Suradnik01 u (test) 15:35, 16. ožujka 2022.

2022-03-16T15:35:16Z

←Starija inačica		Inačica od 15:35, 16. ožujka 2022.
Redak 27:		Redak 27:
	{{GLAVNIRASPORED:Martinuzzi, Giuseppina}}		{{GLAVNIRASPORED:Martinuzzi, Giuseppina}}
	[[Kategorija:Životopisi, Istra]]		[[Kategorija:Životopisi, Istra]]
			[[Kategorija:Labin]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-01T04:16:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Giuseppina Martinuzzi''' ([[Labin]], [[14. veljače]] [[1844.]] - [[Labin]], [[25. studenog]] [[1925.]]), [[Istra|istarska]] [[učiteljica]], [[spisateljica]] i [[revolucionarka]].

Rođena je u dobrostojećoj obitelji u [[Labin]]u kao kći Antonije Luis i Giovannija Pietra Martinuzzija. Obitelj je izvorno potjecala iz [[Tricesimo|Tricesima]] u provinciji [[Udine]]. Lorenzo Martinuzzi (o. [[1650.]]-?), po zanimanju [[stolar]], doselio se u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] u [[Labin|Albonu]] (danas Labin u [[Istra|Istri]]) gdje je započeo graditi kuću u kojoj je kasnije živjela Giuseppina.

Njezin otac Giovanni koji se više od šezdeset godina posvetio labinskom javnom životu i koji je više puta bio labinski [[podestat]] smatran je jednim od uzornih građana ([[talijanski jezik|tal]]. ''cittadino illustre'').

Poput mnogih djevojaka iz ondašnjeg visokog društva Giuseppina je željela postati učiteljicom. Učila je i privatno polagala ispite da bi joj se želja ostvarila. Kao [[učiteljica]] službovala u osnovnoj školi u [[Galižana|Galižani]], zatim [[1873.]] u osnovnoj školi u [[Labin]]u, te naposljetku [[1875.]] u [[Milje|Miljama]] ([[Muggia]]). Kako je u međuvremenu postala "učinkovitom", sljedeće godine podučavala je u Narodnoj školi u [[Trst]]u, zatim u [[Stari Grad|Starom Gradu]] ([[Cittavecchia]]), u školi Fundacije Morpurgo za sinove radnika iz Lloydovog arsenala. Tako je postala i ostala "učiteljica siromašnih" tijekom čitavih 32 godine neprekinutog rada, zbliživši se sa skromnim ljudima s kojima je djelila tjeskobu, iščekivanja i potrebe.

Po zanimanju učiteljica, ali ujedno izvrsna odgajateljica i književnica, sposobna spisateljica i pjesnikinja, autorica pedagoških studija, pa i udžbenika za osnovnu školu. Njezino djelo ''[[Manuale Mnemonico]]'' (Mnemonički priručnik) iz [[1866.]] predstavlja primjer stvaranja shema koje olakšavaju pamćenje gradiva. Pisala je različite školske testove za djecu, iako su ih austrijske vlasti često odbacivali, ne odobravajući ih zbog toga što "ne sadrže nikakve događaje ni povijesne činjenice koji bi u djeci izazivali divljenje i ljubav prema Austrijskom domu".

Vatrena patriotkinja [[julijski iredentizam|julijskog iredentizma]], bila je neumorni borac, prijateljica [[Tomaso Luciani|Tomasa Lucianija]], [[Filippe Zamboni|Filippa Zambonija]] i [[Attilio Hortis|Attilija Hortisa]]. Surađivala je s ondašnjim dnevnicima: [[Trst|tršćanskim]] ''[[Indipendente]]'', [[Pula|pulskim]] ''[[Scolta]]'' i ''[[L'Eco]]'', [[poreč]]kim ''[[Istria]]'' i [[rovinj]]skim ''[[Le Alpi Giulie]]''. Proširila je suradnju s [[Bologna|bolonjskim]] časopisom ''[[La Donna]]'', [[rim]]skim ''[[L'Ateneo Italiano]]'', [[Udine|udinskim]] ''[[Pagine Friulane]]'' i [[Messina|mesinskim]] ''[[La Fata Morgana]]''.

Kasnije je željela pokrenuti sama vlastitu književnu publikaciju, periodiku koja će "imati funkciju uspostavljanja bratstva na uzvišenim poljima književnosti među kojima će talijanski biti posvećeni kultu domovine." U ožujku [[1888.]] utemeljila je stoga časopis ''[[Pro Patria]]''.

Početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] započela je aktivni politički život. Zastupala je ideju [[socijalizam|socijalizma]] ili kako ga je nazivala "''humanog socijalizma''", te je bila ako ne prva, onda jedna od prvih [[socijalistica]] uopće. U to vrijeme njene političke aktivnosti Labin je bio u sastavu [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]] i svoju je borbu vodila najčešće iz [[Trsta]]. Bez obzira na svoje građansko porijeklo život je posvetila borbi za najsiromašnije, radnike i seljake, njihovom obrazovanju, i izjednačavanju njihovih prava s bogatijima (buržujima), borbi za pravo glasa žena i sl.

Svoj početak u političkom životu iskazala je sljedećim riječima:
:"''Otkrila sam – piše – puno širi horizont, različit način gledanja, promatranja, shvaćanja različitih manifestacija društvenog života. Ljubav prema domovini podređena je u mom srcu ljubavi prema potlačenima i patnicima svih domovina.''"

Njeno najbolje djelo socijalnog karaktera zasigurno je ''[[Ingiustizia]]'' (Nepravda) iz [[1907.]] napisana u stihovima. Od svih [[balada]], [[elegija]], [[sonet]]a i [[oda]] koje sačinjavaju djelo, entuzijazmom i strašću ističe se autoričina vjera u radnički revolucionarni pokret. Ali u toj [[poema|poemi]] svoje su mjesto pronašli također i osjećaji. Zbog načina pisanja i političkih razmišljanja, za vrijeme austrijske vladavine često su joj djela bila cenzurirana ili se uopće nisu tiskala.

"Učiteljica iz Starog Grada" – kako su je nazivali u [[Trst]]u – tada gotovo osamdesetogodišnjakinja, bolesna i nemoćna, mirovinu je dočekala u rodnom [[Labin]]u. Ondje je živjela još koju godinu uz brigu svojih voljenih, uz potporu nekolicine prijatelja i okružena obožavanim knjigama. Umrla je u noći [[25. studenog]] [[1925.]] a njezin grobni spomenik nadvišen jednim stupom od bijelog [[istarski kamen|istarskog kamena]] s plamenom koji treperi na vjetru postao je mjesto koje na jednostavnom kamenom natpisu nosi samo ime.

==Vanjske poveznice==
* [http://www.istrianet.org/istria/illustri/martinuzzi/index.htm Biografija Giuseppine Martinuzzi na istrianet.org (na talijanskom)]

{{GLAVNIRASPORED:Martinuzzi, Giuseppina}}
[[Kategorija:Životopisi, Istra]]

Giuseppina Martinuzzi - Povijest promjena

Suradnik01 u (test) 15:35, 16. ožujka 2022.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica