>

Prednosti centralnog grijanja jesu:
* isplatljivije [[izgaranje]] [[goriva]] u većim kotlovima,
* mogućnost podešavanja ([[regulacija|regulacije]]) izgaranja automatskim upravljačem prema vanjskoj temperaturi,
* otpada prijenos goriva i [[pepeo|pepela]], te dnevno potpaljivanje [[vatra|vatre]] u pojedinim [[prostorija]]ma,
* posluživanje je jednostavno: grijala zauzimaju malo mjesta, a mogu se smjestiti ispod [[prozor]]a, to jest ispred površine hlađenja,
* mogućnost grijanja sporednih prostorija, stubišta i slično,
* održavanje stalne (konstantne) temperature u prostorijama pomoću automatske regulacije odavanja topline grijala prema vanjskoj temperaturi.

== Povijest ==
Kao prvo centralno grijanje može se smatrati [[hipokaust]], antički uređaj za grijanje. Ispod prostorija, koje su se trebale grijati, bio je posebni podrum, takozvani hipokaust sa [[stup]]ovima (lat. ''pilae'') visokim 740 mm od opeke ili glinenih cijevi. Na stupovima su bile postavljene ploče od opeke koje su nosile od 150 do 200 mm debeli [[strop]]. Ložište je bilo postavljeno pored zgrade. Gorivo je bilo [[drvo]] ili [[drveni ugljen]]. Vrući [[dimni plin]]ovi [[Strujanje|strujali]] su između stupova hipokausta i odvodili se kroz otvore u zidovima. Kad su stupovi, a djelomično i strop bili dovoljno zagrijani, obustavilo se loženje, zatvarali su se otvori za odvod [[dim]]a, a otvarali otvori u podu ili u zidovima prostorije. Tada se dovodio u prostoriju svježi vanjski zrak, koji se zagrijao pri prolazu pored usijanih stupova hipokausta. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Grijanje'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Podjela ==
Prema vrsti prijenosnika topline razlikuju se centralno grijanje toplom vodom, vodenom parom i toplim zrakom.

=== Toplovodno grijanje ===
{{glavni|Toplovodno grijanje}}

'''Toplovodno grijanje''' ili '''grijanje toplom vodom''' je način [[grijanje|grijanja]] s pomoću vruće [[voda|vode]] koja kruži ([[Cirkulacija|cirkulira]]) toplovodnim sustavom. Takvo je na primjer centralno grijanje u [[kuća]]ma, ali i grijanje zgrada u sustavu [[toplana]] ([[daljinsko grijanje]]). U [[Kotao|kotlu]] ugrijana voda provodi se kroz [[cjevovod]] razvodne mreže do grijala ([[radijator]]a), gdje se ohladi predajom topline [[konvekcija|konvekcijom]] ([[toplinsko strujanje]]) zraku, a [[Toplinsko zračenje|toplinskim zračenjem]] okolnim [[zid]]ovima i drugim površinama u [[prostorija|prostoriji]]. Ohlađena se voda odvodi kroz sabirni cjevovod natrag u kotao, te ponovno započinje isti [[Kružni termodinamički proces|kružni tok]].

Prema [[sila|sili]] koja djeluje na [[protok|optok]] vode razlikuje se toplovodno grijanje [[gravitacija|gravitacijom]] i prisilnom cirkulacijom s [[crpka]]ma ([[pumpa]]ma). S obzirom na [[atmosfera|atmosferu]] postoji otvoreno i zatvoreno toplovodno grijanje, a prema izvedbi jednocijevni i dvocijevni sustavi s gornjom, odnosno donjom razvodnom mrežom.

Najviša [[temperatura]] vode u kotlu, pri maksimalnom toplinskom opterećenju uređaja, ne treba da prelazi 95 [[°C]]. Pri manjim [[opterećenje|opterećenjima]] može se temperatura vode u kotlu sniziti ovisno o vanjskoj temperaturi podešavanjem (ručno ili automatsko) [[jakost]]i (intenzivnosti) [[Gorenje|izgaranja]] u kotlu (centralna regulacija). Uređaji za grijanje toplom vodom, zbog niske površinske temperature grijala, najpodesniji su za grijanje stambenih, javnih i sličnih zgrada.

Prednosti grijanja toplom vodom jesu: jednostavno posluživanje i velika sigurnost u [[pogon]]u; mogućnost centralne [[regulacija|regulacije]] mijenjanjem temperature vode i prilagođavanjem odavanja topline grijala prema stvarnoj potrebi; zagrijavanje je prostorija, zbog niske površinske temperature grijala, jednakomjerno i ugodno; djelovanje [[korozija|korozije]] je neznatno, pa je vijek trajanja uređaja dug.

Kao nedostaci mogu se smatrati: velika [[tromost]] zbog znatne [[masa|mase]] vode u uređaju i stoga dugo vrijeme zagrijavanja; visoki troškovi ulaganja; opasnost [[Smrzavanje|zamrzavanja]] ako je uređaj zimi izvan pogona, ili ako su za vrijeme jake zime zatvoreni [[ventil]]i grijala.

=== Parno grijanje ===
{{glavni|Parno grijanje}}

'''Parno grijanje''' koristi [[vodena para|vodenu paru]] proizvedenu u [[parni kotao|parnom kotlu]] koja se dovodi se u grijalice ([[radijator]]e) gdje se [[Hlađenje|hladi]] i [[kondenzacija|kondenzira]], pri čemu se oslobađa i [[toplina isparavanja]], a kondenzat se ponovno vraća kotlu. Upotrebom pare kao prijenosnika [[toplina|topline]] mogu se razmjerno velike količine topline s malom masom nositelja (u usporedbi s [[Toplovodno grijanje|toplom vodom]]) prenositi [[cjevovod]]om na veće udaljenosti, parom se brže zagrijavaju prostorije i takvo [[grijanje]] zahtijeva manje početne (investicijske) troškove. Nedostatci su takva grijanja: otežana centralna [[regulacija]], a zbog toga česta pregrijavanja prostorija i veći potrošak topline; nema akumulacije topline u grijalicama; veća opasnost od [[korozija|korozije]] u vodovima kondenzata; visoka površinska [[temperatura]] grijalica koja ovisi o [[tlak]]u pare. Parno grijanje se uglavnom koristi za [[daljinsko grijanje]].

=== Daljinsko grijanje ===
{{glavni|Daljinsko grijanje}}

'''Daljinsko grijanje''' ostvaruje se u postrojenju koje se sastoji od: centralne kotlovnice s [[kotao|kotlovima]], skladištem [[goriva]], [[crpka]]ma (sisaljkama ili pumpama), ekspanzijskim posudama pod [[tlak]]om, uređajima za [[mjerenje]], pripremu [[voda|vode]] i s ostalim uređajima, [[cjevovod]]ne mreže ili cjevovoda za dovođenje [[toplina|topline]] (s pomoću tople vode, vrele vode ili vodene pare) do pojedinih objekata, predajnih postaja, u kojima se dovedena toplina iz cjevovodne mreže predaje kućnom uređaju za [[grijanje]].

[[Vodena para]] za daljinsko grijanje može se proizvoditi i u [[toplana|toplani]]. To je postrojenje u kojem se istodobno proizvodi para potrebna za daljinsko grijanje i [[električna energija]]. Za grijanje se upotrebljava para koja je djelomice ekspandirala u [[parna turbina|parnoj turbini]], pa se tako postiže znatno povoljniji [[stupanj iskoristivosti]]. Mana je toplane što proizvodnja električne energije ovisi o pari potrebnoj za grijanje i tehnološke procese, pa su takva postrojenja to isplatljivija (ekonomičnija) što je potrošnja pare ravnomjernija tijekom dana i godine. Računa se, naime, da svu tako proizvedenu električnu energiju može preuzeti [[elektroenergetski sustav]]. Danas se nastoji potrebna para proizvesti u toplanama radi smanjenja potroška goriva, ali to je opravdano kada je potrošnja pare koncentrirana na manjem području (veći [[grad]]ovi, veće [[industrija|industrije]]).

Razlikuju se niskotlačno i visokotlačno daljinsko grijanje. Niskotlačno daljinsko grijanje može opskrbiti toplinom područje do 1 [[Četvorni metar|km2]]. Tu se kao prijenosnik topline obično upotrebljava vodena para pod tlakom do 200 k[[Pa]] ([[parno grijanje]]), ili topla voda temperature do 110 [[°C]] ([[toplovodno grijanje]]). Veličina je područja visokotlačnoga daljinskoga grijanja do 74 km2. Kao prijenosnik topline uzima se para pod tlakom do 1 MPa ili tlačna vrela voda temperature od 110 do 180 °C.

Prednosti su daljinskoga grijanja: nema [[prijevoz]]a ([[transport]]a) goriva i [[pepeo|pepela]] u pojedinim zgradama, isplatljivije iskorištavanje goriva u središnjoj kotlovnici, mogućnost uporabe jeftinijih goriva, velika pogonska sigurnost i manje onečišćenje okoliša plinovima [[Gorenje|izgaranja]].

== Dijelovi uređaja centralnog grijanja ==
Sastavni su dijelovi uređaja za centralno grijanje toplom vodom i parom: kotlovi, grijala i cjevovodi.

=== Kotlovi ===
{{glavni|Kotao}}

Za centralna grijanja izvode se posebni kotlovi koji su prilagođeni pogonskim uvjetima i različitim vrstama [[goriva]]. Tako postoje kotlovi za [[koks]], [[antracit]], mrki [[ugljen]], [[lignit]], [[Loživa ulja|loživo ulje]], [[ogrjevno drvo]] i [[plin]]. Prema materijalu izrade razlikuju se kotlovi od [[Lijevano željezo|lijevanog željeza]] i [[čelik|čeličnog]] [[Lim (kovina)|lima]]. S obzirom na način izgaranja razlikuju se: kotlovi s gornjim izgaranjem i kotlovi s donjim izgaranjem.

==== Kotlovi od lijevanoželjeznih članaka ====
Za male i srednje uređaje za centralno grijanje razvijala se izrada kotlova od lijevanih članaka s učinom ([[kapacitet]]om) do oko 600 [[vat|kW]]. Pojedini članci su šuplji odljevci u čijem se šupljem prostoru nalazi prijenosnik topline, voda ili vodena para, dok s vanjske strane struje [[dimni plin]]ovi. Svaki članak ima dio potrebnih dijelova za [[izgaranje]]. Nizanjem članaka nastaju: [[roštilj]] s [[Ložište (kotao)|ložištem]] (koji se prostire uzduž cijelog kotla), spremnik ili bunker za punjenje [[goriva]], dimovodni kanali između rebara pojedinih članaka, sabirni kanal za odvod dimnih plinova i prostor za [[pepeo]]. Prednji čeoni članak sadrži vrata za punjenje goriva i vrata za odstranjivanje pepela i dovod zraka, dok se na zadnjem, završnom članku nalaze priključci za dimovodni kanal. Pojedini se članci spajaju pomoću obostrano koničnih nazuvica i zateznih [[vijak]]a.

Izvedba je obično simetrična. U većim kotlovima članci su razdijeljeni na dva jednaka polučlanka s gornjim otvorom za punjenje goriva. Prednosti su takvih kotlova: niska cijena zbog serijske proizvodnje, mogućnost proizvodnje različitih veličina kotlova s malo tipova članaka, jednostavni [[prijevoz]] i montaža, jednostavno posluživanje i održavanje, velika pogonska sigurnost i neznatna opasnost od [[korozija|korozije]].

==== Kotlovi s gornjim izgaranjem ====
U kotlovima s gornjim izgaranjem plinovi izgaranja prolaze kroz cijeli sloj goriva. Sloj užarenog goriva je promjenjiv, a time i učin grijanja. Zagrijavanje je brzo. Postoji mogućnost ječeg opterećenja. Gorivo se puni s prednje strane. Upotrebljava se u malim kotlovima, a gorivo je obično koks i antracit.

==== Kotlovi s donjim izgaranjem ====
Kotlovi s donjim izgaranjem upotrebljavaju se za loženje mrkim ugljenom i lignitom, a izvode se kao kotlovi srednjeg i većeg učina. Plinovi izgaranja odvode se kroz kanale s obadvije strane ložišta u donjem dijelu spremišta za gorivo. U spremištu za gorivo nema izgaranja. Prednost je takvog izgaranja jednakomjerna visina užarenog sloja ugljena, a prema tome i učin kotla je jednakomjeran. [[Stupanj djelovanja]] kotla je visok. Za potpuno izgaranje goriva potrebno je dovesti dodatni (sekundarni) [[zrak]] iznad ložišta. Izvedba roštilja je različita, a ovisi o vrsti i krupnoći goriva.

Većina kotlova od lijevanog željeza za kruta goriva mogu se jednostavno pregraditi i za loženje uljem ili plinom. U tu svrhu treba roštilj i donji dio prostora ložišta obložiti [[šamot]]nim pločama. Na prednjem članku mora se predvidjeti priključna ploča za [[gorionik]] i ostale [[Armatura|armature]]. Za nesmetano razvijanje plamena pri loženju uljem zahtijeva se izvedba kotla s povećanim prostorom za izgaranje.

==== Kotlovi od lijevanog željeza ====
Kotlovi od [[Lijevano željezo|lijevanog željeza]] za paru niskog tlaka grade se jednako kao i za toplu vodu, s razlikom što su samo djelomično napunjeni vodom, jer se u gornjem dijelu nalazi parni prostor. Razlike postoje i u sigurnosnim napravama i nekim armaturama. U toplovodnim kotlovima postoji ekspanzijska posuda sa sigurnosnim cijevima, [[termometar]] i [[hidrometar]], dok u kotlovima za paru hidrostatska sigurnosna cijev (ili sigurnosni ventil pri višim tlakovima), [[manometar]] i mjerilo vodostaja u kotlu. Toplinsko opterećenje kotlova od lijevanog željeza iznosi od 6 do 12 kW/m2, već prema vrsti kotla i goriva.

==== Kotlovi od čeličnog lima ====
Prvobitni kotlovi od čeličnog lima građeni su prema uzoru na visokotlačne industrijske kotlove, a upotrebljavali su se samo za velike učine i visoke tlakove. U posljednje vrijeme nastupile su temeljite promjene u konstrukciji čeličnih kotlova. Taj je razvoj uslijedio, s jedne strane, zbog sve veće upotrebe ulja i plina za loženje kotlova zbog njihove pogonske prednosti i, s druge strane, proširenom upotrebom vrelovodnog grijanja u visokim zgradama, kojima su potrebni kotlovi za visoke temperature i visoke tlakove.

Prednosti su čeličnih kotlova: neosjetljivost pri pomanjkanju vode i pri nadopunjavanju hladnom vodom, povećano specifično toplinsko opterećenje kotla od 10 do 50 kW/m2, manja [[težina]], veći toplinski učini po jedinici (oko 15 MW i više) i upotrebljivost za visoke tlakove i temperature. Nedostaci su veća opasnost od korozije, nemogućnost povećanja učina kotla dodavanjem članaka i poteškoće pri prijevozu velikih jedinica.

=== Goriva za kotlove centralnog grijanja ===
Pri loženju krutim gorivima (obično sitnozrnatim [[ugljen]]om) svojstven je mehanički pogon kotlova. Gorivo se dovodi iz bunkera slobodnim padom na pomični roštilj na kojem izgara u sloju određene debljine. Potrebni zrak za izgaranje dovodi se [[ventilator]]om jednakomjerno uzduž roštilja. Obično su takvi kotlovi opremljeni automatskim uređajem za odvod pepela i [[Zgura|troske]], automatskom regulacijom učina, te dodatnom ogrjevnom površinom za iskorišćavanje topline dimnih plinova.

Loživo ulje i plinovi sve se više upotrebljavaju kao gorivo za loženje kotlova centralnog grijanja zbog znatnih prednosti u pogonu. Naročito treba istaći: isplativost pogona s obzirom na izvanrednu mogućnost automatske regulacije i programiranog upravljanja, jednostavno posluživanje: automatsko doziranje goriva prema potrebi topline, ušteda na prostoru jer su skladišta goriva (ako se loži plinom) i uređaj za otpremu pepela nepotrebni, čišći [[pogon]].

Konstrukcija čeličnih kotlova za loženje uljem bitno se izmijenila. Kotlovi se grade od pravokutnih čeličnih ploča ili su okruglog oblika s ugrađenim koncentričnim valjcima. Obično su predviđeni za loženje dvovrsnim gorivom. U tu se svrhu izvode ili dvije odvojene komore za izgaranje (ložišta), jedna za kruto gorivo, a druga za ulje ili zajedničko ložište. Ako se loži uljem, treba roštilj pokriti posebnim [[Vatrostalna opeka|vatrostalnim opekama]]. U manjim se jedinicama obično u prostoru za vodu u kotlu ugrađuju protočni predgrijači vode. Ogrjevne površine, koje su smještene iznad ili oko ložišta, sastoje se iz glatkih ili rebrastih cijevi. Za povećanje toplinskog učina kotla ugrađuju se u odvodni kanal dimnih plinova dodatne cijevne površine i posebna rebra za povećanje [[Turbulencija|turbulencije]], a time i prijenosa topline (turbolator). Toplinsko opterećenje tih kotlova iznosi od 12 do 25 kW/m2, sa stupnjem iskoristivosti od 70 do 80%.

Za uređaje s potroškom ulja do 100 kg/h upotrebljavaju se laka ložna ulja (s [[Ogrjevna vrijednost|ogrjevnom vrijednošću]] oko 40 000 kJ/kg) koja izgaraju bez predgrijavanja. U uređaju s većim učinom upotrebljavaju se teška ulja (ogrjevna vrijednost oko 36 000 kJ/kg) koja treba predgrijati za izgaranje i za prijenos (transport).

Za loženje plinom mogu se upotrijebiti kotlovi za ulje, ali s posebnim gorionikom za plin. Postoje i posebni kotlovi samo za loženje plinom.

Kao alternativa plinu i loživom ulju sve se više ponovno za grijanje koristi drvo –odnosno [[drveni peleti]].

Današnji moderni uređaji za grijanje na pelete jednostavni su i komforni, slično kao grijanje loživim uljem i plinom, i upravo je grijanje drvenim peletima omiljeno.

Drvo je regionalna sirovina koja spada u [[Obnovljivi izvori energije|obnovljive izvore energije]], pri njegovom sagorijevanju se oslobađa onoliko CO2 koliko ga je drvo akumuliralo u fazi rasta. Moderni kotlovi za grijanje drvenim peletima imaju visoki stupanj učinkovitosti i sagorijevaju bez emisije štetnih plinova.

Peleti su prešani otpaci od rezanja i blanjanja drveta. Ti otpadni proizvodi nemaju nikakve dodatke, promjera su od 6 do 8 milimetara i dužine od 40 milimetra. Proizvode se pod visokim tlakom, zato imaju veoma mali sadržaj vode te tako i veliku energetsku vrijednost, cca. 5 kWh/kg. 1m3 peleta, tako posjeduju energiju od 3200 kWh.

Za cijeli objekt se rabe veliki sistemi centralnog grijanja, koji preuzimaju i pripremu tople vode i grijanje.<ref>{{Citiranje weba|url=https://tedeko.info/centralno-grijanje/|title=Centralno grijanje|author=|date=|work=tedeko.info|language=|publisher=|accessdate=2019}}</ref> Mogu se naravno koristiti i u kombinaciji s drugim izvorima obnovljivih energija, primjerice [[Sunčev toplovodni sustav]].

Drveni peleti se vrlo jednostavno isporučuju jednom godišnje ili specijalnim kamionima ili zapakirani u vrećama, te se odlažu u podrum ili u silos za vreće. Dakle nije potrebno više prostora nego je to slučaj s tankovima za uljni kotao. Skladišni prostor mora biti zaštićen od vlage. Automatizirana tehnika omogućuje prenošenje peleta transportnom trakom od skladišnog prostora do kotla.

Prilikom sagorijevanja peleta nastaje naravano i [[pepeo]]. Godišnje otprilike u jednoj obiteljskoj kući nastane oko 30 kg pepela. Pepeo se kasnije može koristiti kao [[gnojivo]] ili se jednostavno može baciti u kontejner za smeće.<ref>{{Citiranje weba|url=https://tedeko.info/drveni-pelet/|title=Drveni pelet|author=|date=|work=tedeko.info|language=|publisher=|accessdate=2019}}</ref>

=== Grijala ===
Grijala za centralno grijanje trebaju predati toplinu, koja se dovodi vodom ili parom, [[konvekcija|konvekcijom]] i [[Toplinsko zračenje|toplinskim zračenjem]], zraku i površinama koje obuhvaćaju prostoriju. Prema izvedbi razlikuju se cijevna, pločasta i člankasta grijala (radijatori) te konvektori. S obzirom na materijal grijala mogu biti od [[čelik]]a, [[aluminij]]a ili lijevanog željeza.

==== Cijevna grijala ====
Cijevna grijala su glatke cijevi smještene vodoravno ili okomito. Izvode se jednostruko u obliku cijevnih zavoja ili kao cijevni registri. Odavanje topline cijevnih grijala pri temperaturi prostorije od 20 °C iznosi u prosjeku 800 W/m2 za toplu vodu srednje temperature 80 °C, odnosno oko 1 200 W/m2 za niskotlačnu paru od 1,1 [[Bar (jedinica)|bara]]. Nedostatak je ovih grijala što je za smještaj cijevi potrebna velika zidna ploha. Upotrebljavaju se rjeđe, i to samo za grijanje sporednih prostorija.

==== Pločasta grijala ====
Svojstvo je takvih grijala veoma mala dubina s glatkom ili profiliranom ogrjevnom površinom. Izrađuju se od šupljih [[Lijevanje|lijevanih]] dijelova, ili od spljoštenih čeličnih cijevi s pričvršćenim pločama na prednjoj strani. [[Toplina]] se odaje zračenjem a djelomično i konvekcijom. U novije vrijeme ova se grijala izrađuju i od aluminija, ali im je cijena prilično visoka. Specifično odavanje topline po 1 m2 površine pločastih grijala ovisi o njihovoj visini i načinu izvedbe. '''Tablica: specifično odavanje topline pločastih grijala pri temperaturi prostorije 20 °C'''

{| class="wikitable"
|-
! '''Visina grijala''' ([[metar|mm]]) !! Za toplu vodu t = 80 [[°C]] (W/m2) !! Za paru niskog tlaka (W/m2)
|-
| 900 || 510 || 710
|-
| 600 || 350 || 500
|-
| 300 || 240 || 340
|}

==== Radijatori ili člankasta grijala ====
{{glavni|Radijator}}

'''Radijator''' ([[Njemački jezik|njem]]. ''Radiator'', prema [[Latinski jezik|lat]]. ''radiatio'': [[zračenje]], sjaj) ili '''člankasto grijalo''' je grijaće tijelo za [[grijanje]] [[prostorija]] sastavljen od uskih šupljih rebara od [[sivi lijev|sivoga lijeva]], [[čelik]]a ili [[aluminij]]a. Može biti samostalna električna ili plinska grijalica, ali se najčešće koristi kao [[izmjenjivač topline]] u sustavu centralnoga grijanja, gdje se napaja toplom vodom ili [[vodena para|vodenom parom]] što se dovodi iz [[parni kotao|parnog kotla]] [[cijev]]ima, a nakon predaje [[toplina|topline]] vraća u [[kotao]] prirodnom ili prisilnom [[cirkulacija|cirkulacijom]]. Toplina zagrijanog medija predaje se pretežito [[Konvekcija|konvekcijom]] (toplinsko [[strujanje]]) okolnomu [[zrak]]u, koji struji po stijenkama rebara radijatora. Razmjerno velika ogrjevna [[površina]] u odnosu na [[prostor]] što ga zauzima omogućuje brzo i učinkovito zagrijavanje prostorija.

'''Tablica: specifično odavanje topline radijatora od lijevanog željeza pri temperaturi prostorije 20 °C'''

{| class="wikitable"
|-
! !! Za toplu vodu t = 80 [[°C]] !! Za toplu vodu t = 80 [[°C]] !! Za paru tlaka 1,1 [[Bar (jedinica)|bar]] !! Za paru tlaka 1,1 [[Bar (jedinica)|bar]]
|-
! !! Dubina radijatora !! Dubina radijatora !! Dubina radijatora !! Dubina radijatora
|-
! '''Visinski razmak nazuvica''' !! 160 mm !! 220 mm !! 160 mm !! 220 mm
|-
! [[metar|mm]] !! (W/m2) !! (W/m2) !! (W/m2) !! (W/m2)
|-
| 900 || 460 || 440 || 670 || 650
|-
| 500 || 490 || 465 || 710 || 680
|-
| 350 || 500 || 475 || 720 || 700
|}

==== Konvektori ====
'''Konvektori''' su grijala od rebrastih čeličnih cijevi ili od bakrenih cijevi s aluminijskim lamelama. Ugrađeni su u posebno limeno kućište ili u zidnu udubinu s oplatom na prednjoj i bočnim stranama. Toplina se odaje praktički samo konvekcijom ([[toplinsko strujanje]]). Zrak, koji struji kroz kućište, pored ugrijanih površina lamelnih grijača, dobiva zbog povišenja temperature znatan [[uzgon]], tako da u prostoriji nastane umjerena [[cirkulacija]] zraka. Strujanje zraka kroz konvektor bit će to jače (intenzivnije) što je veća visina kućišta, a pri tom se povećava i toplinski učin konvektora. Oplate kućišta konvektora izgrađuju se od drva, lima, eternita, ploča od umjetnih materijala i tako dalje. Izbor materijala ovisi samo o arhitektonskim zahtjevima. Prednosti su konvektora prema radijatorima: znatno manje dimenzije i težina, manja cijena, kraće vrijeme zagrijavanja te različite mogućnosti ugradnje. Nedostatak im je što su neprikladni za čišćenje pa se često nagomilava prašina unutar kućišta.

'''Tablica: prosječna vrijednost specifičnog odavanja topline konvektora pri temperaturi prostorije 20 °C za toplu vodu t = 80 °C'''

{| class="wikitable"
|-
! !! Visina ugradnje !! Visina ugradnje !! Visina ugradnje !! Visina ugradnje
|-
! '''Dubina ugradnje''' !! 400 mm !! 600 mm !! 800 mm !! 1000 mm
|-
! [[metar|mm]] !! (W/m2) !! (W/m2) !! (W/m2) !! (W/m2)
|-
| 100 || 275 || 370 || 420 || 445
|-
| 200 || 250 || 340 || 390 || 410
|}

=== Cjevovodi ===
Za uređaje grijanja upotrebljavaju se samo [[čelik|čelične]] [[cijev]]i, i to cijevi s [[navoj]]ima promjera od 3/8[[Palac (jedinica)|"]] do 1 1/4", bešavne cijevi s promjerom od 40 do 300 mm i zavarene šavne cijevi (obično veliki [[promjer]]i). Cijevi se međusobno spajaju uglavnom [[zavarivanje]]m. Priključak cijevi na naprave (kotlove, grijala i slično) i spajanje s [[armatura]]ma, radi mogućnosti rastavljanja, obavlja se za cijevi s navojima pomoću vijčanih [[spojka|spojki]] ili kolčaka s desnim, odnosno desnolijevim navojem; a za cijevi većih promjera s prirubnicama koje su zavarene ili uvaljane na cijevi. Kad se mijenja smjer cjevovoda upotrebljavaju se fazonski komadi kao što su lukovi, koljena i odvojci, bilo s navojima ili za zavarivanje. Radi preuzimanja [[Toplinsko istezanje|toplinskog istezanja]] (dilatacija) pri zagrijavanju cijevi, ugrađuju se između čvrstih držača kompenzatori u obliku U cijevi ili lira, odnosno aksijalni [[opruga|opružni]] kompenzatori.

Armature u uređajima za grijanje služe za zatvaranje ili prigušivanje [[protok]]a vode, odnosno pare, i za regulaciju tlaka i protoka. Izrađuju se iz [[sivi lijev|sivog lijeva]], [[mjed]]i, [[bronca|bronce]] ili čelika.

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Energetika]]
[[Kategorija:Kućanski aparati]]

[[de:Gebäudeheizung#Zentralheizung]]

←Starija inačica		Inačica od 19:48, 7. svibnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Centralno grijanje'''-->~~[[datoteka:Panna.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Peć]] za centralno grijanje na [[ogrjevno drvo]].]]		[[datoteka:Panna.jpg\|mini\|desno\|300px\|[[Peć]] za centralno grijanje na [[ogrjevno drvo]].]]

	[[datoteka:Vieux la Romaine Villa hypocauste.jpg\|mini\|300px\|desno\|[[Hipokaust]] ispod poda u [[Rimska vila\|rimskoj vili]] u mjestu Vieux-la-Romaine, blizu [[Caen]]a, [[Francuska]].]]		[[datoteka:Vieux la Romaine Villa hypocauste.jpg\|mini\|300px\|desno\|[[Hipokaust]] ispod poda u [[Rimska vila\|rimskoj vili]] u mjestu Vieux-la-Romaine, blizu [[Caen]]a, [[Francuska]].]]

Centralno grijanje - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica