WikiSysop: bnz

2022-03-25T13:04:03Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 13:04, 25. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Filioque'''-->'''~~Filioque''' ([[latinski jezik\|lat.]] „i Sina“) dio je [[kršćanstvo\|kršćanskog]] [[Nicejsko_vjerovanje\|vjerovanja]] poznatog kao [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje]], u obliku kako se ono izgovara u [[Rimokatolička Crkva\|Rimokatoličkoj Crkvi]].		Filioque''' ([[latinski jezik\|lat.]] „i Sina“) dio je [[kršćanstvo\|kršćanskog]] [[Nicejsko_vjerovanje\|vjerovanja]] poznatog kao [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje]], u obliku kako se ono izgovara u [[Rimokatolička Crkva\|Rimokatoličkoj Crkvi]].

	Ovaj dio Vjerovanja izvor je brojnih rasprava i neslaganja u odnosima između [[Katoličanstvo\|Katoličke Crkve]] i [[pravoslavlje\|pravoslavlja]]. Dok se u pravoslavnoj tradiciji ovaj dio Vjerovanja recitira u obliku: „''Vjerujemo u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca''“{{wikizvorM\|[[:s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje (izvorno)\|cijeli tekst]]}}, u rimokatoličkoj tradiciji on glasi: „''I u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca i Sina (Filioque)''“.{{wikizvorM\|[[:s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje\|cijeli tekst]]}}		Ovaj dio Vjerovanja izvor je brojnih rasprava i neslaganja u odnosima između [[Katoličanstvo\|Katoličke Crkve]] i [[pravoslavlje\|pravoslavlja]]. Dok se u pravoslavnoj tradiciji ovaj dio Vjerovanja recitira u obliku: „''Vjerujemo u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca''“{{wikizvorM\|[[:s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje (izvorno)\|cijeli tekst]]}}, u rimokatoličkoj tradiciji on glasi: „''I u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca i Sina (Filioque)''“.{{wikizvorM\|[[:s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje\|cijeli tekst]]}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T00:54:40Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Filioque''' ([[latinski jezik|lat.]] „i Sina“) dio je [[kršćanstvo|kršćanskog]] [[Nicejsko_vjerovanje|vjerovanja]] poznatog kao [[Nicejsko-carigradsko vjerovanje]], u obliku kako se ono izgovara u [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličkoj Crkvi]].

Ovaj dio Vjerovanja izvor je brojnih rasprava i neslaganja u odnosima između [[Katoličanstvo|Katoličke Crkve]] i [[pravoslavlje|pravoslavlja]]. Dok se u pravoslavnoj tradiciji ovaj dio Vjerovanja recitira u obliku: „''Vjerujemo u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca''“{{wikizvorM|[[:s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje (izvorno)|cijeli tekst]]}}, u rimokatoličkoj tradiciji on glasi: „''I u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca i Sina (Filioque)''“.{{wikizvorM|[[:s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje|cijeli tekst]]}}

== O Duhu Svetom u Vjerovanju ==

Slijedeći tekst [[Evanđelje po Ivanu|Evanđelja po Ivanu]] (Iv 15,26), [[Prvi carigradski sabor]] ([[381.]]) dopunio je tadašnje [[Nicejsko vjerovanje]]{{wikizvorM|[[:s:Nicejsko vjerovanje|tekst]]}} izjavom da [[Duh Sveti]] „proizlazi od Oca.“ Takvo dopunjeno vjerovanje službeno je prihvaćeno na [[Kalcedonski sabor|Kalcedonskom saboru]] ([[451.]]).

Kršćani od najranijih vremena ispovijedaju vjeru u Presveto [[Trojstvo]] [[Bog Otac|Oca]], [[Isus|Sina]] i Duha Svetoga, te vjeruju da Sin i Duh Sveti svoje vječno izvorište imaju u Ocu: Sin je rođen od Oca „prije svih vjekova“, a Duh Sveti „izlazi od Oca.“

U nekim dijelovima [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] spominje se da Otac šalje Duha po Sinu ([[Djela apostolska]] 2,33; [[Poslanica Titu]] 3,6). Usto, kasnija teološka misao crkvenih otaca razvila je govor o ''istobitnosti'' triju osoba božanskog Trojstva koje ipak imaju zajedničku volju i zajedničko djelovanje u odnosu na van. Takve istine prihvaćene u kršćanstvu nisu našle svoje mjesto u vjerovanju.

=== Uvođenje dodatka ''Filioque''===

Prvo svjedočanstvo o uvođenju spominjanja izlaženja Duha i od Sina daje pokrajinski crkveni sabor u [[Perzija|Perziji]] iz [[410.]] godine, što ga je održala [[Asirska Crkva Istoka]], te nije riječ o isključivo zapadnoj inovaciji.

Na Zapadu, [[Aurelije Augustin|sv. Augustin]], slijedeći nauk [[Tertulijan]]a i [[sveti Ambrozije|sv. Ambrozija]], govori da Duh izlazi od Oca ''i Sina'', premda nijednom od njih nije podređen. Njegova teologija dominirala je kršćanskim naukom na Zapadu kroz cijeli rani [[Srednji vijek]], pa tako i teologija Trojstva. Dok je ovakvo gledanje dobijalo sve više maha na latinskom Zapadu, u istočnoj Crkvi [[grčki jezik|grčkog jezika]] ono je bilo gotovo sasvim nepoznato.

Prvo službeno uvođenje izraza ''Filioque'' u Vjerovanje na Zapadu dogodilo se [[447.]] na pokrajinskom crkvenom saboru u [[Toledo|Toledu]] u [[Španjolska|Španjolskoj]]. Izraz se nalazio u pismu što ga je papa [[Lav I.]] uputio sudionicima sabora, odgovarajući na [[hereza|hereze]] s kojima su se suočavali. U prvom redu ovim se izrazom trebalo suprotstaviti [[arijanstvo|arijanskom]] krivovjerju koje je prevladavalo mađu [[germani|germanskim]] narodima. Na trećem saboru u Toledu [[589.]], [[Vizigoti]] koji su tada ondje vladali, podlažu se Katoličkoj Crkvi i prihvaćaju Vjerovanje s dodatkom ''Filioque''.

=== Franci i ''Filioque''===

Nakon što su ga prihvatili Vizigoti, ovaj dodatak prihvatili su kao dio Vjerovanja i [[Franci]], koji su pod vlašću [[Pipin Mali|Pipina Malog]] i [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] zauzeli dominantnu ulogu na Zapadu, osobito po Karlovoj krunidbi za cara [[800.]] godine.

Na Zapadu se tada držalo da je ''Filioque'' integralni dio Vjerovanja, te da su ga istočne crkve greškom ispustile u jeku [[ikonoborstvo|ikonoboračkih]] sukoba. Franačka dominacija dovela je do toga da ovaj dodatak bude prihvaćen i u [[Rim]]u, što se dogodilo nakon godine [[1000.]]

== Razlike Istoka i Zapada ==

=== Sukob oko Focija ===

[[Bizant]]ski car [[Mihael III. Pijanica]] zbacio je [[858.]] [[Carigradska patrijaršija|carigradskog patrijarha]] Ignacija I., a na njegovo mjesto postavio učenog [[laik]]a [[Focije|Focija]]. Car i novi patrijarh tražili su od pape [[Nikola I., papa|Nikole I.]] da se uključi u njihov sukob sa svrgnutim Ignacijem, a papini izaslanici sudjeluju u sinodu koji je [[861.]] i službeno uklonio Ignacija iz službe.

Ipak, papa pruža podršku Ignaciju kao zakonitom patrijarhu. U to vrijeme zaoštrava se i sukob između Carigrada i Rima oko crkvene jurisdikcije nad [[Ilirija|Ilirijom]]. [[867.]] Focije odbacuje papine odluke, te optužuje Zapad da si uzima previše ovlasti čemu kao dokaz služi uvođenje dodatka ''Filioque'' u Vjerovanje. Ostali istočni patrijarsi ([[Aleksandrija|aleksandrijski]], [[Antiohija|antiohijski]] i [[jeruzalem]]ski) podržavaju papu, a sinodi u Carigradu i Rimu vraćaju Ignacija u službu. Po njegovoj smrti [[877.]] Focije ponovno postaje patrijarh, sve do [[886.]], kad odlazi u progonstvo u [[Armenija|Armeniju]], gdje i umire.

=== Daljnje zaoštravanje razlika ===

U 9. stoljeću papa [[Lav III.]] teološki je prihvaćao dodatak ''Filioque'', ali ga je odbijao uključiti u tekst Vjerovanja, kako bi očuvao jedinstvo Crkve. Usto, u to se doba Vjerovanje u Rimu još nije recitiralo unutar obreda [[misa|mise]]. Prigodom krunidbe [[Henrik II. Sveti, car Svetog Rimskog Carstva|Henrika II.]] [[1014.]] godine, papa uključuje unutar mise i Vjerovanje s dodatkom ''Filioque''.

[[1054.]] dolazi do [[Veliki raskol|Velikog raskola]] između istočne i zapadne Crkve, koji je imao više uzroka i povoda, no u temelju je bilo međusobno jezično i kulturalno nerazumijevanje.

=== Razvoj nakon raskola ===

[[Kategorija:Kršćanski nauk]]

[[he:רוח הקודש (נצרות)#רוח הקודש בזרם הנוצרי המרכזי]]

Filioque - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica