WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-06T23:26:46Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 23:26, 6. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Hans Geiger'''-->~~{{Infookvir znanstvenik		{{Infookvir znanstvenik
	\| ime = Hans Geiger		\| ime = Hans Geiger
	\| slika = Hans geiger.jpg		\| slika = Hans geiger.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-29T06:28:18Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir znanstvenik
| ime = Hans Geiger
| slika = Hans geiger.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[30. rujna]] [[1882.]]
| mjesto_rođenja = [[Neustadt an der Weinstraße]], [[Falačko Porajnje]], [[Njemačka]]
| datum_smrti = [[24. rujna]] [[1945.]]
| mjesto_smrti = [[Potsdam]], [[Brandenburg]], [[Njemačka]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Nijemci|Nijemac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u [[Manchester]]u [[Sveučilište u Berlinu]] Sveučilište u [[Kiel]]u Sveučilište u [[Tübingen]]u
| alma_mater = Sveučilište u [[Erlangen]]u
| doktorski_mentor =
| poznat_po = [[Geigerov brojač]] [[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem]] [[Geiger-Nuttalov zakon]]
| nagrade =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Geiger counter.jpg|mini|300px|desno|[[Geigerov brojač]].]]

[[datoteka:Pokus s alfa-cesticama 1.jpg|mini|desno|300px|[[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem]].]]

[[datoteka:Rutherford atomic planetary model.svg|mini|desno|300px|[[Rutherfordov model atoma]] ili planetarni model atoma: [[elektron]]i (zeleno) i [[atomska jezgra]] (crveno).]]

'''Hans Geiger''', puno ime '''Johannes Wilhelm Geiger''' ([[Neustadt an der Weinstraße]], [[30. rujna]] [[1882.]]. – [[Potsdam]],[[24. rujna]] [[1945.|1945]].), njemački [[fizičar]]. Najpoznatiji je kao jedan od [[izumitelj]]a [[Geigerov brojač|Geigerovog brojača]] i po [[Ernest Rutherford|Rutherfordovom]] [[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem|pokusu s alfa-česticama i zlatnim listićem]] u kojem je sudjelovao. [[Doktor]]irao ([[1906.]].) na Sveučilištu u [[Erlangen]]u. Radio na sveučilištima u [[Manchester]]u (od [[1907.]]. do [[1912.]].), [[Berlin]]u (od [[1912.]] do [[1925.]].), [[Kiel]]u (od [[1925.]]. do [[1929.]]), [[Tübingen]]u (od [[1929.|1929]]. do [[1936.]]). S engleskim fizičarom Johnom Mitchellom Nuttalom otkrio ([[1911.|1911]].) ovisnost [[energija|energije]] [[Alfa-čestica|alfa-zračenja]] i [[Vrijeme poluraspada|vremena poluraspada]] alfa-[[Radioaktivnost|radioaktivnih]] elemenata ([[Geiger-Nuttalov zakon]]). Godine [[1913.|1913]]. potvrdio [[Ernest Rutherford|Rutherfordovu]] teoriju raspršenja [[alfa-čestica]], koja se osniva na hipotezi sićušne [[atomska jezgra|atomske jezgre]] i velikog [[elektron]]skog omotača (planetarni model atoma). U suradnji s njemačkim fizičarom [[Walther Müller|Waltherom Müllerom]] konstruirao ([[1928.|1928]].) [[Geiger-Müllerovo brojilo]]. Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od [[1935.|1935]].). Po njem je nazvan krater na Mjesecu ([[Geiger (krater)]]). <ref> '''Geiger, Hans''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21507] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>

== Životopis ==
Hans Geiger je rođen kao jedno od petero djece, a otac mu je bio [[profesor]] [[Indoeuropski prajezik|indologije]] na Sveučilištu u [[Erlangen|Erlangenu]]. Studirao je [[fizika|fiziku]] i [[matematika|matematiku]], a [[Doktor|doktorirao]] je [[1906.|1906]]. Od [[1907.|1907]]. Radi s [[Ernest Rutherford|E. Rutherfordom]] i Ernestom Marsdenom. Kao profesor je radio u [[Kiel]]u, [[Tübingen]]u i [[Berlin]]u. U [[Treći Reich|nacističkoj Njemačkoj]] radio je na nacističkom [[Nuklearno oružje|nuklearnom programu]]. <ref> Krebs: "Hans Geiger: Fiftieth Anniversary of the Publication of His Doctoral Thesis, 23 July 1906", journal=Science, 1956.</ref>

=== Znanstveni doprinosi ===

==== Geigerov brojač ====
{{glavni|Geigerov brojač}}

'''Geigerov brojač''' je uređaj za određivanje i mjerenje [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]]. Sastoji se od [[cijev]]i s [[plin]]om pri niskom [[tlak]]u (obično [[argon]] ili [[neon]] s [[metan]]om), u kojoj se nalaze [[valjak|valjkasta]] [[katoda]], kroz čiji centar prolazi [[anoda]] u obliku tanke [[žica|žice]]. Između [[elektroda]] narinuta je razlika [[Električni potencijal|električnog potencijala]] od oko 1 000 [[volt|V]]. Kroz prikladan otvor (prozor) u cijevi, ulazi [[Ioniziranje|ionizirana]] [[čestica]] ili [[foton]], izazivajući nastanak [[ion]]a, a jaka potencijalna razlika će ga usmjeriti na odgovarajuću elektrodu što će izazvati [[Lančana reakcija|lančanu]] ionizaciju. Konačni strujni puls može se brojiti odgovarajućim elektronskim krugom ili jednostavno preusmjeriti na [[zvučnik]] instrumenta. 1928. ga je zajedno sa svojim studentom Waltherom Mullerom unaprijedio, pa se poboljšani uređaj naziva [[Geiger-Müllerovo brojilo]]. <ref> [http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/rjecnik_g.htm] "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.</ref> <ref> H. Geiger and W. Müller (1928): "Elektronenzählrohr zur Messung schwächster Aktivitäten" (Electron counting tube for the measurement of the weakest radioactivities), ''Die Naturwissenschaften'' (The Sciences) </ref>

Brojilo se sastoji od metalnog cilindra i od vrlo tanke žice koja prolazi kroz njegovu os. Cilindar je stavljen u staklenu cijev. Cilindar služi kao katoda, žica kao anoda. Električne [[silnice]] idu poprečno (radijalno) od žice do cilindra. Iz cijevi je prvo isisan zrak, a zatim se napuni s plinom pod [[tlak]]om od 0,2 [[Bar (jedinica)|bara]].
Kad brza električno nabijena čestica prodre u brojač, ona stvori [[ion]]e i slobodne [[elektron]]e. Razmotrimo što se događa s jednim takvim elektronom. On se kreće sa sve većim [[ubrzanje]]m prema žici, gdje naglo raste [[jakost električnoga polja]]. Pri tom elektron stvara nove ione i slobodne elektrone. Prolaz nabijene brze čestice izazvat će naglo gomilanje električnog naboja oko žice. Doći se do pražnjenja i do ponovnog uspostavljanja prvobitnog stanja. Nagla [[električna struja]] koja poteče može se pojačati tako da izazove zvučni učinak. Svaki put kad brza električno nabijena čestica prođe kroz brojač čujemo udarac. Na taj način mogu se direktno brojiti alfa-čestice i elektroni koje emitiraju radioaktivne tvari. Brojači se također vrlo mnogo upotrebljavaju u ispitivanju [[Kozmičke zrake|kozmičkih zraka]]. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>

==== Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem ====
{{glavni|Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem}}

Pokusi Ernesta Rutherforda, Hansa Geigera i Ernesta Marsdena (1909.), s raspršenjem [[alfa-čestica]] pri prolasku kroz [[zlato|zlatni]] listić, doveli su do prvog ("planetarnog") [[Rutherfordov model atoma|Rutherfordovog modela atoma]] (1911.), prema kojemu se [[elektron]]i gibaju oko [[Atomska jezgra|atomske jezgre]], u kojoj je pak koncentrirana gotovo sva [[masa]] [[atom]]a. Rutherford je zaključio da je masa atoma koncentrirana u malom atomskom jezgru (nukleusu), a da se elektroni kreću oko njega. Uz izmjene koje je unijela [[kvantna fizika]], taj planetarni model atoma je preživio do danas. Mjerenja električnog naboja jezgre pokazala su da je, za sve elemente, omjer [[Električni naboj|električnog nabojâ]] jezgre i elektrona otprilike jednak polovini relativne [[atomska masa|atomske mase]]. Na osnovi toga eksperimentalnog nalaza, kao i Rutherfordova planetarnog modela atoma, Antonius van den Broek (1913.) zaključio je da je prirodnije poredati elemente u [[Periodni sustav elemenata|periodni sustav elemenata]] po nabojima jezgara, a ne po atomskim masama.

==== Geiger-Nuttalov zakon ====
Geiger je [[Empirizam|empirijskim]] putem utvrdio ovisnost dometa [[alfa-čestica]], pod [[Standardni tlak i temperatura|standardnim tlakom i temperaturom]], o njihovoj početnoj [[brzina|brzini]]. Također je Geiger, zajedno s Johnom Mitchellom Nuttallom, pronašao vezu između [[Vrijeme poluraspada|vremena poluraspada]], odnosno konstante raspadanja ''λ'', nekog [[radioaktivnost|radioaktivnog]] elementa koji zrači alfa-čestice i njihovog dometa u zraku, što se naziva '''Geiger-Nuttalov zakon''':

:<math>\ln\lambda=-a_1\frac{Z}{\sqrt{E}}+a_2</math>

gdje je: ''λ'' - konstanta raspadanja (''λ = ln 2/[[vrijeme poluraspada]]''), ''Z'' – [[atomski broj]], ''E'' – ukupna [[kinetička energija]] (alfa-čestice i atomske jezgre iz koje je nastala), te a1 i a2 - konstante.

S obzirom na vrijeme poluraspada radioaktivnih elemenata, utvrđeno je da nestabilni atomi s kratkim životom zrače alfa-čestice velike energije, velike brzine i velikog dometa. Domet alfa-čestice se kreće od 28 mm ([[torij]]-232, vrijeme poluraspada 1,39 x 1010 godina) do 86 mm ([[polonij]]-212, vrijeme poluraspada 3 x 10-7 sekundi).

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Geiger, Hans}}
[[Kategorija:Njemački fizičari]]
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]

Hans Geiger - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica