WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T21:34:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|veljača 2009.}}
{{Infokvir zrakoplov
|subtemplate=
|ime=Lockheed F-104 Starfighter
|tip=[[Lovački zrakoplovi|Lovac]] presretač/[[lovac-bombarder]]
|proizvođač=Lockheed
|slika=slika:F-104 right side view.jpg
|opis slike=
|dizajn=
|probni let=[[4. ožujka]] [[1954.]]<ref name=harry>http://www.starfighters.nl/northam/xf104.html</ref>
|uveden u uporabu=[[20. veljače]] [[1958.]]
|proizveden=
|povučen=[[2004.]]
|status=
|prvotni korisnik=[[SAD]]
|više korisnika= 
|broj primjeraka=2.578
|pojedinačna cijena=
}}

'''F-104 Starfighter''' je [[SAD|američki]] jednomotorni nadzvučni presretač koji se kasnije koristio i kao [[lovac-bombarder]]. Osim SAD-a i saveznika, nekoliko zrakoplova je do [[1994.]] koristila i [[NASA]] za testiranja.

== Razvoj ==
=== XF-104 ===
[[1951.]] Lockheedov glavni dizajner [[Clarence "Kelly" Johnson]] je otputovao u [[Južna Koreja|Južnu Koreju]] kako bi ispitao američke [[pilot]]e kakav zrakoplov bi po njima bio odgovarajući za njihove potrebe.<ref name=history>http://www.military.cz/usa/air/post_war/f104/f104hist_en.htm</ref> Većina je tražila jednostavan lagan zrakoplov nove generacije, koji bi mogao postići velike brzine te imati odličnu okretnost prilikom manevara na velikim visinama. Do kraja listopada [[1952.]] razvijen je velik broj dizaja koji su se svodili na zajednički model oznake "L-246".<ref name=home>http://home.att.net/~jbaugher1/f104_1.html</ref> Imao je strjelasti [[Trup zrakoplova|trup]], kratka trapezoidna [[krilo zrakoplova|krila]], T rep te novi turbomlazni [[mlazni motor|motor]] General Electric (GE) J79.<ref>http://www.starfighters.net/Aircraft_Home.html</ref> Model L-246 je bio predložen USAF-u upravo kada je bio u potrazi za novim zrakoplovima te je uskoro raspisan natječaj na koji su se prijavili, osim Lockheeda i: [[Northrop Corporation|Northrop]], North American i Republic. U završnom krugu natječaja u siječnju [[1953.]] pobijedio je Lockheed s svojim dizajnom te je dobio ugovor prema kojem je trebao izraditi statičku maketu te dva letna prototipa. Zrakoplov je dobio tvorničku oznaku ''Model 83'', te USAF-ovu oznaku ''''''XF-104''''''.
[[Datoteka:F104 formation.jpg|mini|200px|lijevo|Formacija od 4 F-104A]]

Tony Levier je trebao biti prvi pokusni pilot. Zrakoplov je sam opisao kao "egzotičan" i impresivan, no pošto je ovo bio potpuno novi dizajn nije znao kakve će karakteristike pokazati i kako će se ponašati prilikom leta. Prvi XF-104 je napravljen u Lockheedovoj tvornici Burbank [[23. veljače]] [[1954.]] te je sljedeće noći potajno odvezen u [[Vojna zrakoplovna baza Edwards|zračnu bazu Edwards]].<ref name=harry/>

XF-104 je bio strjelastog oblika s glatkim linijama, što je bila revolucija u odnosu na tadašnje zrakoplove. Prilikom izgradnje se najviše koristio [[aluminij]] te [[titanij]] oko ispuha motora; imao je iglasti nos te mjehurasti poklopac [[kokpit]]a koji se otvarao prema lijevo.<ref name=harry/> Krila su bila trapezoidnog oblika a [[repne površine zrakoplova|repne površine]] su bile T oblika. Osim neobičnih krila, XF-104 je imao i potpuno novo sjedalo za katapultiranje koje pilota nije izbacivalo iznad zrakoplova (kao kod većine) jer je postojala opasnost da će udariti u repne površine, nego ispod zrakoplova. Zbog tog novog sustava, minimalna visina s koje se pilot mogao izbaciti je bila 152 metra. Iskustvo je kasnije pokazalo da ovaj način katapultiranja i nije tako dobar. Budući da u vrijeme testiranja GE J79 motor nije bio dostupan, prvi XF-104 je imao privremeno ugrađeni Wright J65-B-3 motor bez naknadnog sagorijevanja, a od srpnja [[1954.]] mogao se unaprijediti na Wright J65-W-7 inačicu s naknadnim izgaranjem.<ref name=history/> J65 je zapravo bila izmijenjena inačica [[Velika Britanija|Britanskog]] Armstrong-Siddeley Sapphire turbo mlaznog motora.
J65-W-7 je stvarao 34,6 [[Njutn|kN]] potiska (bez dodatnog sagorijevanja), a zrak je usisavao kroz dva bočna usisnika koja su bila malo odmaknuta od trupa kako ne bi usisali turbulentni [[zrak]].<ref name=harry/>
[[Datoteka:Lockheed XF-104 (SN 53-7786) in flight 060928-F-1234S-003.jpg|mini|200px|XF-104]]
Testni pilot Levier je počeo s testiranjima na pisti [[27. veljače]] 1954. a prvi pravi let se odvio 4. ožujka 1954. no kako se [[Podvozje zrakoplova|podvozje]] zbog tehničkog kvara nije mogao uvući, let je trajao samo nekoliko minuta.<ref name=harry/>; sljedeći let je obavljen krajem mjeseca. Kako na početku nije imao motor s naknadnim izgaranjem XF-104A je mogao preći zvučnu barijeru tek u blago ponirućem letu, no ugradnjom J65-W-7 motora je mogao dostići brzinu od čak mach 1,6.<ref name=harry/> Drugi XF-104 prototip je poletio [[5. listopada]] [[1954.]], bio je opremljen s J65-W-7 motorom te je najviše korišten za ispitivanje naoružanja.<ref name=history/> Iako je izvorno bilo zamišljeno da bude opremljen s 30 mm [[top]]om, kasnije je odlučeno da se ugradi novi brzi 20 mm M61 Vulcan top te AN/ASG-14T-1 sustav upravljanja vatrom.
[[Datoteka:F-104 Waffenschacht.jpg|mini|200px|lijevo|M61 Vulcan top]]
[[17. prosinca]] [[1954.]] prilikom testiranja topa na velikoj visini, testni pilot LeVier je pokušao ispaliti rafal no uskoro je došlo do eksplozije te se poremetio rad motora. Levier je ugasio motor, te sigurno prizemljio [[zrakoplov]] polako se spuštajući gotovo 80 kilometara. Kasnije je istragom utvrđeno da je prilikom pucanja eksplodirao jedan metak te oštetio dio topa koji se odlomio i uletio u stražnji dio zrakoplova.<ref name=history/>

Zrakoplov je s vremenom popravljen te se ponovno vratio na testiranja, no [[14. travnja]] se dogodila nova nesreća. Prilikom testnog pucanja topom zbog prevelikih vibracija, s dna zrakoplova je otpao poklopac koji je bio dio mehanizma za katapultiranje što je izazvalo naglu dekompresiju te se odijelo pod pritiskom testnog pilota Hermana R. "Fish" Salmona toliko napuhalo da gotovo ništa nije vidio oko sebe. Na kraju se uspješno katapultirao a zrakoplov je pao na tlo te bio potpuno uništen.<ref name=history/>

I prvi XF-104 će kasnije biti izgubljen u nesreći. [[11. srpnja]] [[1957.]] testni pilot William M. "Bill" Park se katapultirao nakon što je otpao cijeli repni dio zrakoplova.<ref name=harry/><ref name=history/>

== Inačice ==
=== YF-104A ===
[[Datoteka:Airforce Museum Berlin-Gatow 220.JPG|mini|200px|Konus na desnom usisniku]]
Gubitak XF-104 prototipova nije usporio razvoj, te je USAF [[30. ožujka]] [[1955.]] Lockheedu dao ugovor za izradu 17 '''YF-104''' predprodukcijskih zrakoplova koji bi se koristili za procjene.<ref name=tf-104a/> Do kraja godine, GE je isporučio YJ79-GE-3 motore za testiranja te je prvi YF-104A poletio [[17. veljače]] [[1956.]] s pilotom Hermanom Salamonom; već [[28. veljače]] prvi YF-104 je probio zvučnu barijeru.<ref name=yf-104>http://www.starfighters.nl/history/f104_2.html</ref> Bio je 1,68 metara duži od XF-104 što mu je omogućilo smještaj J79 motora te veći unutarnji kapacitet [[gorivo|goriva]]. Osim produženja, na usisnike su nadodani "prepolovljeni" fiksni konusi koji su služili kao zračni "amortizeri" te su bili tajna tijekom dizajniranja.<ref name=yf-104/> Zrakoplovi su se prvotno koristili za testiranje naoružanja (GE M61 Vulcan topa te AIM-9 Sidewinder [[raketa]]) te dodatnih spremnika goriva koji su se spajali na vrhove krila, a imali su zapreminu od 644 litre svaki. Testni YJ79-GE-3 motori za YF su na testiranjima razvili 65,9 kN potiska s naknadnim izgaranjem. Nova elektronika je uključivala TACAN navigacijski sustav, radio te infracrveni ciljnik.

=== F-104A ===
F-104A je ušao u službu USAF-a u veljači [[1958.]] Izgledom je bio dosta sličan YF-104 a pokretao ga je J79-GE-3B mlazni motor koji je bio pouzdaniji od svojih prethodnika. Samom motoru se moglo pristupit tako što bi se pomoću četiri vijka odvojio stražnji dio [[trup zrakoplova|trupa]]. Cijeli Starfighter je dizajniran tako da bude lagan za održavanje. Osim motora koji je služio kao glavni izvor napajanja, u slučaju njegovog kvara, u donjem prednjem dijelu zrakoplova se nalazila zračna turbina koja je određeno vrijeme omogućavala rad elektroničkih i hidrauličkih sustava na zrakoplovu. Jedino naoružanje F-104A su bile dvije toplinski navođene AIM-9B Sidewinder [[raketa|rakete]] koje su bile smještene na vrhovima [[krilo zrakoplova|krila]], no prema nekim izvorima F-104A je mogao ponijeti i jednu nevođenu ''MB-1 Genie'' raketu zrak-zrak koja je nosila malu nuklearnu bojevu glavu a nosila se ispod trupa. Pretpostavlja se da ovo nikad nije praktički instalirano na F-104 osim prilikom testiranja. Iako je prvotno bilo zamišljeno da F-104A nosi GE Vulcan top, to se nije realiziralo jer je Ge imao velikih problema s mehanizmima. Zbog toga je [[1959.]] GE razvio pouzdaniji i kvalitetniji top M61A1 Vulcan koji će s vremenom biti ugrađen na sve Starfightere. Ukupno su napravljena 1953 F-104A ne računajući 17 YF-104A koji su kasnije unaprijeđeni te stavljeni u službu.
[[Datoteka:LockheedF104BStarfighterCAM07.jpg|mini|200px|F-104B]]
Dok je Starfighter polako ulazio u službu, istovremeno je obarao rekorde. Tako je pilot Howard C. Johnson [[7. svibnja]] [[1958.]] postavio novi visinski rekord u YF-104A iznad baze Edwards. [[16. svibnja]] pilot YFa-104A, kapetan Walter Irwin je postavio svjetski brzinski rekord prelazeći stazu od 15 x 25 kilometara prosječnom brzinom od 2260.75 km/h.

=== F-104B ===
Prvi let dvosjeda F-104 je bio [[16. siječnja]] [[1957.]]<ref>http://www.globalsecurity.org/military/systems/aircraft/f-104b.htm</ref><ref name=f-104b>{{Citiranje časopisa |url=http://www.nationalmuseum.af.mil/factsheets/factsheet.asp?id=2310 |accessdate=2. siječnja 2009. |title=Arhivirana kopija |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120119211706/http://www.nationalmuseum.af.mil/factsheets/factsheet.asp?id=2310 |archivedate=19. siječnja 2012. }}</ref> Po izgledu i dizajnu, F-104B je bio identičan A inačici; samo je ugrađen dvosjedni [[kokpit]] uklanjanjem topa<ref>http://www.strategic-air-command.com/aircraft/fighter/f104_starfighter.htm</ref> a dužina zrakoplova je ostala ista. Mogućnost nošenja oružja na vanjskim spojištima je bila moguća kao i kod F-104A. Lockheed je kasnije razvio i inačicu oznake '''TF-104A''' koja je bila obični trener bez naoružanja te je predložio USAF-u no na kraju je odbijena.<ref name=tf-104a>http://www.i-f-s.nl/index12.htm</ref> Stražnji kokpit u kojem je sjedio instruktor je bio malo uzdignut radi bolje preglednosti. F-104B je formalno ušao u službu [[1958.]] paralelno s F-104A. Ukupno je napravljeno 26 zrakoplova a korišteni su da bi se omogućio lakši prelazak novim pilotima na F-104.<ref name=f-104b/> Postojale su i ideje o korištenju F-104B kao naprednog trenera za kadete zrakoplovstva, no ta ideja i nije baš provedena u praksi.
[[Datoteka:Lockheed F-104C Starfighter USAF.jpg|mini|230px|F-104C]]

=== F-104C/D ===
Prvi let jednosjedne F-104C inačice koja je služila kao [[lovac-bombarder]] se odvio [[24. srpnja]] 1958.<ref>[http://www.panzerparade.com/Panzer_Parade/Parade/historyusF104S.html]</ref> te je u službu ušla kasnije te godine. Po vanjštini, F-104C je bilo teško razlikovati od osnovne A inačice, jedina razlika je bila što se na F-104C mogao ugraditi fiksni dodatak za nadolijevanje [[gorivo|goriva]] u letu.
<ref name=f-104c/> Ispod zrakoplova, po sredini trupa je nadodana nova spojna točka koja je bila namijenjena nošenju ''B28'' nuklearne bombe koja je bila glavno oružje pri strateškim napadima.
<ref name=f-104c/> Osim toga, C inačica je mogla na tom mjestu ponijeti i dodatne dvije Sidewinder rakete na dvostrukom lanseru no to se rijetko koristilo jer je stvaralo dosta zračnog otpora. Iznutra, F-104C je koristio poboljšani J79-GE-7A motor koji je razvijao 44,5 kN potiska pri normalnom radu te 70,3 kN s naknadnim izgaranjem. Problematično sjedalo za katapultiranje koje se lansiralo prema dolje je zamijenjeno s Lockheedovim C-2 koje je normalno funkcioniralo. Ukupno je napravljeno 77 zrakoplova, a isporučivani su od 1958. do [[1959.]]<ref name=f-104c>http://www.globalsecurity.org/military/systems/aircraft/f-104c.htm</ref> [[14. prosinca]] 1959. F-104C je postavio i tadašnji novi visinski rekord od 31.513 metara.<ref name=f-104c/><ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.nationalmuseum.af.mil/factsheets/factsheet.asp?id=377 |accessdate=2. siječnja 2009. |title=Arhivirana kopija |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100811054756/http://www.nationalmuseum.af.mil/factsheets/factsheet.asp?id=377 |archivedate=11. kolovoza 2010. }}</ref> Dvosjed '''F-104D''' je zapravo bio F-104B s poboljšanjima koji su ugrađivani na F-104C.

=== F-104G ===
[[Datoteka:F 104 Starfighter.JPG|mini|230px|Njemački F-104G]]
Budući da se F-104 nije masovno koristio u SAD-u, Lockheed je počeo tražiti strane kupce zrakoplova kako bi se cijeli program održao. [[Luftwaffe]] [[Zapadna Njemačka|Zapadne Njemačke]] se pokazao kao obećavajući kupac jer su tražili novi višenamjenski zrakoplov koji bi zamijenio [[F-86 Sabre]]. [[6. studenog]] 1958. objavljena je pobjeda F-104 na natječaju te je Lockheed dobio službeni ugovor [[18. ožujka]] 1959. Zrakoplovi namijenjeni Njemačkoj su dobili oznaku '''F-104G''' a zapravo se radilo o F-104C ali s novim dodacima i poboljšanjima: poboljšana je struktura zrakoplova za lovačko-bombardersku ulogu<ref>http://www.jetplanes.co.uk/f104.html</ref>, ugrađen je najnoviji NASARR [[radar]], poboljšana unutarnja elektronika koja je uključivala novi Litton LN-3 navigacijski sustav, novi J79-GE-11A turbo mlazni motor koji je razvijao 70,28 kN potiska jer je zrakoplov postao teži uz svu novu opremu.<ref name=f-104g>http://www.starfighters.nl/history/f104_13.html</ref> Ugrađeno je i novo C2 sjedalo za katapultiranje a kasnije će se na neke zrakoplove ugrađivati i Martin Baker Mark 7 sjedalo.<ref name=f-104g/> Također je izmijenjen sustav upravljanja a kočnice su poboljšane kako bi se mogle nositi s dodatnom težinom. F-104G je mogao nositi i dvije Sidewinder rakete ispod [[Trup zrakoplova|trupa]] na novim nosačima koji su bili [[aerodinamika|aerodinamički]] prihvatljiviji. Nekoliko nacija je kupilo i jednosjedne '''RF-104G''' izvidnike koji su bili opremljeni s kamerama za izviđanje. Razvijen je i dvosjedni '''TF-104G''' koji je korišten za obuku pilota. Bio je osnovni F-104D ali s unaprjeđenjima kao i jednosjed G.

== Povijest korištenja ==
=== SAD ===
Starfighter je na kraju imaju dosta kratak životni vijek u USAF-u te je naposljetku zrakoplovstvo kupilo u pola manje zrakoplova nego što je prvotno bilo planirano. Jedino po čemu se F-104 isticao je velik broj nesreća uz 49 izgubljenih zrakoplova do [[1961.]] zbog nepouzdanih motora i precijenjenih karakteristika. Sjedalo koje je pilota katapultiralo prema dolje je bilo dosta ne popularno te je šansa za preživljavanje pri iskakanju na maloj visini bila nikakva. Pilotima se savjetovalo da u takvim situacijama pokušaju okrenuti zrakoplov naopako, no to je često bilo teško izvedivo. Poznati testni pilot Iven C. Kincheloe je poginuo u F-104A u bazi Edwards [[26. srpnja]] [[1958.]] nakon što se na maloj visini (prilikom polijetanja) nije uspio okrenuti kako bi se katapultirao.<ref>http://www.acepilots.com/korea/kincheloe.html</ref><ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.nationalmuseum.af.mil/factsheets/factsheet.asp?id=1113 |accessdate=2. siječnja 2009. |title=Arhivirana kopija |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120921083844/http://www.nationalmuseum.af.mil/factsheets/factsheet.asp?id=1113 |archivedate=21. rujna 2012. }}</ref>
[[Datoteka:J79 with F-104.jpg|mini|200px|lijevo|USAF-ov F-104 s J79 motorom]]
Borbena iskoristivost F-104A je bila dosta slaba. Nedostajala mu je elektronika za borbene uvjete, a naoružanje mu nije odgovaralo za misije presretanja. F-104C je ipak bio dosta kvalitetniji te je ovo zapravo zrakoplov koji je Kelly Johnson htio izraditi. Svi F-104A i dvosjedi F-104B su povučeni iz službe Zračne nacionalne garde (US National Guard) već oko [[1960.]] no kasnije su u kriznim situacijama vraćana u privremenu službu sve do [[1969.]] kada su konačno povučeni. 24 zrakoplova su prodana stranim zemljama uključujući nekoliko YF-104A koji su 1960. modificirani u '''QF-104A''' a služili su kao brze mete.<ref name=tf-104a/> Iako ga i nije pratio dobar glas, [[pilot]]i F-104 Starfightera se nisu bunili te su bili zadovoljni zrakoplovom. Iskustvom su otkriveni problemi te su popravljeni; GE je u ranim 60-ima proveo unaprjeđenje motora kako bi se povećala njihova sigurnost. U napadačkim ulogama je unatoč svojoj osjetljivosti na neprijateljsku [[PZO|zračnu obranu]], bio dosta efikasan a zahvaljujući svojim krilima, moga je lako letjeti na malim visinama. No ta ista krila su mu stvarala probleme jer je imao dosta velik radijus skretanja.

U listopadu 1958. nekoliko F-104A je pomoću [[C-124 Globemastera]] prebačeno na [[Tajvan]] no nisu sudjelovali u borbama. Prvi put su borbeno korišteni u Vijetnamu kada se rasplamsao zračni rat [[1965.]] a poboljšana Sjeverno Vijetnamska zračna obrana te MiGovi su predstavljali ozbiljnu prijetnju američkim zrakoplovima. U travnju [[1965.]] 28 F-104C su također poslana u akciju. Starfighteri su uglavnom korišteni u borbenim patrolama te kao zaštita EC-121 Warning Star zrakoplovima za rano upozoravanje a često je uz njih letio i Boeing KC-135 zračni tanker. F-104 su došli u Vijetnam u svojoj normalnoj srebrenoj boji no kasnije su prebojani u maskirnu. Unatoč velikoj zračnoj moći Amerikanaca, gubici su se događali. [[22. srpnja]] [[1965.]] F-104C kojim je upravljao Roy Blakely je bio pogođen od strane neprijateljske vatre i nakon neuspjelog pokušaja prinudnog slijetanja, Blakely je poginuo.<ref>http://www.virtualwall.org/db/BlakeleyRJ01a.htm</ref> [[20. rujna]] 1965. pilot Phil Smith je prilikom leta u teškim uvjetima zalutao iznad [[Kina|Kineskog]] otoka Hainan. Kada se spustio ispod oblačnog pojasa napali su ga Kineski [[MiG-19]] te oborili, no uskoro su poslana dva druga F-104C u potragu za njim te su se zbog loših uvjeta i smanjenje vidljivosti sudarili.<ref name=vijetnam>http://vietnam.warbirdsresourcegroup.org/f104starfighter-operation.html</ref>
[[Datoteka:Lockheed F-104C Starfighters of 435th TFS, 479th TFW, at Udorn RTAFB, in 1965.jpg|mini|200px|F-104C u bazi Da Nang]]
F-104C su vraćeni u SAD do [[Božić]]a [[1965.]] jer su se pojavili [[F-4 Phantom]]i, no povećano djelovanje brzih Sjeverno Vijetnamskih [[MiG-21]] je dovelo odluku povlačenja u pitanje te je u lipnju 1966. vraćena 435 lovačko-bombarderska eskadrila . Uglavnom su korišteni kao potpora i obrana od MiGova za [[F-105 Thunderchief]]ove koji su izvodili napade na neprijateljsku [[PZO]]. Dva F-104C su oborena od strane protu-zračnih raketa [[1. kolovoza]] 1966. pri čemu su poginula oba pilota. Naposljetku se ustanovilo da je cijeli koncept potpore F-105 Thunderchiefima beskoristan, a uloga potpore snagama na tlu također nije davala rezultate zbog neprijateljske protuzračne obrane. Iskusni veteran [[Korejski rat|Korejskog rata]] Norman Schmidt je oboren [[1. rujna]] [[1966.]] iznad [[Laos]]a te zarobljen; [[2. listopada]] Charles Toffert je također oboren iznad Laosa od strane PZO što je označilo prekid uloge F-104 Starfightera kao zrakoplova za potporu u jugoistočnoj Aziji.

=== Njemačka ===
[[Njemačka]] je bila prvi strani korisnik F-104 Starfightera te po broju nabavljenih zrakoplova najveći korisnik. Lockheed im je prvo u kasnoj 1959. isporučio 30 '''F-104F''' trenera za obuku koji su bili manje više isti kao F-104D samo što su imali J79-GE-11A motor i pojednostavljenu elektroniku, a u službi su ostali do 1972. Njemačka ja nabavila i 605 F-104G, 145 RF-104G te 137 TF-104G kojima su zamijenili [[F-86]] i [[F-84]]. Njemački F-104G su imali inačicu F15A-41B NASARR radara, s načinima rada za navigaciju, bombardiranje i borbu zrak-zrak. Navigacijski i bombarderski način rada su uključivali praćenje i mapiranje terena te procjena udaljenosti dok je za borbu zrak-zrak imao mogućnost traženja i praćenja meta za Sidewinder rakete te Vulcan top. Većina F-104G drugih zemalja je imala F15AM-11 inačicu radara.

Glavno oružje Luftwaffeovih F-104G koji su obavljali jurišne zadatke, je bila B43 [[nuklearna bomba]] od 1 megaton. Iako je Zapadna Njemačka formalno bila ne-nuklearna zemlja, [[SAD]] je Njemačku opremao takvim oružjem uz dvostruku kontrolu nad njim od strane vrha [[Luftwaffe]]a i Američkih zapovjednika. No osim B43, Starfighteri su također mogli nositi i konvencionalno oružje za jurišne zadatke poput kasetnih bombi te nevođenih raketnih zrna. Neki Njemački RF-104G su modificirani na F-104G standard. Lockheed je kasnije Njemačkoj ponudio napredniju '''RTF-104G1''' izvidničku inačicu no Njemačka je to odbila, jer je već kupila [[F-4 Phantom II|RF-4E Phantom]].
[[Datoteka:Airforce Museum Berlin-Gatow 227.JPG|mini|200px|lijevo|Njemački TF-104G]]

Njemački mornarički ogranak [[Marineflieger]] je koristio ukupno 146 F-104G i 27 RF-104G a nabavljeni su kako bi zamijenili [[Velika Britanija|Britanske]] [[Hawker Sea Hawk]] lovce. Marinefliegerovi F-104G su uglavnom korišteni u protu-brodskoj ulozi noseći dvije Francuske AS-30 rakete koje su se navodile preko radio veze. Budući da se redilo o dosta ne efektivnim raketama, od [[1977.]] su zamijenjene Kormoran raketama koje su se same mogle navoditi na metu. RF-104G koji za potrebe Marinefliegera su se posebno sastavljali a imali su dalekometne kamere smještene iza [[kokpit]]a. Najčešće su izviđali brodove iznad [[Baltik]]a koristeći bočne kamere, s tim da su pritom ostajali u međunarodnim vodama.

Luftwaffe Starfighteri su izvorno bili u prirodnoj metalnoj boji, no sredinom 1960-ih su prebojani u maskirnu s tamnim sivim i zelenim tonovima. Zrakoplovi Marinefliegera su koristili tamno sive tonove na gornjoj te lagano sive tonove na donjoj strani zrakoplova. U iznimnim slučajevima ili prilikom proslava neki zrakoplov bi se obojao u crnu, crvenu i žutu koje su Njemačke nacionalne boje.

=== Kanada ===
[[Datoteka:Cf104 canadian warplane heritage museum 4.jpg|mini|200px|Kanadski CF-104]]
Modificirani bivši Američki F-104A su dostavljeni [[Kanada|Kanadi]] kao početak za proizvodnju '''CF-104'''. Zrakoplov je izvorno nosio oznaku CF-111 te tvorničku oznaku CL-90. Dostava CF-104 započinje 1961. s prvim gotovim zrakoplovima koji su izašli iz tvornice [[18. ožujka]] [[1961.]] Ukupno je napravljeno 200 zrakoplova za Kanadsko zrakoplovstvo. CF-104 je bio gotovo identičan F-104G a pokretao ga je J79-OEL-7 turbomlazni motor koji se licencno proizvodio u Orenadi u Kanadi; izvorno je bio zamišljen kao jurišnik s nuklearnim naoružanjem stoga nije imao ugrađeni top i ciljnik, no to je ugrađeno tijekom ranih 1970-ih kada se počeo koristiti kao konvencionalni strateški jurišnik. Od tada je mogao nositi i CRV 70 nevođena raketna zrna, "nepametne" bombe te [[Velika Britanija|Britansku]] [[BL755]] kasetnu bombu. Budući da je CF-104C bio namijenjen jurišnim zadacima, koristio je R24A inačicu NASARR [[radar]]a koja nije imala način rada za borbu zrak-zrak. Neki CF-104 su modificirani da nose Vinten kapsulu za izviđanje ispod [[trup zrakoplova|trupa]] no ovi zrakoplovi nisu dobili posebnu oznaku. Kanadsko zrakoplovstvo je nabavilo i 38 CF-104D dvosjeda za obuku koji su bili slični F-104G a svi su se proizvodili u Lockheedu. Zadnjih 16 zrakoplova je imalo unaprijeđenu elektroniku pa su dobili oznaku '''CF-104 Mark 2'''. Nakon završetka izrade Kandaskih zrakoplova, SAD je Canadairu dao ugovor za izgradnju 140 F-104G za američke saveznike.

Kanadski zrakoplovi su izvorno bili u metalnoj boji, no kasnije je gornji dio obojan u slojeve tamno zelene i maslinaste a dno u sivu. Zadnji zrakoplovi su povučeni tijekom 80-ih a zamijenili su ih [[F/A-18 Hornet]]i. Kanadađni su imali i najveći broj nesreća s Starfighterom izgubivši 110 zrakoplova što je činilo oko 46% zrakoplova.

=== Italija ===
[[Datoteka:Lignano aereo.jpg|mini|200px|Talijanski F-104]]
Fiat je proizveo ukupno 125 F-104G za potrebe Talijanskog ratnog zrakoplovstva,<ref name=italija>http://www.starfighters.nl/history/f104_20.html</ref> a prvi "domaći" zrakoplov je poletio [[9. lipnja]] [[1962.]] Prvi zrakoplovi su ušli u operativnu službu [[1965.]] Od 125 zrakoplova, 51 je prerađen da obnaša ulogu presretača, 54 su prerađena da s služe kao jurišnici a 20 ih je modificirano u RF-104G ugradnjom kamere. [[Italija]] je nabavila i 12 TF-104G od Lockheeda te 12 istih od Aeriitalie. Tijekom 80-ih Luftwaffe je Italiji dao još 6 TF-104G koji su bili višak s tim da su barem dva obnovljena te ponovno korištena a ostatak je služio kao izvor rezervnih dijelova. Talijani su bili zadovoljni s zrakoplovima tako da su naručili poboljšanu CL-911 tj. '''F-104S''' inačicu koja je mogla nositi Sparrow rakete zrak-zrak.

=== Japan ===
[[Japan]] je nabavio 210 '''F-104J''' jednosjeda i 20 '''F-104DJ''' dvosjeda za obuku. Tri F-104J su dostavljena od strane Lockheeda da služe kao osnovica buduće proizvodnje u Mitsubishi Heavy Industries.
[[Datoteka:JASDF F-104J.JPG|mini|lijevo|200px|Japanski F-104J]] 29 ih je sastavljeno pomoću dostavljenih dijelova dok je ostatak izrađen vlastitim resursima. Prvi let F-104J je bio [[30. lipnja]] [[1961.]] a proizvodnja u Mitsubishiu započinje u proljeće [[1962.]] i traje do [[1967.]]<ref name=japan>http://www.starfighters.nl/history/f104_31.html</ref> Svi F-104DJ su dostavljeni u dijelovima te su paralelno sastavljani s J inačicama. Japanske inačice su bile bazirane na F-104G i TF-104G no kako se Japan držao stroge doktrine snaga za samoobranu ti su bili optimizirani samo za ulogu presretača. Imali su F15J-31 inačicu NASARR radara koja je imala način rada samo za borbu zrak-zrak i pokretao ih je J79-IHI-11A (inačica J79-GE-11A) koji se licencno proizvodio u Ishikawajima-Harima Heavy Industriesu. Japanski Starfighteri su izvorno bili obojani u metalnoj boji s bijelim krilima na kojima je bio simbol izlazećeg [[sunce|sunca]]. Kasnije su prebojani u laganu sivu kako bi se spriječila [[korozija]] a nekim zrakoplovima su i nosevi obojani u crno.[[Datoteka:F-104 3-view.jpg|mini|desno|250px|F-104 dizajn]] Povučeni su iz službe sredinom 80-ih a zamijenio ih je [[Mitsubishi F-15J|F-15J Eagle]].<ref name=japan/> Neki su zadržani kako bi tada obavljali specijalne zadaće a neki su predani Tajvanu. 90-ih nekoliko zrakoplova je pretvoreno u '''QF-104J''' bespilotne mete. Tijekom dva desetljeća službe, Japan je u nesrećama izgubio oko 15% svojih zrakoplova što i nije loše u odnosu na druge korisnike.

{{Infookvir teh. karakteristike zrakoplova
|izvori =
|inačica =
|posada =
|kapacitet =
|dužina =16,66 m
|raspon krila =6,36 m
|promjer rotora =
|površina krila =18,22 m<sup>2</sup>
|strijela krila =
|visina =4,09 m
|širina trupa =
|aeroprofil =
|težina zrakoplova =6.350 kg
|maksimalna dozvoljena težina zrakoplova =
|maksimalna težina uzlijetanja =13.179 kg<ref name=factory/>
|korisni teret =
|najveća brzina =2.125 km/h
|ekonomska brzina =
|dolet =2.623 km
|borbeni dolet =
|brzina penjanja =
|maksimalna visina leta =
|omjer potisak/težina=
|specifično opterećenje krila =
|motor =1 x General Electric J79-GE-11A<ref name=factory>http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=113</ref>
|snaga motora =
|propeler =
|naoružanje =<li>četiri pod krilna spojišta:
*1 x 20 mm M61 Vulcan
*4 × AIM-9 Sidewinder,
*razne bombe i rakete<ref>http://www.globalaircraft.org/planes/f-104_starfighter.pl</ref>
|defanzivne mjere =
}}

== Poveznice ==
{{WProjekti
|commons = F-104 Starfighter
|commonshr = F-104 Starfighter
|commonscat = F-104 Starfighter
|commonscathr = F-104 Starfighter
}}

== Izvori ==
*http://www.vectorsite.net/avf104.html (većina teksta)
{{izvori|2}}

[[Kategorija:Američki zrakoplovi lovci]]

F-104 Starfighter - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 05:12, 2. siječnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''F-104 Starfighter'''-->~~{{izdvojeni članak\|veljača 2009.}}~~		<!--'''F-104 Starfighter'''-->
	{{Infokvir zrakoplov		{{Infokvir zrakoplov
	\|subtemplate=		\|subtemplate=