WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-16T11:36:40Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Daniellov članak 2.png|mini|desno|300px|Kod [[John Frederic Daniell|Daniellovog]] članka elektrode nisu bile u istom [[elektrolit]]u (bakrena u otopini [[Bakrov(II) sulfat pentahidrat|bakrova sulfata]], cinkova u otopini [[cinkov sulfat|cinkova sulfata]]), a elektroliti su odijeljeni poroznom membranom.]]

[[datoteka:Electrolysis Apparatus.png|mini|desno|300px|Oprema za prikaz [[elektroliza|elektrolize]] sa spojenim elektrodama pod [[napon]]om električne struje.]]

[[datoteka:Oblozena elektroda.jpg|mini|desno|300px|Dijelovi obložene [[elektrode za zavarivanje]].]]

'''Elektroda''' ([[Starogrčki jezik|grč]]. ''ἤλεϰτρον'': [[jantar]] + ''ὁδός'': put), u [[Elektrokemija|elektrokemiji]], je višefazni sustav u kojem se uspostavlja oksidoredukcijska ravnoteža između faze s [[elektron]]skom vodljivošću i faze s [[ion]]skom vodljivošću (otopine [[elektrolit]]a). Najčešće se pritom radi o ravnoteži u redoks sustavu koji se sastoji od [[metal]]a uronjena u otopinu svoje [[soli]]. Metal je reducirani oblik, a metalni su ioni u otopini oksidirani oblik elektrode, na primjer:

:Zn ⇆ Zn2+ + 2e–

Metalni ioni iz [[kristalna rešetka|kristalne rešetke]] nastojat će prijeći u [[otopina|otopinu]], a ioni iz otopine težit će tomu da prijeđu u rešetku. Što metal lakše prelazi u ionsko stanje, to jest što lakše otpušta elektrone, to je njegov elektrodni potencijal s obzirom na otopinu negativniji. Poznate su i elektrode u kojima reducirani oblik nije metal. Tako se na primjer u otopini [[željezo|željeznih]] iona uspostavlja redoks ravnoteža:

:Fe2+ ⇆ Fe3+ + e–

Ako se u takvu otopinu stavi metal koji s njom kemijski ne reagira, kao što je [[platina|platinska]] žica, on s otopinom neće izmjenjivati ione, nego samo elektrone, ali će također imati određeni potencijal prema otopini.

Ako se dvije različite elektrode spoje [[Električni vodič|vodičem]], zbog razlike njihovih potencijala poteći će kroz njega [[električna struja]] i na elektrodama će započeti spontana reakcija oksidacije, odnosno redukcije. Elektroda na kojoj se zbiva oksidacija naziva se [[anoda|anodom]], a ona na kojoj se zbiva redukcija [[katoda|katodom]]. Struja teče od elektrode većega potencijala prema elektrodi manjega potencijala, a razlika potencijala jednaka je [[Elektromotorna sila|elektromotornoj sili]] tako nastaloga galvanskog članka. Tako se elektrode mogu i međusobno uspoređivati. Kao standardna (referentna) uzima se '''vodikova elektroda''', u kojoj se [[vodik]] uz određene uvjete i u dodiru s platinskom žicom uvodi u otopinu:

:H2 ⇆ 2H+ + 2e–

[[Elektrodni potencijal]] te elektrode dogovorno je jednak nuli, pa se prema njoj mogu mjeriti potencijali drugih redoks sustava, često s pomoću indikatorskih elektroda (na primjer staklena elektroda, srebrna elektroda, razne ionsko-selektivne elektrode). Tako se uspostavlja niz njihovih standardnih elektrodnih potencijala, koji pokazuje relativnu oksidacijsku, odnosno redukcijsku moć različitih redoks sustava. Međutim, ako se na elektrode galvanskoga članka dovede izvana [[napon]] suprotan i veći od napona samoga članka, zbivat će se [[elektroliza]], proces suprotan spontanomu procesu u galvanskom članku. <ref> '''elektroda''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=17599] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Elektroda u elektrotehnici ==
U [[elektrotehnika|elektrotehnici]], elektroda je električni element za spajanje nekog tijela ili sredstva u [[strujni krug]], za emisiju, ubrzavanje ili usmjeravanje naelektriziranih čestica te za ostvarivanje [[električno polje|električnog polja]]. Elektrode su prema izvedbi vrlo različite, neke su sastavni dio pojedinih drugih elemenata ([[Elektronska cijev|elektronskih cijevi]], [[poluvodič]]kih elemenata, [[Galvanski elementi|galvanskih članaka]]), neke služe za spajanje s ljudskim tijelom ili organom pri elektrodijagnostici, elektroterapiji ili elektrostimulaciji, a neke za odvijanje pojedinih postupaka ([[elektroliza]], električno [[zavarivanje]]). Elektrodama se nastoji postići dobra [[električna vodljivost]], zato su one od dobro vodljiva materijala ([[metal]]i, [[slitine]], [[ugljik]]). Ako služe spajanju nekog tijela, moraju uz njega dobro prianjati, što se postiže pritiskom, [[Meko lemljenje|lemljenjem]], zataljivanjem ili stavljanjem vodljivog sredstva (tekućine ili paste) na spojno mjesto. Elektrode, spojna mjesta te posljedice fizikalno-kemijskih reakcija između elektroda i tijela ili sredstva unose u električni krug svoja električna svojstva ([[vodljivost]], [[Električni otpor|otpor]], [[Električni kapacitet|kapacitet]], [[induktivitet]], polariziranost i drugo), često ovisna i o [[frekvencija|frekvenciji]] električne struje ili oblicima i frekvenciji impulsa. Zato se u nadomjesnim shemama elektroda predočuje pripadnim slogovima otpornika, kondenzatora, zavojnica ili galvanskih članaka.

== Elektrode za zavarivanje ==
[[Elektrode za zavarivanje]] mogu biti '''gole''' ([[ugljen]]i ili [[metal]]ni štap, [[žica]] ili traka), '''obložene''' (metalna jezgra, a obloga [[minerali|mineralni]] materijal) ili '''punjene''' (mineralna jezgra i metalna obloga) ili nekih drugih oblika. Dodatni materijali i elektrode za [[elektrolučno zavarivanje]] (i druge načine [[zavarivanje|zavarivanja]]) su [[standard]]izirani za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog [[materijal]]a. Priprema, odnosno oblici dodirnih površina koje se zavaruju ([[zavareni spoj]]) i njihovih rubova, je standardizirana za pojedine načine zavarivanja i prema vrsti osnovnog materijala. <ref> [ftp://161.53.116.242/Predavanja_vjezbe_programi_rokovi/Tehnologija_III/Zavarivanje/zavarivanje%20dodaci/termini%20i%20drfinicije.htm] "Termini i definicije kod zavarivanja", Dr.sc. Ivan Samardžić, izv. prof., Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2012.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Fizikalna kemija]]
[[Kategorija:Elektrotehnika]]

Elektroda - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica