WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T10:06:45Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 10:06, 2. siječnja 2022.
Redak 68:		Redak 68:
	== Zanimljivosti ==		== Zanimljivosti ==

	[[Nikola I. Petrović Njegoš]] je odlikovao Clemenceaua Obilića medaljom za hrabrost <ref>{{~~Cite book~~\|last=Šoć \|first=Petar \|authorlink= \|coauthors= \|title=Crna Gora za proboj Solunskog fronta, str. 12\|year=1929\|url= \|publisher=\|location=Beograd\|id=}}</ref>.		[[Nikola I. Petrović Njegoš]] je odlikovao Clemenceaua Obilića medaljom za hrabrost <ref>{{Citiranje knjige\|last=Šoć \|first=Petar \|authorlink= \|coauthors= \|title=Crna Gora za proboj Solunskog fronta, str. 12\|year=1929\|url= \|publisher=\|location=Beograd\|id=}}</ref>.

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==

WikiSysop: no summary specified

2021-11-01T23:26:23Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 23:26, 1. studenoga 2021.
Redak 72:		Redak 72:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	* [https://web.archive.org/web/20060805200435/http://www.musee-clemenceau.fr/en/index.html The Clemenceau museum]		* [https://web.archive.org/web/20060805200435/http://www.musee-clemenceau.fr/en/index.html The Clemenceau museum]
	~~{{commonscat\|Georges Clemenceau}}~~
	{{wikicitat}}		{{wikicitat}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T09:42:11Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{pravopis}}
{{Infookvir političar
|ime= Georges Clemenceau
|datum rođenja=[[28. rujna]] [[1841.]]
|mjesto rođenja=[[Mouilleron-en-Pareds]], [[Francuska]]
|datum smrti= [[24. studenog]] [[1929.]]
|mjesto smrti=[[Pariz]], [[Francuska]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Georges Clemenceau Imag1396.jpg
|veličina=
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka=
|potpis=
|supruga= Mary Plummer ''(razvod 1876.)''
|položaj=[[Popis premijera Francuske|Premijer Francuske]]
|čin2=
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= [[Aristide Briand]]<br>[[Alexandre Millerand]]
|prethodnik= [[Ferdinand Sarrien]]<br>[[Paul Painlevé]]
|nasljednik2=
|prethodnik2=
|predsjednik=
|mandat_start=[[25. listopada]], [[1906.]]
|mandat_kraj=[[24. srpnja]], [[1909.]]<br>[[16. studenog]] [[1917.]] - [[20. siječnja]] [[1920.]]
|mandat_start2=
|mandat_kraj2=
|vjera=
}}
'''Georges Clemenceau''' (Mouilleron-en-Pareds, Vendée, [[28. rujna]] [[1841.]] – [[Pariz]], [[24. studenog]] [[1929.]]) bio je [[Francuska|francuski]] političar, dva puta prvi ministar, ministar unutrašnjih poslovâ te u završnome dijelu [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog sukoba]] ministar rata, jedan od glavne četvorice na mirovnoj [[Versajska konferencija|konferenciji u Versaillesu]], a poznat je i po svojoj otvorenoj i sustavnoj netrpeljivosti prema Katoličkoj Crkvi, koju je i progonio.

== Ulazak u politiku ==

Georges Clemenceau je po zanimanju bio liječnik. Studij je završio 1865. nakon čega je četiri godine proveo u Sjedinjenim Američkim Državama. Liječništvo ga i zdravstvo nisu zanimali, a od skrbi za bolestne draža mu je bila politika i vlast te se je po povratku u domovinu skrasio u Parizu. Tako već kao dvadesetdevetogodišnjak biva izabran [[1870.]] za gradonačelnika (predsjednika Općinskoga vijeća) francuskoga glavnoga grada.

Iz pariške općinske uprave u veljači [[1876.]] odlazi u francuski parlamnet. Ratoboran, kao poslanik se je zauzimao za nastavak [[francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]] i očitovao se je protiv Frankfurtskoga mirovnoga dogovora. U parlamentu je vodio ljevičarski usmjerene radikale.

== »Slučaj Panama« ==

Uvidjevši mogućnosti i utjecaj tiska, Georges Clemenceau [[1880.]] pokreće novine ''La Justice'', kojima se je služio u razne svrhe. Tako je iste novine rabio i u vlastitoj obrani protiv optužbi za umiješanost u podmićivanje u slučaju Panama, vezanu uz izgradnju [[Panamski kanal|Panamskoga kanala]]. U pitanju su bile dionice, koje je nudila ''Compagnie universelle du canal interocéanique de Panama'' baruna [[Ferdinand de Lesseps|Ferdinanda de Lessepsa]], prije glavnoga graditelja [[Sueski kanal|Sueskoga kanala]], koji se je sada bio dao i na gradnju Panamskoga kanala. Slučaj je izbio u prosincu [[1892.]] Mnogi su francuski političari i gospodarstvenici bili gurnuti u teškoće zbog sumnjivih poslovâ i poslovanjâ, barun de Lesseps je pak nađen mrtav, a dionice su barunova društva postale novac bačen u vjetar, čime su oštećeni mnogi francuski štediše.

== Protivnik antisemitizma i »slučaj Dreyfus« ==

Bio je protivnik antisemitizma i tako je nastupao. Potvrdio je to i u [[afera Dreyfus|aferi Dreyfus]] te je za lažno optuženoga, javno osramoćenoga i [[1894.]] nevino osuđenoga častnika francuske vojske Alfreda Dreyfusa, koji je bio židovskoga podrijetla, tražio obnovu sudskoga postupka i utvrđivanje istine. U svezi s tim je u listu "L'Aurore" [[12. siječnja]] [[1898.]] objavio i [[Emil Zola|Zolino]] otvoreno pismo "J'accuse", naslovljeno na francuskoga predsjednika Republike, koje je s razlogom izazvalo političku krizu Treće Republike i njezina sustava.

== Otvoreni protivnik Katoličke Crkve ==

Georges Clemenceau je u obiteljskome domu bio odgojen protiv [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]]. Ustrajao je u tome raspoloženju sve do kraja te je i u oporbi i na vlasti bio poznat kao žestoki [[antiklerikalizam|antiklerikalac]], koji je Katoličkoj Crkvi nanio ne malu štetu. Između ostaloga je [[1901.]] smislio i zakon o zabrani katoličkih [[redovnička zajednica|redovničkih zajednicâ]] i [[samostan|samostanâ]], dopustivši samo one koji su uspjeli dokazati da su »društveno koristni« po njegovoj mjeri. [[Trapisti|Trapistički]] [[opat]] [[Dom Jean-Baptiste Chautard|Dom Jean-Baptiste (Gustave) Chautard]] (1858. - 1935.) iz [[Sept-Fons]]a, u srednjoj Francuskoj, i sam dijete oca antiklerikalca, uspio je oprijeti mu se, ali je sa svojim redovnicima punih 14 godina bio stalno izložen raznim zlostavljanjima. Čak je bio bačen i u tamnicu.

== U oporbi i na vlasti ==

U oporbi se je žestoko borio protiv vladajućih osobâ i političkih skupinâ. Bio je neugodan politički suparnik, vješt govornik, često sarkastičan i nepomirljiv. Svojim je spretnim političkim smicalicama više putâ uspio zbaciti s vlasti svoje političke protivnike te je stekao i nadimke »Tigar« i »Rušitelj Ministarstava«.

Godine [[1906.]] ulazi u Vladu. Prvo postaje ministar unutarnjih poslova, a [[25. listopada]] [[1906.]] dolazi i na čelo Vlade kao 77. po redu [[prvi ministar]] ([[premijer]]) i tu ostaje do [[20. srpnja]] [[1909.]] U samoj je Vladi i oko nje na jedan ili drugi način ostao sve do povlačenja iz politike [[1920.]] Po drugi put dolazi na čelo Vlade 16. studenoga 1917. gdje ostaje sve do [[18. siječnja]] [[1920.]], kada se posve povlači iz političkoga života.

Kao što je bio neugodan u oporbi, tako je postao neugodan i na vlasti. Postavši čelnim čovjekom Vlade za redarstvene snage i unutrašnju sigurnost Francuske, ne dvoumi nego izdaje naredbu o nasilnome ugušenju rudarskoga prosvjeda u departmanu [[Pas de Calais]], na sjeveru Francuske, i prosvjeda vinarâ južnofrancuske oblasti [[Languedoc-Roussillon]].

Uvjeren u neizbježnost vojnoga obračuna s [[Njemačka|Njemačkom]], osuđuje popustljivost francuskih političara, nastoji da se zemlja što bolje pripremi za rat i zauzima se za uspostavu dobrih odnosâ s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]]. Kada je [[1914.]] izbio Prvi svjetski rat, svojim je člancima počeo jačati borbenost kako na bojištnici tako i drugdje u Francuskoj. Vladu je optužio zbog neodlučnosti, a od građana je zahtijevao najveće žrtve kako bi se osigurala ratna pobjeda. Kada je [[1917.]] stanje na bojištnici postalo kritično, Poincare mu povjerava mandat za sastav nove Vlade. Stavši na čelo Vlade u kojoj je istodobno bio i ministar rata, Clemenceau je ostao uporan i dosljedan, pokazujući da je veliki organizator, ali i veliki diktator.

Promičući francuske interese, kao Vladin čovjek nije prezao od posezanja za onim što je bilo tuđe. Tako je poslije završetka Prvoga svjetkoga rata na mirovnoj [[Versajski ugovor|konferenciji u Versaillesu]] nastojao svim sredstvima izboriti što povoljniji položaj [[Francuska|Francuske]] u novome odnosu snagâ i novoj podjeli političkih ulogâ u Europi i svijetu. O tome je zapisao: »Taj mirovni ugovor, kao i svi drugi, javlja se kao nastavak rata, i ne može biti ništa drugo.« Međutim, njegovi su zahtjevi bili preveliki da se ne uoči za čime teži. Uz ostalo je tražio i lijevu obalu [[Rajna|Rajne]], što je naišlo na oštru protimbu i osudu [[SAD|Sjedinjenih Država]] i [[Velika Britanija|Velike Britanije]], uplašene moguće francuske prevlasti u Europi.

Posljednjih devet godina od [[1920.]] kada se povukao, Clemenceau je proveo izvan političkog života.

== Zanimljivosti ==

[[Nikola I. Petrović Njegoš]] je odlikovao Clemenceaua Obilića medaljom za hrabrost <ref>{{Cite book|last=Šoć |first=Petar |authorlink= |coauthors= |title=Crna Gora za proboj Solunskog fronta, str. 12|year=1929|url= |publisher=|location=Beograd|id=}}</ref>.

== Vanjske poveznice ==
* [https://web.archive.org/web/20060805200435/http://www.musee-clemenceau.fr/en/index.html The Clemenceau museum]
{{commonscat|Georges Clemenceau}}
{{wikicitat}}

{{GLAVNIRASPORED:Clemenceau, Georges}}
[[Kategorija: Predsjednici Francuske vlade]]
[[Kategorija: Francuski političari do 1914.]]
[[Kategorija: Francuski političari u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija: Francuski političari između dva svjetska rata]]

Georges Clemenceau - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica