WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

2022-03-07T00:21:49Z

brisanje nepotrebnog teksta

←Starija inačica		Inačica od 00:21, 7. ožujka 2022.
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Harold Pinter'''-->~~[[Slika:Harold-pinter-atp.jpg\|mini\|Harold Pinter]]		[[Slika:Harold-pinter-atp.jpg\|mini\|Harold Pinter]]
	'''Harold Pinter''' ([[London]], [[10. listopada]] [[1930.]] - [[London]], [[24. prosinca]] [[2008.]]) je [[Engleska\|engleski]] dramatičar i kazališni redatelj.		'''Harold Pinter''' ([[London]], [[10. listopada]] [[1930.]] - [[London]], [[24. prosinca]] [[2008.]]) je [[Engleska\|engleski]] dramatičar i kazališni redatelj.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-23T11:33:44Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Slika:Harold-pinter-atp.jpg|mini|Harold Pinter]]
'''Harold Pinter''' ([[London]], [[10. listopada]] [[1930.]] - [[London]], [[24. prosinca]] [[2008.]]) je [[Engleska|engleski]] dramatičar i kazališni redatelj.

Pisao je za [[kazalište]], [[radio]], [[televizija|televiziju]] i [[film]]. Njegovi se rani radovi često povezuju uz [[teatar apsurda]]. Dobitnik je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] za [[2005.]] godinu.

== Mladost i karijera ==
Pinter se rodio u [[london]]skoj četvrti [[Hackney]], a roditelji su mu bili [[Židovi]] iz radničke klase. Nakratko je studirao na Royal Academy of Dramatic Art (RADA). Kao mladić je objavljivao [[poezija|poeziju]], te je počeo raditi u kazalištu kao [[glumac]] pod pseudonimom '''David Baron'''. Njegova prva [[drama]] zvala se ''The Room'' (''Soba''), a premijerno su je izveli studenti na Sveučilištu u Bristolu 1957.

''The Birthday Party'' (''Rođendanska proslava'') iz 1958. isprva je doživjela neuspjeh unatoč pohvalnoj kritici u listu ''Sunday Times'' od strane vodećeg kazališnog kritičara Harolda Hobsona, ali uspješno je zaživjela nakon dobro primljene drame ''The Caretaker'' (''Nadglednik'') iz 1960. Ta dva djela, kao i drugi rani radovi poput drame ''The Homecoming'' (''Povratak kući'') iz 1964., ponekad se nazivaju "komedijama prijetnje". Često krenu od naizgled bezopasne situacije i pretvore je u prijeteća i apsurdna zbivanja zato što se likovi ponašaju na način koji je neobjašnjiv publici, a ponekad i drugim likovima. Taj je stil nadahnuo pridjev "pinterovski". Sva Pinterova djela odaju utjecaj [[Samuel Beckett|Samuela Becketta]], koji je uostalom bio njegov dugogodišnji prijatelj.

== Novi smjerovi ==
Pinter je počeo češće režirati tijekom 1970-ih, te je 1973. postao pomoćnik direktora britanskog Royal National Theatre. Njegove kasnije drame su kraće i bave se temama koje su više [[politika|političke]], često [[alegorija|alegorije]] političkog terora. Tada se Pinter počeo i javljati u političkim pitanjima, i to kao izraziti [[ljevica|ljevičar]]. Stalno se trudi da javnosti skrene pažnju na kršenje [[ljudska prava|ljudskih prava]]. Pinterova se pisma često javljaju u britanskim novinama kao što su ''The Guardian'' i ''The Independent''.

Pinter je 1985. s [[SAD|američkim]] dramatičarom [[Arthur Miller|Arthurom Millerom]] otputovao u [[Turska|Tursku]], gdje je razgovarao s mnogim žrtvama političkog terora. Na skupu u američkom [[veleposlanstvo|veleposlanstvu]] u čast Millera, umjesto konvencionalnog govora, Pinter je govorio o ljudima kojima se genitalije spajaju na struju, pa su ga izbacili. (Miller je u znak potpore izašao s njim.) Pinterova iskustva s tlačenjem u Turskoj i gušenjem [[kurdski jezik|kurdskog jezika]] nadahnula su njegovu dramu ''Mountain Language'' (''Planinski jezik'') iz 1988.

Pinter se usprotivio [[SAD|američkim]] napadima na [[Afganistan]] i [[Irak]]. 2005. je objavio da više neće pisati drame, nego će se posvetiti političkom djelovanju. Pinter otvoreno kritizira rat u Iraku, te je javno nazvao [[George W. Bush|Busha]] masovnim ubojicom i [[Tony Blair|Blaira]] zavedenim idiotom. Usporedio je Bushovu vladu s [[Adolf Hitler|Hitlerovom]] [[nacizam|nacističkom Njemačkom]], govoreći da SAD želi osvojiti svijet, dok američka javnost i britanski "masovni ubojica" od premijera sjede i gledaju.

Pinter je također aktivan predstavnik [http://www.cuba-solidarity.org/ Kampanje za solidarnost s Kubom], organizacije koja podupire režim [[Fidel Castro|Fidela Castra]] na [[Kuba|Kubi]] i član [http://www.icdsm.com Međunarodnog odbora za obranu Slobodana Miloševića], organizacije koja traži [[Slobodan Milošević|Miloševićevo]] oslobođenje.

Pinter je 1966. dobio britansko odličje CBE i postao "Companion of Honour" 2002., nakon što je odbio viteški naslov. Podupire koaliciju RESPECT.

[[Švedska akademija]] je [[13. listopada]] [[2005.]] objavila da je Pinter dobitnik [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] za 2005. godinu, rekavši da "u svojim dramama otkriva ponor pod svakodnevnim brbljanjem i silom ulazi u zatvorene sobe terora".

U [[Francuska|francuskom]] [[Veleposlanstvo|veleposlanstvu]] u [[London]]u je [[17. siječnja]] [[2007.]] francuski premjer [[Dominique de Villepin]] Pintera proglasio vitezom [[Legija časti|Legije časti]].

== Rad na filmu ==
Pinter je svoj prvi [[scenarij]], za film ''The Servant'' (''Sluga''), napisao 1962. Između ostaloga, napisao je scenarije za filmove ''The Go-Between'' (''Posrednik'') i ''The French Lieutenant's Woman'' (''Ženska francuskog poručnika''). Također je objavio scenarij na temelju ''Potrage za izgubljenim vremenom'' [[Marcel Proust|Marcela Prousta]], koji nikad nije snimljen. Više je Pinterovih drama dobilo filmsku inačicu: ''The Caretaker'' (1963.), ''The Birthday Party'' (1968.), ''The Homecoming'' (1973.) i ''Betrayal'' (''Izdaja'', 1983.). Dvaput je nominiran za [[Oscar]]a za najbolji adaptirani scenarij ("The French Lieutenant's Woman" -- 1981.; "Betrayal" -- 1983.)

== Osobni život ==
Pinter je 1977. izazvao skandal kad je ostavio ženu, glumicu Vivien Merchant, s kojom se vjenčao 1956. i koja ga je još voljela, zbog lady Antonije Fraser, najstarije kćeri grofa Longforda i katolkinje, s kojom se vjenčao 1980. nakon razvoda. Merchant je umrla 1982. Neki tvrde da drama ''Betrayal'' (1978.) oslikava tu vezu, ali zapravo se zasniva na ranijoj sedmogodišnjoj vezi koju je imao sa spikericom Joan Bakewell.

Nakon toga se javno posvađao s kazališnim redateljem Peterom Hallom jer ga je ovaj opisao kao pijanicu u svojem objavljenom dnevniku, ali poslije su se pomirili.

Poznat je po antiameričkim stavovima, a podržavao je velikosrpski režim Slobodana Miloševića.

Bio je strastven pušač, ali je 2002. bio na kemoterapiji zbog raka grla, pa je otad slaba zdravlja.

Pinter jako voli [[kriket]] i predsjeda klubom "Gaieties". Također je počasni suradnik britanskog Državnog sekularnog društva.

== Proza ==
*''Kullus'' (1949)
*''The Dwarfs'' (1952-56)
*''Latest Reports from the Stock Exchange'' (1953)
*''The Black and White'' (1954-55)
*''The Examination'' (1955)
*''Tea Party'' (1963)
*''The Coast'' (1975)
*''Problem'' (1976)
*''Lola'' (1977)
*''Short Story'' (1995)
*''Girls'' (1995)
*''Sorry About This'' (1999)
*''God's District'' (1997)
*''Tess'' (2000)
*''Voices in the Tunnel'' (2001)

== Poezija ==
*''War'' (2003)

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.haroldpinter.org/ Službena stranica Harolda Pintera]
*[http://nobelprize.org/literature/laureates/2005/pinter-bibl.html Bio-bibliografija na stranici Nobelove nagrade]
*[http://www.contemporarywriters.com/authors/?p=auth01G24K343812605467 Opsežna biografija i kritički osvrt na stranici British Council for Arts]
*[https://web.archive.org/web/20081202075413/http://www.redpepper.org.uk/natarch/x-pinter-dec2002.html Pinter protiv rata u Iraku], prosinac 2002.
*[https://web.archive.org/web/20081202073709/http://www.redpepper.org.uk/latin/x-may96-pinter.htm Pinter brani Kubu], 1996.
*[http://www.guardian.co.uk/arts/news/story/0,11711,975050,00.html Pinter pljuje po "nacističkoj Americi" i "zavedenom idiotu" Blairu]
*{{imdb ime|id=0056217|ime=Harold Pinter}}

{{Nobelova nagrada za književnost}}

[[Kategorija:Engleski književnici|Pinter, Harold]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za književnost|Pinter, Harold]]

Harold Pinter - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnog teksta

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica