WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T04:00:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infokvir zrakoplov
|ime=McDonnell Douglas F-4 Phantom II
|tip=[[Lovac-bombarder]]
|proizvođač=[[McDonnell Douglas]]
|slika=Image:F-4 Phantom in flight Apr 1982.jpg
|opis slike=
|dizajn=
|probni let=[[27. svibnja]] [[1957.]]
|uveden u uporabu=[[30. prosinca]] [[1960.]]
|proizveden=[[1958.]] – [[1981.]]
|povučen=
|status=Aktivan
|prvotni korisnik=[[SAD]]
|više korisnika= 
|broj primjeraka=5.195
|pojedinačna cijena=
}}

'''McDonnell Douglas F-4 Phantom II''' je dvosjedni, dvomotorni nadzvučni [[lovac-bombarder]] koji je za potrebe [[Ratna mornarica SAD-a|Američke mornarice]] razvio McDonnel Douglas. Intenzivno se koristio posebno tijekom [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]] te je postao osnovica Američke mornarice i [[USAF]]-a u ulozi lovca-bombardera i izvidnika.
U službu je ušao [[1960.]] te je od tada postao sastavni dio Američke zračne moći sve kroz 70-e i 80-e kada se postupno počinje povlačiti pred dolaskom modernijih zrakoplova poput [[F-15 Eagle]]a i [[F/A-18 Hornet]]a. Zadnji sukob u kojem je sudjelovao je bio [[Zaljevski rat]] [[1991.]] gdje je obnašao ulogu izvidnika te se [[1996.]] konačno povlači iz službe.

== Pregled ==
F-4 Phantom je dizajniran kao lovac za obranu flote Američke mornarice te je u službu ušao 1960. a do [[1963.]] već ga je i USAF prihvatio u ulozi lovca-bombardera. Kada je proizvodnja završila [[1981.]] proizvedeno je 5.195 zrakoplova, što ga čini najmasovnije proizvedenim američkim nadzvučnim zrakoplovom te je do dolaska F-15 Eaglea bio zrakoplov s najdužim razdobljem proizvodnje.
Unatoč svojim velikim dimenzijama, maksimalnoj težini prilikom uzlijetanja od 27.000 kg, F-4 je imao maksimalnu brzinu od [[Mach]] 2,23 i brzinu uspinjanja od 210 m/s te je odmah prilikom ulaska u službu oborio 15 svjetskih rekorda. Mogao je ponijeti 8.480 kg oružja na 9 vanjskih spojnih točaka a arsenal mu se sastojao od [[raketa]] zrak-zrak, zrak-zemlja, nevođenih bombi te [[Nuklearna bomba|nuklearnog naoružanja]] a kako se u vrijeme njegovog uvođenja u službu [[F-8 Crusader]] koristio za blisku borbu, F-4 kao i ostali presretači nije imao ugrađeni unutarnji [[top]]. Posadu je činio glavni [[pilot]] i kopilot koji je pomagao u vizualnom i radarskom otkrivanju neprijatelja te navigaciji.

F-4 Phantom II su koristile i Američke akrobatske grupe: USAF-ovi Thunderbirdsi (5 sezona) i Blue Angelsi Američke mornarice (6 sezona).

Phantom je postao osnova buduće klase zrakoplova koja je mogla postići mach 2, imala je velik domet djelovanja te je bila optimizirana za dnevne zračne dvoboje. U USAF-u su zamjenjeni [[F-16 Fighting Falcon]]ima i F-15 Eagleovima a u mornarici [[F-14 Tomcat]]om i F/A-18 Hornetima.

== Dizajn i razvoj ==
[[Datoteka:F-4_Phantom_Blue_Angels.jpg|mini|lijevo|200px|F-4 Phantomi Blue Angelsa]]
=== Pozadina razvoja ===
[[1953.]] McDonnell je započeo radove na novom zrakoplovu vraćajući se svom prethodnom dizajnu, F3H Demonu, mornaričkom lovcu kako bi mu poboljšali performanse. Razvijeno je nekoliko projekata uključujući inačicu koju je trebao pokretati Wright J67 motor ili General Electric J79. Inačica s ovi motorima je imala maksimalnu brzinu od Mach 1,97 te je McDonnell predložio mornarici novi "Super Demon". Novi zrakoplov je trebao imati i promjenjivi nosni konus, u koji se po potrebi misije mogao smještati radara, kamera ili topovi. Mornarica je bila zainteresirna za novu inačicu, no kako su već postojeći projekti Grumman XF9F-9 i Vought XF8U-1 bili dovoljni nije bilo potrebe za novim nadzvučnim zrakoplovom.

Zbog toga je McDonnell redizajnirao svoj projekt u lovca-bombardera za djelovanje u svim vremenskim uvjetima te je [[18. listopada]] [[1954.]] McDonnel je dobio nalog da izrade YAH-1 prototipove. [[26. svibnja]] [[1955.]] je došlo izlasanstvo mornarice sa potpuno novim zahtjevima, jer je u tom trenutku za jurišne zadatke postojao [[A-4 Skyhawk]] i F-8 Crusader za neposredne zračne borbe. Zbog toga je novi zrakoplov preinačen u zrakoplov za obranu flote te je dobio kopilota koji je upravljao [[radar]]om.

=== XF4H-1 prototip ===
XF4H-1 je bio dizajniran da nosi 4 [[AAM-N-6 Sparrow III]] rakete s radarskim navođenjem, a pokretala bi ga dva J79-GE-8 [[mlazni motor|motora]]. Kao i kod F-101 Voodooa motori su bili nisko smješteni u [[trup zrakoplova|trupu]] kako bi maksimalno iskoristili prostor za [[gorivo]] a zrak je uzimao kroz dva fiksirana usisnika na bokovima. Vrhovi krila su bili zakrivljeni prema gore kako bi omogućili bolju kontrolu pri niskim brzinama.

Testiranja u zračnom tunelu su ipak otkrila neke nestabilnosti te su vrhovi krila zakrivljeni za dodatnih 5 stupnjeva. [[Repne površine zrakoplova|Repne površine]] su dosta pokretljive te je vodoravni stabilizator spušten prema dolje za 23 ° u odnosu na okomiti stabilizator zbog stabilnosti. Uz to, na usisnike su nadodane pokretne površine koje su ograničavale količinu zraka koji je ulazio, a mogućnost presretanja u svim uvjetima je bila moguća zbog snažnog AN/APQ-50 radara.

=== Proizvodnja ===
[[Datoteka:F-4J Phantom II VF-31.jpg|mini|200px|F-4 Phantom slijeće na [[Nosač zrakoplova|nosača zrakoplova]].]]
Na početku proizvodnje, radar je unaprijeđen na veći i snažniji AN/APQ-72 što je rezultiralo povećanjem nosa, te je prerađena pilotska kabina kako bi kopilot imao više prostora.

USAF-je primio prve Phantome u službu zbog Obrambenog Tajnika Robert McNamara koji je želio da se isti lovac koristi u svim granama vojske. Nakon što je F-4B pobijedio u natjecanju za USAF-ovog lovca protiv [[F-106 Delta Dart]]a, u siječnju [[1962.]] USAF je posudio dva mornarička zrakoplova te ih privremeno označio '''F-110A Spectre''' kako bi ih prilagodio svojim potrebama. Za razliku od mornarice koja je preferirala presretačke uloge, Ratno zrakoplovstvo je F-4 zamišljalo u isključivo u ulozi lovca-bombardera što je nakraju ostvarilo u inačici F-4C koja je prvi put poletila [[27. svibnja]] [[1963.]] te pri prvom letu postigla brzinu veću od mach 2.

Proizvodnja F-4 u [[SAD]]-u je prekinuta [[1979.]] kada je brojka proizvedenih zrakoplova dosegla 5.195 (138 zrakoplova je proizvedeno i u [[Japan]]u) što ga čini drugim najproizvedenijim i izvezenim američkim zrakoplovom. Od 5.195 zrakoplova, 2,874 su napravljena za USAF, 1,264 za mornaricu, dok je ostatak napravljen za strane kupce. Posljednji proizvedeni zrakoplovi su otišli u [[Turska|Tursku]], dok je baš posljednji F-4 proizveden [[1981.]] u Japanu (inačica F-4EJ). Od [[2001.]] još je oko 1.100 zrakoplova u službi diljem svijeta.

=== Oboreni rekordi ===
*[[6. prosinca]] [[1959.]] drugi XF4H-1 postavlja novi svjetski visinski rekord od 30.040 koji je do tada držao Sovjetski prototip [[Suhoj]] T-43-1.
*[[5. rujna]] [[1960.]] F4H-1 je letio 500 km srednjom brzinom od 1.958 km/h .
*[[25. rujna]] [[1960.]] je letio 100 km bez prestanka pri brzini od 2.237 km/h.
*[[24. svibnja]] [[1961.]] tijekom proslave 50 godišnjice zrakoplovstva u mornarici, prelijeće cijeli kontinentalni dio [[SAD]]-a za 2 sata i 47 minuta.
*[[28. kolovoza]] [[1961.]] F-4 Phantom prelijeće udaljenost od 4,8 km brzinom 1.452 km/h pri visini manjoj od 40 m.

=== Cijene inačica ===

{|class="wikitable" style="font-size:90%"
!||F-4C||RF-4C||F-4D||F-4E
|-
|Dizajn i razvoj inačice||||61.200 - [[1973.]]||||22.700 - 1973.
|-
|Struktura zrakoplova bez pogonske grupe||1,388,725||1,679000||1,018,682||1,662,000
|-
|Motori||317.647||276.000||260.563||393.000
|-
|Elektronika||52.287||293.000||262.101||299.000
|-
|Naoružanje||139.706||73.000||133.430||111.000
|-
|Cijena modifikacije||116.289 - [[1973.]]||55.217 - 1973.||233.458 - 1973.||7.995 - 1973.
|-
|Cijena po satu letenja||924||867||896||896
|-
|Održavanje po satu leta||545||545||545||545
|}
'''''Napomena''':Cijene su izražene u Američkim dolarima, vrijednosti iz [[1964.]]''

== Povijest korištenja ==
=== Američka mornarica ===
[[30. prosinca]] [[1960.]] VF-121 Pacemakersi su postali prvi korisnici F-4 Phantoma, a prva eskadrila s borbeno spremnijim inačicama F4H-1 je bila VF-74 Be-devilers koja je svoje zrakoplove dobila [[8. srpnja]] [[1961.]] U listopadu 1961. Phantomi završavaju pripreme za službu na nosačima, a prva služba je započela u razdoblju od [[1962.]] – [[1963.]] na nosaču zrakoplova USS Forrestal.
[[Datoteka:U.S._Air_Force_McDonnell_Douglas_RF-4C_Phantom_II_with_auxiliary_fuel_tanks_in_flight,_1968.jpg|mini|200px|F-4 taktičko izvidničke grupe]]
Do [[incident u zaljevu Tonkin|incidenta]] u [[zaljev Tonkin|zaljevu Tonkin]] 13 od 31 mornaričke eskadrile su bile opremljene ovim zrakoplovom, a prvi borbeni letovi su se odvijali [[5. kolovoza]] [[1964.]] iznad [[Vijetnam]]a s nosača zrakoplova [[USS Constellation]]. Prvi zračni dvoboj je dobiven [[9. travnja]] [[1965.]] kada je F-4B oborio [[Kina|Kineski]] [[MiG-17]] a [[17. lipnja]] [[1965.]] F-4B je oborio prvi zrakoplov iznad Vijetnama.

[[10. svibnja]] [[1972.]] poručnik Randy "Duke" Cunningham i William P. Driscoll u F-4J-u obaraju tri [[MiG-17]], te tako postaju prvi asevi. U njihovom petom dobivenom dvoboju, vjeruje se da su oborili Sjeverno-vijetnamskog asa poručnika Toona no ti nije potvrđeno a prilikom povratka s misije ih je pogodila i teško oštetila raketa zemlja-zrak te su se katapultirali nakon što su došli iznad oceana kako ne bi bili zarobljeni.

Tijekom rata, mornarički F-4 Phantomi su sudjelovali u 84 borbena leta, pri čemu su ostvarili 40 pobjeda u zračnim dvobojima a izgubili 71 zrakoplov (5 od drugih zrakoplova, 13 je oboreno od [[raketa zemlja-zrak]] i 53 zbog protuzračne artiljerije). U nesrećama su izgubljena dodatna 54 Phantoma.

=== USAF ===
Iako je na početku [[USAF]] nevoljko prihvatio mornarički zrakoplov, kasnije je postao najveći korisnik F-4 Phantoma. Prvi USAF-ovi Phantomi u Vijetnamu su bili F-4C 555-te taktičko lovačke eskadrile koji su pristigli u prosincu [[1964.]] te su [[10. srpnja]] [[1965.]] ostvarili prvu zračnu pobjedu oborivši Sjeverno Vijetnamske [[MiG-17]] pomoću AIM-9 Sidewinder raketa. [[24. srpnja]] [[1965.]] Phantom iz 45-e eskadrile je postao prvi Američki zrakoplov oboren od strane neprijateljskih [[raketa]] zemlja-zrak, a [[5. listopada]] [[1966.]] F-4C postaje prvi Američki zrakoplov izgubljen u zračnom dvoboju nakon što ga je oborio [[MiG-21]] raketom zrak-zrak.

[[Datoteka:F-4 3-view.jpg|thumb|right|250px|Shematski prikaz]]
{{Infookvir teh. karakteristike zrakoplova
|izvori =
|inačica =
|posada =2
|kapacitet =
|dužina =19,2 m
|raspon krila =11,7 m
|promjer rotora =
|površina krila =49,2 m<sup>2</sup>
|strijela krila =
|visina =5,0 m
|širina trupa =
|aeroprofil =NACA 0006.4-64 (korjen krila), NACA 0003-64 (vrh krila)
|težina zrakoplova =13.757 kg
|maksimalna dozvoljena težina zrakoplova =
|maksimalna težina uzlijetanja =28.030 kg
|korisni teret =
|najveća brzina =2.370 km/h
|ekonomska brzina =940 km/h
|dolet =2.600 km
|borbeni dolet =680 km
|brzina penjanja =210 m/s
|maksimalna visina leta =
|omjer potisak/težina=0,58 (pri [[MTOW]])
|specifično opterećenje krila =383 kg/m<sup>2</sup>
|motor =2× General Electric J79-GE-17A
|snaga motora =79,4 kN svaki
|propeler =
|naoružanje =
|defanzivne mjere =
}}

== Izvori ==
*http://www.fas.org/man/dod-101/sys/ac/f-4.htm
*http://www.globalaircraft.org/planes/f-4_phantom_ii.pl
*http://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.asp?aircraft_id=24
*http://www.globalsecurity.org/military/systems/aircraft/f-4.htm

[[Kategorija:Američki zrakoplovi lovci]]

F-4 Phantom II - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica