WikiSysop: no summary specified

2021-11-01T22:51:43Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 22:51, 1. studenoga 2021.
Redak 113:		Redak 113:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{commonscat\|Art of France}}~~

	{{Europska umjetnost}}		{{Europska umjetnost}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-08T07:42:25Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Eugène Delacroix - La liberté guidant le peuple.jpg|mini|300px|<center>[[Eugene Delacroix]], ''[[Sloboda vodi narod]]'', [[1830.]], [[ulje na platnu]], 325 × 260 cm, [[Louvre]], [[Pariz]].<center>]]
'''Francuska umjentost''' je umjetnička produkcija na prostoru današnje [[Francuska|Republike Francuske]] i umjetnost [[Francuzi|Francuza]] od [[prapovijest]]i do danas.

==Prapovijest i antika==

[[Datoteka:Lascaux painting.jpg|mini|lijevo|<center>Špiljske slike u [[Lascaux]]u.<center>]]
[[Datoteka:Carnac megalith alignment 1.jpg|mini|<center>[[Menhir]]i u [[Carnac]]u.<center>]]
Prapovijesni lokaliteti na prostoru današnje Francuske su mnogobrojni. Među najpoznatije spadaju lokaliteti s artefaktima raznih [[paleolit]]skih kultura i špiljskim slikama poput [[Lascaux]], [[Cro-Magnon]], [[La Madelaine]], i dr. [[Menhir]]i i [[dolmen]]i u [[Carnac]]u ([[Bretanja]]) potječu iz [[brončano doba|brončanog doba]].

[[Datoteka:La Maison carrée.JPG|mini|<center>[[Rimski hram]] ''[[Maisson Carée]]'' u [[Nimes]]u.<center>]]
Od [[7. stoljeće pr. Kr.|7. st. pr. Kr.]] razvija se [[Kelti|keltska]] kultura od kojih su očuvani brojni primjerci oružja i nakita od kovine s vegatabilnim [[ornament]]ima.

Od [[2. stoljeće pr. Kr.|2. st. pr. Kr.]] jača utjecaj [[Umjetnost stare Grčke|antičke grčke]] i [[Umjetnost starog Rima|rimske umjetnosti]], te u [[1. stoljeće|1. stoljeću]] niču rimski [[akvedukt]]i ([[Pont du Gard]]), [[amfiteatar|amfiteatri]] ([[Arena u Arlesu]]), [[slavoluk|slavoluci]] ([[Augustov slavoluk u Orangeu]]), [[kazalište|kazališta]] ([[Rimski spomenici u Orangeu]]), [[hram]]ovi ([[Maison Carée]] u [[Nimes]]u) i dr.

==Sredni vijek==

[[Datoteka:Basilique de Vézelay Narthex Tympan central 220608.jpg|mini|<center>Središnji [[timpan]] [[portal]]a u [[narteks]]u s [[reljef]]om ''[[Posljednji sud|Posljednjeg suda]]'' u [[Opatija Vézelay|Opatiji Vézelay]].<center>]]U doba [[Predromanika|predromanike]] razvile su se [[Merovinzi|merovinška]] i [[karolinška umjetnost]] koje su sintetizirale antičku tradiciju s novim rustikalnim shvaćanjem novopridolih plemena ([[Franci]], [[Vizigoti]], i dr.). Podižu se crkve po uzoru na [[Ranokršćanstvo|ranokršćanske]] [[bazilika|bazilike]], izrađuju se [[skulptura|skulpture]] u [[bronca|broci]] i [[reljef]]i u [[bjelokost]]i (''konjanički kip Karla Velikog''). U [[samostan]]ima se razvijaju [[skriptorij]]i (prepisivačke škole) crkvenih knjiga (''Lotarov evanđelistar''). Jačanjem [[crkva|Crkve]] i [[feudalizam|feudalnog društva]] Francuska postaje središte mnogih duhovnih i kulturnih pokreta i reforma u zapadnoj Europi ([[opatija Cluny]], [[Sveučilište u Parizu]]).

Od [[9. stoljeće|9.]] do početka [[13. stoljeće|13. stoljeća]] u doba [[romanika|romanike]] podižu se monumentalne romaničke crkve ([[Saint-Sernin u Toulouseu]]), samostani ([[opatija Fontenay]]), [[burg]]ovi ([[Utvrda Carcassonne]]) i gradske vijećnice ([[Tours]], [[Pariz]], [[Avignon]], [[Orange]], [[Poitiers]], [[Cluny]]). Crkve zadržavaju oblik bazilike s ravnim [[strop]]om ili [[svod]]om, ponegdje s [[kupola|kupolom]] ([[bizant]]ski utjecaj). [[Romaničko kiparstvo]] strogo je podređeno arhitektonskoj kompoziciji i dekoraciji građevine ([[Opatija Vézelay]]). Freskoslikarstvo se oslanja na [[iluminacija|iluminaciju]], a javljaju se i prvi oslikani [[vitraj]]i ([[Katedrala u Chartresu]], [[Bazilika Saint-Denis|Saint-Denis u Parizu]]). U zlatarstvu se obilato rabi [[emajl]] ([[Limoges]]), a raskošne [[tapiserija|tapiserije]] i tkanine za odjeću izrađuju se u tkaonicama [[Tours]]a, [[Chartres]]a i [[Reims]]a.

[[Datoteka:Chartres 1.jpg|mini|lijevo|<center>[[Katedrala Notre-Dame u Chartresu]]<center>]][[Gotika]] se također javlja najprije u Francuskoj i to već početkom [[12. stoljeće|12. stoljeća]] ([[Bazilika Saint-Denis|opatijska crkva Saint-Denis u Parizu]]), a puni zamah gradnje dogodio se tijekom [[13. stoljeće|13. stoljeća]] u bogato raščlanjenim crkvenim građevinama diljem Francuske ([[Katedrala u Chartresu]], [[Notre-Dame u Reimsu]], [[Katedrala u Amiensu]], [[Katedrala u Bourgesu]], [[Notre-Dame u Parizu]], i dr.). Uporabom sve bogatijih ukrasa nastaje plamena (''flamboyant'') ili cvjetna gotika ([[Rouenska katedrala]], [[Katedrala u Troyesu]]). U gotičkom stilu su izgrađene i reprezentativne vijećnice ([[Arras]]), građanske i cehovske kuće, palače, utvrde (Avignon, Carcassonne) te utvrđene rezidencije ([[papinski dvor u Avignonu]]). [[Gotičko kiparstvo]] je vezano uz arhitekturu kao kameni [[portal]]i s mnogim kipovima i reljefima, [[oltar]]i, pregrade, kipovi na [[kapitel]]ima i sl. Reprezentativniji primjeri nalaze se na prvostolnicama u Chartresu, Amiensu, Rouenu, Vézeleyu i Strasbourgu. Slikarstvo južne Francuske oslanja se na talijanske utjecaje koji su stizali preko papinskog dvora u Avignonu, a sjeverne Francuske na flamansku tradiciju ([[Sjevernoeuropska renesansna umjetnost]]). U drugoj polovici 13. stoljeća Pariz postaje središte izrade [[iluminirani rukopisi|iluminiranih rukopisa]], a u minijaturnom slikarstvu unosili su se suvremeni sadržaji (npr. ''[[Časoslov vojvode od Berryja]]'' [[Braća Limbourg|braće Limbourg]]). Značajne su radionice vitraja (Chartres, Bourges i pariška [[Saint-Chapelle]]) i tapiserije sakralnog i svjetovnog sadržaja (Pariz, Arras).

==Renesansa==

[[Datoteka:Chateau Fontainebleau.jpg|mini|300px|<center>''[[Dvorac Fontainebleau]]''<center>]]
Talijanski umjentici su donijeli [[renesansa|renesansne]] elemente ponajprije u južnu Francusku u [[15. stoljeće|15. stoljeću]], a u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] grade se dvorci uz rijeku [[Loire]] ([[Dvorac Chambord]], [[Blois]], [[Amboise]], [[Fontainebleau]]), u Parizu ([[Louvre]]) i njegovoj okolici ([[Chantilly]]). Skulptura se oslobađa podređenosti arhitekturi, a najznačajniji francuski kipari su [[Jean Goujon]] i G. Pilon. Najznačajniji predstavnici francuskog renesansnog slikarstva su [[Jean Fouquet]], [[Jean Clouet]] i njegov sin [[François Clouet]], ali i [[manirizam|maniristička]] [[fontenbloška slikarska škola]].

==Barok i rokoko==

[[Datoteka:Chateau Versailles Galerie des Glaces.jpg|mini|<center>Dvorana ogledala u [[Versajska palača|Versajskoj palači]]
<center>]]
[[Barok]] je zastupan uglavnom u sakralnim građevinama, napose [[isusovci|isusovačkim]] crkvama, a u svjetovnom graditeljstvu preovladava raščlanjivanje građevina [[kolonada]]ma i pilastrima. U tom stilu je započeta gradnja [[Versajska palača|dvorca u Versaillesu]] (arhitekta [[Louis le Vau]]), a raskošan park oko dvorca, strogih geometrijskih uzoraka projektirao je začetnik francuskog parka [[André Le Nôtre]]. Arhitekt [[Jean Hardouin-Mansart]] podigao je reprezentativne građevine u Parizu i [[Veliki Trianon]] u parku dvorca u Versaillesu.

[[Datoteka:Nicolas Poussin - Et in Arcadia ego (deuxième version).jpg|mini|lijevo|<center>[[Nicolas Poussin]], ''[[Arkadija]]'', ulje na platnu, 87 × 120 cm, [[Louvre]].<center>]]
Skulpture kipara [[François Girardon]]a i [[Pierre Paul Puget]]a imaju uglavnom patetična obilježja, te se u to vrijeme razvio poseban žanr vrtne skulpture (urešavanje parkova mitološkim i alegorijskim figurama). Na slikama [[Georges de la Tour|Georgesa de la Toura]] prisutni su elementi talijanskog luminizma ([[tenebrizam]]), dok je realizam sjevernjačkog podrijetla prisutan u seoskim prizorima slikara obitelji [[Le Nain]]a. [[Nicolas Poussin]] se nadahnjivao antičkom umjentičkom baštinom, a [[Claude Lorrain]] slika herojske [[krajolik]]e a antičkim hramovima i ruševinama. [[Charles Lebrun]], [[Paul Mignard]] i [[Hyacinthe Rigaud]] su predstavnici reprezentativnog dvorskog slikarstva, uglavnom [[portret]]a. Znatan doprinos razvoju [[grafika|grafike]] na početku [[17. stoljeće|17. stoljeća]] dao je [[Jacques Callot]].

[[Datoteka:L'Embarquement pour Cythere, by Antoine Watteau, from C2RMF retouched.jpg|mini|<center>Antoine Watteau, ''[[Ukrcavanje za Kiteru]]'', 1717., [[Louvre]].<center>]]
[[Rokoko]] se najprije javlja na francuskom dvoru i naziva se često i ''“stil Luja XV.”'' (1700.-1789.), a očituje se gradnjom palača i dvoraca jednostavnih vanjština i bogato urešenih [[interijer]]a. Vrhunac rokokoa je došao do izražaja u unutarnjem uređenju dvoraca, te kraljevskih i plemićkih palača, pri čemu se ističu kipovi[[ Jean-Baptiste Pigalle]]a. Duh rokokoa refinirano je izražen u slikama otmjenih svečanosti i pastoralnih prizora ([[Antoine Watteau]]), portretima i ženskim aktovima ([[François Boucher]] i [[Jean-Honoré Fragonard]]), a realističnim [[žanr-slika]]ma obiteljskoga života i [[mrtva priroda|mrtvim prirodama]] izdvaja se [[Jean Baptiste Siméon Chardin]].

==Francuski klasicizam==

[[Datoteka:Pantéon (Francia).jpg|mini|lijevo|<center>''[[Panteon u Parizu]]''<center>]]
Nigdje kao u francuskoj umjetnosti baroka ne prevladava [[klasicizam|klasicistički]] utjecaj renesanse, pa i starijih uzora [[Umjetnost stare Grčke|grčke]] i [[Umjetnost starog Rima|rimske umjetnosti]]. Toliko, da je to postala prepoznatljiva karakteristika koja ju odvaja od ostalih umjetnosti renesanse i baroka (osobito zbog utjecaja Nicolasa Poussinea). Klasicizam se u Francuskoj pojavio već za [[Luj XIII.|Luja XIII.]], ali je procvao za [[Luj XIV.|Luja XIV.]] (1660.-1700.) za kojega je izgrađena [[palača u Versaillesu]] i uređen [[Louvre]] s većinom klasicističkih elementa, no baroknih dimenzija i raskoši.

Za [[Luj XVI.|Luja XVI.]] (1750.-1789.) [[neoklasicizam]] postupno prevladava barokne i rokoko utjecaje u sakralnoj i profanoj arhitekturi (crkva St. Geneviéve, danas [[Panthéon]] u Parizu, djelo [[Jacques-Germain Soufflot|G. Soufflota]], i Vojna škola u Parizu, arhitekta J. A. Gabriela). Klasicističko kiparstvo najprije slijedi kasnobarokne sheme, a [[Jean-Antoine Houdon]] ga je obogatio realističnom portretnom plastikom. Romantična koncepcija je vidljiva već u djelima D. D'Angersa i F. Rudea.

[[Slika:Jacques-Louis_David_006.jpg|mini|200px|<center>[[Jacques-Louis David]], ''[[Napoleon]]ova krinidba u crkvi [[Notre-Dame]]'', [[1806.]], [[Louvre]]<center>]]
Klasicizam postaje institucionaliziran u vrijeme [[direktorij]]a (1789.-1800), a vodećom ličnošću postaje [[Jacques-Louis David]] koji predsjedava francuskom akademijom (bivšom Kraljevskom Akademijom). Njegovi istaknuti učenici klasicističkog pristupa su [[Jean Auguste Dominique Ingres]] i [[Antoine-Jean Gros]].

Za [[Napoleon]]ove vladavine klasicizam se naziva [[ampir]] (1800.-1814.) i tada se grade mnoge javne građevine (slavoluci [[Carousel]] i [[Arc de Triomphe]] u Parizu). Na kiparstvo ampira odlučujuće je utjecao Talijan [[Antonio Canova]].

==Historicizam i romantizam==

[[Datoteka:The Opera House, Paris, France ca. 1890-1900.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Pariška opera]]''<center>]]
U drugoj polovici [[19. stoljeće|19. st.]] prevladavao je utjecaj [[akademizam|akademizma]] J. L. Davida duh romanticizma pokrenuo je zanimanje za prošlost i potaknuo je mnogobrojne restauracije srednjovjekovnih spomenika ([[Viollet-le-Duc]] obnavlja crkvu [[Notre-Dame u Parizu]]). U duhu [[historicizam|historicizma]] [[Charles Garnier]] projektira [[Pariška Opera|parišku Operu]]. U kiparstvu, prepoznatljiv je romantični realizam [[Antoine-Louis Barye|A. L. Baryja]] i tradicionalizam [[Jean-Baptiste Carpeaux]]a.

[[Datoteka:JEAN LOUIS THÉODORE GÉRICAULT - La Balsa de la Medusa (Museo del Louvre, 1818-19).jpg|mini|200px|<center>[[Théodore Géricault]], ''[[Splav Meduza]]'', [[1819.]], ulje na platnu, 491 × 716 cm, [[Louvre]]<center>]]
Slikari [[romantizam|romantizma]] su se odupirali akademskim normama, a prethodnik ovog pravca bio je [[Théodore Géricault]]. Glavni predstavnik ovog pravca je [[Eugene Delacroix]], slikar bogatih kolorističkih harmonija na uskovitlanim grupnim kompozicijama. Pod utjecajem engleskih pejzažista skupina mladih francuskih slikara ([[Theodore Rousseau]], [[Camille Corot]] i [[Jean-François Millet]]) slikaju izravno u prirodi i stvaraju slavnu [[barbizonska škola|barbizonsku školu]].

==Napuštanje tradicije (francuska avangarda 19. stoljeća)==

[[Datoteka:Courbet LAtelier du peintre.jpg|mini|lijevo|<center>[[Gustave Courbet]], ''[[Stvarna alegorija]] (Slikarev atelje)'', [[1855.]], ulje na platnu, 359 × 598 cm, [[D'Orsay]], [[Pariz]].<center>]]
Realističnim načinom, gotovo [[fotografija|fotografskom]] metodom, [[Gustave Courbet]], osnivač [[realizam|realizma]], slika teme iz svakodnevnog života. Grafičar i slikar, [[Honore Daumier]], je kritičar negativnih političkih i društvenih pojava, kao i P. Gavarni. [[Gustave Doré]] je najplodniji [[ilustracija|ilustrator]].

[[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg|mini|<center>[[Édouard Manet]], ''[[Doručak na travi]]'', [[1863.]], ulje na platnu, D'Orsay.<center>]][[Datoteka:Claude Monet, Impression, soleil levant, 1872.jpg|mini|<center>[[Claude Monet]], ''[[Impresija, izlazak sunca]]'', ulje na platnu, D'Orsay.<center>]]
[[Édouard Manet]] napušta akademska pravila i slika koloristički slobodnije, te inspirira skupinu slikara koji slikaju vibracije svjetlosti i stvaraju novi likovni izraz nazvan [[impresionizam]]. Glavni predstavnici ([[Claude Monet]], [[Camille Pissarro]] i [[Alfred Sisley]]) slikaju atmosferske i kolorističke mjene u krajolicima, dok je ljudski lik bio glavna tema [[Auguste Renoir]]a. Njegov suputnik [[Edgar Degas]] se više oslanja na crtež i dojam zamrznutog trenutka.

Naglom [[industrijska revolucija|industrijalizacijom]] šire se gradovi, ruše se povijesne jezgre, a novim [[urbanizam|urbanističkim]] planovima stvaraju se široke avenije sa zelenim povšinama i parkovima; rabe se novi materijali i tehnologije ([[Eiffelov toranj]]).

[[Poentilizam|Poentilisti]] [[Georges Seurat]] i [[Paul Signac]] grade kompoziciju s pomoću brojnih sitnih čestica primarnih boja. Nasuprot impresionističkom rastvaranju čvrstih oblika, [[Paul Cézanne]] teži za sintezom oblika. čime je zaokupljen i Belgijanac [[Paul Gauguin]] koji je radio simbolične kolorističke kompozicije, a Nizozemac [[Vincent van Gogh]], preteča [[ekspresionizam|ekspresionizma]], ostvario je temperamentnim potezima i žarkim bojama brojna remek-djela u [[Provansa|Provansi]]. [[Henri de Toulouse-Lautrec]] u svojim je djelima zabilježio atmosferu pariškog boemskog života.

Na kiparstvo prijelaza iz 19. u 20. stoljeće utjecali su [[Auguste Rodin]], [[Antoine Boudelle]] i [[Aristide Maillol]].

Početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] nove se težnje naslućuju u pokretu [[art nouveau]] (tzv. ''stil 1900''), koji nije donio bitnih inovacija, nego je jačao uporabu dekorativnih elemenata. U tom stilu [[Hector Guimard]] gradi ulaze u pariški [[metro]].

==Moderna umjetnost==

U [[Pariz]]u, umjetničkom žarištu Europe početkom 20. stoljeća, razvili su se brojni umjetnički pravci. Prvi je bio [[fovizam]] (1905.) u kojemu je došlo do potpune prevlasti žestokih boja te oplošnjavanja slikarske površine. Glavni predstavnici su: [[Henri Matisse]], [[Maurice de Vlamnick]], [[Georges Rouaoult]], [[Raoul Duffy]] i [[Albert Marquet]]. Inaugurirajući [[kubizam]] (1907.) Španjolac [[Pablo Picasso]] i [[Georges Braque]] pokrenuli su ključni zaokret prema likovnoj problematici i metodama. Njihov analitički, a potom i sintetički kubizam slijedili su [[Fernand Léger]], [[Juan Gris]] i [[André Lhote]]. Istodobno se razvijao [[simbolizam]] [[M. Denis]]a. Poetičan svijet veduta i krajolika izrađivali su [[Maurice Utrillo]] i [[André Dunoyer de Segonzac]]. Tapiserist [[Jean Lurçat]] prvi je autor moderno koncipirane [[tapiserija|tapiserije]]. [[Henri Rousseau]], zvan Carinik, začetnik je [[naiva|naivnog slikarstva]], a slijedili su ga [[Séraphine]], [[André Bauchant]] i [[Camille Bombois]].

Na razvoj novih oblika u arhitekturi utjecala je primjena novih [[armirani beton|armiranobetonskih]] konstrukcija i staklenih stijenki (među prvima rabi ga u projektiranju [[Auguste Perret]]). Razvoj suvremenog [[urbanizam|urbanizma]] potaknuo je projekt [[T. Garniera]] za pariški satelitski grad ''Cité Industrielle'' (1904.).

Nakon [[Prvi svjetski rat|I. svjetskog rata]] na arhitekte je odlučujuće utjecao funkcionalistički pristup arhitekturi i urbanizmu Švicarca [[Le Corbusier]]a, a njegova su djela potaknula razvoj [[internacionalni stil|internacionalnog stila]]. Kubističke volumene je ostvario [[Robert Mallet-Stevens]], a za socijalno angažirani pristup zalagao se [[A. Lurçat]].

Od 1919. godine u Parizu djeluje grupa [[Dada]], a 1924. godine [[nadrealizam]] afirmiraju strani slikari koji su djelovali u Francuskoj ([[Max Ernst]], [[Jean Arp]], [[Joan Miró]], [[Salvador Dali]]) i [[Yves Tanguy]]). Većina njih nazvana je pariškom školom (''École de Paris'') i afirmirali su nov pristup likovnim problemima. Među njima su bili Španjolci [[Pablo Picasso|Pabla Picassa]] i [[Juan Gris|Juana Grisa]], Nizozemac [[K. Van Dongen]], Japanac [[Tsuguharu Foujita]], Talijan [[Amedeo Modigliani]], Bugarin [[Jules Pascin]], bjeloruski Židovi [[Marc Chagall]] i [[Chaim Soutine]] te Poljaci [[Moise Kisling]] i [[Eugeniusz Żak]] i dr. [[Marcel Gromaire]] stvara vlastiti ekspresionističko-realistički izraz.

[[Datoteka:Tour Eiffel, École militaire, Champ-de-Mars, Palais de Chaillot, La Défense - 03.jpg|mini|200px|<center>Pogled na ''[[La Défense]]'' iza ''[[Eiffelov toranj|Eiffelovog tornja]]''<center>]]
[[Kiparstvo]] je na početku 20. stoljeća bilo pod utjecajem kubizma, nadrealizma i apstrakcije. U duhu kubizma nova rješenja istražuju [[Henri Laurens]], [[Aleksandar Archipenko]], [[Jacques Lipschitz]] i [[Ossipe Zadkin]]. Do potpune [[apstraktna umjetnost|apstrakcije]] u Parizu se razvio Rumunj [[Constantin Brancusi]], a nadrealističke figuralne kompozicije radio je Švicarac [[Alberto Giacometti]]. Tradiciju ekspresionizma s temom ljudske figure nastavili su [[Germain Richier]] i [[J. R. Ipoustéguy]].

Nakon [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] le Corbusier gradi stambeni kompleks “Zgrada zajedničkog stanovanja” ([[Unités d'habitation]]) u [[Marseilles]]u, te podiže sakralne objekte afirmirajući brutelizam ([[kapela Notre-Dame u Ronchampu]]). U stambenoj izgradnji 1960ih godina pristupilo se izgradnji tzv. satelitskih gradova te poslovno-komercijalnih centara (''[[La Défense]]'' u [[Pariz]]u). Izgradnjom novog turističkog naselja ''[[Port Grimaud]]'', arhitekt [[François Spoerry]] je nagovijestio postmodernistički pristup arhitekturi koji se afirmirao izgradnjom [[Centar Georges Pompidou|Centra Georges Pompidou]] (arhitekti [[Renzo Piano]] i [[Richard Rogers]]) i stambenog kompleksa ''Arcades du Lac'' kraj Pariza ([[Ricardo Bofill]]).

Nakon Drugog svjetskog rata [[apstraktna umjetnost|apstrakcija]] postaje dominantan slikarski izraz, a [[informel]] slijede: [[Jean Fautrier]], [[J. Bazaine]], [[Leon Gishia]], [[Pierre Soulages]], kinetičko-geometrijsku apstrakciju [[Victor Vasarely]] i [[J. R. Soto]] te ''Grupa za istraživanje vizualne umjetnosti'' u Parizu, koja djeluje od 1960.-'80. ([[Julio Le Parc]], [[François Morellet]], [[H. Garcia-Rossi]], [[F. Sabrino]]). Figuralne tendencije obnavljaju se u djelima [[Balthus]]a i kulminiraju u grubo stiliziranim portretima i vedutama [[Bernard Buffet]]a, dok je [[Jean Dubuffet]] začetnik stila [[art brut]]. Kao odjek američkog [[Pop art|pop-art]]a javlja se početkom 1960ih [[novi realizam]], a glavni su protagonisti [[Yves Klein]] i [[Arman]] koji eksperimentiraju s novim slikarskim tehnikama. Na to se nastavlja smjer nove figuracije, koja se razvija pretežno u znaku socijalnih prosvjeda ([[E. Arroyo]]).

==Suvremena umjetnost==

Najnovije tendencije u skulpturi u kojima se isprepleću elementi neodadaizma, nove figiracije, apstraktnog ekspresionizma, geometrijske apstrakcije zastupa Georges Segal. J. Le Parc i P. Bury afirmiraju op-art i kinetičku umjetnost, a novi realizam Christo. D. Buren, Ch. Boltanski, A. P. Arnal istražuju konceptualnu umjetnost i bave se instalacijama. R. Combas, J. Ch. Blais i dr. bave se slobodom figuracijom, dok G. Garouste reinterpretira djela starih majstora.

Potkraj 20. stoljeća u Parizu se ostvaruju veliki projekti: Parc de la Villette (B. Tschumi), Institut Monde Arabe (J. Nouvel), Grande Arche (O. van Spreckelsen), nadogradnja Louvrea (I. M. Pei), Bibliothéque Nationale de France (D. Perrault).

==Muzeji u francuskoj==

* [[Centar Georges Pompidou]]
* [[Louvre]]
* [[Muzej d'Orsay]]
* [[Pariške katakombe]]
* [[Muzej Unterlinden]]

==Francuska glazba==

==Francuska književnost==

==Francuski film==

==Vanjske poveznice==
{{commonscat|Art of France}}

{{Europska umjetnost}}

[[Kategorija:Francuska umjetnost| ]]

[[ru:Французское искусство]]

Francuska umjetnost - Povijest promjena

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica