David Lynch - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

2022-03-13T19:22:38Z

brisanje nepotrebnih znakova

←Starija inačica		Inačica od 19:22, 13. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''David Lynch'''-->~~{{Filmski umjetnik		{{Filmski umjetnik
	\|ime = David Lynch		\|ime = David Lynch
	\|slika = David Lynch Cannes 2017.jpg		\|slika = David Lynch Cannes 2017.jpg
Redak 165:		Redak 165:
	\|isbn=1903047064. \|nopp=\|ref=LeB00}}		\|isbn=1903047064. \|nopp=\|ref=LeB00}}
	* {{Citiranje knjige \|title= Lynch on Lynch (revised edition) \|last= Lynch \|first= David and Rodley, Chris \|year= 2005 \|publisher= Faber and Faber \|location= New York \|isbn=978-0571220182\|nopp=\|ref=Lyn05}}		* {{Citiranje knjige \|title= Lynch on Lynch (revised edition) \|last= Lynch \|first= David and Rodley, Chris \|year= 2005 \|publisher= Faber and Faber \|location= New York \|isbn=978-0571220182\|nopp=\|ref=Lyn05}}
	~~<!-- split column end -->~~
	* ''David Lynch: Interviews'', kolekcija intervjua s Lynchom u razdoblju od 1977. do 2008. godine, urednika Richarda A. Barneyja za seriju ''Conversations with Filmmakers'' (University Press of Mississippi, 2009, {{ISBN\|978-1-60473-237-5}} [knjiga s mekim koricama], {{ISBN\|978-1604732369}} [knjiga s tvrdim koricama]). Ovo izdanje odnosi se na teme koje uključuju Lynchovo stvaralaštvo, dizajn namještaja, slike i glazbenu karijeru.		* ''David Lynch: Interviews'', kolekcija intervjua s Lynchom u razdoblju od 1977. do 2008. godine, urednika Richarda A. Barneyja za seriju ''Conversations with Filmmakers'' (University Press of Mississippi, 2009, {{ISBN\|978-1-60473-237-5}} [knjiga s mekim koricama], {{ISBN\|978-1604732369}} [knjiga s tvrdim koricama]). Ovo izdanje odnosi se na teme koje uključuju Lynchovo stvaralaštvo, dizajn namještaja, slike i glazbenu karijeru.
	* ''[[Lynch on Lynch]]'', knjiga intervjua s Lynchom koje je radio, uredio i predgovor napisao filmaš Chris Rodley (Faber & Faber Ltd., 1997, {{ISBN\|0-571-19548-2}}; revised edition published by Farrar Straus & Giroux, 2005, {{ISBN\|0-571-22018-5}}).		* ''[[Lynch on Lynch]]'', knjiga intervjua s Lynchom koje je radio, uredio i predgovor napisao filmaš Chris Rodley (Faber & Faber Ltd., 1997, {{ISBN\|0-571-19548-2}}; revised edition published by Farrar Straus & Giroux, 2005, {{ISBN\|0-571-22018-5}}).

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T07:13:24Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 07:13, 2. siječnja 2022.
Redak 162:		Redak 162:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	* {{~~Cite book~~ \|title= David Lynch \|last= Le Blanc \|first= Michelle and Odell, Colin \|year= 2000 \|publisher= Pocket Essentials \|location= Harpenden, Hertfordshire		* {{Citiranje knjige \|title= David Lynch \|last= Le Blanc \|first= Michelle and Odell, Colin \|year= 2000 \|publisher= Pocket Essentials \|location= Harpenden, Hertfordshire
	\|isbn=1903047064. \|nopp=\|ref=LeB00}}		\|isbn=1903047064. \|nopp=\|ref=LeB00}}
	* {{~~Cite book~~ \|title= Lynch on Lynch (revised edition) \|last= Lynch \|first= David and Rodley, Chris \|year= 2005 \|publisher= Faber and Faber \|location= New York \|isbn=978-0571220182\|nopp=\|ref=Lyn05}}		* {{Citiranje knjige \|title= Lynch on Lynch (revised edition) \|last= Lynch \|first= David and Rodley, Chris \|year= 2005 \|publisher= Faber and Faber \|location= New York \|isbn=978-0571220182\|nopp=\|ref=Lyn05}}
	<!-- split column end -->		<!-- split column end -->
	* ''David Lynch: Interviews'', kolekcija intervjua s Lynchom u razdoblju od 1977. do 2008. godine, urednika Richarda A. Barneyja za seriju ''Conversations with Filmmakers'' (University Press of Mississippi, 2009, {{ISBN\|978-1-60473-237-5}} [knjiga s mekim koricama], {{ISBN\|978-1604732369}} [knjiga s tvrdim koricama]). Ovo izdanje odnosi se na teme koje uključuju Lynchovo stvaralaštvo, dizajn namještaja, slike i glazbenu karijeru.		* ''David Lynch: Interviews'', kolekcija intervjua s Lynchom u razdoblju od 1977. do 2008. godine, urednika Richarda A. Barneyja za seriju ''Conversations with Filmmakers'' (University Press of Mississippi, 2009, {{ISBN\|978-1-60473-237-5}} [knjiga s mekim koricama], {{ISBN\|978-1604732369}} [knjiga s tvrdim koricama]). Ovo izdanje odnosi se na teme koje uključuju Lynchovo stvaralaštvo, dizajn namještaja, slike i glazbenu karijeru.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-16T07:08:57Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 07:08, 16. studenoga 2021.
Redak 35:		Redak 35:
	Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, zajedno s [[Mark Frost\|Markom Frostom]], kreirao je iznimno popularnu, misterioznu televizijsku seriju [[Twin Peaks]] ([[1990.]] – [[1991.]]), a nakon nje je snimio i ''prequel'' u obliku filma [[Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom (1992.)\|Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom]] (1992.); zatim [[film ceste]] [[Divlji u srcu (1990.)\|Divlji u srcu]] (1990) i obiteljski film [[Prava priča (1999.)\|Prava priča]] ([[1999.]]). Ipak, nije odustao od snimanja nadrealnih filmova pa je tako snimio [[Izgubljena autocesta (1997.)\|Izgubljenu autocestu]] ([[1997.]]), [[Mulholland Drive (2001.)\|Mulholland Drive]] ([[2001.]]) i [[Unutarnje carstvo (2006.)\|Unutarnje carstvo]] ([[2006.]]). U međuvremenu je objeručke prihvatio [[Internet]] kao novi medij, pa je producirao nekoliko web serija, kao što su animirani ''Dumbland'' ([[2002.]]) i nadrealni ''sitcom'' ''Rabbits'' (2002).		Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, zajedno s [[Mark Frost\|Markom Frostom]], kreirao je iznimno popularnu, misterioznu televizijsku seriju [[Twin Peaks]] ([[1990.]] – [[1991.]]), a nakon nje je snimio i ''prequel'' u obliku filma [[Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom (1992.)\|Twin Peaks: Vatro hodaj sa mnom]] (1992.); zatim [[film ceste]] [[Divlji u srcu (1990.)\|Divlji u srcu]] (1990) i obiteljski film [[Prava priča (1999.)\|Prava priča]] ([[1999.]]). Ipak, nije odustao od snimanja nadrealnih filmova pa je tako snimio [[Izgubljena autocesta (1997.)\|Izgubljenu autocestu]] ([[1997.]]), [[Mulholland Drive (2001.)\|Mulholland Drive]] ([[2001.]]) i [[Unutarnje carstvo (2006.)\|Unutarnje carstvo]] ([[2006.]]). U međuvremenu je objeručke prihvatio [[Internet]] kao novi medij, pa je producirao nekoliko web serija, kao što su animirani ''Dumbland'' ([[2002.]]) i nadrealni ''sitcom'' ''Rabbits'' (2002).

	Tijekom svoje karijere, Lynch je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu [[Oscar]] u [[Oscar za najboljeg redatelja\|kategoriji najboljeg redatelja]]<ref>{{~~cite web~~\| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300031690\| title= 1980 Academy Awards Nominations}}</ref><ref>{{~~cite web~~\| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300217934\| title= 1986 Academy Awards Nominations}}</ref><ref>{{~~cite web~~\| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300255441\| title= 2001 Academy Awards Nominations}}</ref>, te jednu u [[Oscar za najbolji adaptirani scenarij\|kategoriji najboljeg scenarija]]. Dva puta je osvojio francuskog Césara za najbolji strani film, kao i [[Zlatna palma\|Zlatnu palmu]] na [[Filmski festival u Cannesu\|filmskom festivalu u Cannesu]] te počasnu nagradu za životno postignuće na [[Venecijanski filmski festival\|filmskom festivalu u Veneciji]]. Francuska vlada dodijelila mu je Legion of Honor, najveće priznanje koje jedan civil može dobiti<ref>{{Cite news \|url=http://www.cbsnews.com/stories/2007/10/01/entertainment/main3315542.shtml\|title=The Police Knighted In France: Filmmaker David Lynch Promoted to Officer in France's Legion of Honor \|publisher=CBS News Online \|date=1 October 2007 \| accessdate=29 November 2010}}</ref>, a te iste godine ([[2007.]]) [[The Guardian]] ga je opisao kao "najvažnijeg redatelja ove ere"<ref>{{~~cite web~~ \|url=http://film.guardian.co.uk/features/page/0,11456,1082823,00.html \|title=40 best directors \|publisher=The Guardian Online \|year=2007 \|accessdate=29 November 2010 \|archiveurl=https://www.webcitation.org/5Qeh0Qrlu?url=http://film.guardian.co.uk/features/page/0,11456,1082823,00.html \|archivedate=27 srpnja 2007 \|deadurl=no }}</ref>. Allmovie proglasio ga je "renesansnim čovjekom modernog američkog filmskog stvaralaštva"<ref>{{~~cite web~~\| last = Ankeny \| first = Jason \| url=http://www.allmovie.com/artist/david-lynch-100454 \|title=David Lynch: Biography \|publisher=Allmovie \|accessdate=29 November 2010}}</ref>, a uspjesi njegovih filmova označili su ga kao "prvog popularnog nadrealista".<ref>[[#Lyn05\|Pauline Kael, quoted in Lynch and Rodley 2005]]. p. xi.</ref>		Tijekom svoje karijere, Lynch je zaradio tri nominacije za prestižnu nagradu [[Oscar]] u [[Oscar za najboljeg redatelja\|kategoriji najboljeg redatelja]]<ref>{{Citiranje weba\| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300031690\| title= 1980 Academy Awards Nominations}}</ref><ref>{{Citiranje weba\| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300217934\| title= 1986 Academy Awards Nominations}}</ref><ref>{{Citiranje weba\| url=http://awardsdatabase.oscars.org/ampas_awards/DisplayMain.jsp?curTime=1202300255441\| title= 2001 Academy Awards Nominations}}</ref>, te jednu u [[Oscar za najbolji adaptirani scenarij\|kategoriji najboljeg scenarija]]. Dva puta je osvojio francuskog Césara za najbolji strani film, kao i [[Zlatna palma\|Zlatnu palmu]] na [[Filmski festival u Cannesu\|filmskom festivalu u Cannesu]] te počasnu nagradu za životno postignuće na [[Venecijanski filmski festival\|filmskom festivalu u Veneciji]]. Francuska vlada dodijelila mu je Legion of Honor, najveće priznanje koje jedan civil može dobiti<ref>{{Cite news \|url=http://www.cbsnews.com/stories/2007/10/01/entertainment/main3315542.shtml\|title=The Police Knighted In France: Filmmaker David Lynch Promoted to Officer in France's Legion of Honor \|publisher=CBS News Online \|date=1 October 2007 \| accessdate=29 November 2010}}</ref>, a te iste godine ([[2007.]]) [[The Guardian]] ga je opisao kao "najvažnijeg redatelja ove ere"<ref>{{Citiranje weba \|url=http://film.guardian.co.uk/features/page/0,11456,1082823,00.html \|title=40 best directors \|publisher=The Guardian Online \|year=2007 \|accessdate=29 November 2010 \|archiveurl=https://www.webcitation.org/5Qeh0Qrlu?url=http://film.guardian.co.uk/features/page/0,11456,1082823,00.html \|archivedate=27 srpnja 2007 \|deadurl=no }}</ref>. Allmovie proglasio ga je "renesansnim čovjekom modernog američkog filmskog stvaralaštva"<ref>{{Citiranje weba\| last = Ankeny \| first = Jason \| url=http://www.allmovie.com/artist/david-lynch-100454 \|title=David Lynch: Biography \|publisher=Allmovie \|accessdate=29 November 2010}}</ref>, a uspjesi njegovih filmova označili su ga kao "prvog popularnog nadrealista".<ref>[[#Lyn05\|Pauline Kael, quoted in Lynch and Rodley 2005]]. p. xi.</ref>

	== Život i karijera ==		== Život i karijera ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-16T07:04:40Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 07:04, 16. studenoga 2021.
Redak 79:		Redak 79:
	Nakon uspjeha filma ''Čovjek-slon'' redatelj [[George Lucas]] koji je i sam bio obožavatelj ''Eraserheada'' ponudio je Lynchu mogućnost da režira posljednji dio iz originalne trilogije [[Ratovi zvijezda\|Ratova zvijezda]] - [[Povratak Jedija]]. Međutim, Lynch je odbio argumentiravši svoju odluku mišlju da bi Lucas sam trebao režirati film kako bi on reflektirao njegovu viziju, a ne Lynchovu.<ref name = "cehwte" /><ref name="lynch113">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 113.</ref> Nedugo potom otvorila se druga mogućnost za režiju velikog skupog [[znanstvena fantastika\|znanstveno-fantastičnog]] [[ep]]a nakon što mu je [[Dino de Laurentiis]] iz ''De Laurentiis Entertainment Group'' ponudio filmsku adaptaciju SF romana autora [[Frank Herbert\|Franka Herberta]] [[Dina (roman)\|Dina]].<ref name="lynch113"/> Lynch je pristao, a zbog toga se obvezao na produkciju još dva filma za kompaniju. Uslijedio je rad na scenariju temeljen na romanu. U početku je Lynch radio sa Chrisom de Voreom i Ericom Bergrenom, ali nakon što se De Laurentiisu prvotne verzije nisu svidjele, Lynch je odlučio sam završiti scenarij.<ref name="lynch115">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 115.</ref> Lynch je također pomogao graditi neke filmske setove kako bi na taj način kreirao "određeni izgled" za film, a pogotovo mu se svidio rad na planetu nafte ''Giedi Primeu'' za koji je "upotrijebio čelik, vijke i porculan kako bi ga konstruirao".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 118.</ref>		Nakon uspjeha filma ''Čovjek-slon'' redatelj [[George Lucas]] koji je i sam bio obožavatelj ''Eraserheada'' ponudio je Lynchu mogućnost da režira posljednji dio iz originalne trilogije [[Ratovi zvijezda\|Ratova zvijezda]] - [[Povratak Jedija]]. Međutim, Lynch je odbio argumentiravši svoju odluku mišlju da bi Lucas sam trebao režirati film kako bi on reflektirao njegovu viziju, a ne Lynchovu.<ref name = "cehwte" /><ref name="lynch113">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 113.</ref> Nedugo potom otvorila se druga mogućnost za režiju velikog skupog [[znanstvena fantastika\|znanstveno-fantastičnog]] [[ep]]a nakon što mu je [[Dino de Laurentiis]] iz ''De Laurentiis Entertainment Group'' ponudio filmsku adaptaciju SF romana autora [[Frank Herbert\|Franka Herberta]] [[Dina (roman)\|Dina]].<ref name="lynch113"/> Lynch je pristao, a zbog toga se obvezao na produkciju još dva filma za kompaniju. Uslijedio je rad na scenariju temeljen na romanu. U početku je Lynch radio sa Chrisom de Voreom i Ericom Bergrenom, ali nakon što se De Laurentiisu prvotne verzije nisu svidjele, Lynch je odlučio sam završiti scenarij.<ref name="lynch115">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 115.</ref> Lynch je također pomogao graditi neke filmske setove kako bi na taj način kreirao "određeni izgled" za film, a pogotovo mu se svidio rad na planetu nafte ''Giedi Primeu'' za koji je "upotrijebio čelik, vijke i porculan kako bi ga konstruirao".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 118.</ref>

	Radnja filma [[Dina - pješčani planet]] smještena je u dalekoj budućnosti u kojoj ljudi žive u međuzvjezdanom feudalnom carstvu. Glavni lik, Paul Atreides (glumi ga [[Kyle MacLachlan]]) je sin plemenite obitelji koji preuzima kontrolu nad pješčanim planetom ''Arrakisom'' koji uzgaja rijetku mješavinu začina, a koju se smatra najvrjednijom robom u carstvu. Međutim, Lynch nije bio zadovoljan filmom kasnije izjavivši: "''Dina'' je bio studijski film. Nisam mogao napraviti završnu verziju. I, malo po malo, pristajao sam na razne kompromise vlastite vizije".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 120.</ref> Producirao je veliki dio filma koji je ostao na montažnom stolu pa se završna verzija filma dramatično razlikuje od Lynchove originalno zamišljene.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 116–117.</ref> Iako je De Laurentiis mislio da će film u najmanju ruku biti uspješan kao ''Ratovi zvijezda'', Lynchov film bio je kritički i komercijalni promašaj; koštao je 45 milijuna dolara, a na domaćem tržištu utržio je tek 27.4 milijuna. Kasnije je studio [[Universal Pictures]] distribuirao "produljenu verziju" filma za [[televizija\|televiziju]] koja je sadržavala skoro sat vremena više materijala i novu naraciju. Iako to nije bilo u skladu s Lynchovim namjerama, studio je drugu verziju filma smatrao puno razumljivijom nego originalni dvosatni film. Lynch je protestirao zbog te druge verzije i izborio se da ne bude potpisan kao redatelj produžene verzije filma pa su na njoj potpisani "Alan Smithee" kao redatelj i "Judas Booth" kao scenarist (pseudonimi koje je Lynch sam izmislio, a koji asociraju na njegove osjećaje izdaje od strane studija).<ref>{{~~cite book~~ \|url=http://books.google.com/books?id=l5JwyKjpH2QC&pg=PA41&lpg=PA41 \|title=The cinema of David Lynch: American dreams, nightmare visions \|author1=Erica Sheen \|author2=Annette Davison \|publisher=Wallflower Press \|year=2004 \|isbn=978-1-903364-85-7}}</ref>		Radnja filma [[Dina - pješčani planet]] smještena je u dalekoj budućnosti u kojoj ljudi žive u međuzvjezdanom feudalnom carstvu. Glavni lik, Paul Atreides (glumi ga [[Kyle MacLachlan]]) je sin plemenite obitelji koji preuzima kontrolu nad pješčanim planetom ''Arrakisom'' koji uzgaja rijetku mješavinu začina, a koju se smatra najvrjednijom robom u carstvu. Međutim, Lynch nije bio zadovoljan filmom kasnije izjavivši: "''Dina'' je bio studijski film. Nisam mogao napraviti završnu verziju. I, malo po malo, pristajao sam na razne kompromise vlastite vizije".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 120.</ref> Producirao je veliki dio filma koji je ostao na montažnom stolu pa se završna verzija filma dramatično razlikuje od Lynchove originalno zamišljene.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 116–117.</ref> Iako je De Laurentiis mislio da će film u najmanju ruku biti uspješan kao ''Ratovi zvijezda'', Lynchov film bio je kritički i komercijalni promašaj; koštao je 45 milijuna dolara, a na domaćem tržištu utržio je tek 27.4 milijuna. Kasnije je studio [[Universal Pictures]] distribuirao "produljenu verziju" filma za [[televizija\|televiziju]] koja je sadržavala skoro sat vremena više materijala i novu naraciju. Iako to nije bilo u skladu s Lynchovim namjerama, studio je drugu verziju filma smatrao puno razumljivijom nego originalni dvosatni film. Lynch je protestirao zbog te druge verzije i izborio se da ne bude potpisan kao redatelj produžene verzije filma pa su na njoj potpisani "Alan Smithee" kao redatelj i "Judas Booth" kao scenarist (pseudonimi koje je Lynch sam izmislio, a koji asociraju na njegove osjećaje izdaje od strane studija).<ref>{{Citiranje knjige \|url=http://books.google.com/books?id=l5JwyKjpH2QC&pg=PA41&lpg=PA41 \|title=The cinema of David Lynch: American dreams, nightmare visions \|author1=Erica Sheen \|author2=Annette Davison \|publisher=Wallflower Press \|year=2004 \|isbn=978-1-903364-85-7}}</ref>

	U međuvremenu je još [[1983.]] godine Lynch započeo pisanje i crtanje stripa ''The Angriest Dog in the World'' koji je sadržavao nepromijenjene grafike psa koji je bio toliko ljut da se nije mogao micati te kriptične [[filozofija\|filozofske]] reference. Strip se objavljivao od 1983. do [[1992.]] godine u ''Village Voiceu'', ''Creative Loafingu'' i ostalim tabloidima i sličnim publikacijama.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 109.</ref> U ovom se razdoblju Lynch također zainteresirao za fotografiju kao oblik umjetnosti pa je putovao u sjevernu [[Engleska\|Englesku]] kako bi fotografirao raspadajući industrijski pejzaž koji mu je naročito bio zanimljiv.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 109–111.</ref>		U međuvremenu je još [[1983.]] godine Lynch započeo pisanje i crtanje stripa ''The Angriest Dog in the World'' koji je sadržavao nepromijenjene grafike psa koji je bio toliko ljut da se nije mogao micati te kriptične [[filozofija\|filozofske]] reference. Strip se objavljivao od 1983. do [[1992.]] godine u ''Village Voiceu'', ''Creative Loafingu'' i ostalim tabloidima i sličnim publikacijama.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 109.</ref> U ovom se razdoblju Lynch također zainteresirao za fotografiju kao oblik umjetnosti pa je putovao u sjevernu [[Engleska\|Englesku]] kako bi fotografirao raspadajući industrijski pejzaž koji mu je naročito bio zanimljiv.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 109–111.</ref>
Redak 85:		Redak 85:
	Nakon filma ''Dina - pješčani planet'' Lynch se nalazio u ugovornoj obvezi za snimanjem još dva projekta za De Laurentiisa: prvi je bio planirani nastavak, ali zbog neuspjeha filma nikad nije otišao dalje od kostura scenarija.<ref name="lynch115"/> Drugi projekt je bio puno osobnije djelo, temeljeno na scenariju na kojem je Lynch već neko vrijeme radio. Razvijajući ideje koje je imao još od [[1973.]] godine, rezultat je bio [[Plavi baršun (1986)\|Plavi baršun]], čija je radnja smještena u izmišljenom gradiću Lumberton, a koja se vrti oko studenta Jeffreyja Beaumonta (Kyle MacLachlan) koji pronađe odsječeno ljudsko uho u polju. Naknadna istraga uz pomoć prijateljice Sandy ([[Laura Dern]]) odvede ga u kriminalno podzemlje kojeg predvodi psihopat Frank Booth ([[Dennis Hopper]]) koji je oteo muža i dijete pjevačice Dorothy Vallens ([[Isabella Rossellini]]) koju konstantno siluje. Sam Lynch opisao je priču kao "san čudnih požuda zamotanih u misterioznu priču".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 138.</ref>		Nakon filma ''Dina - pješčani planet'' Lynch se nalazio u ugovornoj obvezi za snimanjem još dva projekta za De Laurentiisa: prvi je bio planirani nastavak, ali zbog neuspjeha filma nikad nije otišao dalje od kostura scenarija.<ref name="lynch115"/> Drugi projekt je bio puno osobnije djelo, temeljeno na scenariju na kojem je Lynch već neko vrijeme radio. Razvijajući ideje koje je imao još od [[1973.]] godine, rezultat je bio [[Plavi baršun (1986)\|Plavi baršun]], čija je radnja smještena u izmišljenom gradiću Lumberton, a koja se vrti oko studenta Jeffreyja Beaumonta (Kyle MacLachlan) koji pronađe odsječeno ljudsko uho u polju. Naknadna istraga uz pomoć prijateljice Sandy ([[Laura Dern]]) odvede ga u kriminalno podzemlje kojeg predvodi psihopat Frank Booth ([[Dennis Hopper]]) koji je oteo muža i dijete pjevačice Dorothy Vallens ([[Isabella Rossellini]]) koju konstantno siluje. Sam Lynch opisao je priču kao "san čudnih požuda zamotanih u misterioznu priču".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 138.</ref>

	Lynch je u film odlučio staviti [[pop]] pjesme 50-tih godina prošlog stoljeća, uključujući "In Dreams" autora [[Roy Orbison\|Roya Orbisona]] i "Blue Velvet" [[Bobby Vinton\|Bobbyja Vintona]] od kojih je potonja imala snažnu inspiraciju na film, a za koju je Lynch izjavio: "Bila je to pjesma koja je bacila svjetlo na film... Postojalo je nešto tajanstveno u njoj. Nagnala me na razmišljanje. I prva stvar o kojoj sam razmišljao bili su travnjaci - travnjaci u susjedstvu."<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 134.</ref> Ostalu glazbu koja se pojavljuje u filmu komponirao je [[Angelo Badalamenti]] koji će kasnije producirati glazbu za veliku većinu Lynchovih filmova.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 130–132.</ref> Film se svidio Dini de Laurentiisu, a također je hvaljen na specijalno organiziranim internim projekcijama. Međutim, rane projekcije za širu publiku nisu dobro prošle, jer se većini publike film nije svidio.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 148–149.</ref> Iako je Lynch već bio uspješan zbog rada na filmu ''Čovjek-slon'', kontroverze ''Plavog baršuna'' su bile ono što je Lyncha izbacilo u orbitu kod publike i kritike; film je postigao veliki kritičarski uspjeh i skromni komercijalni. Lynch je za rad na filmu zaradio drugu nominaciju za prestižnu filmsku nagradu [[Oscar]] u kategoriji najboljeg redatelja. Redatelj [[Woody Allen]], čiji je film [[Hannah i njezine sestre]] bio iste godine nominiran u kategoriji [[Oscar za najbolji film\|najboljeg filma]] na Oscarima, izjavio je da mu je ''Plavi baršun'' najdraži film [[1986.]] godine.<ref name="Peary">{{~~cite book~~ \| title = Cult Movies 3 \| first = Danny \| last = Peary \| year = 1988 \| publisher = Simon & Schuster Inc. \| location = New York \| pages = 38–42 \| isbn = 0-671-64810-1}}</ref>		Lynch je u film odlučio staviti [[pop]] pjesme 50-tih godina prošlog stoljeća, uključujući "In Dreams" autora [[Roy Orbison\|Roya Orbisona]] i "Blue Velvet" [[Bobby Vinton\|Bobbyja Vintona]] od kojih je potonja imala snažnu inspiraciju na film, a za koju je Lynch izjavio: "Bila je to pjesma koja je bacila svjetlo na film... Postojalo je nešto tajanstveno u njoj. Nagnala me na razmišljanje. I prva stvar o kojoj sam razmišljao bili su travnjaci - travnjaci u susjedstvu."<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 134.</ref> Ostalu glazbu koja se pojavljuje u filmu komponirao je [[Angelo Badalamenti]] koji će kasnije producirati glazbu za veliku većinu Lynchovih filmova.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 130–132.</ref> Film se svidio Dini de Laurentiisu, a također je hvaljen na specijalno organiziranim internim projekcijama. Međutim, rane projekcije za širu publiku nisu dobro prošle, jer se većini publike film nije svidio.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 148–149.</ref> Iako je Lynch već bio uspješan zbog rada na filmu ''Čovjek-slon'', kontroverze ''Plavog baršuna'' su bile ono što je Lyncha izbacilo u orbitu kod publike i kritike; film je postigao veliki kritičarski uspjeh i skromni komercijalni. Lynch je za rad na filmu zaradio drugu nominaciju za prestižnu filmsku nagradu [[Oscar]] u kategoriji najboljeg redatelja. Redatelj [[Woody Allen]], čiji je film [[Hannah i njezine sestre]] bio iste godine nominiran u kategoriji [[Oscar za najbolji film\|najboljeg filma]] na Oscarima, izjavio je da mu je ''Plavi baršun'' najdraži film [[1986.]] godine.<ref name="Peary">{{Citiranje knjige \| title = Cult Movies 3 \| first = Danny \| last = Peary \| year = 1988 \| publisher = Simon & Schuster Inc. \| location = New York \| pages = 38–42 \| isbn = 0-671-64810-1}}</ref>

	== Filmografija ==		== Filmografija ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-11T03:12:10Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 03:12, 11. studenoga 2021.
Redak 58:		Redak 58:
	Unatoč činjenici što je planirano da film traje 42 minute (na kraju je trajao 89 minuta), scenarij za ''Eraserheada'' je imao tek 21 stranicu pa su se neki profesori na fakultetu zabrinuli da film neće biti uspješan s toliko malo dijaloga i akcije. Ipak, pridržavali su se danog obećanja i nisu se miješali u projekt kao što su to učinili s ''Gardenbackom'' pa je Lynch imao potpunu kreativnu slobodu. Snimanje filma započelo je [[1972.]] godine uglavnom po noći u napuštenim stajama kako bi se na taj način omogućilo produkcijskom timu (koji je uključivao uglavnom Lyncha i neke njegove prijatelje kao što su [[Sissy Spacek]], [[Jack Fisk]], kamerman [[Frederick Elmes]] i montažer zvuka [[Alan Splet]]) da postave sobu za kameru, sobu za montažu, sobu za hranu i kupaonicu.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 59–60.</ref> Projekt je financirao [[Američki filmski institut]] koji je Lynchu dao deset tisuća [[dolar]]a, ali za koje se ispostavilo da neće biti dovoljni da se film završi. Međutim, zbog pritiska drugih studija nakon uspjeha relativno jeftinog filma [[Goli u sedlu]], institut nije mogao dati više novaca Lynchu i njegovoj ekipi. Zbog toga je Lynch posudio novac od svog oca, a također je uzeo svu ušteđevinu koju je imao kad je radio kao dostavljač novina.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 76 and 60.</ref> Nedugo nakon što je produkcija filma ''Eraserhead'' započela, Lynch i njegova supruga su se rastali (bez većih poteškoća) pa je redatelj praktički počeo živjeti na setu. [[1977.]] godine Lynch će se ponovno oženiti, ovaj put s Mary Fisk.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 60, 80, 110.</ref>		Unatoč činjenici što je planirano da film traje 42 minute (na kraju je trajao 89 minuta), scenarij za ''Eraserheada'' je imao tek 21 stranicu pa su se neki profesori na fakultetu zabrinuli da film neće biti uspješan s toliko malo dijaloga i akcije. Ipak, pridržavali su se danog obećanja i nisu se miješali u projekt kao što su to učinili s ''Gardenbackom'' pa je Lynch imao potpunu kreativnu slobodu. Snimanje filma započelo je [[1972.]] godine uglavnom po noći u napuštenim stajama kako bi se na taj način omogućilo produkcijskom timu (koji je uključivao uglavnom Lyncha i neke njegove prijatelje kao što su [[Sissy Spacek]], [[Jack Fisk]], kamerman [[Frederick Elmes]] i montažer zvuka [[Alan Splet]]) da postave sobu za kameru, sobu za montažu, sobu za hranu i kupaonicu.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 59–60.</ref> Projekt je financirao [[Američki filmski institut]] koji je Lynchu dao deset tisuća [[dolar]]a, ali za koje se ispostavilo da neće biti dovoljni da se film završi. Međutim, zbog pritiska drugih studija nakon uspjeha relativno jeftinog filma [[Goli u sedlu]], institut nije mogao dati više novaca Lynchu i njegovoj ekipi. Zbog toga je Lynch posudio novac od svog oca, a također je uzeo svu ušteđevinu koju je imao kad je radio kao dostavljač novina.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 76 and 60.</ref> Nedugo nakon što je produkcija filma ''Eraserhead'' započela, Lynch i njegova supruga su se rastali (bez većih poteškoća) pa je redatelj praktički počeo živjeti na setu. [[1977.]] godine Lynch će se ponovno oženiti, ovaj put s Mary Fisk.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 60, 80, 110.</ref>

	Snimljen u crno-bijeloj tehnologiji, ''Eraserhead'' je priča o povučenom mladiću imena Henry ([[Jack Nance]]) koji živi u nimalo maštovitoj industrijskoj pustoši, a čija djevojka rađa deformiranu bebu koju mu ostavlja na brigu. Beba konstantno plače što dovodi do njezine slučajne smrti nakon čega se cijeli svijet počinje raspadati. Lynch je oduvijek odbijao potvrditi ili negirati bilo kakvu interpretaciju filma ili "priznati vlastito razmišljanje u vezi mnogih apstrakcija u filmu".<ref name="ReferenceC">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 54.</ref> Ipak, priznao je da je veliki utjecaj na film imao njegov život u [[Philadelphija\|Philadelphiji]] te je o filmu izjavio da je to u biti njegova "[[Philadelphijska priča]]".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 56.</ref><ref name = "cehwte">[http://www.davidlynch.de/tiplynchtrans.html David Lynch interview 1985] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20101011151810/http://davidlynch.de/tiplynchtrans.html \|date=11. listopada 2010. }} {{~~Cite web~~\|url=http://www.webcitation.org/5msckwCb2\|title=Dadid Lynch na Webcitation.com\|date=January 18, 2010}}</ref>		Snimljen u crno-bijeloj tehnologiji, ''Eraserhead'' je priča o povučenom mladiću imena Henry ([[Jack Nance]]) koji živi u nimalo maštovitoj industrijskoj pustoši, a čija djevojka rađa deformiranu bebu koju mu ostavlja na brigu. Beba konstantno plače što dovodi do njezine slučajne smrti nakon čega se cijeli svijet počinje raspadati. Lynch je oduvijek odbijao potvrditi ili negirati bilo kakvu interpretaciju filma ili "priznati vlastito razmišljanje u vezi mnogih apstrakcija u filmu".<ref name="ReferenceC">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 54.</ref> Ipak, priznao je da je veliki utjecaj na film imao njegov život u [[Philadelphija\|Philadelphiji]] te je o filmu izjavio da je to u biti njegova "[[Philadelphijska priča]]".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 56.</ref><ref name = "cehwte">[http://www.davidlynch.de/tiplynchtrans.html David Lynch interview 1985] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20101011151810/http://davidlynch.de/tiplynchtrans.html \|date=11. listopada 2010. }} {{Citiranje weba\|url=http://www.webcitation.org/5msckwCb2\|title=Dadid Lynch na Webcitation.com\|date=January 18, 2010}}</ref>

	Upravo je zbog financijskih problema s produkcijom snimanje filma ''Eraserhead'' bilo hektično s konstantnim prekidanjem i ponovnim startanjem. Upravo za vrijeme jedne takve pauze u snimanju [[1974.]] godine Lynch je kreirao kratki film naziva ''The Amputee'' čija se radnja vrtila oko žene kojoj su amputirane dvije noge (glumi ju supruga Jacka Nancea - Catherine Coulson), a koja na glas čita pismo dok joj doktor pere njezine drvene noge (doktora glumi sam Lynch).<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 66.</ref><ref>[[#LeB00\|Le Blanc and Odell 2000]]. p. 17.</ref>		Upravo je zbog financijskih problema s produkcijom snimanje filma ''Eraserhead'' bilo hektično s konstantnim prekidanjem i ponovnim startanjem. Upravo za vrijeme jedne takve pauze u snimanju [[1974.]] godine Lynch je kreirao kratki film naziva ''The Amputee'' čija se radnja vrtila oko žene kojoj su amputirane dvije noge (glumi ju supruga Jacka Nancea - Catherine Coulson), a koja na glas čita pismo dok joj doktor pere njezine drvene noge (doktora glumi sam Lynch).<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 66.</ref><ref>[[#LeB00\|Le Blanc and Odell 2000]]. p. 17.</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-29T08:38:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 07:04, 16. studenoga 2021.
Redak 79:		Redak 79:
	Nakon uspjeha filma ''Čovjek-slon'' redatelj [[George Lucas]] koji je i sam bio obožavatelj ''Eraserheada'' ponudio je Lynchu mogućnost da režira posljednji dio iz originalne trilogije [[Ratovi zvijezda\|Ratova zvijezda]] - [[Povratak Jedija]]. Međutim, Lynch je odbio argumentiravši svoju odluku mišlju da bi Lucas sam trebao režirati film kako bi on reflektirao njegovu viziju, a ne Lynchovu.<ref name = "cehwte" /><ref name="lynch113">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 113.</ref> Nedugo potom otvorila se druga mogućnost za režiju velikog skupog [[znanstvena fantastika\|znanstveno-fantastičnog]] [[ep]]a nakon što mu je [[Dino de Laurentiis]] iz ''De Laurentiis Entertainment Group'' ponudio filmsku adaptaciju SF romana autora [[Frank Herbert\|Franka Herberta]] [[Dina (roman)\|Dina]].<ref name="lynch113"/> Lynch je pristao, a zbog toga se obvezao na produkciju još dva filma za kompaniju. Uslijedio je rad na scenariju temeljen na romanu. U početku je Lynch radio sa Chrisom de Voreom i Ericom Bergrenom, ali nakon što se De Laurentiisu prvotne verzije nisu svidjele, Lynch je odlučio sam završiti scenarij.<ref name="lynch115">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 115.</ref> Lynch je također pomogao graditi neke filmske setove kako bi na taj način kreirao "određeni izgled" za film, a pogotovo mu se svidio rad na planetu nafte ''Giedi Primeu'' za koji je "upotrijebio čelik, vijke i porculan kako bi ga konstruirao".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 118.</ref>		Nakon uspjeha filma ''Čovjek-slon'' redatelj [[George Lucas]] koji je i sam bio obožavatelj ''Eraserheada'' ponudio je Lynchu mogućnost da režira posljednji dio iz originalne trilogije [[Ratovi zvijezda\|Ratova zvijezda]] - [[Povratak Jedija]]. Međutim, Lynch je odbio argumentiravši svoju odluku mišlju da bi Lucas sam trebao režirati film kako bi on reflektirao njegovu viziju, a ne Lynchovu.<ref name = "cehwte" /><ref name="lynch113">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 113.</ref> Nedugo potom otvorila se druga mogućnost za režiju velikog skupog [[znanstvena fantastika\|znanstveno-fantastičnog]] [[ep]]a nakon što mu je [[Dino de Laurentiis]] iz ''De Laurentiis Entertainment Group'' ponudio filmsku adaptaciju SF romana autora [[Frank Herbert\|Franka Herberta]] [[Dina (roman)\|Dina]].<ref name="lynch113"/> Lynch je pristao, a zbog toga se obvezao na produkciju još dva filma za kompaniju. Uslijedio je rad na scenariju temeljen na romanu. U početku je Lynch radio sa Chrisom de Voreom i Ericom Bergrenom, ali nakon što se De Laurentiisu prvotne verzije nisu svidjele, Lynch je odlučio sam završiti scenarij.<ref name="lynch115">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 115.</ref> Lynch je također pomogao graditi neke filmske setove kako bi na taj način kreirao "određeni izgled" za film, a pogotovo mu se svidio rad na planetu nafte ''Giedi Primeu'' za koji je "upotrijebio čelik, vijke i porculan kako bi ga konstruirao".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 118.</ref>

	Radnja filma [[Dina - pješčani planet]] smještena je u dalekoj budućnosti u kojoj ljudi žive u međuzvjezdanom feudalnom carstvu. Glavni lik, Paul Atreides (glumi ga [[Kyle MacLachlan]]) je sin plemenite obitelji koji preuzima kontrolu nad pješčanim planetom ''Arrakisom'' koji uzgaja rijetku mješavinu začina, a koju se smatra najvrjednijom robom u carstvu. Međutim, Lynch nije bio zadovoljan filmom kasnije izjavivši: "''Dina'' je bio studijski film. Nisam mogao napraviti završnu verziju. I, malo po malo, pristajao sam na razne kompromise vlastite vizije".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 120.</ref> Producirao je veliki dio filma koji je ostao na montažnom stolu pa se završna verzija filma dramatično razlikuje od Lynchove originalno zamišljene.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 116–117.</ref> Iako je De Laurentiis mislio da će film u najmanju ruku biti uspješan kao ''Ratovi zvijezda'', Lynchov film bio je kritički i komercijalni promašaj; koštao je 45 milijuna dolara, a na domaćem tržištu utržio je tek 27.4 milijuna. Kasnije je studio [[Universal Pictures]] distribuirao "produljenu verziju" filma za [[televizija\|televiziju]] koja je sadržavala skoro sat vremena više materijala i novu naraciju. Iako to nije bilo u skladu s Lynchovim namjerama, studio je drugu verziju filma smatrao puno razumljivijom nego originalni dvosatni film. Lynch je protestirao zbog te druge verzije i izborio se da ne bude potpisan kao redatelj produžene verzije filma pa su na njoj potpisani "Alan Smithee" kao redatelj i "Judas Booth" kao scenarist (pseudonimi koje je Lynch sam izmislio, a koji asociraju na njegove osjećaje izdaje od strane studija).<ref>{{~~cite book~~ \|url=http://books.google.com/books?id=l5JwyKjpH2QC&pg=PA41&lpg=PA41 \|title=The cinema of David Lynch: American dreams, nightmare visions \|author1=Erica Sheen \|author2=Annette Davison \|publisher=Wallflower Press \|year=2004 \|isbn=978-1-903364-85-7}}</ref>		Radnja filma [[Dina - pješčani planet]] smještena je u dalekoj budućnosti u kojoj ljudi žive u međuzvjezdanom feudalnom carstvu. Glavni lik, Paul Atreides (glumi ga [[Kyle MacLachlan]]) je sin plemenite obitelji koji preuzima kontrolu nad pješčanim planetom ''Arrakisom'' koji uzgaja rijetku mješavinu začina, a koju se smatra najvrjednijom robom u carstvu. Međutim, Lynch nije bio zadovoljan filmom kasnije izjavivši: "''Dina'' je bio studijski film. Nisam mogao napraviti završnu verziju. I, malo po malo, pristajao sam na razne kompromise vlastite vizije".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 120.</ref> Producirao je veliki dio filma koji je ostao na montažnom stolu pa se završna verzija filma dramatično razlikuje od Lynchove originalno zamišljene.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 116–117.</ref> Iako je De Laurentiis mislio da će film u najmanju ruku biti uspješan kao ''Ratovi zvijezda'', Lynchov film bio je kritički i komercijalni promašaj; koštao je 45 milijuna dolara, a na domaćem tržištu utržio je tek 27.4 milijuna. Kasnije je studio [[Universal Pictures]] distribuirao "produljenu verziju" filma za [[televizija\|televiziju]] koja je sadržavala skoro sat vremena više materijala i novu naraciju. Iako to nije bilo u skladu s Lynchovim namjerama, studio je drugu verziju filma smatrao puno razumljivijom nego originalni dvosatni film. Lynch je protestirao zbog te druge verzije i izborio se da ne bude potpisan kao redatelj produžene verzije filma pa su na njoj potpisani "Alan Smithee" kao redatelj i "Judas Booth" kao scenarist (pseudonimi koje je Lynch sam izmislio, a koji asociraju na njegove osjećaje izdaje od strane studija).<ref>{{Citiranje knjige \|url=http://books.google.com/books?id=l5JwyKjpH2QC&pg=PA41&lpg=PA41 \|title=The cinema of David Lynch: American dreams, nightmare visions \|author1=Erica Sheen \|author2=Annette Davison \|publisher=Wallflower Press \|year=2004 \|isbn=978-1-903364-85-7}}</ref>

	U međuvremenu je još [[1983.]] godine Lynch započeo pisanje i crtanje stripa ''The Angriest Dog in the World'' koji je sadržavao nepromijenjene grafike psa koji je bio toliko ljut da se nije mogao micati te kriptične [[filozofija\|filozofske]] reference. Strip se objavljivao od 1983. do [[1992.]] godine u ''Village Voiceu'', ''Creative Loafingu'' i ostalim tabloidima i sličnim publikacijama.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 109.</ref> U ovom se razdoblju Lynch također zainteresirao za fotografiju kao oblik umjetnosti pa je putovao u sjevernu [[Engleska\|Englesku]] kako bi fotografirao raspadajući industrijski pejzaž koji mu je naročito bio zanimljiv.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 109–111.</ref>		U međuvremenu je još [[1983.]] godine Lynch započeo pisanje i crtanje stripa ''The Angriest Dog in the World'' koji je sadržavao nepromijenjene grafike psa koji je bio toliko ljut da se nije mogao micati te kriptične [[filozofija\|filozofske]] reference. Strip se objavljivao od 1983. do [[1992.]] godine u ''Village Voiceu'', ''Creative Loafingu'' i ostalim tabloidima i sličnim publikacijama.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 109.</ref> U ovom se razdoblju Lynch također zainteresirao za fotografiju kao oblik umjetnosti pa je putovao u sjevernu [[Engleska\|Englesku]] kako bi fotografirao raspadajući industrijski pejzaž koji mu je naročito bio zanimljiv.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 109–111.</ref>
Redak 85:		Redak 85:
	Nakon filma ''Dina - pješčani planet'' Lynch se nalazio u ugovornoj obvezi za snimanjem još dva projekta za De Laurentiisa: prvi je bio planirani nastavak, ali zbog neuspjeha filma nikad nije otišao dalje od kostura scenarija.<ref name="lynch115"/> Drugi projekt je bio puno osobnije djelo, temeljeno na scenariju na kojem je Lynch već neko vrijeme radio. Razvijajući ideje koje je imao još od [[1973.]] godine, rezultat je bio [[Plavi baršun (1986)\|Plavi baršun]], čija je radnja smještena u izmišljenom gradiću Lumberton, a koja se vrti oko studenta Jeffreyja Beaumonta (Kyle MacLachlan) koji pronađe odsječeno ljudsko uho u polju. Naknadna istraga uz pomoć prijateljice Sandy ([[Laura Dern]]) odvede ga u kriminalno podzemlje kojeg predvodi psihopat Frank Booth ([[Dennis Hopper]]) koji je oteo muža i dijete pjevačice Dorothy Vallens ([[Isabella Rossellini]]) koju konstantno siluje. Sam Lynch opisao je priču kao "san čudnih požuda zamotanih u misterioznu priču".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 138.</ref>		Nakon filma ''Dina - pješčani planet'' Lynch se nalazio u ugovornoj obvezi za snimanjem još dva projekta za De Laurentiisa: prvi je bio planirani nastavak, ali zbog neuspjeha filma nikad nije otišao dalje od kostura scenarija.<ref name="lynch115"/> Drugi projekt je bio puno osobnije djelo, temeljeno na scenariju na kojem je Lynch već neko vrijeme radio. Razvijajući ideje koje je imao još od [[1973.]] godine, rezultat je bio [[Plavi baršun (1986)\|Plavi baršun]], čija je radnja smještena u izmišljenom gradiću Lumberton, a koja se vrti oko studenta Jeffreyja Beaumonta (Kyle MacLachlan) koji pronađe odsječeno ljudsko uho u polju. Naknadna istraga uz pomoć prijateljice Sandy ([[Laura Dern]]) odvede ga u kriminalno podzemlje kojeg predvodi psihopat Frank Booth ([[Dennis Hopper]]) koji je oteo muža i dijete pjevačice Dorothy Vallens ([[Isabella Rossellini]]) koju konstantno siluje. Sam Lynch opisao je priču kao "san čudnih požuda zamotanih u misterioznu priču".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 138.</ref>

	Lynch je u film odlučio staviti [[pop]] pjesme 50-tih godina prošlog stoljeća, uključujući "In Dreams" autora [[Roy Orbison\|Roya Orbisona]] i "Blue Velvet" [[Bobby Vinton\|Bobbyja Vintona]] od kojih je potonja imala snažnu inspiraciju na film, a za koju je Lynch izjavio: "Bila je to pjesma koja je bacila svjetlo na film... Postojalo je nešto tajanstveno u njoj. Nagnala me na razmišljanje. I prva stvar o kojoj sam razmišljao bili su travnjaci - travnjaci u susjedstvu."<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 134.</ref> Ostalu glazbu koja se pojavljuje u filmu komponirao je [[Angelo Badalamenti]] koji će kasnije producirati glazbu za veliku većinu Lynchovih filmova.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 130–132.</ref> Film se svidio Dini de Laurentiisu, a također je hvaljen na specijalno organiziranim internim projekcijama. Međutim, rane projekcije za širu publiku nisu dobro prošle, jer se većini publike film nije svidio.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 148–149.</ref> Iako je Lynch već bio uspješan zbog rada na filmu ''Čovjek-slon'', kontroverze ''Plavog baršuna'' su bile ono što je Lyncha izbacilo u orbitu kod publike i kritike; film je postigao veliki kritičarski uspjeh i skromni komercijalni. Lynch je za rad na filmu zaradio drugu nominaciju za prestižnu filmsku nagradu [[Oscar]] u kategoriji najboljeg redatelja. Redatelj [[Woody Allen]], čiji je film [[Hannah i njezine sestre]] bio iste godine nominiran u kategoriji [[Oscar za najbolji film\|najboljeg filma]] na Oscarima, izjavio je da mu je ''Plavi baršun'' najdraži film [[1986.]] godine.<ref name="Peary">{{~~cite book~~ \| title = Cult Movies 3 \| first = Danny \| last = Peary \| year = 1988 \| publisher = Simon & Schuster Inc. \| location = New York \| pages = 38–42 \| isbn = 0-671-64810-1}}</ref>		Lynch je u film odlučio staviti [[pop]] pjesme 50-tih godina prošlog stoljeća, uključujući "In Dreams" autora [[Roy Orbison\|Roya Orbisona]] i "Blue Velvet" [[Bobby Vinton\|Bobbyja Vintona]] od kojih je potonja imala snažnu inspiraciju na film, a za koju je Lynch izjavio: "Bila je to pjesma koja je bacila svjetlo na film... Postojalo je nešto tajanstveno u njoj. Nagnala me na razmišljanje. I prva stvar o kojoj sam razmišljao bili su travnjaci - travnjaci u susjedstvu."<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 134.</ref> Ostalu glazbu koja se pojavljuje u filmu komponirao je [[Angelo Badalamenti]] koji će kasnije producirati glazbu za veliku većinu Lynchovih filmova.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 130–132.</ref> Film se svidio Dini de Laurentiisu, a također je hvaljen na specijalno organiziranim internim projekcijama. Međutim, rane projekcije za širu publiku nisu dobro prošle, jer se većini publike film nije svidio.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 148–149.</ref> Iako je Lynch već bio uspješan zbog rada na filmu ''Čovjek-slon'', kontroverze ''Plavog baršuna'' su bile ono što je Lyncha izbacilo u orbitu kod publike i kritike; film je postigao veliki kritičarski uspjeh i skromni komercijalni. Lynch je za rad na filmu zaradio drugu nominaciju za prestižnu filmsku nagradu [[Oscar]] u kategoriji najboljeg redatelja. Redatelj [[Woody Allen]], čiji je film [[Hannah i njezine sestre]] bio iste godine nominiran u kategoriji [[Oscar za najbolji film\|najboljeg filma]] na Oscarima, izjavio je da mu je ''Plavi baršun'' najdraži film [[1986.]] godine.<ref name="Peary">{{Citiranje knjige \| title = Cult Movies 3 \| first = Danny \| last = Peary \| year = 1988 \| publisher = Simon & Schuster Inc. \| location = New York \| pages = 38–42 \| isbn = 0-671-64810-1}}</ref>

	== Filmografija ==		== Filmografija ==

←Starija inačica		Inačica od 03:12, 11. studenoga 2021.
Redak 58:		Redak 58:
	Unatoč činjenici što je planirano da film traje 42 minute (na kraju je trajao 89 minuta), scenarij za ''Eraserheada'' je imao tek 21 stranicu pa su se neki profesori na fakultetu zabrinuli da film neće biti uspješan s toliko malo dijaloga i akcije. Ipak, pridržavali su se danog obećanja i nisu se miješali u projekt kao što su to učinili s ''Gardenbackom'' pa je Lynch imao potpunu kreativnu slobodu. Snimanje filma započelo je [[1972.]] godine uglavnom po noći u napuštenim stajama kako bi se na taj način omogućilo produkcijskom timu (koji je uključivao uglavnom Lyncha i neke njegove prijatelje kao što su [[Sissy Spacek]], [[Jack Fisk]], kamerman [[Frederick Elmes]] i montažer zvuka [[Alan Splet]]) da postave sobu za kameru, sobu za montažu, sobu za hranu i kupaonicu.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 59–60.</ref> Projekt je financirao [[Američki filmski institut]] koji je Lynchu dao deset tisuća [[dolar]]a, ali za koje se ispostavilo da neće biti dovoljni da se film završi. Međutim, zbog pritiska drugih studija nakon uspjeha relativno jeftinog filma [[Goli u sedlu]], institut nije mogao dati više novaca Lynchu i njegovoj ekipi. Zbog toga je Lynch posudio novac od svog oca, a također je uzeo svu ušteđevinu koju je imao kad je radio kao dostavljač novina.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 76 and 60.</ref> Nedugo nakon što je produkcija filma ''Eraserhead'' započela, Lynch i njegova supruga su se rastali (bez većih poteškoća) pa je redatelj praktički počeo živjeti na setu. [[1977.]] godine Lynch će se ponovno oženiti, ovaj put s Mary Fisk.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 60, 80, 110.</ref>		Unatoč činjenici što je planirano da film traje 42 minute (na kraju je trajao 89 minuta), scenarij za ''Eraserheada'' je imao tek 21 stranicu pa su se neki profesori na fakultetu zabrinuli da film neće biti uspješan s toliko malo dijaloga i akcije. Ipak, pridržavali su se danog obećanja i nisu se miješali u projekt kao što su to učinili s ''Gardenbackom'' pa je Lynch imao potpunu kreativnu slobodu. Snimanje filma započelo je [[1972.]] godine uglavnom po noći u napuštenim stajama kako bi se na taj način omogućilo produkcijskom timu (koji je uključivao uglavnom Lyncha i neke njegove prijatelje kao što su [[Sissy Spacek]], [[Jack Fisk]], kamerman [[Frederick Elmes]] i montažer zvuka [[Alan Splet]]) da postave sobu za kameru, sobu za montažu, sobu za hranu i kupaonicu.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 59–60.</ref> Projekt je financirao [[Američki filmski institut]] koji je Lynchu dao deset tisuća [[dolar]]a, ali za koje se ispostavilo da neće biti dovoljni da se film završi. Međutim, zbog pritiska drugih studija nakon uspjeha relativno jeftinog filma [[Goli u sedlu]], institut nije mogao dati više novaca Lynchu i njegovoj ekipi. Zbog toga je Lynch posudio novac od svog oca, a također je uzeo svu ušteđevinu koju je imao kad je radio kao dostavljač novina.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 76 and 60.</ref> Nedugo nakon što je produkcija filma ''Eraserhead'' započela, Lynch i njegova supruga su se rastali (bez većih poteškoća) pa je redatelj praktički počeo živjeti na setu. [[1977.]] godine Lynch će se ponovno oženiti, ovaj put s Mary Fisk.<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. pp. 60, 80, 110.</ref>

	Snimljen u crno-bijeloj tehnologiji, ''Eraserhead'' je priča o povučenom mladiću imena Henry ([[Jack Nance]]) koji živi u nimalo maštovitoj industrijskoj pustoši, a čija djevojka rađa deformiranu bebu koju mu ostavlja na brigu. Beba konstantno plače što dovodi do njezine slučajne smrti nakon čega se cijeli svijet počinje raspadati. Lynch je oduvijek odbijao potvrditi ili negirati bilo kakvu interpretaciju filma ili "priznati vlastito razmišljanje u vezi mnogih apstrakcija u filmu".<ref name="ReferenceC">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 54.</ref> Ipak, priznao je da je veliki utjecaj na film imao njegov život u [[Philadelphija\|Philadelphiji]] te je o filmu izjavio da je to u biti njegova "[[Philadelphijska priča]]".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 56.</ref><ref name = "cehwte">[http://www.davidlynch.de/tiplynchtrans.html David Lynch interview 1985] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20101011151810/http://davidlynch.de/tiplynchtrans.html \|date=11. listopada 2010. }} {{~~Cite web~~\|url=http://www.webcitation.org/5msckwCb2\|title=Dadid Lynch na Webcitation.com\|date=January 18, 2010}}</ref>		Snimljen u crno-bijeloj tehnologiji, ''Eraserhead'' je priča o povučenom mladiću imena Henry ([[Jack Nance]]) koji živi u nimalo maštovitoj industrijskoj pustoši, a čija djevojka rađa deformiranu bebu koju mu ostavlja na brigu. Beba konstantno plače što dovodi do njezine slučajne smrti nakon čega se cijeli svijet počinje raspadati. Lynch je oduvijek odbijao potvrditi ili negirati bilo kakvu interpretaciju filma ili "priznati vlastito razmišljanje u vezi mnogih apstrakcija u filmu".<ref name="ReferenceC">[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 54.</ref> Ipak, priznao je da je veliki utjecaj na film imao njegov život u [[Philadelphija\|Philadelphiji]] te je o filmu izjavio da je to u biti njegova "[[Philadelphijska priča]]".<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 56.</ref><ref name = "cehwte">[http://www.davidlynch.de/tiplynchtrans.html David Lynch interview 1985] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20101011151810/http://davidlynch.de/tiplynchtrans.html \|date=11. listopada 2010. }} {{Citiranje weba\|url=http://www.webcitation.org/5msckwCb2\|title=Dadid Lynch na Webcitation.com\|date=January 18, 2010}}</ref>

	Upravo je zbog financijskih problema s produkcijom snimanje filma ''Eraserhead'' bilo hektično s konstantnim prekidanjem i ponovnim startanjem. Upravo za vrijeme jedne takve pauze u snimanju [[1974.]] godine Lynch je kreirao kratki film naziva ''The Amputee'' čija se radnja vrtila oko žene kojoj su amputirane dvije noge (glumi ju supruga Jacka Nancea - Catherine Coulson), a koja na glas čita pismo dok joj doktor pere njezine drvene noge (doktora glumi sam Lynch).<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 66.</ref><ref>[[#LeB00\|Le Blanc and Odell 2000]]. p. 17.</ref>		Upravo je zbog financijskih problema s produkcijom snimanje filma ''Eraserhead'' bilo hektično s konstantnim prekidanjem i ponovnim startanjem. Upravo za vrijeme jedne takve pauze u snimanju [[1974.]] godine Lynch je kreirao kratki film naziva ''The Amputee'' čija se radnja vrtila oko žene kojoj su amputirane dvije noge (glumi ju supruga Jacka Nancea - Catherine Coulson), a koja na glas čita pismo dok joj doktor pere njezine drvene noge (doktora glumi sam Lynch).<ref>[[#Lyn05\|Lynch and Rodley 2005]]. p. 66.</ref><ref>[[#LeB00\|Le Blanc and Odell 2000]]. p. 17.</ref>