WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-01T01:40:47Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz}}
'''Farsa''' ([[Francuski jezik|franc.]] ''farce''), naziv za lakrdiju, šaljivu scensku igru, odnosno lakomislenu i vulgarnu [[Komedija|komediju]].{{fusg|1}}

==Farsa kao književna i kazališna vrsta==
Farsa je kratak, veseo [[Kazalište|kazališni]] komad u kojemu je humor grub, drastičan i jeftin. Riječ ''farce'' značila je u [[Francuski jezik|francuskom jeziku]] najprije nadjev, sjeckano [[meso]], [[povrće]], [[žitarice]], [[kruh]], [[začin]] itd. kojim se punila pečena živad; kasnije ona počinje [[Metafora|metaforički]] označavati scenski »začin«, tj. različite bufonerije, burleske, harlekinade i slično, koje su se kao međuigra umetale u [[Srednji vijek|srednjovjekovna]] [[Crkvena drama|crkvena prikazanja]], da bi se razbila monotonija njihove naivno-otužne [[Biblija|biblijske]] i [[Hagiografija|hagiografske]] tematike.{{fusg|2}} Srednjovjekovno je poluliturgijsko kazalište ograničeno na određeno doba godine, vezano uz crkvene blagdane, i nije repertoarnih obilježja. U nas se taj tip predstava što ga nazivamo ''prikazanje'' (''skazanje'') razvio iz pučkih pobožnosti, zatim tzv. »plačeva« i dijaloških pjesama u [[14. stoljeće|14.]] i [[15. stoljeće|15. stoljeću]]. Organizirani oblici profanoga [[Mim|mima]] pretvaraju se postepeno u posebni segment srednjovjekovnoga kazališta. Tako nastaju ''farse'', ''sotije'', ''intermezzi'' i dr. Profesionalni [[Glumac|glumci]] crpu svoje teme iz svakodnevnog života, prikazujući u farsama drastično-naturalističkim načinom [[Brak|bračne]] peripetije, sudsku praksu itd.{{fusg|3}} [[Marin Držić]], [[Molière]], [[Carlo Goldoni]], [[Johann Nestroy]], [[Eugène Labiche]] i [[Georges Feydeau]] svojim su se farsama svrstali među najpoznatije pisce ove književne i kazališne vrste.

==Farsa u liturgijskoj glazbi==
Farsa ([[Latinski jezik|lat.]] ''farcire'' = popuniti, ispuniti) je u starokršćanskoj [[Glazba|glazbi]] bio naziv za jednu od mnogih vrsta tzv. ''tropiranja''. Pod tropiranjem se razumijeva umetanje novih tekstovnih odlomaka, a katkad i novih melodija, u službene liturgijske tekstove. Takvi se umetci susreću od [[9. stoljeće|9.]] do [[13. stoljeće|13. stoljeća]].{{fusg|4}} Tropirali su se gotovo svi dijelovi ordinarija i proprija [[Misa|mise]] te [[Brevijar|časoslova]]. Budući da su se tropi usklađivali s formom i stilskim značajkama [[Gregorijanski napjev|gregorijanske melodije]] kojoj su dodani, a prilagođavali su se i ukusu vremena, to je nastao čitav niz oblika. Srednjovjekovni pisci i crkveni glazbenici su ih pored općenitije oznake ''tropus'' nazivali i ''laudes'', ''laudes festivae'' (jer su se tropi pjevali većinom za većih, svečanijih služba), zatim ''farsa'', ''neuma'', ''versus'' (kasnije ''versus intercalares''), ''prosa'', ''prosula'' itd.{{fusg|5}} [[Tridentski sabor|Tridentski koncil]] je ukinuo praksu tropiranja.

==Farsa u svjetovnoj glazbi==
Krajem [[18. stoljeće|18.]] i početkom [[19. stoljeće|19. stoljeća]] je u [[Italija|Italiji]], točnije u [[Venecija|Veneciji]] bila vrlo popularna ''farsa'' ili ''farsetta'', podvrsta komične [[Opera|opere]]. Bile su to uglavnom šaljive jednočinke, katkada i s kraćim [[Balet|baletnim]] prizorima. Izvodile su se u venecijanskom kazalištu San Moisè (Teatro San Moisè), često u vrijeme poznatoga karnevala. Njemački skladatelj [[Johann Simon Mayr]], koji je živio i djelovao u sjevernoj Italiji, pored brojnih je vokalnih i koncertnih instrumentalnih djela te »ozbiljnih« opera napisao i tridesetak farsa. [[Gioachino Rossini]] je također napisao nekoliko farsa, od kojih se neke još i danas izvode: ''La cambiale di matrimonio'' (''Bračna mjenica'', 1810.), ''L’inganno felice'' (''Uspješna obmana'', 1812.), ''La scala di seta'' (''Svilene ljestve'', 1812.), ''L’occasione fa il ladro'' (''Prilika čini lopova'', 1812.), ''Il Signor Bruschino'' (''Gospodin Bruschino'', 1813.) i ''Adina'' (1818.).

==Literatura==
#[[Ivona Ajanović|Ajanović, Ivona]]: „TROP”, u: Kovačević, K. (ur.), ''[[Muzička enciklopedija]]'', Zagreb: JLZ, 1977., sv. 3, str. 605-606.
#[[Josip Andreis|Andreis, Josip]]: ''Povijest glazbe'', Zagreb: SNL, 1989., sv. 1, str. 91-96.
#[[Nikola Batušić|Batušić, Nikola]]/[[Vladan Švacov|Švacov, Vladan]]: „Drama, dramaturgija, kazalište”, u: Škreb, Z./Stamać, A. (ur.): ''Uvod u književnost'', Zagreb: Globus, 1986., str. 441-487.
#Beaujean, Alfred (''et al''): ''HARENBERG OPERNFÜHRER'', Dortmund: Harenberg Kommunikation, 1999., str. 712-748.
#[[Bratoljub Klaić|Klaić, Bratoljub]]: ''Rječnik stranih riječi'', Zagreb: Nakladni zavod MH, 1988., str. 412.
#[[Krešimir Kovačević|Kovačević, Krešimir]]: „FARSA”, u: Kovačević, K. (ur.), ''Muzička enciklopedija'', Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 555.
#Šentija, Josip (''et al''): „FARSA”, u: Šentija, J. (ur.):, ''[[Opća enciklopedija JLZ|Opća enciklopedija]]'', Zagreb: JLZ, 1977., sv. 2, str. 666.

==Bilješke==
#{{fusd|1}} B. Klaić: ''Rječnik stranih riječi'', str. 412.
#{{fusd|2}} J. Šentija (''et al''): ''OPĆA ENCIKLOPEDIJA'', sv. 2, str. 666.
#{{fusd|3}} N. Batušić/V. Švacov: „Drama, dramaturgija, kazalište”, str. 450.
#{{fusd|4}} J. Andreis: ''Povijest glazbe'', sv. 1, str. 91.
#{{fusd|5}} I. Ajanović: „TROP” (u: ''MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA'', sv. 3), str. 605.

{{GLAVNIRASPORED:Farsa}}

[[Kategorija:Komedija]]
[[Kategorija:Književne vrste]]
[[Kategorija:Srednji vijek]]
[[Kategorija:Kršćanska glazba]]
[[Kategorija:Opera]]
[[Kategorija:Scenska umjetnost]]

Farsa - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica