WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-06T21:30:31Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 21:30, 6. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hadij'''-->~~'''Hadij''' je [[eon]] koji prethodi [[arhaik]]u, a proteže se od nastanka [[Zemlja\|Zemlje]] (prije 4,6 milijardi godina) do otprilike 3,8 milijardi godina (gornja granica hadija još uvijek je predmet rasprava). Ovaj eon je neformalna jedinica jer ga nije priznala ICS (Međunarodna stratigrafska komisija), zbog čega ga mnogi nazivaju pregeološkim ili astralnim razdobljem. Naziv hadij skovao je geolog [[Preston Cloud]] [[1972.]], po starogrčkom bogu podzemlja [[Had (bog)\|Had]]u.		'''Hadij''' je [[eon]] koji prethodi [[arhaik]]u, a proteže se od nastanka [[Zemlja\|Zemlje]] (prije 4,6 milijardi godina) do otprilike 3,8 milijardi godina (gornja granica hadija još uvijek je predmet rasprava). Ovaj eon je neformalna jedinica jer ga nije priznala ICS (Međunarodna stratigrafska komisija), zbog čega ga mnogi nazivaju pregeološkim ili astralnim razdobljem. Naziv hadij skovao je geolog [[Preston Cloud]] [[1972.]], po starogrčkom bogu podzemlja [[Had (bog)\|Had]]u.

	[[Stijene]] hadijske starosti ne postoje na Zemlji jer su reciklirane [[stijenski ciklus\|stijenskim ciklusom]], zbog čega je podjela hadija izvršena na temelju prisutnih stijena te starosti na [[Mjesec]]u. Dijeli se na [[era (geologija)\|ere]]: [[Kriptik (era)\|kriptik]], [[bazenske grupe]], [[nektarij]] i [[donji imbrij]].		[[Stijene]] hadijske starosti ne postoje na Zemlji jer su reciklirane [[stijenski ciklus\|stijenskim ciklusom]], zbog čega je podjela hadija izvršena na temelju prisutnih stijena te starosti na [[Mjesec]]u. Dijeli se na [[era (geologija)\|ere]]: [[Kriptik (era)\|kriptik]], [[bazenske grupe]], [[nektarij]] i [[donji imbrij]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T23:57:58Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Hadij''' je [[eon]] koji prethodi [[arhaik]]u, a proteže se od nastanka [[Zemlja|Zemlje]] (prije 4,6 milijardi godina) do otprilike 3,8 milijardi godina (gornja granica hadija još uvijek je predmet rasprava). Ovaj eon je neformalna jedinica jer ga nije priznala ICS (Međunarodna stratigrafska komisija), zbog čega ga mnogi nazivaju pregeološkim ili astralnim razdobljem. Naziv hadij skovao je geolog [[Preston Cloud]] [[1972.]], po starogrčkom bogu podzemlja [[Had (bog)|Had]]u.

[[Stijene]] hadijske starosti ne postoje na Zemlji jer su reciklirane [[stijenski ciklus|stijenskim ciklusom]], zbog čega je podjela hadija izvršena na temelju prisutnih stijena te starosti na [[Mjesec]]u. Dijeli se na [[era (geologija)|ere]]: [[Kriptik (era)|kriptik]], [[bazenske grupe]], [[nektarij]] i [[donji imbrij]].

==Postanak Sunčevog sustava==
[[Datoteka:Protoplanetary-disk.jpg|desno|mini|250px|Umjetnički prikaz protoplanetarnog diska.]]
[[Sunčev sustav]] nastao je koagulacijom i [[gravitacija|gravitacijskom]] kontrakcijom iz [[solarna nebula|solarne nebule]] (sunčeve maglice) – rotirajućeg oblaka sastavljenog od plinova i fine prašine. Pod utjecajem gravitacije došlo je do privlačenja materije prema središtu sporo rotirajućeg oblaka i nastanka jezre [[Sunce|Sunca]], a prekoračenjem kritične mase započinje proces nuklearne [[fuzija|fuzije]]. Preostali dijelovi oblaka također se počinju sažimati u manje nakupine – protoplanete. Zbog procesa kompakcije i [[radioaktivnost|radioaktivnog]] raspada elemenata te [[energija|energije]] oslobođene kolizijom između većih mikroplaneta, [[planet]]i, među kojima je i Zemlja, zagrijavaju se te po nekim hipotezama dolazi do parcijalnog taljenja koje uzrokuje diferencijaciju materijala – gušći materijal (pretežito [[željezo]]) putuje prema središtu, pri čemu se odjeljuju [[Zemljina jezgra|jezgra]] i [[Zemljin plašt|plašt]].

[[Datoteka:Big Splash V1.0.gif|200px|lijevo|mini|Animacija kolizije Theiae i Zemlje, koja je rezultirala nastankom Mjeseca.]]
Po najprihvaćenijoj hipotezi, Mjesec je nastao nakon početne faze formiranja, negdje prije 4,2 milijarde godina kada je u Zemlju udario planetoid veličine [[Mars (planet)|Mars]]a zvan Theia. Tim srazom masa Zemlje povećana je za 10%, dok je Mjesec nastao iz prašine koja je kružila oko Zemlje nakon sudara. Dokaz u prilog toj hipotezi jest sastav Mjesečevih stijena koji se razlikuje od sastava [[Zemljina kora|Zemljine kore]] samo po sadržaju željeza i [[magnezij]]a. Naime, u vrijeme nastanka Mjeseca Zemljina kora bila je bogatija magnezijem i željezom jer je još uvijek trajao drugi proces diferencijacije – proces nastanka današnje kisele [[kontinentalna kora|kontinentalne kore]].

==Postanak Zemljine kore==
[[Datoteka:Volcano q.jpg|mini|desno|200px|Smatra se da su [[vulkan]]ske erupcije bile vrlo česte u hadiju.]]
U početku je Zemlja bila rastaljena kugla, čiji su unutarnji slojevi bili uzburkivani snažnim [[konvekcija|konvekcijskim]] strujama, dok je vanjska, površinska područja okruživao hladni prostor. Kovekcijske struje zapravo su prenosile toplinu do površine, gdje bi se onda rasipala u [[svemir]], što uzrokuje hlađenje planeta.

Rastaljena stijenska masa prolazila je kroz proces diferencijacije – teži sastojci padali su prema središtu planeta, a lakši su se kretali prema površini. Kako je u to vrijeme Zemlja (kao i ostala tijela Sunčevog sustava) bila bombardirana brojnim [[meteorit]]ima i [[asteroid]]ima (tzv. vrijeme teškog bombardiranja), to je moglo uzrokovati miješanje materijala. U oceanima [[magma|magme]] pojavljuju se blokovi izgrađeni od [[mineral]]a s visokom točkom tališta – [[komatiit]]i, ultrabazične stijene s T.T.>1100°C, ali zbog svoje velike gustoće, veće čak i od rastaljene stijenske mase iz tadašnjeg gornjeg plašta, djelovanjem konvekcijskih strujanja tonuli su i pretaljivali se. Taj proces možemo smatrati pretačom [[tektonika ploča|tektonike ploča]].

Kako se planet hladio, temperatura na površini pala je ispod 1100°C, što je omogućilo stvaranje [[bazalt]]ne kore – prvotne [[oceanska kora|oceanske kore]]. Parcijalnim taljenjem bazaltne kore i sedimenata koji su je prekrivali, u zonama [[subdukcija|subdukcije]] dolazi do stvaranja sve kiselijih stijena i nastanka kontinentalne kore, koja je manje gusta od oceanske, što joj omogućuje da ''pluta'' iznad površine mora. U početku su [[kontinent]]i bili maleni, do 500 km u promjeru, ali postupno su rasli djelovanjem procesa tektonike ploča.

==Postanak Zemljine atmosfere i oceana==
Ukoliko je postojala primarna [[Zemljina atmosfera]], morala je nestati u vrijeme kada je gravitacijsko privlačenje Zemlje bilo slabije, na što ukazuje značajno manji udio [[plemeniti plinovi|plemenitih plinova]] u atmosferi, u odnosu na njihovu kozmičku zastupljenost.

Sekundarna atmosfera počela se razvijati prije otprilike 4 milijarde godina, vjerojatno postupnom devolatilizacijom Zemljine unutrašnjosti zbog procesa diferencijacije i zagrijavanja planeta. Kako je to bilo “vrijeme teškog bombardiranja”, sastavu tadašnje atmosfere dodani su i plinovi koji su se oslobađali iz sudara s [[komet]]ima, meteoritima i asteroidima, među kojima su najznačajniji bili <tt>CO2</tt>, <tt>CO</tt> i <tt>NO</tt>. Smatra se da su veliku ulogu u nastanku oceana imali kometi i ugljeviti [[hondrit]]i (vrsta meteorita bogata mineralima <tt>OH</tt> skupinom). Hadijska atmosfera nije imala slobodnog [[kisik]]a, a sastojala se uglavnom od [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], vodene pare i [[dušik]]a, a u manjim količinama i od [[ugljikov monoksid|ugljikovog monoksida]], vodikovog sulfida i vodikovog klorida.

Nakon kondenzacije vodene pare u atmosferi nastale su prve [[kiša|kiše]], koje su zapunile topografska udubljenja vodom. Tako nastaju oceani, koji su u tadašnje vrijeme bili mnogo kiseliji od današnjih zbog velike količine <tt>CO2</tt> u atmosferi. Naime, <tt>CO2</tt> se otapa u vodi pri čemu nastaje [[karbonatna kiselina]]. Kiseli oceani otapali su različite stijene obogaćujući se [[kalcij]]em, magnezijem i drugim elementima, ali nije moglo doći do taloženja karbonata, jer njihova topljivost raste opadanjem pH vrijednosti. Nastajala je velika količina [[rožnjak]]a, sedimentnih stijena građenih od [[silicij]]a. Postupnim reakcijama različitih tvari u oceanima se smanjila kiselost, a dominantan sastojak postaje [[natrij]], koji vezivanjem s [[klor]]om daje [[halit]] – morsku sol.

Prvi kisik u atmosferi nastaje fotokemijskim reakcijama – raspadom [[molekula|molekule]] vode na kisik i vodik, pod utjecajem UV-zračenja. Međutim, kisik nije ostajao u atmosferi, nego se vezivao za minerale na površini Zemlje. Velike količine kisike u atmosferi nastaju procesom fotosinteze, na prijelazu iz [[proterozoik]]a u [[fanerozoik]].

{{Hadij}}
{{Eoni}}

[[Kategorija:Eoni (geologija)]]

Hadij - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica