WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T06:23:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Ferid Džanić''' ([[Bihać]], [[1918.]] - [[Villefranche-de-Rouergue]], [[17. rujna]] [[1943.]]), kao član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] sa još nekolicinom infiltratora je aktivno planirao pobunu protiv [[Handžar divizija|SS divizije Handžar]], svoju šansu je pronašao u rujnu 1943. godine u Villefranche-de-Rouergue, u [[Francuska|Francuskoj]].

Završio Višu željezničarsku školu u Beogradu. Mobiliziran u domobrane 1941. i poslan na vojnu obuku za vojne željezničare u Slavonski Brod. Godine [[1942.]] promaknut je u zvanje [[poručnik]]a i postao pomoćnik [[pukovnik]]a Slavka Petruhara, zapovjednika željezničke zaštite u Bosanskom Novom. Zapovjeda zaštitom na liniji [[Banja Luka]] - [[Bosanski Novi]] - [[Sunja]]. Po tome postaje kontrolorom na kolodvoru [[Dobrljin]] u blizini Bosanskog Novog.

Pobjegao je u [[partizani|partizane]] u studenom 1942. g. Nakon toga, po jednima dezertirao iz Osme krajiške (muslimanske) brigade, a po drugima zarobljen od Nijemaca. Potom uhićen od strane vlasti [[NDH]] i zatočen u zloglasni sarajevski zatvor [[Beledija (Sarajevo)|Belediju]], koji datira još od turskog doba.

Iz zatvora se spasio pristupivši [[13. oružana gorska divizija SS-a "Handžar"|13. SS diviziji]].
17. rujna 1943., zajedno s Luftijom Dizdarevićem, Božom Jelenekom i Nikolom Vukelićem digao pobunu u [[Villefranche-de-Rouergue]]. Bosnanski Muslimani su činili otprilike dvije trećine sastava, Hrvati jednu trećinu uz jednog Nijemca. Pobunila se samo jedna, ''Trinaesta pionirska bojna'', ali ne i cijela divizija. Druge postrojbe te iste divizije su sudjelovale u gušenju pobune ubijajući vlastite sunarodnike Bošnjake i Hrvate. Divizija je, naime, bila razmještena u više mjesta područja oko Rodeza i Limogea. Kasnije će ta [[divizija]] biti transformirana u [[Handžar divizija|Handžar diviziju]]. Džanić je u pobuni ubijen na prvi dan [[Ramazan]]a od hodže [[Halim Malkoč|Halima Malkoča]] iz Bosanske Krupe, otvorenog nacista i pobornika [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] i sljedbenik jeruzalemskog Velikog muftije El-Husseina, koji je za tu svoju uslugu rećem Reichu odlikovan [[Željezni križ|Željeznim križem]] i časničkim zvanjem [[poručnik]]a [[SS]]-a. Strijeljan je zajedno sa Nikolom Vukelićem, Mujom Alispahićem, Mehom Memiševićem, Philippom Njimićem, Alijom Beganovićem, Mustafom Morićem, Sulejmanom Silajdžićem, Jusufom Vučjakom, Zemkom Banjićem, Efraimom Basićem, Ivanom Jurkovićem, Ismetom Cefkovićem i Uzeirom Mehičićem.

Značajne su i kontradiktorne pretpostavke da je u [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizan]]e otišao po zadatku kao [[obavještajac]] vojske NDH, a da se predao ustašama da bi im se vratio, dok je u Francuskoj pokušao stupiti u vezu s Pokretom otpora i bio izdan od strane [[velika Srbija|velikosrpskog]] [[provokator|provokatora]] doktora [[Božidar Vitković|Božidara Vitkovića]]. Njegov odlazak u partizane je opskuran i postoji više kontradiktornih verzija, a njegov sudrug iz [[Bosanski Novi|Bosanskog Novog]], također domobranski [[časnik]], Mihovil Dodig, kasnije partizanski visoki časnik poznat pod nadimkom "drug Ranko", tvrdi da je siguran, da je Džanić bio u službi [[Gestapo]]-a, što također može biti plod negativnog stava [[boljševik]]a spram ovog događaja.

== Izvori ==
* "Mémorial du Rouergue en Résistance" (Rodez 1992.),
* [[Vladimir Dedijer|Dedijer, Vladimir]]: "Genocid nad Muslimanima 1941-1945" (Sarajevo, Svjetlost, 1990.),
* dr. [[Mirko Darko Grmek]] i [[Louise L. Lambrichs]] : "Les Révoltés de Villefranche - Mutinerie d'un Bataillon de Waffen-SS septembre 1943" (1998, Seuil, Paris).

{{GLAVNIRASPORED:Džanić, Ferid}}

[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]]

Ferid Džanić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica