WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-23T21:16:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Florio (Cvietić, Cvijetić, Cvietković)''' je [[Hrvati u Crnoj Gori|hrvatska]] pomorska, brodovlasnička, kapetanska i trgovačka obitelj iz [[Prčanj|Prčanja]] u Boki, Crna Gora. <ref name="enciklopedija, Florio">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=19936 Hrvatska enciklopedija] ''Florio'', LZMK, Zagreb (pristupljeno 4. rujna 2016.)</ref><ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6141 Hrvatski biografski leksikon] Tatjana Delibašić: ''Florio'', LZMK, Zagreb, 1998. (pristupljeno 4. rujna 2016.)</ref>

Jedna od 12 [[plemstvo|plemićkih]] obitelji, članica s nasljednim pravom u upravnom vijeću prčanjske općine. <ref name="HBL"/> Spada u istaknute obitelji iz Prčnja koja su obilježila društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/167353 Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311]</ref><ref>[http://hrcak.srce.hr/file/121010 Lovorka Čoralić. Recenzija knjige Don Niko LUKOVIĆ, Prčanj, Pomorski muzej Crne Gore Kotor, Kotor, 2010. Croatica Christiana Periodica, Vol.35 No.68 Prosinac 2011.]</ref>
Do početka 19. stoljeća, Floriji su, uz bokeljske obitelji [[Lazzari]], [[Luković]], [[Milin]], [[Milošević]], [[Tripković]], [[Verona (obitelj)|Verona]], [[Visin]] i dr., dominirali u pomorskom gospodarstvu Boke, a sve te trgovačke obitelji postajale su sve poznatije i u svijetu.<ref name="Naše more">[http://hrcak.srce.hr/file/12379 "Naše more" 53(1-2)/2006] Vesna Čučić: Bokelji između Boke i Trsta, str. 77 (pristupljeno 6. rujna 2016.)</ref>

Posjedovali su u Prčanju baroknu [[palača Florio-Luković|palaču]].

Prema obiteljskim izvorima prvotno su se zvali '''Cvijetić'''. U 16. st. obitelj je živjela u Kotoru, odakle je jedan od njezinih članova otišao u Mletke, uzeo potalijančeno prezime Florio te se s novim prezimenom vratio u Kotor. <ref name="HBL"/>
God. 1600. doselila se u Prčanj iz Kotora. God. 1797. obitelj je posjedovala [[jedrenjak|jedrenjake]], a u 19. st. bila je vlasnik ili suvlasnik flote od 13 jedrenjaka i održavala stalne pomorsko-trgovačke veze s [[Levant|Levantom]], talijanskim, francuskim, španjolskim i britanskim lukama. <ref name="enciklopedija, Florio"/> U vlasništvu i suvlasništvu imali su jedrenjake [[duga plovidba|duge]] i [[obalna plovidba|obalne plovidbe]]. Od kraja 18. st. do 1827. obitelj F., uz obitelj [[Verona (obitelj)|Verona]], također u Prčanju, bila je jedna od ekonomski najjačih u Boki. <ref name="HBL"/>

Prema rukopisnoj knjizi Registro delle Patente di Naviganti di questa Communità iz XVIII. st., jedinoj te vrsti u Boki, koja se čuva u arhivu bivše prčanjske općine, spominje se '''Ivo''', patron, brodovlasnik i trgovac, koji je 1782. sa svojim trgovačkim brodom ([[pelig|peligom]]) i sedam članova posade prevozio suho grožđe i ulje s Levanta u Trst. '''Vinko''', brodovlasnik, živio je 1852. i 1853. u Trstu i bio vlasnikom barka »Dom«. Turski su gusari oko 1820. na Crnome moru napali, opljačkali i zaplijenili prčanjski brod »Ovidio« kapetana '''Luke''', s kojim je tih godina dobro poslovao u ruskim crnomorskim lukama. Usprkos diplomatskom posredovanju Austrije, Turska nije nikada nadoknadila štetu obitelji Florio, a niti kaznila počinitelja.<ref name="HBL"/>

Među prčanjskim brodovlasnicima koji su između 1850. i 1870. raspolagali s kapitalom od 4 milijuna forintâ u izvorima se spominju '''[[Stanislav Florio|Stanislav]]''', '''Ilija''' i '''Tripo''' u Trstu.<ref name="HBL"/>
'''Ilija''' i '''Tripo''' utemeljili su u [[Trst|Trstu]] bokeljsko dioničarsko parobrodarsko društvo [[Adria (parobrodarsko dioničarsko društvo)|Adria]] (1871.–78.), koje je poslovalo s 3 nova parobroda. <ref name="enciklopedija, Florio"/> Poslovno udružene obitelji Florio i [[Visin]] ([[Tripo Florio]] i Špiro Visin) imale su oko 1860. šest velikih brodova: putnički luksuzni jedrenjak sa 12 putničkih kabina, navu »Libertas« te barkove »Neptun«, »Kolumbus«, »Milinka« i »Ljubimka«. Ilija i Tripo nabavili su 1871. i 1872. tri čelična parobroda »Narento«, »Risano« i »Timavo«, sagrađena u Engleskoj. Zajedno s kapetanom Mihom Vučetićem iz [[Baošići|Baošića]] utemeljili su 1871. u Trstu bokeljsko dioničarsko parobrodarsko društvo »Adria«. Uza sve što je društvo imalo znatnu glavnicu i poslovalo sa tri novosagrađena parobroda, zbog konkurencije »Austrijskog Lloyda«, bilo je primorano na likvidaciju 1878. Brodove je otkupio »[[Lloyd]]«. Tripo je bio i članom uprave komisije klasifikacijskog zavoda »Austrijski Veritas« (1875–96).<ref name="HBL"/>
'''Aleksandar''', pomorski kapetan, nastradao je 1865. kao zapovjednik bakarskog brigantina »Irene« prilikom brodoloma na Crnome moru.<ref name="HBL"/>
[[Mihovil Florio|Mihovil]], svećenik i slikar (1794.–1864.), bio je pristaša ilirskoga pokreta.<ref name="enciklopedija, Florio"/>
[[Marko Blaž Florio|Marko Blaž]], prvi [[nautički inspektor]] u »[[Austrijski Lloyd|Austrijskome Lloydu]]« 1840. <ref name="enciklopedija, Florio"/> Za propadanja bokeljskog brodarstva, kada je novoosnovano parobrodarsko društvo »Austrijski Lloyd« tražilo vrsne pomorce i kapetane, među prvima koji je oko 1840. ušao u njegovu službu bio je pomorski kapetan Marko Blaž. Pomažući u uspostavljanju prvih [[Parobrod|parobrodarskih]] linija za Levant, Indiju, Kinu i Japan dao je vidan prinos jačanju austrijske trgovačke mornarice. Uz prčanjske je zapovjednike Petra Marassija i Andriju Veronu bio među prvim nautičkim inspektorima u »Austrijskom Lloydu«. God. 1851. spasio je od opasnog nasukanja u Dardanelima [[brigantin]] »[[Splendido]]«, kojim je godinu dana kasnije prčanjski kapetan [[Ivo Visin|I. Visin]] oplovio svijet. Za taj podvig Marko Blaž dobio je 1852. posebno priznanje od austrijske središnje Pomorske vlade.<ref name="HBL"/>
[[Marko Eugen Florio|Marko Eugen]], pomorski kapetan (1820.–1906.), kontraadmiral austrougarske ratne mornarice. Istaknuo se u [[bitka kod Helgolanda|bitci kraj Helgolanda]] 1864. i u [[Viška bitka 1866.|Viškoj bitki]] ulaskom u stožer austrougarskog admirala [[Wilhelm von Tegetthoff|W. Tegetthoffa]] kao zapovjednik korvete [[SMS Erzherzog Friedrich|Erzherzog Friedrich]] 1866. godine.<ref name="enciklopedija, Florio"/> Kao poručnik austrijske ratne mornarice sudjelovao je 1848, zajedno s Antonom, austrijskim časnikom, u blokadi Venecije. Na prijedlog Tegetthoffa, austrijski car odlikovao je Marka Eugena Leopoldovim redom za hrabrost. God. 1880. dodijeljeno mu je nasljedno austrijsko viteštvo. Umirovljen je 1889. u činu kapetana bojnog broda, a tom prigodom je promaknut u čin kontraadmirala. S njegovim sinom ugasio se viteški ogranak obitelji Florio. U kući Marka Eugena bila je smještena bogata privatna muzejska zbirka. Brat Marka Eugena, Gaetan, pomorski kapetan, zapovijedao je pomoćnim brodom »Stadium«, u vlasništvu pomorskog društva »Austrijski Lloyd«. <ref name="HBL"/>

LIT.: F. R. Attlmayr: Der Krieg Österreichs in der Adria im Jahre 1866, 3. Pola 1896. — N. Luković: Postanak i razvitak trgovačke mornarice u Boki Kotorskoj. Beograd 1930, 25–26. — Isti: Prčanj. Historijsko-estetski prikaz. Kotor 1937, 110. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 241. — N. Luković: Boka Kotorska. Cetinje 1951, 112. — R. F. Barbalić: Veze pomorstva Boke sa Rijekom i Hrvatskim primorjem u prošlosti. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 2(1953) str. 96. — K. Sbutega: Jedan prilog istoriji Prčanja. Ibid., 3(1955, 1954!) str. 128. — N. Luković: Prčanjsko brodarstvo XVIII vijeka. Ibid., 5(1956) str. 103, 104, 106. — Isti: Posljednje razdoblje pomorstva Prčanja. Ibid., 9(1960) str. 194, 195, 197, 200, 201, 203, 204, 207. — [[Radojica F. Barbalić|R. F. Barbalić]]: Naši kapetani u službi Lloydovog parobrodarskog društva u prvoj deceniji njegovog djelovanja. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 10(1962) str. 179–180. — [[Antun Botrić|A. Botrić]]: Stogodišnjica klasifikacije brodova na našoj obali. Ibid., str. 354. — [[Oliver Fio|O. Fio]]: Mehanizacija brodarstva kao faktor pomorsko-ekonomskih promjena na Jadranu (1836–1941). Pomorski zbornik, 1. Zagreb 1962, 272. — [[Miloš Milošević (znanstvenik)|M. Milošević]]: Neki aspekti pomorske privrede Boke Kotorske. Ibid., 2, str. 1814. — P. Starešina: Kapetan Bartul Supičić Silbljanin. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1963, 10, str. 420–421. — I. Zloković: Kontraadmiral Marko Florio. Viška bitka (zbornik). Zadar 1967, 71. — [[Niko Luković|N. Luković]]: Bilans pomorsko-trgovačke kuće Iva i braće Verona iz Prčanja 1827. godine. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 17(1969) str. 95–97. — A. Botrić: Pomorska privreda Prčanja u prošlosti (XVI–XIX st.). 12 vjekova Bokeljske mornarice (zbornik). Beograd 1972, 80, 84, 85, 89. — B. Kojić i R. Barbalić: Ilustrirana povijest jadranskog pomorstva. Zagreb 1975, 78.<ref name="HBL"/>

== Izvori ==
{{slobodna uporaba|1=http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=19936|2=Hrvatske enciklopedije LZMK|3=enciklopedija.hr/upute.aspx}}
{{slobodna uporaba|1=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=6141|2=Hrvatskog biografskog leksikona LZMK|3=hbl.lzmk.hr/}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* ''[http://tehnika.lzmk.hr/florio/ Florio]''. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine

[[Kategorija:Dalmatinsko komunalno plemstvo]]
[[Kategorija:Prčanj]]
[[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]]

Florio - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica