Frano Supilo - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T09:47:16Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 09:47, 2. siječnja 2022.
Redak 95:		Redak 95:
	Supilo je nastojao da Hrvatska svojom politikom stane na čelo Južnih Slavena Austro-Ugarske u borbi za njihovo ujedinjenje - dok je srpski dio Koalicije, a i dio nagodbenjački nastrojenih hrvatskih članova, bio za usklađivanje hrvatske politike s onom kraljevine [[Srbija\|Srbije]], što je u praksi značilo pretvaranje Hrvatske u srbijanski politički prirepak. U vrijeme ''[[Veleizdajnički proces\|veleizdajničkog procesa]]'', [[1909.]] godine, političkoga procesa srpskim javnim djelatnicima u Monarhiji, koji je inicirao Bečki dvor s ciljem reteriranja [[Aneksijska kriza\|aneksijske krize]] oko Bosne i Hercegovine [[1908.]] godine, Supilo se zalaže za odlučnu potporu Hrvata ugroženim Srbima, kako bi se sačuvala hrvatsko-srpska sloga, na načelima dogovorenima u ''[[Riječka rezolucija\|Riječkoj]]'' i ''[[Zadarska rezolucija\|Zadarskoj rezoluciji]]''.		Supilo je nastojao da Hrvatska svojom politikom stane na čelo Južnih Slavena Austro-Ugarske u borbi za njihovo ujedinjenje - dok je srpski dio Koalicije, a i dio nagodbenjački nastrojenih hrvatskih članova, bio za usklađivanje hrvatske politike s onom kraljevine [[Srbija\|Srbije]], što je u praksi značilo pretvaranje Hrvatske u srbijanski politički prirepak. U vrijeme ''[[Veleizdajnički proces\|veleizdajničkog procesa]]'', [[1909.]] godine, političkoga procesa srpskim javnim djelatnicima u Monarhiji, koji je inicirao Bečki dvor s ciljem reteriranja [[Aneksijska kriza\|aneksijske krize]] oko Bosne i Hercegovine [[1908.]] godine, Supilo se zalaže za odlučnu potporu Hrvata ugroženim Srbima, kako bi se sačuvala hrvatsko-srpska sloga, na načelima dogovorenima u ''[[Riječka rezolucija\|Riječkoj]]'' i ''[[Zadarska rezolucija\|Zadarskoj rezoluciji]]''.

	Njegov stav izaziva oštru reakciju austrijskih krugova i oni na ''[[Friedjungov proces\|Friedjungovom procesu]]'', koji je pokrenula Koalicija, nastoje Supila kompromitirati i politički onemogućiti. Tako je u centru Zagreba 1909. godine jedna grupa frankovaca toljagama pretukla Supila, [[Svetozar Pribićević\|Pribićevića]], [[Jovan Banjanin\|Banjanina]] i novinara [[Bude Budisavljević (novinar)\|Budisavljevića]]. Srbobran je za to optužio Frankovu legiju i policiju, koji su, po njima, odlično surađivali, s ciljem izazivanja nereda zbog uvođenja izvanrednih mjera u Hrvatskoj. <ref>{{~~Cite book~~\|last= \|first= \|authorlink= \|title= Србобран, бр. 40., Разбојнички напад на народне заступнике\|year= 1909.\|url= \|publisher= \|location= Загреб\|id= }}</ref> Iako su klevete, iznijete protiv njega, bile na procesu raskrinkane, Supilo je istupio iz Koalicije kako bi olakšao njen položaj; Koalicija je zatim pristala na kompromisno rješenje procesa, što je dovelo do pada bana Raucha, ali i do pakta Koalicije s novoimenovanim banom [[Nikola Tomašić\|Nikolom Tomašićem]]. Koalicija je od tada, pa do [[Raspad Austro-Ugarske\|raspada monarhije]] i [[Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca\|stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]] (1918.), svedena na oruđe u rukama najutjecajnijeg i najagilnijeg hrvatskog pragmatičkog političara u to doba, unitaristički nastrojenoga [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]], kojem je primarni cilj bio čekanje raspada KuK Monarhije i ujedinjenje sa Srbijom pod svaku cijenu. Supilo je osuđivao oportunističku politiku vodstva Koalicije jer je smatrao da ona kompromitira Hrvatsku i onemogućuje joj da u borbi za ujedinjenje postane ravnopravan čimbenik sa Srbijom. U tom je bio posve u pravu - no, cilj Pribićevića i nije bio da Hrvatska bude ikakav, a kamoli ravnopravan čimbenik u budućoj zamišljenoj južnoslavenskoj državi.		Njegov stav izaziva oštru reakciju austrijskih krugova i oni na ''[[Friedjungov proces\|Friedjungovom procesu]]'', koji je pokrenula Koalicija, nastoje Supila kompromitirati i politički onemogućiti. Tako je u centru Zagreba 1909. godine jedna grupa frankovaca toljagama pretukla Supila, [[Svetozar Pribićević\|Pribićevića]], [[Jovan Banjanin\|Banjanina]] i novinara [[Bude Budisavljević (novinar)\|Budisavljevića]]. Srbobran je za to optužio Frankovu legiju i policiju, koji su, po njima, odlično surađivali, s ciljem izazivanja nereda zbog uvođenja izvanrednih mjera u Hrvatskoj. <ref>{{Citiranje knjige\|last= \|first= \|authorlink= \|title= Србобран, бр. 40., Разбојнички напад на народне заступнике\|year= 1909.\|url= \|publisher= \|location= Загреб\|id= }}</ref> Iako su klevete, iznijete protiv njega, bile na procesu raskrinkane, Supilo je istupio iz Koalicije kako bi olakšao njen položaj; Koalicija je zatim pristala na kompromisno rješenje procesa, što je dovelo do pada bana Raucha, ali i do pakta Koalicije s novoimenovanim banom [[Nikola Tomašić\|Nikolom Tomašićem]]. Koalicija je od tada, pa do [[Raspad Austro-Ugarske\|raspada monarhije]] i [[Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca\|stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]] (1918.), svedena na oruđe u rukama najutjecajnijeg i najagilnijeg hrvatskog pragmatičkog političara u to doba, unitaristički nastrojenoga [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]], kojem je primarni cilj bio čekanje raspada KuK Monarhije i ujedinjenje sa Srbijom pod svaku cijenu. Supilo je osuđivao oportunističku politiku vodstva Koalicije jer je smatrao da ona kompromitira Hrvatsku i onemogućuje joj da u borbi za ujedinjenje postane ravnopravan čimbenik sa Srbijom. U tom je bio posve u pravu - no, cilj Pribićevića i nije bio da Hrvatska bude ikakav, a kamoli ravnopravan čimbenik u budućoj zamišljenoj južnoslavenskoj državi.

	=== Jugoslavenski odbor ===		=== Jugoslavenski odbor ===

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T06:04:56Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 06:04, 2. siječnja 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Frano Supilo'''-->~~{{izdvojeni članak\|veljača 2014.}}~~		<!--'''Frano Supilo'''-->
	{{Infookvir političar		{{Infookvir političar
	\|ime = Frano Supilo		\|ime = Frano Supilo

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T09:47:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|veljača 2014.}}
{{Infookvir političar
|ime = Frano Supilo
|slika = Supilo.jpg
|veličina =
|opis slike = Frano Supilo.
|malaslika =
|opis male slike =
|datum rođenja = [[30. studenoga]] [[1870.]]
|datum smrti = [[25. rujna]] [[1917.]]

|položaj =
|mandat_start =
|mandat_kraj =
|podpredsjednik =
|podpremijer =
|zamjenik =
|premijer1 =
|predsjednik1 =
|prethodnik =
|nasljednik =

|čin2 = zastupnik u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]]
|mandat_start2 = [[1906.]]
|mandat_kraj2 = potkraj [[1911.]]<ref>Vaso Bogdanov, ''O životu i radu Frana Supila'', str. 16., u: ''Politika u Hrvatskoj'', (ur. i uvod, Vaso Bogdanov), Kultura, Zagreb, 1953.</ref>
|podpredsjednik2 =
|podpremijer2 =
|zamjenik2 =
|premijer2 =
|predsjednik =
|prethodnik2 =
|nasljednik2 =

|čin3 =
|mandat_start3 =
|mandat_kraj3 =
|podpredsjednik3 =
|podpremijer3 =
|zamjenik3 =
|premijer3 =
|predsjednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik3 =

|čin4 =
|mandat_start4 =
|mandat_kraj4 =
|podpredsjednik4 =
|podpremijer4 =
|zamjenik4 =
|premijer4 =
|predsjednik4 =
|nasljednik4 =
|prethodnik4 =

|čin5 =
|mandat_start5 =
|mandat_kraj5 =
|podpredsjednik5 =
|podpremijer5 =
|zamjenik5 =
|premijer5 =
|predsjednik5 =
|prethodnik5 =
|nasljednik5 =

|stranka = [[Stranka prava]]
|supruga =
|suprug =
|zanimanje = [[novinar]], [[publicist]], [[političar]]
|fusnote =
}}

'''Frano Supilo''' ([[Cavtat]], [[30. studenoga]] [[1870.]] - [[London]], [[25. rujna]] [[1917.]]), bio je [[Hrvatski|hrvatski]] [[novinar]], [[političar]] i [[publicistika|publicist]]. Izabran je u vodstvo [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranke prava]] [[1895.]] godine. Nakon raskola u stranci istupa protiv [[Josip Frank|Josipa Franka]] i zagovara „domovinašku“ struju. Pokrenuo je časopis [[Crvena Hrvatska (časopis)|Crvena Hrvatska]] i bio njegov glavni urednik do [[1899.]] godine. U njemu je razvijao političku ideju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i ubrzo uz [[Ante Trumbić|Antu Trumbića]] postaje najistaknutiji predstavnik dalmatinskog liberalnog pravaštva.<ref name="proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/59683/ Proleksis enciklopedija: Frano Supilo], pristupljeno 17. studenoga 2013.</ref>

Jedan je od pokretača [[Politika novog kursa|politike novog kursa]] i među najzaslužnijim političarima za donošenje [[Riječka rezolucija|Riječke]] i [[Zadarska rezolucija|Zadarske rezolucije]]. Zajedno sa [[Svetozar Pribićević|Svetozarom Pribićevićem]] [[1905.]] godine osniva [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpsku koaliciju]] koja sljedeće godine pobjeđuje na izborima te je Supilo izabran u [[Hrvatski sabor]]. Iz stranke je istupio [[1909.]] godine zbog neslaganja s oportunističkim vodstvom. Zbog sukoba s centralističkim koncepcijama većine, [[1916.]] godine napušta [[Jugoslavenski odbor]] i samostalno nastavlja akciju za oslobođenje i ujedinjenje južnoslavenskih naroda na federalističkoj osnovi.<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=38265 Enciklopedija LZMK: Frano Supilo], pristupljeno 17. studenog 2013.</ref>

== Životopis ==
=== Rani život, školovanje, ulazak u politički život ===
Frano Supilo rodio se u Cavtatu [[1870.]] godine u obitelji Ive i Mare (rođ. Guljemović).<ref>[https://web.archive.org/web/20150610214208/http://www.moljac.hr/biografije/supilo.htm moljac.hr: Frano Supilo], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. lipnja 2015.), pristupljeno 10. travnja 2017.</ref> Podrijetlom je iz težačke obitelji.<ref name="proleksis"/> Školovao se u [[Dubrovnik]]u i već je kao srednjoškolac sudjelovao u prosvjedima protiv austrijske politike i to prigodom dolaska prijestolonasljednika Rudolfa u Dubrovnik [[1885.]] godine.<ref name="proleksis"/> Zbog toga što je sa svojim školskim drugovima izviždao prijestolonasljednika Rudolfa bilo mu je zabranjeno školovanje u svim školama Austro-Ugarske monarhije.<ref name="Vaso Bogdanov">Vaso Bogdanov, ''O životu i radu Frana Supila'', str. 7., u: ''Politika u Hrvatskoj'', (ur. i uvod, Vaso Bogdanov), Kultura, Zagreb, 1953.</ref> Kasnije je uz dobiveno dopuštenje ipak završio četvrti razred građanske škole no zbog siromaštva nije mogao upisati gimnaziju te su ga roditelji upisali u nižu pomorsku školu u Gružu.<ref name="Vaso Bogdanov"/> Iz te škole bio je izgnan zbog sukoba sa školskim vlastima.<ref name="Vaso Bogdanov"/> Nakon toga upisao se u Poljodjelsku školu. Poljodjelsku je školu završio u [[Gruž]]u, a nakon toga zaposlio se kao putujući učitelj.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=58835 Hrvatska enciklopedija: Supilo, Frano], pristupljeno 14. studenoga 2013.</ref> U politički život ulazi kao osnivač i glavni urednik dubrovačke ''[[Crvena Hrvatska (časopis)|Crvene Hrvatske]]'' (1890.-1899.), društvenopolitičkoga lista [[Pravaštvo|pravaške]] koncepcije i bori se za sjedinjenje [[Dalmacija|Dalmacije]] s [[Hrvatska|Hrvatskom]].<ref name="proleksis"/> Supilo je odigrao glavnu ulogu u promjeni javnoga mnijenja, što je, u nizu izbora, dovelo do pada talijanaško-srpske koalicije koja je mješavinom izbornih manipulacija, favoritizma bečkoga dvora i paralizom hrvatskih stranaka došla na vlast u dubrovačkoj općini u osamdesetim godinama [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. U vodstvo [[Stranka prava|Stranke prava]] izabran je [[1895.]] godine. Nakon raskola u stranci istupa protiv [[Josip Frank|Josipa Franka]].

Tada su ga na [[Trsat]] doveli hrvatski rodoljubi grupirani oko tamošnje [[Hrvatska čitaonica Trsat|Hrvatske čitaonice]]. Mladi i ambiciozni Supilo u Rijeci je ostvario uspješnu karijeru.<ref name=penzići>[https://penzici.rijeka.hr/hrvatska-citaonica-trsat/ Penzići Rijeka, Hrvatska čitaonica Trsat, 12. travnja 2013.]</ref> Tako od [[1900.]] godine djeluje u [[Rijeka|Rijeci]] kao povjerenik [[Stranka prava (Dalmacija)|dalmatinskih pravaša]], nastojeći putem novina koje je uređivao (''[[Novi list]]'', od 1907. godine ''[[Riječki novi list]]'') utjecati na hrvatsku politiku, orijentirajući ju prema političkoj suradnji [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] i sporazumu s ostalim narodima Austro-Ugarske ugroženim germanizacijom, u skladu s ''[[politika novoga kursa|politikom novoga kursa]]'', prema čemu je usmjerio i novoosnovanu [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatsku stranku prava]].

=== Hrvatsko-srpska koalicija ===
Uz [[Ante Trumbić|Trumbića]] i [[Josip Smodlaka|Josipa Smodlaku]] jedan je od pokretača politike ''novog kursa'' i među najzaslužnijim političarima za donošenje ''[[Riječka rezolucija|Riječke rezolucije]]'' [[1905.]] godine (zapravo je njezin idejni začetnik) i za stvaranje [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], te za njen dolazak na vlast. Supilova riječka i zagrebačka faza su povjesničarski ozbiljno i nepristrano obrađeni tek u studijama i knjigama koje su se pojavile nakon raspada [[SFRJ]] - naime, dotad je to razdoblje njegove djelatnosti šablonski tretirano kao vizionarska aktivnost usmjerena prema žuđenom, i u Jugoslaviji (pogotovo komunističkoj), ozbiljenom snu o stvaranju zajedničke države Hrvata i Srba. Dobar primjer novijega vrjednovanja Supilove političke djelatnosti je niz kraćih tekstova objavljenih u časopisu ''Kolo'', 1998., br. 8. Ukratko - Supilo je od tradicionalne pravaške politike napravio radikalan zaokret u dvjema točkama: ideološkom i pragmatičko-političkom.

Na idejnom planu, Supilo postaje pristašom omekšanoga jugoslavenskoga unitarizma (zbog čega je, usput, najčešće stigmatiziran, pa i demoniziran u hrvatskim nacionalnim krugovima). Supilovo mišljenje (koje je dijelio i nemali dio ondašnje hrvatske, pa i srpske inteligencije) bijaše da su [[Hrvati]] i [[Srbi]] (kojima su kasnije pridruženi i [[Slovenci]]) jedan ''troplemeni'' narod - dakle, ne tri naroda, a kamoli tri nacije, nego jedan jugoslavenski narod s tri imena. Ta, iz suvremenoga motrišta neobična ideja, bila je znakom zakašnjelosti nacionalne kristalizacije kod Hrvata (manjim dijelom i Srba i Slovenaca - o [[Makedonci]]ma, [[Bošnjaci (narod)|Bošnjacima]] - muslimanima i [[Crnogorci]]ma da se i ne govori), te teritorijalne izmiješanosti Srba i Hrvata, kao i činjenice da su hrvatski i srpski književni jezici izuzetno bliski i međusobno razumljivi na razgovornoj razini. Na praktičnom planu, to je značilo stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije, kreacijom koje su Srbi priznati, ''de facto'', kao politički narod u Hrvatskoj - prvi put u povijesti.

Još su snažniji zaokret označili pregovori koalicije i Supila s mađarskim i talijanskim političarima iz [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]]. ''Post festum'', taj se potez može označiti kao izuzetno hrabar, inovativan i - potpuno promašen. Supilo je pokušao tradicionalne hrvatske protivnike koji su pretendirali na hrvatske zemlje (talijanske iredentiste i mađarske nacionaliste), koristeći njihovo privremeno zaoštravanje s Bečkim dvorom, pretvoriti u hrvatske saveznike u borbi za opću demokratizaciju monarhije u kojoj bi - takvo je bilo njegovo mišljenje - svi narodi bili dobitnici. No pogriješio je u procjeni: talijanski i mađarski imperijalizam bio je tako duboko ukorijenjen u svijest nacionalnih [[elita]] tih naroda da su bili potrebni svjetski ratovi da ih sruše kao realnu prijetnju.

[[Datoteka:Portraiti iz hrvatskog sabora (serija prva) 1907 Hrvatska smotra.png|mini|200px|Frano Supilo u [[Karikatura|karikaturi]] (''Portraiti iz hrvatskog sabora. Serija prva.'', ''Hrvatska smotra za politiku, književnost, znanost, umjetnost i kritiku'', sv. 2, Zagreb, 1907.)]]

Glede srpskoga nacionalizma, Supilo nije u tom razdoblju realistično ocijenio tvrdokornost i nepopustljivost srpskih teritorijalnih pretenzija na praktički cijelu [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] i [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Na naknadnim izborima [[1906.]] godine,<ref>Vaso Bogdanov, ''O životu i radu Frana Supila'', str. 9., u: ''Politika u Hrvatskoj'', (ur. i uvod, Vaso Bogdanov), Kultura, Zagreb, 1953.</ref> na kojima je pobijedila Koalicija, Supilo je bio izabran za zastupnika u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]]<ref name="proleksis"/> i postao vodeća osoba Koalicije. Kada je ugarski parlament u proljeće [[1907.]] godine izglasao ''Željezničarsku pragmatiku'', kojom se [[mađarski jezik]] ozakonjuje kao službeni jezik na željeznicama u Hrvatskoj, Supilo predvodi hrvatsku oporbu u ugarskom parlamentu u akcijama opstruiranja i vodi oštru kampanju protiv mađaronskoga bana [[Pavao Rauch|Pavla Raucha]] te pokreće temeljna ustavna pitanja o položaju Hrvatske. Njegov radikalni stav dovodi ga u sukob s vodstvom Koalicije, koja je bila za oprezniju politiku, kako ne bi izgubila mogućnost vraćanja na vlast.

Supilo je nastojao da Hrvatska svojom politikom stane na čelo Južnih Slavena Austro-Ugarske u borbi za njihovo ujedinjenje - dok je srpski dio Koalicije, a i dio nagodbenjački nastrojenih hrvatskih članova, bio za usklađivanje hrvatske politike s onom kraljevine [[Srbija|Srbije]], što je u praksi značilo pretvaranje Hrvatske u srbijanski politički prirepak. U vrijeme ''[[Veleizdajnički proces|veleizdajničkog procesa]]'', [[1909.]] godine, političkoga procesa srpskim javnim djelatnicima u Monarhiji, koji je inicirao Bečki dvor s ciljem reteriranja [[Aneksijska kriza|aneksijske krize]] oko Bosne i Hercegovine [[1908.]] godine, Supilo se zalaže za odlučnu potporu Hrvata ugroženim Srbima, kako bi se sačuvala hrvatsko-srpska sloga, na načelima dogovorenima u ''[[Riječka rezolucija|Riječkoj]]'' i ''[[Zadarska rezolucija|Zadarskoj rezoluciji]]''.

Njegov stav izaziva oštru reakciju austrijskih krugova i oni na ''[[Friedjungov proces|Friedjungovom procesu]]'', koji je pokrenula Koalicija, nastoje Supila kompromitirati i politički onemogućiti. Tako je u centru Zagreba 1909. godine jedna grupa frankovaca toljagama pretukla Supila, [[Svetozar Pribićević|Pribićevića]], [[Jovan Banjanin|Banjanina]] i novinara [[Bude Budisavljević (novinar)|Budisavljevića]]. Srbobran je za to optužio Frankovu legiju i policiju, koji su, po njima, odlično surađivali, s ciljem izazivanja nereda zbog uvođenja izvanrednih mjera u Hrvatskoj. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 40., Разбојнички напад на народне заступнике|year= 1909.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> Iako su klevete, iznijete protiv njega, bile na procesu raskrinkane, Supilo je istupio iz Koalicije kako bi olakšao njen položaj; Koalicija je zatim pristala na kompromisno rješenje procesa, što je dovelo do pada bana Raucha, ali i do pakta Koalicije s novoimenovanim banom [[Nikola Tomašić|Nikolom Tomašićem]]. Koalicija je od tada, pa do [[Raspad Austro-Ugarske|raspada monarhije]] i [[Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca|stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]] (1918.), svedena na oruđe u rukama najutjecajnijeg i najagilnijeg hrvatskog pragmatičkog političara u to doba, unitaristički nastrojenoga [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]], kojem je primarni cilj bio čekanje raspada KuK Monarhije i ujedinjenje sa Srbijom pod svaku cijenu. Supilo je osuđivao oportunističku politiku vodstva Koalicije jer je smatrao da ona kompromitira Hrvatsku i onemogućuje joj da u borbi za ujedinjenje postane ravnopravan čimbenik sa Srbijom. U tom je bio posve u pravu - no, cilj Pribićevića i nije bio da Hrvatska bude ikakav, a kamoli ravnopravan čimbenik u budućoj zamišljenoj južnoslavenskoj državi.

=== Jugoslavenski odbor ===
Prebjegavši nakon [[Sarajevski atentat|Sarajevskoga atentata]] u Italiju, Supilo pokreće, zajedno s Trumbićem i [[Ivan Meštrović|Meštrovićem]], akciju za oslobođenje Hrvata, Srba i Slovenaca od Austro-Ugarske i njihovo ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom te sudjeluje u pokretanju [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. On nastoji pridobiti vlade sila Trojnog sporazuma za stvaranje jugoslavenske države, koja bi imala obuhvatiti sve krajeve nastanjene južnim Slavenima. Na svojim misijama u [[Bordeaux]]u, [[London]]u i [[Petrograd]]u 1914.-1915. Supilo ustaje protiv imperijalističkih težnji [[Italija|Italije]] na [[Jadran]]u i zalaže se za kompromisno rješenje jadranskog pitanja. Otkrivši tajne pregovore što su ih [[Centralne sile]] vodile s Italijom poveo je snažnu akciju protiv žrtvovanja hrvatskih i slovenskih krajeva na Jadranu Italiji. Supilo se zalagao za demokratski način ujedinjenja južno-slavenskih naroda i za njihovu nacionalnu ravnopravnost te je predlagao uvođenje federativnoga uređenja u budućoj jugoslavenskoj državi. Zbog svojih gledišta došao je u sukob s tadašnjim srbijanskim predsjednikom vlade [[Nikola Pašić|Nikolom Pašićem]], glavnim realpolitičkim protagonistom zamisli [[Velika Srbija|Velike Srbije]], a i s kompromiserskom i politički nezrelom većinom u Jugoslavenskom odboru. Istupivši zbog toga iz Odbora ([[5. lipnja]] [[1916.]] godine, obrazloživši svoj postupak ''Izjavom'')<ref>Vaso Bogdanov, ''O životu i radu Frana Supila'', str. 10., 34., u: ''Politika u Hrvatskoj'', (ur. i uvod, Vaso Bogdanov), Kultura, Zagreb, 1953.</ref> Supilo je u svom daljnjem radu nastojao zainteresirati sile [[Antanta|Antante]] za položaj Hrvata i za cjelovito rješenje jugoslavenskog pitanja na temelju nacionalne ravnopravnosti (poznate su njegove predstavke i memorandumi britanskim, talijanskim i ruskim političarima [[Edward Grey|Greyu]], [[Sidney Sonnino|Sonninu]] i [[Sergey Sazonov|Sazonovu]]).

=== Smrt ===
[[Datoteka:Frano Supilo Rijeka 2007.jpg|mini|Spomenik Franu Supilu ispred zgrade ''[[Novi list|Novog lista.]]'']]

Težak i besperspektivan položaj u kojem se Hrvatska našla, u kolonijalističkim makinacijama i tajnim planovima ([[Londonski sporazum]]) već podijeljena između talijanskoga i srpskog imperijalizma, bio je prevelik teret za Supila koji je doživio živčani slom i kasnije umro u londonskoj umobolnici, od moždane kapi,<ref name="S.R.">[http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=58-59&C=5 Igor Žic, ''Povijest jedne iluzije''], ''[[Sušačka revija]]'', br. 58/59, 2008., preuzeto 16. veljače 2013.</ref> 25. rujna 1917. godine. Nakon što je urna s njegovim pepelom ostala nekoliko godina zaboravljena u londonskome [[krematorij]]u, preuzeo ju je njegov prijatelj, bankar Pavle Mitrović. Kod njega je ostala do [[1927.]] godine, kada je, [[parobrod]]om ''Srđ'', prenesena od Londona do Sušaka i gdje je bila svečano izložena na odru [[29. prosinca]] a potom je parobrodom ''Zagreb''<ref>[http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=45&C=21 Saša Dmitrović, ''Prenos pepela Frana Supila''], ''Sušačka revija'', br. 45, 2005., preuzeto 16. veljače 2013.</ref> prenijeta u Dubrovnik gdje je pohranjena u gradskoj vijećnici.<ref name="S.R."/>

== Publicist ==
Po mnogim pokazateljima Frano Supilo je, uz [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]], najtragičnija osoba novije hrvatske politike. Supilo kao publicist jedno je od najbritkijih i najčitkijih hrvatskih političkih pera, autor začuđujuće modernosti opasaka i ideja (izuzmu li se za njegovo doba karakteristične jugoslavenske omame). Pridonio je modernizaciji političkih shvaćanja u Hrvatskoj te je snažno djelovao na suvremenike, ostavivši jedan od najjačih političkih tragova u hrvatskoj novijoj političkoj povijesti.<ref name="proleksis"/> Suvremena hrvatska povjesnica uglavnom dijeli njegovu aktivnost na tri razdoblja: u prvom je kao urednik ''Crvene Hrvatske'' maestralno raskrinkao [[Velika Srbija|velikosrpski]] imperijalizam; u drugom je glavnim protagonistom Hrvatsko-srpske koalicije, dok je u trećem usamljeni i izolirani borac za Hrvatsku, nemoćan u bitci protiv imperijalnih kombinacija koje su se plele u Europi i inercije Jugoslavenskoga odbora. Samo je prvo Supilovo razdoblje dobilo visoku ocjenu, dok se njegova aktivnost u Koaliciji smatra povijesnim promašajem, a treće razdoblje očajničkom i na poraz osuđenom borbom, epitomiziranom u poznatom [[Miroslav Krleža|Krležinom]] stihu iz ''[[Balade Petrice Kerempuha|Balada Petrice Kerempuha]]'' koji referencira ''"Sopilovog Frana, kem serce pregrizla horvacka je rana"''<ref>[https://web.archive.org/web/20130512194449/http://seminarskirad.biz/seminarski/miroslav%20krleza%20-%20balade%20petrice%20kerempuha.pdf Miroslav Krleža, ''Balade Petrice Kerempuha'', str. 83.], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 12. svibnja 2013.), pristupljeno 10. travnja 2017.</ref>. Vjerojatno najpregnatniji komentar o tragizmu Supilova političkoga djelovanja je utjelovljen u [[Niccolò Machiavelli|Machiavellijevoj]] [[Metafora|metafori]] da naoružani proroci uspijevaju, a nenaoružani propadaju: Supilo je bio, kao predstavnik hrvatskoga naroda u teško i krajnje neizvjesno doba, nenaoružani prorok, i u toj činjenici leži uzrok njegova pada i propasti.

== Citati ==
* Pravo i interes dva su pojma koji mnogo puta ne idu zajedno.
* Svaki političar mora imati tri stvari: debelu kožu, dobar želudac i čistu savijest.
* Najveći politički činilac na svijetu je trbuh. To je mašina koja sve pokreće.

== Djela ==
* ''Proces Friedjung-"Reichpost" i hrvatsko-srpske koalicije. Otvoreno pismo Frana Supila, narodnog zastupnika delničko-čabarskog kotara, svojim izbornicima'', Tisak Riečke Dioničke tiskare, Rieka, 1910.
* ''Politika u Hrvatskoj'', Tisak Riečke Dioničke tiskare, Rieka, 1911.
* ''Politika u Hrvatskoj'', (ur. i uvod, [[Vaso Bogdanov]]), Kultura, Zagreb, 1953.
* ''Supilova pisma Ferrerovima: prilozi našoj suvremenoj političkoj povijesti'', [[Hrvatska revija]], Buenos Aires, 1957., (prir. [[Bogdan Radica]])
* ''Pisma i memorandumi Frana Supila: (1914-1917)'', Izd. ustanova Nauč. Delo, Beograd, 1967. (prir. [[Dragovan Šepić]])
* ''Politički spisi, članci, govori'', Znanje, Zagreb, 1970. (prir. Dragovan Šepić)
* ''Izabrani politički spisi'', Golden Marketing-Narodne novine, Zagreb, 2000. (izbor i uvodna studija, [[Ivo Petrinović]])

== Literatura ==
* [[Ivo Perić]], ''Mladi Supilo'', [[Školska knjiga]], Zagreb 1996.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{wikicitat}}
* [http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2169 Krležijana: Supilo, Frano]
* [http://www.novilist.hr/NL/Frano-Supilo-Reformator-hrvatskog-novinarstva Neven Šantić, ''Frano Supilo - Reformator hrvatskog novinarstva''], ''Novi list'', 1. siječnja 2011.
* [http://www.historiografija.hr/hz/1972/HZ_25-26_20_GANZA-ARAS.pdf Tereza Ganza-Aras, ''Frano Supilo u svjetlu najnovijih istraživanja'']
* [https://www.vecernji.hr/premium/jesu-li-nasi-masoni-dugotrajniji-ili-utjecajniji-625009 ''Jesu li naši masoni dugotrajniji ili utjecajniji?''], Milan Jajčinović, vecernji.hr 

{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}



{{GLAVNIRASPORED:Supilo, Frano}}
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.|Supilo, Frano]]
[[Kategorija:Hrvatski pravaški pokret|Supilo, Frano]]
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni]]
[[Kategorija:Cavtat]]
[[Kategorija:Jugoslavenski odbor]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Životopisi, Rijeka]]